Blog
nedjelja, listopad 25, 2009




Kao što se u ove dvije godine dalo primijetiti, obožavam mjendule (aka bademe) u svakom obliku. U kolačima, u slanim jelima, same, začinjene, ujutro, popdne, navečer i u sred noći. Ovako pripremljene mjendule prvi sam put probala baš u noćnim satima kad sam se vraćala iz jedne od svojih londonskih šetnji. Putem sam naišla na jednu od onih njihovih trafika i trgovinica u jednom i odlučila utažiti glad vrećicom slanih mjendula. Ne treba ni reći da sam postala gotovo ovisna o njima i sva sreća da ih je na potezu od studentskog doma do stanice pozdemne željeznice bilo za kupiti na stotinu mjesta (a radilo se o šetnji od max. 5 minuta ).

Otkad sam se vratila s putovanja svako malo bi mi palo na pamet kako bih trebala pokušati to napraviti u vlastitom aranžmanu. Idealna prilika pojavila se prije dva dana kad mi je prijateljica dolazila na pravu žensku večer – dogovorile smo gledanje filma uz pokoji martini i naravno, nešto za pojesti.  Selma se pobrinula za kolače, a mene je dopao slani dio. Kako nisam imala puno vremena, opskrbila sam se  grickalicama u trgovini, ali vrag mi nije dao mira da baš ništa ne bude domaće pa sam kupila naravno – mjendule.

Što s njima? Dvije stvari – klasične bruštulane mjendule (naravno) i ove eksperimentalne slane. Nakon vrlo kratke potrage na internetu, došla sam do rješenja koje mi je i samoj bilo palo na pamet,ali mi se činilo prejednostavnim. E pa nije. Dakle evo „recepta“ od 3 koraka:





Bademi (neoguljeni)
Sol
Papir za pečenje

1) Pećnicu ugrijte na 190-200°C, a na pleh stavite papir za pečenje
2) Bademe isperite u hladnoj vodi i ocijedite. Uzmite željenu količinu soli i utrljajte je u bademe.
3) Rasporedite baeme u jednom sloju na papir za pečenje i pecite 10-15min, dok ne počnete osjećati ugodan miris badema iz pećnice.

Bademe pecite po želji – osobno volim da su zapečeniji pa ih ostavim nešto duže, ali u svakom slučaju, pazite da ne zagore! Najbolje ih je pojesti uz dobar film i još bolju prijateljicu i usput pretresti sve probleme ovog svijeta




damijenestoslatko @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 21, 2009




U osnovnoj sam školi imala dvije učiteljice i obje su mi ostale u divnom sjećanju – tople i drage žene kojima su uvijek djeca na prvom mjestu, trudile su se da nas nauče gradivo, ali i da nas u isto vrijeme nauče lijepom ponašanju i pristojnosti. Uvijek su bile pune razumijevanja  za naše veće ili manje dječje probleme i  znale su učiniti pravu stvar u pravom trenutku. Kao i sva ostala djeca, bavili smo se mi crtanjem, pjevanjem, računanjem, čitanjem, šaputanjem, igranjem i tko zna čim već ne. A ljepota cijele te priče ležala je u promjenama . Kad bi se mijenjala godišnja doba, na zidu je visio dnenik prirode u koji smo bilježili vremenske promjene i bila je prava čast kad bi te učiteljica pozvala da baš ti nacrtaš sunce za taj četvrtak. Izmjenjivali su se osim toga i blagdani pa su se uvijek pjevale neke druge pjesme i crtali neki novi crteži. Nikad isto i nikad dosadno!

Jedna od neizostavnih tema svake jeseni bili su dani kruha. Sve bi krenulo nekom pričom iz čitanke, nastavilo se crtanjem peciva, pšenice i sličnih žućkastih stvari za vrijeme likovnog, a najveće bi veselje bilo kad bi učiteljica zamolila da određenog dana donesemo domaći kruh koji smo napravili s mamama. Nažalost, moram reći da se moje pamćenje često zna pretvoriti u nediferenciranu masu događaja kojima se ne zna ni mjesto ni vrijeme ni datum pa tako ni sada ne znam kakav sam kruh koje godine s mamom mijesila, ali ono čega se sa smiješkom sjećam je čvrstog uvjerenja svakog od mojih prijatelja i prijateljica (naravno i mene same) da je baš „moja mama ispekla naaaaajbolji kruh“




Ove bih godine gotovo i zaboravila na dane kruha (šteta bi to bilo jer je ipak lijepo posvetiti koju misao onome što je prehranilo ljudski rod i onome što često uzimamo zdravo za gotovo) da mi učenici jedne gimnazije u kojoj sam počela raduckati nisu rekli da je u četvrtak proslava dana kruha. Baš je lijepo da u školama to ne zanemaruju ni u nešto starijem uzrastu (šteta, ali ne sjećam se da smo u našoj gimnaziji govorili o danima kruha, a što bi falilo da smo mogli grickati malo kruha na satu hrvatskog npr?  ). Tako vam evo, zahvaljujući njima danas ostavljam recept za najmekše pecivo koje sam uspjela smutiti u kućnoj radinosti. Moja se potraga na internetu završila ni više ni manje nego na slovenskoj coolinarici gdje sam po preporuci našla „žemlje-dafke“ (koje ovdje prenosim bez izmjena )– mekano pecivo kao stvoreno za doručke s maslacem i domaćom mermeladom. Obično puno više cijenimo trud vlastitih ruku pa je stvarno lijepo povremeno napraviti domaći kruh ili pecivo. Ako se upustite u izradu ovih kruščića predlažem da to bude uz Bijelo dugme i „Da sam pekar“ – neka dojam bude potpun!




Za 16 žemljica
1 kg glatkog brašna
1 svježi kvas  (4,2 dkg)
2 dcl mlijeka
3,5 dcl vode
0,5 dcl ulja
1 velika žlice šećera
1 velika žlica soli

1) Pomiješajte zdjelicu tople vode, žlicu brašna i žlicu šećera pa pustite da kvas uzađe, cca 15 min
2) Tako uzašli kvas ulijte u brašno pa pridodajte i ostale sastojke (ostatak vode, mlijeko, ulje i sol) pa mijesite otprilike 5 minuta.
3) Tijesto podijelite na 16 dijelova i oblikujte u žemljice (za dobivanje crte na vrhu moćete se poslužiti drškom kuhače). Žemljice posložite na pleh obložen papirom za pečenje i prekrijte kuhinjskom krpom. Ostavite ih na toplom da uzlaze 20-30 min.
4) Peći na 190°C do 200°C 20-25 min (Nakon 10 min pečenja, izvadite ih i pomoću kuhinjskog kista premažite uljem – tako će kora ostati mekana).




damijenestoslatko @ 23:47 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
utorak, listopad 13, 2009




Odolijevala sam jeseni koliko god se dalo - i u životu i na blogu, ali evo sinoć sam poklekla. Nakon što sam jučer ujutro pokisla kao miš u svojim još uvijek ljetnim baletankama, bilo je vrijeme da se navecer prebacim ni manje ni više nego u čizme. A one se pak nisu baš dobro slagale s ovom salatom koju ste do maloprije gledali pa rekoh, vrijeme je da i blog natakne čizme umjesto sandala. U međuvremenu smo i on i ja proslavili rođendan (svega smo 10 dana razlike datumski) - malo mi je teško vjerovati da već dvije godine ovdje svako malo nešto naklapam i da to netko stvarno i čita, ali me ujedno to jako i veseli.

Što se mene tiče, šokantan je uvijek ovaj prijelaz s ljeta na jesen, naročito kad u sred svih tih ljetno-jesenskih cirkusa još i preselite u obrnutom smjeru od lastavica. Zato me dugo nije ni bilo, treba uvijek obaviti stotinu stvari, posložiti raspored (što je na Filozofskom naročit pothvat, pogotovo kad vam, kad se pojavite na izbornom kolegiju kažu da ga na smijete slušati, jer su oni za cca 1000 studenata ponudili svega 2 izborna kolegija na koji se na jedan prima 8 a na drugi 30 ljudi pa onda zavrsite na kompjuteru u knjižnici sasvim iznervirani i shvatite da bi najbolji lijek za živce bio da nešto napišete), naći se s milijun ljudi, organizirati van-faksovske aktivnosti, izvaditi sve potvrde, pokaze i ine birokratske komade papira i plastike.

Usred gužve uvijek dobro dođe nešto slatko, a naročito ako se to nešto slatko može relativno brzo napraviti i to sa sastojcima za koji ne morate s povećalom obići pola Jankomira. Takve su i ove galettes [galet]. U francuskom se jeziku pod imenom "galette" kriju svakakve poprilično plosnate i poprilično ukusne stvari pa tako i ova kombinacija prhkog tijesta i voća. U mom su slučaju jabuke u pitanju (pa ipak je to nešto bez čega niti jedno nabrajanje jesenskog voća u osnovnoj školi nipošto ne može proći), ali voćne su kombinacije gotovo nepresušne. Ljeti to mogu biti breskve ili marelice, a na proljeće svakojake bobice i trešnje. Dajte mašti na volju, spojite nespojivo, rekle bi tete u Cosmopolitanu.


Za 4-5 galeta
225 g brašna
115 g maslaca
korica limuna
2-3 žlice vode
1 žlica šećera
malo soli
2-3 jabuke narezane na ploškice
komadići malaca, šećer i cimet za posipanje

1. Prstima pomiješajte brašno i maslac dok ne dobijete nešto nalik mrvicama.
2. Dodajte koricu limuna i jednu po jednu žlicu vode. Kad tijesto pomalo počne biti kompaktno, vode je dovoljno.
3. Ostavite na cca pola sata-sat u hladnjaku.
4. Ugrijte pećnicu na 180°C
5. Tijesto podijelite na 4-5 kuglica pa svaku razvaljajte na cca 0,5 cm debljine
6. Na tijesto posložite jabuke tako da oko njih ostane malo tijesta koje ćete preklopiti
7. Pospite šećerom, cimetom i komadićima maslaca
8. Pecite cca 25 min dok ne postanu zlatnožute
9. Po želji pospite šećerom u prahu



damijenestoslatko @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 24, 2009





Dogodilo se i to, jučer je stigla jesen. Zašto je to baš bilo neophodno, ne bih vam znala reći, ali čovjek se mora pomiriti sa situacijom. Ili ne?
 
Ma ipak ne – mislim da bismo svakako trebali pokušati ukrasti još koji sunčani dan i pretvarati se da je ljeto, zime nem neće nedostajati. Moj skromni doprinos tim ljetnim Potemkinovim selima neka bude ova tako obična, a većini ljudi draga salata. Ona je za mene jelo br. 1 ovog ljeta, nekako nam se češće nego inače nalazila na stolu i nekako sam je jela s više gusta nego prethodnih godina. Jesu li to znakovi starenja?



U svakom slučaju, godinama mi ova salata nije bila baš po volji jer je gotovo i nezamisliva bez maslinovog ulja koje je meni bilo upravo to – nezamislivo. E onda su došle sve ove djevičankse i kontradjevičanske vrste maslinovog ulja, ja sam zaključila da to i nije nešto od čega se završava na hitnoj pomoći i odmah je i ova salata pala u milost. 

Sigurna sam da svatko od vas ima neku svoju verziju u kojoj ima različitih glavnih i sporednih uloga poput krastavaca i paprika, ali meni je najdraža ova gotovo do kraja ogoljena verzija s pomadorama (za koje je presudno da budu punog okusa, a ne ono nešto anemično što se prodaje u trgovačkim lancima) i malo kapule. Neki dodaju i ocat, meni je draže bez. Ljepota salate je u tome što nema strogih pravila – ona je kao slikarsko platno koje možete oslikati sasvim po vlastitom ukusu.



Evo sad i „recepta“. Odaberite najružnije pomadore na placi – bit će najukusnije. Operite ih pod mlazom hladne vode koju ste otvorili taman malo previše, dovoljno da vas isprska dok stignete oprati te dvije pomadorice. Ostranite im onu točku s vrha, narežite ih na barčice. U međuvremenu pojedite jednu barčicu da vidite je li sorta pomadore kakva se vama sviđa. Jest? Nije? Treba probati još jednu. Može.

Uzmite jednu sasvim malu kapulicu iz stražnje police, one koja krije domaće stvari za koje neupućeni ukućani i ne slute da se tamo nalaze. Presijecite je popola, maknite koru i pustite suzu za sve nepravde ovoga svijeta. Sad jednu polovicu narežite na što tanje, gotovo prozirne polumjesece, a drugu zamotajte u foliju i spremite u frižider da sutra ne morate ponovno plakati nad sudbinom svijeta. To ćete prekosutra. 



 
Uzmite najstariji i najdraži pjat koji imate, pomiješajte sve te barčice i polumjesece (koja romantika u tanjuru) i krenite se pretvarati da ste Jackson Pollock. Malo maslinovog ulja lijevo, malo desno, jedna točka vamo, još jedan mlaz tamo. I onda završni dodir. Plus, pljus, pljus, malo krupnije morkse soli. Sve to malo izmiješajte i ako se osjećate naročito avangardno, dodajte par čistića rukama iščupkanog svježeg bosiljka. Ma ni Pollock vam nije ravan.
damijenestoslatko @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, rujan 11, 2009



Nakon što je moj tečaj u Londonu završio, bilo mi je ostalo par dana koje sam posvetila svim stvarima koje sam htjela napraviti, a prije toga nisam stigla (pola je naravno ostalo neobavljeno pa će strpljivo sačekati sljedeću priliku).  Na mojoj „to do list“ bila je i stavka „ne umrijeti od gladi“ pa sam tako obišla i pokoji restoran. Moj prvotni odabir za ovaj dan u kojem sam se pošteno našetala, kako podzemnom, tako i nogama, bio je jedan drugi restoran, ali taj je draguljčić bio zatvoren u vrijeme kad je meni odgovaralo pa sam se zaputila drugamo. Odredište: dio grada pod imenom Clarkenwell.

Nije na mene ostavio baš predubok utisak, onaj dio kojim sam prošla djelovao mi je poprilično gol i otuđen, nigdje malih trgovina, nigdje slučajnih prolaznika, sve neke visoke zgrade od granita kojima nedostaje šarma (za razliku od primjerice Shoreditcha gdje sam isto naišla na čitav niz poslovnih zgrada koje ipak nisu djelovale tako hladno). Od stanice podzemne željeznice Farringdon zaputila sam se istoimenim Farringdon Roadom. Tiha popdnevna šetnja nezanimljivim dijelm grada, skoro pa nigdje nikoga.

Na broju 34-36 u ulici Exmouth Market (puno toplijoj i srdačnijoj od ostalih kojima sam prošla) čekao me Moro. To je restoran kojem su vlasnici muž i žena istog imena – oboje se zovu Sam Clark (malo nezgodno kad stižu računi i sl. zar ne?) i zaljubljenici su u mediteransku kuhinju, i to naročito u španjolsku kuhinju s arapskim utjecajima.

Nisam došla u pravi čas kako bih probala što nudi pravi meni jer su u to doba dana posluživali isključivo tapas, ali sam krajičkom oka uspjela uhvatiti nešto možda još zanimljivije: intimnu atmosferu restorana u vrijeme kad nema gužve. Vrijeme je bilo sunčano, u čemu je cvijeće na terasi vidno uživalo. 



Kad sam kročila unutra, prvo što me dočekalo bilo je nešto poput scene iz filmova: na posebnoj je anatomski oblikovanoj stolici jedan stariji čovjek masirao neku djevojku. Bio je obučen kao da je ispao iz neke scene o talijanskim imigrantima u SAD-u. Sive hlače od odijela, modra majica s bijelom prugicom duž kragne, crne cipele u kojima bi se moglo na ples, sijeda brižno počešljana kosa. Očito je znao što radi jer su djevojci kosti krckale, a ustala je s osmijehom na licu. Imala sam strašan poriv da ih slikam, ali nisam znala bi li to bilo ok. Sad mi je žao što nisam, ali već je gotovo. Čovjek je odavno sklopio tu svoju čarobnu stolicu i otišao, a ruku na srce, nisam ni ja baš blizu...



Dakle, na raspolaganju mi je bio maleni plastificirani meni s popisom brzih zalogaja koje sam mogla dobiti u to doba dana. Dok sam čekala donijeli su mi domaćeg kruha s malo maslinova ulja i krupnu morsku sol. Taman da primiri onog vraga što je zavijao u mojim crijevima. Nije mi dugo trebalo: odlučila sam se za prženi chorizo i pikantni krumpir na španjolski način. Dok sam čekala, promatrala sam kuhare kako se druže i jedu (kad ste to vidjeli – ovi na našoj obali obično od vlastite hrane bježe kao vrag od tamjana), kako im kroz veliki stakleni prozor mašu prolaznici, kako se konobari došaptavaju i kako na neki tihi način svi uživaju u tom smirenju pred oluju. Prema onome što sam čula, restoran je u vrijeme ručka i večere potpuno pun, a unutra ima mjesta za stotinjak osoba.  S obzirom na to da sam bila jedina unutra (bilo je još nešto ljudi vani), na mene nisu obraćali preveliku pozornost.



Chorizo i krumpir bili su taman kako treba – dobro začinjeni, topli i posluženi u pomalo okrnutim keramičkim zdjelicama, imali su onaj domaći štih. Dobra hrana bez puno kompliciranja.  Dok sam uživala u pikantnim okusima, vidjela sam da na početku dugog šanka stoje tri kuharice čiji su autori vlasnici restorana. Konobarica mi ih je ljubazno donijela i meni je trebalo sto godina da odlučim koju bi. Izbor nije bio lagan, ali na kraju je pao na Moro East, posljednju u nizu njihovih kuharica. Činilo mi se da ću s njom zajedno doma odnijeti dijelić te atmosfere tihog zadovoljstva.



Vraćajući se istim onim Farringdon Roadom, činio mi se malčice (ali samo malčice) bližim. Možda je onaj prvi osjećaj imao više veze s osjećajem praznine u mom želucu nego s prazninom ulice?

Bilo kako bilo, današnji je recept prilagođen upravo iz kuharice Moro East. Krenula sam bila praviti jednu njihovu juhu od rajčica i smokava (znate da volim stvari poput čokolade i tikvica ili browniesa s pivom), ali negdje na pola posla mi se učinilo kako bi to bio divan preljev za tjesteninu pa sam u naletu inspiracije promijenila plan. Evo danas recepta za umak da ga znatiželjni stignu isprobati prije nego što smokve nestanu s tržnice. I ne brinite, nitko neće misliti da ste u tjesteninu dodali voćnu salatu od smokava; one daju tek nijansku slatkoće i jedino što bi ih moglo izdati je pokoja točkica koja se nazire kroz umak.


6 žlica maslinova ulja
1 luk, nasjeckan
1 zelena paprika, sitno nasjeckana
3 češnja češnjaka (sitno nasjeckan)
2 ½ žličice kima
400-500 g pelata
100 g nasjeckanih smokava
Sol, papar

1) Zagrijte maslinovo ulje pa mu dodajte luk i zelenu papriku i malo soli. Pustite da zažuti na laganoj vatri. Dodajte češnjak i pustite da dobije žućkastu boju, a zatim dodajte i pola kima.
2) Dodajte pelate i smokve pa pustite da se krčka na posve laganoj vatri cca pola sata.
3) Pred kraju kuhanja dodajte ostatak kima, još malo soli i papra.
4) Ako se umak previše zgusne, dodajte mu malo vode i pustite da se još malo kuha.
5) Poslužite s tjesteninom.

damijenestoslatko @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 7, 2009




Ovo se uopće ne može nazvati receptom, ali kombinacija je jako dobra pa pomislih, zašto da je ne podijelim s vama? Meni su još uvijek ljetni praznici, nije me baš dotakao ovaj prvi dan škole, ali bez obzira na to, svaki mi dan proleti puno brže nego što očekujem pa tako već predugo nisam s vama podijelila nijedno moje gastronomsko otkriće.

I ova je salatica inspirirana Londonom. Nešto jako slično probala sam u lancu pod imenom Giraffe u kojem možete pojesti svega ukusnoga za ne pretjerano novca. Evo što oni kažu sami za sebe: "we wanted to create a friendly, welcoming place where a smile goes a long way. it's about exploring the wonderful foods from around the globe and opening out ears to music from around the world. giraffes are so tall they see a different view of the world. we LOVE fresh ideas" Čak vam iz shake-a viri plastična slamčica u obliku žirafe - odmah vam popravi dan

Kažu ljudi da im je i kava jako dobra (ne mogu potvrditi jer kavu ne pijem), a ima i jedan Giraffe na terminalu 3 na Heathrowu za sve gladne putnike (ne)namjernike. Njihova salata ima još dodatak passionfruita (ne da mi se sad kopati po rječniku, zna li tko kako se to kaže na hrvatskom?) i jako mi se svidjela pa sam je odlučila uvesti i na domaći meni.

Sve što trebate je malo dobro ohlađenog ananasa (idealno bi bilo svježeg, ali proći će i onaj iz konzerve) kojem ćete dodati malo ružine vodice (ili par kapi arome ruže, može je se naći u Konzumu) i zatim sve posuti listićima bosiljka. Jednostavno, a jako ukusno i osvježavajuće - ove tri arome sjajno idu zajedno.

damijenestoslatko @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, lipanj 26, 2009



Išla sam danas s faksa pješice doma s jednim kolegom i razgovarali smo o tome koliko je tko lijen li nije. (nismo tračali, radilo se samo o prisutnim osobama!) Nije mu bilo jasno kad sam negdje tamo blizu Učiteljske izjavila da sam ustvari ogromna lijenčina. Odmahnuo je glavom i rekao: ma da! Da, da. Objasnih mu – sve što radim, radim što se više unaprijed može tako da se kasnije mogu što više odmarati. Motivacija je u mom slučaju: ljenčarenje (na plaži je najidealnije, ali pristajem i na druge varijante).

Kad sam bila manja isto sam bila lijenčina neke vrste. Kad bi baba skuhala ovaj sok o kojem je danas riječ, puno bih ga češće pila ako bi već bio razmućen s vodom, ohlađen i samo me čekao u boci u frižideru nego ako bih morala napraviti taj ogroman napor i razmutiti ga sama. Srećom, djeca imaju privilegije pa često ne moraju čak ni to nego ih sok dočeka na stolu u čaši i sve što je potrebno je da je samo nagnu... Upravo bih na čašu ovog soka naišla kad bih došla kod babe s kupanja gladna kao što to samo djeca mogu biti nakon povratka s plaže. Ovaj je sok bio za mene sinonim pravog ljetnog osvježenja.

Kako mi trenutno nema druge nego da sama sebi i skuham i zamutim sok i sve što već uz to ide, zavrnula sam rukave neki dan pa se primila i tog posla. Višnje mi inače nisu na popisu omiljenog voća, ali ovaj je sirup iznimka. Kupila sam kilo višanja na placi i ubrzo je sok bio gotov. Kao bonus dobijete hrpu slatkih višanja koje možete staviti u staklenku pa u frižider i pomalo grickati kad vam padne šećer u krvi ili ih očistiti pa zalediti i koristiti kao dodatak u najrazličitijim kolačima. Dobiveni sirup (kojeg će od ove količine biti nešto manje od litre) možete razmućivati pa piti kao sok ili ga koristiti kao preljev za kolače ili sladoled. U oba slučaja: mmm.



1kg opranih višanja
90 dkg šećera
250  ml vode
korica od limuna
2 klinčića (ili malo mljevenog klinčića)

1) Provreti vodu
2) Višnje i šećer staviti u visoku posudu (jer sok dosta pjeni)
3) Preliti kipućom vodom i pustiti sve da uzavre
4) Kad provri, kuhati 10-15 min i pritom odstranjivati  što više pjene (što se odstrani  više pjene, sok je bolji)
5) Dodati koru od limuna i 2 klinčića
6) Ostaviti da stoji do sutra i procijediti te odstraniti koru od limuna.
7) Čuvati na hladnom

Napomena: 
- Obavezno dodajte koru od limuna, daje jako finu aromu (potrudite se da bude neprskan)
- Klinčić je moj favorit u ovom receptu, alu pazite da ne pretjerate s njim da ne bi bio predominantan.
- Očišćene višnje možete rasporediti u manje doze i zalediti pa te manje doze koristiti po potrebi.

p.s.
Hvala svima koji su glasali na izboru za blog dana. Baš je to lijepo od vas

damijenestoslatko @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 21, 2009



Prorijedili su se nešto recepti u zadnje vrijeme, a sve zbog ispita. Ovaj sam semestar imala 10 kolegija + praksu pa ima materijala. Otprilike sam pola odradila, neke rezultate sad čekam, a treba izaći na još 4 komada u sljedeća dva tjedna. Bilo bi se lijepo riješiti tog dijela nauke tako da ljeto ostane slobodno za neke druge stvari pa je zato prehrana pala u drugi plan.

Ipak, danas sam bila na placi i kupila divnog voća, napravila sam jedan zgodan ručak i sutra su kolači na redu, ali o tom potom. Danas samo brzinski receptić za salatu od cikle, a o ovome drugome u srijedu ili četvrtak (u srijedu imam dva ispita pa ću se blogom baviti kad prođu).

Ova je salata jako ukusna kad je dobro ohlađena, a o ultra-zdravoj quinoi detaljnije se možete informirati ovdje. Ukratko: kao stvoreno za ljeto (iako je s ovakvim vremenom pitanje može li se govoriti o ljetu, ali neka, meni sasvim odgovara s obzirom na ispite).



Za cca 4 osobe:
5 dkg quinoe (skuhajte je u puno vrele vode, jednako kao što se radi s tjesteninom i pustite da se ohladi)
1 veća cikla
Maslinovo ulje
Aceto balsamico
Peršin
Sol
Papar

1) Ciklu ogulite i narežite kao za jako tanki pommes frites (na štapiće)
2) Dodajte joj quinou  i začine
3) Sve dobro izmiješajte
4) Pokolopite i ostavite barem sat vremena u hladnjaku da se dobro ohladi



damijenestoslatko @ 17:18 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 7, 2009



Evo još jednog recepta u zadnji čas, tj. napisanog točno prije nego što šparoge nestanu s placa. Nema kod njega filozofije niti se ima sto puno ispričati osim da je možda pravi način da uvedete šparoge na jelovnik nekoga tko ih inače ne voli (Mirko nije baš naklonjen šparogama, ali ova mu se juha svidjela). Okus joj je vrlo blag, vrhnje se može i izostaviti i sve u svemu – vrlo je ekonomična jer se iskoriste 2/3 šparoge, a ne samo gornji mekani dio.

450 g šparoga iz uzgoja
2 žlice maslaca
Jedan sasvim mali luk (sitno nasjeckan)
Jedan mali krumpir (narezan na ploške)
750 ml pilećeg ili povrtnog temeljca
Manja vezica peršina (zavezana u snop)
Do 130 ml vrhnja (za kuhanje ili slakog, a može i mlijeko)
Sol i papar


1) Sa šparoga skinite samo donji najtvrđi dio i zatim odvojite vrhove. Ostatak stabljike narežite na komadiće duljine cca 2 cm.
2) Vrhove prokuhajte u vreloj vodi cca 3-4 min dok malo ne omekpaju, ali ipak ostanu čvrsti.
3) Odvojeno skuhajte narezane stabljike (cca 5-6min)
4) U posudi zagrijte maslac i dodajte mu luk i krumpir pa ostavite na laganoj vatri 10-ak min (pazite da ni krumpir ni luk ne postanu smeđi)
5) Dodajte narezanu stabljiku šparoga, temeljac i vezicu peršina pa kuhajte dok krumpir i šparoge nisu posve mekani.
6) Odstranite peršin i štapnim mikserom usitnite povrće. Prije posluživanja dodajte željenu količinu vrhnja i u svaki tanjur nekoliko vrhova šparoga.

Recept preuzet sa stranice: applepiepatispate


damijenestoslatko @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 4, 2009



Ne bi nikako bilo u redu da prođe cijela sezona jagoda i trešanja, a da se baš ništa s njima ne napravi. Teško odolijevam sezonskom voću (naročito trešnjama) i ove godine sam ga najviše konzumirala „u originalu“, a ne u kolačima. Neki dan me na placi ipak uhvatio malo veći zanos nego što je ustvari bilo potrebno pa sam imala voća viška. Kupila sam lijepe crne trešnje, a uz njih i jagode kod jedne silno ljubazne gospođe koja mi uvijek izvadi neku fino probranu mjericu koju drži ispod banka.



Došla sam doma, pregledala vrećice i zaključila da bi količina voća bila sasvim pristojna za nahraniti jednu prosječnu hrvatsku obitelj, a ne mene samu. I u popriličnoj strci s vremenom što drugo napraviti nego džem? Moj prvi samostalni pokušaj pravljenja mermelade bio je lani u ovo doba i bio je potpuni promašaj – kako sam uspjela do te mjere upropastiti cijelo brdo prekrasnih trešanja ni dan danas mi nije jasno. Dobila sam, naime, nešto konzistencije malo mekšeg kamena, a okusa najviše nalik čarliju. U međuvremenu su se moje mermeladne vještine popravile i s ovim sam trešnjama s place odlučila to have another bite at the cherry (engl. „okušati se još jednom“ – ako se pitate otkud pojava  engleskih izraza u zadnje vrijeme, tajna leži u tome da spremam jedan ispit koji se tiče baš takvih stvarčica pa mi stalno padaju na pamet).



Sad već prokušanom metodom, kombinacija jagoda i trešanja dala je baš ukusan džem. Jagode sam dobro samljela jer nikako ne volim komade kuhane jagode, a pola trešanja sam ostavila cijele tako da je džem pun komada voća. Požurite isprobati ovo ili nešto slično prije nego što glavne zvijezde nestanu s place.

Za jednu manju teglicu:
400 g jagoda
200 g trešanja
250 g šećera
Žlica šećer vanilije

1) Jagode i trešnje operite i očistite pa zatim dobro sameljite sve jagode i pola količine trešanja.
2) Stavite u visočiju posudu, dodajte šećer i šećer vaniliju i stavite kuhati na vatru srednje jačine.
3) Skidajte pjenu koja se skuplja na vrhu i kuhajte dok ne dobijete željenu gustoću. (to se može provjeriti pomoću tanjurića koji ćete staviti u zamrzivač i zatim na njega staviti žličicu džema. Ako je gust koliko želite, znači da je dosta kuhanja, a ako nije, nastavite još neko vrijeme pa ponovite postupak)
4) Zatvorite u sterilizirane staklenke.



damijenestoslatko @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 10, 2009



U engleskom postoji izraz koji glasi to have a sweet tooth – u doslovnom prijevodu „imati sladak zub“, a prevedeno kako treba: voljeti slatko. E pa ja definitivno imam "sladak zub" (u što ste se u proteklu godinu i pol sigurno uvjerili, ali ako ste sumnjali evo i  potvrda napismeno). Osim samog slatkog, volim i kad je to nešto slatko brzo gotovo pa me tako ona priprema dulce de lechea stavljala na otprilike dvosatne slatke (?) muke. Odlučih pokušati prikratiti taj dio i uspjelo je pa zato danas svoje otkriće dijelim s vama (poprilično je ugrijalo, a ovo je idealan dodatak sladoledu od vanilije).

Ovome će se obradovati svi vlasnici posuđa za kuhanje pod pritiskom (npr. Zepter ili AMC), a svima ostalima toplo preporučam da si nabave nešto te vrste ako im se ukaže prilika. Teća  koju sam dobila od babe na poklon kad sam krenula na faks smanjuje vrijeme kuhanja na 1/3, tj. ako se nešto inače kuha 45 min, u njoj će se kuhati svega 15 min.



Pređimo na stvar: dulce de leche se u normalnoj posudi kuha cca 2 sata. Za prvi svoj eksperiment s kuhanjem pod pritiskom pomiješala sam sve sastojke kako idu po receptu i ostavila sve da se kuha u ekspres-loncu 30 min. Nakon toga trebalo je još jedno pola sata normalnog kuhanja i dulce de leche je bio gotov (i jednako ukusan kao i onaj iz polagane verzije). Sljedeći put planiram pokušati sa 35 min kuhanja u ekspres loncu nakon čega bi po mojoj računici preostalo još 15 min običnog kuhanja. Ne bih savjetovala da se kuhanje u ekspres-loncu produžuje dalje od toga da sve skupa ne bi propalo. Što je sigurno, sigurno je.

Matematički (ovo je vjerojatno prvi i zadnji put da matematiku vidite na ovom blogu):
Vrijeme kuhanja u Zepter loncu = (vrijeme običnog kuhanja – 15 min) : 3
Sveukupno kuhanje = kuhanje u zepter loncu + 15 min običnog kuhanja

Ovo gore napisano odnosi se na Zepter, ako imate neku drugu posudu, možda je vrijeme kuhanja drugačije pa prilagodite svojoj posudi. Najbolje bi vjerojatno bilo da prvo isprobate polaganu verziju da vidite koliko se dugo dulce de leche treba kuhati na vašem štednjaku, a onda se bacite na eksperimente s ekspres-loncem, samo računajte da bi vam trebalo ostati 15 min običnog kuhanja.



damijenestoslatko @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 19, 2009



U McDonaldsu ne jedem ništa osim jedne stvari. Imate tri pokušaja da pogodite koje.
Big Mac? – Ne.
Pržene krumpiriće? – Ne.
Sladoled? – O da. I to McSundae s dvostrukim karamelom.

Ako me ikad jako naljutite, puno su veće šanse da ću vam oprostiti ako se na vratima pojavite s njim u ruci i s blentavim osmjehom na licu .

Mislim da nisam jedina koja u McDonaldsu ne jede ništa osim sladoleda, puno mi je ljudi reklo isto. Valjda ima nešto u tome... A dobar je dio doživljaja svakako karamel. Jedna sam od onih koji karamel vole u svakom obliku – od Kikijevih mliječnih karamela, preko Werther`sa do raznih preljeva i sladoleda – kod mene sve prolazi. Zato mi se recept za dulce de leche toliko i svidio.



Radi se o slatkom preljevu/namazu koji se u Južnoj Americi gdje je jako rasprostranjen naziva dulce de leche (slatko od mlijeka), u Francuskoj confiture de lait (marmelada od mlijeka), a u engleskom milk jam. Trebate 4 sastojka i malo strpljenja i voilà – dobit ćete nešto jednostavno sjajno. Okusom podjeća malo na Kraševe karamele, a gustoća će ovisiti o tome koliko ga dugo kuhate pa tako možete dobiti nešto konzistencije namaza ili pak nešto rjeđe poput preljeva.

Mirko i ja smo neki dan jeli već spomenuti sladoled u McDonaldsu i kad smo već bili pri kraju čašice, on je pobjedonosno izjavio: ovo sad možemo napraviti i doma. Kupit ćemo sladoled od vanilije, a ti nam napravi teću karamela (ni manje ni više, a? ) i eto.  Nisam sigurna bi li efekt bio baš isti, ali vrijedi probati... U svakom slučaju, mislim da će se ubuduće u mom frižideru uvijek nalaziti barem jedna teglica ovoga – kao zamjena za kupovni karamel. Odlično se slaže s američkim palačinkama, a sigurna sam da bi i s običnima bilo super. U trenutcima krie za slatkim nitko vam naravno ne brani ni da uzmete i žličicu samog karamela... pa još jednu... i još jednu. Ja neću nikome reći, obećavam



1 l punomasnog mlijeka
4 dkg maslaca
30 dkg šećera
Žličica ekstrakta vanilije
Pola žličice sode bikarbone
malo soli

1) Pustite mlijeko da provri pa mu dodajte sve ostale sastojke
2) Smanjite vatru i ostavite da se mješavina kuha cca 2 sata (vrijeme kuhanja ovisi o jačini vatre i o sastojcima, ali bolji se rezultati dobiju dužim kuhanjem na laganoj vatri). Povremeno miješajte.
3) Kad se mješavina počne zgušnjavati, miješajte neprestano i skinite s vatre kad bude imalo konzistenciju tekućeg karamela (hlađenjem će se još malo zgusnuti). To možete provjeriti istom metodom kojom se provjerava gustoća marmelade – stavite tanjurić u zamrzivač i kad je hladan na njega stavite žličicu karamela. Ohladit će se i vidjet ćete koliko je gust.
4) Prelijte u steriliziranu staklenku i zatvorite. Kad se ohladi, stavite u hladnjak. Rok trajanja mu je mjesec dana (barem tako kažu, kod mene to nikad nije doživjeo mjesec dana).

Napomena:
- Možete preskočiti sodu bikarbonu – ona daje karamelu tamniju boju pa ako želite posve svijetli karamel, izostavite sodu.
- Poslužite kao namaz za palačinke, punjenje za košarice od prhkog tijesta, premaz za tortu, preljev za sladoled itd.
- Kliknite ovdje za upute za skraćeno kuhanje u ekspres-loncu



damijenestoslatko @ 19:48 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 26, 2009



Ima sad već petnaestak dana da smo darling i ja išli u kino gledati Slumdog Millionnaire, film koji je ove godine zaradio osam Oscara. Nisam htjela u kino otići s prevelikim očekivanjima kako se ne bih razočarala, ali svakako sam htjela otići s nečim za grickanje. Iako jako volim onaj tortilja čips koji se prodaje u Cinestaru, nekako sam za taj film htjela nešto s malo više indijskog šmeka pa su grickalice od slanutka su bile pravi izbor. Što može biti „indijskije“ od slanutka? Ideja mi je sinula doslovce u zadnji čas pa fotografije nisu baš bog zna što, ali razumjet ćete valjda, s obzirom na to da sam imala čitave 2 minute da ih snimim i odmah potom izjurim iz stana.

Ukratko: i film i slanutak su mi se jako svidjeli. Ima u filmu nekih scena koje su daleko od veselih, ali na kraju sam izašla iz kina nasmijana od uha do uha i izvenredno raspoložena pa vam svakako preporučam da ga pogledate ako još niste. (Neću vam pričati o čemu je da ne pokvarim zadovoljstvo gledanja). I Mirku se jako svidio, a raspravljala sam o njemu i s učenicima na tečaju i svi su bili oduševljeni. Kako bi Englezi rekli: a must-see.



Evo još jedan anglizam, ali ovaj put za slanutak: a must-try. Toliko je jednostavno da nema nikakvog izgovora zašto ga ne biste probali (može čak i slanutak iz konzerve!), a svi su začini prilagodljivi osobnom ukusu. Ja sam upotrijebila harissu koju sam dobila na poklon od Maje,  ali začin može biti bilo koji koji vam je srcu drag. Tako ćete dobiti zdravu grickalicu koja neće izazivati apsolutno nikakvu grižnju savjesti.

Žlica ulja
½ žličice mješavine začina po volji (kim, papar, chilli, paprika, curry...)
Sol
35 dkg kuhanog slanutka


1) Ugrijte pećnicu na 180°C
2) Pomiješajte ulje, željene začine i sol pa u tu mješavinu uvaljajte slanutak
3) U jednom sloju rasporedite u pleh i stavite peći. Pecite 40-50 min, a otprilike na pola vremena pečenja malo promiješajte. (gotovi su kad dobiju boju i kad su vrlo, vrlo hrskavi – ako vidite da nisu dovoljno hrskavi, vratite ih još malo u pećnicu)



Jesam li vam rekla da je jednostavno?


damijenestoslatko @ 23:30 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 15, 2009



Dugo smo se mango i ja gledali u samoposluzi – više od dvije godine (samo nitko da učini prvi korak). Ali ipak je prošli tjedan kucnuo čas i kao jedna emancipirana pripadnica ženskog roda krenula sam u akciju i kupila si jedan fini zreli primjerak.

Tad je naš odnos prešao na novu razinu – mango je uselio u moj stan (kao što vidite sve se odvijalo dosta brzo). Smjestio se u zdjelu s voćem na mom  stolu i tako smo počeli jako puno vremena provoditi zajedno.

Da si ne bismo prerano dosadili, odlučila sam da je vrijeme da se odmorimo jedno od drugog i izvadila: nož. Ali već je bilo prekasno, čim sam zagrizla u prvu kockicu znala sam da sam se zaljubila na prvi okus. Zato mu prvom prilikom moram naći dostojnu zamjenu koju ću smjestiti među kivije i jabuke na stolu...



Budući da je ovaj blog uvelike o mom isprobavanju novih stvari, činilo mi se da ne bi bilo loše da s vama podijelim ovo moje otkriće tople vode. Jer ako još niste, svakako trebate probati to voće – postoji jako velika šansa da vam se sviđa, a da to i ne znate. A osim toga, ako vas zanima u što sam smjestila pola manga koji sam kupila, svratite sutra ili prekosutra, vjerovali ili ne, večeras mi se već sada oči sklapaju.



damijenestoslatko @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 12, 2009



Većina mojih kolega s fakulteta s kojima sam ikad razgovarala o vađenju krvi i o zdravstvenim pitanjima ima isti problem – anemiju, odnosno manjak željeza u krvi. Nekoliko ih zbog toga razloga npr. nije moglo ni dobrovoljno dati krv. Zato svi moji dragi slaborkvni prijatelji: današnji post je za vas. I nemojte mi slučajno reći da ne volite ciklu jer ćete je uz pomoć ove juhe sigurno zavoljeti. (kako sam stroga, a? )

Osim cikle ima još dosta namirnica bogatih željezom, ali uvelike se razlikuju po tome koliko je to isto željezo iskoristivo, tj. koliko se lako apsorbira u krv. Tako na prospektu jednog dodatka prehrani koji sad neću reklamirati piše:  „Najviše željeza ima u iznutricama, crvenom mesu i mesu peradi. Željezo iz mesa u tijelu se bolje iskorištava negoli željezo iz povrća, žitarica ili žumanjka jajeta. Dosta se željeza nalazi i u tamnom bobičastom voću, cikli i špinatu.“ (sve sam vjerno prenijela, osim jedne pravopisne greške

Dakle: cikla je in, anemija je out!
Ove se sezone nose rumeni obrazi pa evo par informacija o ostalim blagodatima koje cikla ima za zdravlje (odabrala sam samo one zanimljive, za potpunije informacije prošvrljajte malo po internetu).

- Upotrebljava se za reguliranje niskog krvnog tlaka.
- Pospješuje rad želuca i crijeva.
- Zahvaljujući jodu i selenu usporava proces starenja.
- Lako je probavljiva i nema negativnih utjecaja na sekreciju želuca.
- Suzbija rast stanica tumora .
- Potiče metabolizam i rad jetre.
- Jača obrambeni sustav mehanizma.




Sad kad sve to znate, evo recepta za juhicu koju sam iskombinirala dok sam ciklu pokušavala smjestiti u nešto ukusno, lagano i brzo. Cikla se jako lijepo slaže s cvjetačom, a lovor daje zanimljivu notu.

Za 2-3 osobe:
500 ml temeljca (mesnog ili povrtnog)
100 - 150 g pečene ili kuhane cikle (bolje pečene)
100 g cvjetače
1 mali krumpir narezan na kocke
List lovora
120 ml vrhnja za kuhanje
sol i papar
peršin

1) Ugrijte temeljac i dodajte mu cvjetaču, krumpir i list lovora pa kuhajte poklopljeno dok ne omekša.
2) Pred sam kraj kuhanja dodajte ciklu narezanu na ploške. Izvadite lovor.
3) Štapnim mikserom usitnite povrće i dodajte vrhnje za kuhanje. Nemojte više vraćati na vatru, vrhnje ne bi smjelo uzavreti.
4) Posolite i popaprite, dodajte malo peršina i poslužite kao toplo predjelo


damijenestoslatko @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 5, 2009



Kažu: kriza je na pomolu. Kažu: recesija. Kažu: depresija. Za prve dvije stvari ne odgovaram i one spadaju u objektivne okolnosti -  činjenice govore da nije baš sve kako je bilo prije par godina i da stvari malo drugačije (ne) funkcioniraju.  Ali zato mislim da se ovom zadnjom ljudi malo prečesto razbacuju. Ne znam jeste li i vi primijetili istu stvar, ali ja u zadnje vrijeme rijetko susrećem ljude koji su „loše raspoloženi“. Ne. Svi su oni „u depresiji“. Sve je to ok, imaju ljudi i boljih i lošijih dana, ali nećemo zato odmah proglasiti kliničko stanje...

Oko mene (nadam se da nemam neke izravne veze s tim...) su u zadnje vrijeme svi poprilično loše raspoloženi (ili da kažem u depresiji?) Meni se čini da to sve ima veze s načinom na koji ljudi gledaju na pojave i ljude oko sebe. Mislim da se treba usredotočiti na ono pozitivno. Ako i niste baš najbolje volje, sigurno ima barem jedna stvar kojoj se u danu možete radovati, pa makar to bio i trenutak kad dođete kući i skinete tijesne cipele.



Ako ipak želite samo mrvicu veće zadovoljstvo od toga, imam još jedan prijedlog: nevjerojatno zelen i ukusan ručak.  Prema određenim psihološkim istraživanjima, zelena boja (za razliku od npr. crvene) umiruje. Dakle: osim što će umiriti vaš gladni želudac, ovaj obrok bi i svojom bojom trebao djelovati smirujuće. Kladim se da nakon takvog ručka nijedan ljubitelj kupusa neće više biti ni loše volje ni u depresiji. I sama spadam među ljubitelje tog često zanemarenog povrća i bila sam oduševljena kad sam u kuharici "Danas kuham" pronašla još jednu novu upotrebu za njega. Od svih privlačnih recepata u toj knjizi, ovaj je prvi bio nominiran za isprobavanje.

Prilagođeno prema receptu Ane Ugarković, za 4-6 osoba:
1 kg mlade raštike
Sol i papar
4- 6 oguljenih režnjeva češnjaka
200 ml ekstra djevičanskog maslinovog ulja
500 g tjestenine
100 g svježe naribanog parmezna ili pecorina

1) Očistite raštiku, a umeđuvremenu stavite češnjak u mnogo hladne vode i pustite da proključa. Zatim vodu posolite i dodajte raštiku.
2) Kuhajte dok ne omekša pa zatim ocijedite zajedno s češnjakom.
3) Stavite kuhati tjesteninu
4) Stavite raštiku i češnjak zajedno s uljem u blender i miksajte dok ne dobijete homogenu smjesu.
5) Prelijte zelenu salsu preko tjestenine i poslužite toplo s malo naribanog sira po vrhu.



p.s. I nema brige: ne namjeravam ovo pretvoriti u "self-help" blog

damijenestoslatko @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, veljača 27, 2009



Stvari kod mene često idu u zadnji čas. Tako je i ovaj današnji post uistinu napisan 5 do 12 kako bi  stigao upasti u ovomjesečni krug igre Ajme koliko nas ima! s temom suhog voća (imala sam za ovo mjesec  dana i evo ja pišem post 2 sata prije ponoći...) koju je pokrenula monsoon, a ovomjesečna je domaćica Vera. Prvo ispiti, onda malo doma i sad trka po Zagrebu dok obavim stotinu nekih glupavih administrativnih obaveza i ne ostane vremena za druge stvari, a na kompjuteru čeka barem 20 recepata.  Ipak, jednostavno mi je bilo žao da nešto ovako ukusno ne završi u društvu jednako tako ukusnih stvari koje su druge blogerice sigurno pripremile. Osim toga, ove su hrpice kao stvorene za ovomjesečnu temu - u njima ima i badema i grožđica i arancina.  Zato evo recepta koji na svojih 5 minuta čeka još od Božića (u pozadini se gornje slike može nazrijeti i ostatak božićnog pladnja s kolačićima). Toliko je jednostavan da je upitno može li ga se nazvati receptom, ali vjerujte mi po ukusu je pravo remek-djelo

Ideja potječe  iz Velike knjige kolača (tamo se zovu Hrustave hrpice od badema), ali je od 6 sastojaka promijenjeno 3 pa ne znam nalikuje li to više na njihovu verziju



Za 50-ak hrpica:
10 dkg grožđica sultana
2 cl maraschina
40 dkg mliječne čokolade
15 dkg badema narezanih na listiće i proprženih
4 dkg sitno nasjeckanih arancina


1) Operite grožđice toplom vodom, posušite ih i prelijte maraschinom pa ostavite preko noći.
2) Čokoladu otopite na pari pa kad se malo ohladi umiješajte sve ostale sastojke.
3) Iz smjese vadite hrpice na papir za pečenje, pustite ih da se ohlade i zatim stavite u hladnjak da se do kraja stisnu.
4) Poslužite u malim papirnatim košaricama.

damijenestoslatko @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, veljača 21, 2009



Poprilično nenadano, pišem vam danas iz doma (iz Dubrovnika u snijegu, vjerovali ili ne). Doduše, snijeg se sad već (bogu hvala) otopio pa je ostala bljuzga, ali svejedno.  Zadnjih dana sam imala hrpu ispita (kao što se dalo primijetiti po tome što me ovdje uopće nije bilo) i sve je dobro prošlo pa mi je ostalo tjedan dana slobodno i pobjegla sam „tamo dolje južno“.  Još mi je sve to poprilično čudno, odjednom nakon svih tih silnih ispita koje sam imala ne moram ništa! Mislim da šok i nevjerica neće dugo trajati, brzo se čovjek navikne na laganiji tempo...



Lani kad sam u 2. mjesecu položila Shakespearea, proslavila sam to Sticky date puddingom, a ove ćemo godine kraju ispitnih muka nazdraviti čašicom domaćeg limoncella! Ovaj je liker talijanskog podrijetla i kad smo prije tjedan dana Mirko i ja bili u Veneciji, u svakom je izlogu s talijanskim specijalitetima stajala barem jedna vrsta limoncella. Cijena mu nije bila nimalo pristupačna (blago rečeno), a domaća je verzija i više nego dobra pa zato sljedeći put kad nađete neprskane limune (ja sam se po ove penjala na stablo u suknji!) zgrabite par  komada i utopite ih u votku!



Postoje varijante koje se rade s rakijom, ali votka je ovdje sigurnija opcija. Recept je iz kuharice Ane Ugarković, samo sam smanjila količine tako da budu prilagođenje za 0,75 l votke koliko sam imala. Prema onome što je ona napisala, limoncello je najbolji nakon 3 mjeseca boravka u hladnjaku.

Živjeli vi meni!

0,75 l votke
21 dkg šećera
2,1 dcl vode
5 neprskanih limuna

1) Prokuhati vodu i šećer – tek toliko da se šećer otopi, nikako da se karamelizira. Pustite da se ohladi.
2) Limunu odstranite koru i to tako da zahvatite što manje bijeloga (najbolje guljačem za krumpir).
3) U plastičnu bocu stavite kore, sirup od šećera i votku pa zatvorite i promućkajte.
4) Držati 10 dana na hladnom i tamnom mjestui svaki dan po jednom promućkati.
5) Procijediti kroz gazu i zatim čuvati u hladnjaku.





damijenestoslatko @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 11, 2009



Tko god se ikad uhvatio ne baš laganog zadatka učenja nekog stranog jezika, znat će da se svakako savjetuje služenje jednojezičnim rječnikom. To je, kao što mu ime kaže, ona debela knjiga u kojoj su riječi i njihova objašnjenja na istom jeziku. Zašto baš jednojezični rječnik? Zato što će vam on pojasniti koje nijanse značenja određene riječi u sebi kriju, uz kakve riječi najčešće dolaze te pripada li razogovrnom, pisanom, stučnom, vulgarnom ili kakvom sve već jeziku.

Zamislite sada da u Hrvstaku prizemlji jedan mali zeleni i otvori Hrvatski enciklopedijski rječnik jer je negdje načuo da su  „brokule“ zdrave. A što li su brokule? Osim što će definiciju pronaći između sasvim značenjski nepovezanih natuknica (broketareg. „mala posuda za vodu“ i brokva- reg. „čavao“), moći će pročitati sljedeće:

brokula (brokoli) ž. bot. zeljasta biljka (Brassica oleracea var. botrytis subvar. cymosa) iz porodice krstašica (Cruciferae), kao povrće služe zeleni mesnati cvatovi koji izbijaju duž čitave stabljike; prokula • tal. broccolo



E sad, ovisno o tome koliko je mali zeleni potkovan u biologiji, bit će mu jasno ili sve ili ništa. Ako razumije, svaka mu čast, a ako to „baš nije njegovo područje“, kao što bi rekli mnogi natjecatelji u „Milijunašu“, bit će puno bolje da skokne do Konzuma i pita tetu (držimo mu fige da naleti na neku ljubaznu) da mu pokaže što je brokula (i to točno tim riječima, zamislite da dođete tražiti „Brassica oleracea var. botrytis subvar. cymosa“)

Pretpostavljam da vanzemaljci i prehranom trebaju održavati svoj blještav močvarni ten pa mi se čini da bi se našem malom zelenom brokula mogla učiniti kao dobra zemaljska zamjena za svemirske delikatese koje mu nisu dostupne (i bio bi u pravu – brokula je jedna od najzdravijih zamislivih namirnica). Što onda s njom? Ja svakako preporučujem ovu juhu. Mislim da je jedna od najukusnijih krem juha koje sam imala priliku probati (čak je i moj darling koji je bio gotovo izbezumljen kad je vidio boju našeg ručka pojeo iznimno velikodušnu porciju koju sam stavila pred njega). Još joj je jedna prednost da je usitinu brzo gotova.

Za 2-3 osobe:

500 ml temeljca (mesnog ili povrtnog, po želji)
200 g cvjetova brokule
2-3 mala krumpira
120 ml vrhnja za kuhanje
sol i papar
nekoliko blanširanih cvjetova brokule za posluživanje (po želji)

1) Ugrijte temeljac i dodajte mu brokule i krumpir
2) Kuhajte poklopljeno dok povrće ne omekša
3) Štapnim mikserom usitnite povrće i dodajte vrhnje za kuhanje
4) Posolite i popaprite, dodajte cvjetove brokule na sredinu tanjura i poslužite uz crni kruh

Napomena:
Nakon što ste dodali vrhnje, nemojte više vraćati juhu na vatru, vrhnje ne bi trebalo prokuhati.



Ako se stvari slične čokoladnom kolaču iz mikrovalne pojavljuju (pre)često na vašem meniju, ovo je idealan način da malo napunite baterije - nisu brokule dobre samo za kožu malih zelenih! Dapače, odlične su i za Homo sapinese (naročito one podvrste čokoladis) - vaše će im se srce i krvožilni sustav iskreno obradovati

damijenestoslatko @ 23:09 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 4, 2009




Haraju virusi, gripe i razne pošasti pa mi savjest nalaže da vam na blogu ostavim nešto zdravo umjesto onoga što sam prvotno imala u planu.

Znam (pouzdano ) da mnogi od vas vole onaj stari francuski crtić La Vie (u kojem su krvne stanice, virusi i bakterije glavni likovi). Kad sam bila mala jedno me vrijeme hvatala panika kad bih ga vidjela na televiziji jer sam mislila da nam venama stvarno haraju ona zločesta čudovišta i da sve uistinu i izgleda onako kako su u tom crtiću nacrtali. S užasom bih bacila pogled sama na sebe i pomislila „Bože moj, što li je to unutra?“ Sad sam već apsolvirala činjenicu da nije u životu baš sve kao na televiziji, a znam i to da nam trebaju  vitamini, minerali i cijela ta kompanija bella kako bismo što bolje i zdravije funkcionirali. (Nažalost još nismo evoluirali do stupnja da nam venama teče čokolada s lješnjacima).

Ova je salatica ukusan dodatak bilo kojem jelu, a kriterij za odabir sastojaka je ustvari bio boja namirnica s tržnice. Na kraju je ispalo da osim što je šarena, ova salata ima i jako ugodan okus. Kao i obično, salatama ne mjerim količine pa zato evo samo sastojaka (omjere prilagodite vlastitom ukusu):

matovilac
ljubičasti kupus
mrkva
korijen celera
ulje
aceto balsamico
sol papar

1) Povrće operite pa matovilac stavite na dno zdjele
2) Kupus isjeckajte na trakice, a mrkvu i korijen celera naribajte na sitnom ribežu. Sve zajedno pomiješajte i dodajte matovilcu
3) Od ulja, aceta balsamica, soli i papra napravite dressing pa začinite salatu i poslužite uz neko mesno jelo.

p.s.
jeste li znali da je sutra (05. veljače) Dan Nutelle? Odličan izgovor da si nakon zdrave salatice napravite palačinke s Nutellom

damijenestoslatko @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 1, 2009



Znate onaj relativno novi tip televizijskih serija koji ima ono što bismo mogli nazvati leitmotivom? Primjeri za takve serije bile bi "Kućanice" ili "Seks i grad". Na početku pripovjedač/ica nešto malo priča, onda vi zaboravite na to dok gledate što se u nastavku događa, a na kraju on/a opet sve to sažme i poveže s onim što je rečeno na početku pa se vama upali žaruljica i shvatite zašto su sve posložili tako kako jesu.

Da živim u TV-seriji, leitmotiv mog tjedna mogao bi biti „iznenađenje“. Svaki dan kao da mi se spremalo neko novo i to ne po jedno u danu već ih je znalo biti i više, više ili manje ugodnih. Prvo sam se npr. iznenadila činjenicom da sljedeći tjedan imam toliku hrpu ispita. Nisam baš mislila da će se svi nagurati u isti čas. (nevolja nikad ne dolazi sama?) Onda me začudilo koliko posla treba kad po prvi put pišete službene dokumente za natječaje i sl. (na faksu par prijateljica i ja osnivamo časopis i pomažemo jednom profesoru oko organizacije frankofonog kazališnog festivala). Iznenadilo me i koliko su u životu važne stvari o kojima dok ne zagusti gotovo i ne razmišljamo.

Onda me jučer ponovno iznenadila hladnoća zajedno s one vrckastim pahuljicama što su se motale po zraku. Iznenadilo me koliko ima ispitne literature za pojedine predmete. Bilo je i iznenađenja vezanih za ljude. Neki su me oborili s nogu svojom ljubaznošću i istinskom pristojnošću, a neki baš suprotno. Neki su me iznenadili tim što su uopće stupili u kontakt sa mnom, a drugi pak povjerenjem koje su mi ukazali. Najdraži me večeras, kad sam to najmanje očekivala, iznenadio čokoladom.

Iznenadile su me neke prilike koje su mi se pružile, a za koje nisam mislila da će tako brzo doći. Iznenadila me moja ponovna iznenadna želja za čitanjem i upijanjem svih mogućih vrsta znanja (malo ju je bio svladao zimski san).

Iznenadile su me i neke činjenice. Jeste li znali da prevoditelj u najvećem broju slučajeva nema utjecaja na to kako će se film zvati, već o tom odlučuju distributeri? Možete li vjerovati da je Grad Dubrovnik odlučio postaviti privremeno klizalište blizu Porporele i da su za proslavu svečanosti Sv. Vlaha odlučili organizirati koncerat Hladnog piva? No comment.

A znate li da su kroketi ustvari najobičnije pržene njoke? I to me svojedobno bilo iznenadilo jer sam prije toga mislila da su kroketi bog zna što. Po tom me pitanju (kao i po mnogim drugima) prosvijetlila mama. Pravo recite, zar se iza riječi „kroket“ ne bi trebalo kriti nešto malo spektakularnije?

Nemojte se i vi iznenaditi što danas nema recepta u pravom smislu riječi. Događa se. Rokovi su. Sve što ću vam reći je da zavirite u recept za njoke i da ih na kraju samo (umjesto da ih skuhate u kipućoj vodi) ispržite u dobro ugrijanom ulju i obavezno pojedete dok su još topli. Bit će sjajni (kako skromno rečeno ). Možete ih i napraviti unaprijed pa zalediti i zatim pržiti ravno iz leda. Promjene u okusu neće biti. Ako želite vegansku verziju, umjesto jaja u tijesto možete dodati vrhnje za kuhanje. Jednako će se lijepo ispržiti.



I za kraj ću vam samo nagovijestiti da vas uskoro čeka još jedno možda malo veće iznenađenje, vjerujem da će biti ugodno. S obzirom na to da je vrijeme intenzivnog učenja, nemam baš vremena da ga odmah sprovedem u djelo, ali strpite se malo.

Iznenađenja su na svakom koraku, budite samo spremni da iz njih izvučete sve ono dobro što se izvući da.

damijenestoslatko @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 18, 2009



Nisam zadnjih dana baš znala što da vam ovdje napišem. Nije da fali recepata, dapače, ali falilo je vremena i iskreno – nisam htjela nešto napisati samo tek toliko da napišem. Jedna od omiljenih izreka na koje sam naišla u ovih svojih dvadesetak godina glasi: „Don`t talk unless you can improve the silence“ (Ako ne možeš poboljšati tišinu, ne govori) i mogu vam reći da se nje uglavnom u životu nastojim i držati. Da se barem isto može reći i za naše političare i neke osobe iz javnog života...

Vodeći se dakle tim principom zaključila sam da će biti puno bolje da šutim i da se umjesto pisanja nečega bez glave i repa pošteno naspavam. Odlučila sam da si san više dok sam još u studentskim danima neću uskraćivati – za to će biti i više nego dovoljno vremena kad počnem raditi.

Ali danas je zato jedna najobičnija mala kockica kvasca promijenila situaciju po pitanju pisanja(nabolje). Zar nije nekako veselo kupiti kockicu kvasca? Znate da je morate potrošiti u poprilično kratkom roku i znate da obično ide u nešto čemu se svi vesele. To znači da kad ga kupite, kvasac s vama kući nosi cijelu paletu mogućnosti.



A onda ga na ključni dan otpakirate i pred vama leži mala kocka puna potencijala – mekana kocka specifičnog mirisa sposobna da od hrpe brašna i tekućine napravi nešto slasno i rahlo, nešto što će cijelu kuću ispuniti onim domaćim mirisom zime. (zime u koliko-toliko pozitivnom smislu tj. u onom koji nema nikakve veze sa snijegom). Kvas za mene znači upravo to – domaću atmosferu: buhtle, krafne, kruh.

Danas mi je, iskreno rečeno, bilo lijeno poći do pekare. Znala sam da ću dan provesti začahurena doma što mi po ovoj temperaturi savršeno paše i odlučila sam želju za kuhanjem zadovoljiti pečenjem kruha. Već spomenuta mala kocka puna potencijala strpljivo je čekala u hladnjaku. Nisam željela napraviti sasvim običan kruh pa sam iskombinirala nekoliko recepata i rezultat se nalazi ispod. Za integralno brašno odlučila sam se zahvaljujući ovomjesečnoj temi „Ajme koliko nas je!“ koju je u početku osmislila monsoon, a ovaj mjesec je domaćica mamajac. Bademe sam dodala tako da se u kruhu nešto „događa“, a u skladu sa zdravom varijantom integralnog brašna, upotrijebila sam i smeđi šećer.




za kvas:
3,5 dkg svježeg kvasca
žlica smeđeg šećera
žlica brašna
150 ml mlijeka


300 g integralnog brašna 
200 g brašna
10 dkg samljevenih badema
6 dkg maslaca sobne temperature
malo soli
žlica smeđeg šećera
100 ml toplog mlijeka
50 ml tople vode

1) Pomiješajte sastojke za kvas i pustite ga da raste na toplom (više o tome: ovdje)
2) U međuvremenu pomiješajte sve ostale sastojke, zatim dodajte uzašli kvasac i umijesite tijesto.
3) Stavite tijesto u posudu, pokrijte ga krpom i ostavite na toplom dok ne udvostruči volumen
4) Premijesite ga i formirajte željeni oblik pa stavite na pleh obložen papirom za pečenje i ponovno ostavite da se diže dok ne usvostruči volumen.
5) Pecite na 190°C otprilike 35min


Sve u svemu – vrlo slasno i u kombinaciji s malo meda ili džema idealno za nedjeljni doručak 


i to ako je još babin džem s cijelim šlivama koji je u zg stigao 
zapakiran u teglici na kojoj piše "bon appetit" ...

Ako vas bademi podsjećaju isključivo na slatko – ne morate se brinuti. Ovdje se uklapaju savršeno i ovaj biste kruh mogli poslužiti i uz najslaniji ručak. 



                                                       Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 20:39 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 12, 2009



Ne mogu odoljeti, a da vam ne prepričam nešto silno simpatično. Radi se o jednom dečku koji dolazi na tečaj engleskog koji držim subotom popodne. Prekjučer nam je bio prvi sat nakon praznika i naravno, razgovaralo se o tome što je tko radio preko praznika. Neki su uživali u kućnoj atmosferi, neki se družili s prijateljima i obitelji, a glavni lik ove priče bio je u Londonu.

Kad je sletio, nazvao je prijatelja kod kojeg je trebao provesti tih desetak dana, ali prijatelj se nikako nije javljao. Nakon nekoliko poziva javila se njegova sestra i rekla da je nesretnik završio u bolnici. Što sad, pada mrak, a smješaja nema? Uzeo je komad papira i napisao „I am from Croatia, I need free accomodation“ (ja sam iz Hrvatske, treba mi besplatan smještaj – tek sam se sad sjetila da ga nisam pitala je li sve dobro spelovao  ) pa sjeo na klupu. Nakon otprilike pola sata prišla mu je jedna djevojka i pitala ga je li to istina, on joj je ispričao što mu se dogodilo i na kraju je njegov besplatni smještaj bio upravo njezin stan. Djevojka je iz Brazila, prema onome što on kaže (a vjerovat ćemo mu) jako lijepa i naravno – oboje su se zaljubili preko ušiju! Ona dolazi u Hrvatsku za nekoliko tjedana i sad su u vezi na daljinu. Zamislite kakva sve iznenađenja život sprema

A to vam sve pričam jer sam i ja odnedavno u vezi na daljinu. Sa slatkim. Mislim na slatko, gledam slike slatkog, nedostaje mi slatko i jedva čekam da ponovno budemo zajedno. Dotad se hranim voćem i svačim nečim zdravim i laganim, ali što da vam kažem, srce me vuče naravno – slatkom!

Zato evo nešto slatko, silno brzo i jednostavno za pripremiti, a i što se tiče kalorija nije ništa stravično – nema jaja, maslacu ni traga, čak se i čokoladu može izbaciti (iako to, naravno, ne preporučujem :) ). Usprkos odsutnosti sastojaka koji su za mene inače nezaobilani, kolač je odličan i doma ga često pravimo jer je jako brz i svi su sastojci obično pri ruci. Prepoznat ćete ga možda s televizije, ovo je (s minimalnim izmjenama) kolač po receptu Lidije Kralj koji je jedno vrijeme bio na čašici kiselog vrhnja.




Tekući sastojci:   
20 dkg kiselog vrhnja (12% mm)
1.5 dcl mlijeka   
2 žlice limunovog soka

Suhi sastojci:
25 dkg glatkog brašna (½ brašna može biti crno )
1 prašak za pecivo
10 dkg cukara
1 vanilin šećer
2 žlice mljevenog maka
2 žlice naribne korice limuna
½ žličice cimeta


1) Ugrijati pećnicu na 180°C i namastiti neki manji kalup (može npr. onaj od kuglofa)
2) U jednoj zdjeli pomiješati suhe sastojke, u drugoj tekuće, a zatim primiješati tekuće sastojke  suhima
3) Pomiješati samo toliko dok se sastojci ne  spoje (nikako ne miješati previše!)
4) Uliti u kalup i peći 20-30 min


Napomena: 
Po želji možete narezati na sitne komadiće 10 dkg čokolade za kuhanje pa primiješati u smjesu prije pečenja.
+ Mislim da bi se ovo moglo peći i u obliku muffina. 

  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, siječanj 3, 2009



Napisati sljedeću rečenicu na blogu koji nosi poznati vam naslov pomalo je dvosjekli mač, ali što da vam lažem: slatkoga mi je preko glave! (ne znači to da neću pomesti još pokoji zalutali keksić koji čeka na goste koji još nisu bili u blagdanskom posjetu, ali novog pečenja definitivno neko vrijeme neće biti). Naravno, neću vas zakinuti za nova otkrića u vidu keksa i torti od ovih zadnjih desetak dana, već ću samo tu temu malo odgoditi za one dane kad moj entuzijazam za šećer, bjelanjke, čokoladu i slično bude na nešto višoj razini nego sad.



Dakle zašto da vam pišem o topljenju čokolade na pari kad je to trenutno (!) jedna od zadnjih stvari koja mi se radi? (postoji li predoziranje domaćim slatkarijama? mislim da mi se upravo to dogodilo). Umjesto toga radje ću iz foldera davno napravljenih stvari sada izvući nešto lagano i ukusno što bih rado ponovno susrela na svom tanjuru za ručak ovih dana. Na ovaj sam recept davno naišla na internetu, original potječe iz Tunisa, a ovu (pretpostavljam  prilagođenu i zapadnjačku) varijantu kreirala je Delia Smith (a onda sam je ja još malo prilagodila našim prilikama tako da ovo nije vidjelo ni T od Tunisa).



400 g cherry rajčica
400 g patlidžana
1 manji luk, nasjeckan
2 češnja češnjaka
malo chilli papričice
malo mljevenog kima
malo svježeg peršina
maslinovo ulje
sol
papar
po želji jogurt za serviranje

1) Ugrijte pećnicu na 180°C
2) Operite cherry rajčice i prepolovite ih, poprskajte s malo maslinova ulja i posložite na aluminijsku foliju
3) Patlidžane izrežite na kockice (2x2 cm otprilike) i posložite na aluminijku foliju pa i njih i rajčice stavite u pećnicu na cca pola sata (dok patlidžani ne posmeđe, a rajčice ne omekšaju)
4) U tavi na srednje jakoj vatri ugrijte žlicu ulja, dodajte luk, češnjak i lagano pirjajte dok malo ne požute. Dodajte zatim rajčice i patlidžane pa chilli i kim.
5) Maknite s vatre, kapnite još malo maslinova ulja, posolite, popaprite i dodajte malo peršina.
6) Poslužite toplo po želji s malo jogurta sa strane



Napomena:
- Može se jesti i hladno. U tom slučaju možete porcije salate staviti u zasebnje zdjelice i pustiti ih da se ohlade u njima pa će tako i zadržati oblik.
- Ako vam nešto ostane, zanimljiv je prilog sendvičima

  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 30, 2008



Pametan piše, lud pamti – tako često kažu u Dubrovniku. Zašto ja sama sebe uporno trpam pod ovu kategoriju ludih, nikako mi nije jasno. Svaki put kad isprobam neki novi recept ili kad nešto u nekom receptu izmijenim, uvjerena sam da ću se sljedeći put sjećati što sam, kako i koliko napravila. Ono što se kasnije (naravno) dogodi je da je jedino čega se sjećam da sam nešto promijenila, ali što i kako – nikako! Bilo bi bolje da se ne sjećam ni toga pa onda barem ne bih razbijala glavu pokušavajući se dosjetiti promjene i govoreći si: «E sljedeći put ću obavezno zapisati».

Tako je, pogađate, i s ovim namazom. Htjela sam naći ukusan namaz od gljiva i u svojoj sam potrazi naletila na nekoliko recepata koje sam zatim iskombinirala tako da na kraju namaz ulkjučuje sve ono što mi se sviđa i ništa od onoga što mi se ne sviđa. S obzirom na to da je to sva bilo prije 4 mjeseca, ono što sam prizaboravila je: u kojim sam to sve omjerima radila i jesam li uključila baš sve sastojke koje volim. Sjećam se dobro da je namaz nestao iz frižidera u roku od 24 sata i evo onoga za što vjerujem da je bila moja konačna verzija namaza od gljiva. Jako bi se lijepo slagao s krekerima od ružmarina o kojima sam pisala prije par dana.



250 g šampinjona
1 žlica ulja
½ češnja češnjaka
50 g badema (popečenih u pećnici i samljevenih)
40 g maslaca sobne temperature
malo konjaka (cca 1 žlica)
peršin
sol
bijeli papar

1) Šampinjone operite, posušite i narežite na tanke ploške pa pirjajte na 1 žlici ulja  zajedno s češnjakom dok ne puste vodu i dok voda ne ishlapi a gljive poprime tamniju boju.
2) Pustite gljive da se prohlade, a zatim ih zajedno s otalim sastojcima, stavite u blender i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu
3) Čuvajte u hladnjaku

Napomena:
- Dobro je napraviti ovu paštetu dan unaprijed kako bi se okusi «sljubili» (kako bi rekle neke hrvatske kulinarske face)
- Ako vam se čini da pašteta nije dovoljno maziva, možete joj na kraju dodati još par kapi ulja
- Poslužite s krekerima ili na lagano prepečenom kruhu.
- Jako se lijepo slaže  s bijelim vinom.



Ako vam je oko zapelo za ovo, evo još pokoji namaz:
Pašteta od pilećih jetrica
Hummus
Pašteta od tunjevine
Namaz od patlidžana i badema

A sve to može na:
Krekere s ružmarinom
Slane krekere od sira

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 00:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, prosinac 27, 2008



Sve mi se nekako čini da po mom povratku u Zagreb (povratak spominjem sad i na njega odlučno zaboravljam čim zatvorim ovu zagradu) neće baš biti dovoljna samo ona teretana u koju navratim dva-tri puta na tjedan... Kad sam bila mala, na dubrovačkom se radiju vrtila neka blesava reklama „Zube na policu za teatarsku stolicu“ a izgleda da će verzija tog toliko slogana za mnoge oko mene, a i mene samu biti „Zube na policu da staneš u stolicu!“

U skladu s onim što sam napisala u gornjoj zagradi, zaboravit ću sad i sve ostalo i (grickajući komad mamine orahnjače) napisat ću vam recept za odlične krekere. Prvi sam ih put pravila ovo ljeto, a planiram ih ponoviti za Novu godinu. Darling i ja ćemo čekati Novu uz večericu s manjim društvom i posao se nekako raspodijelio. Neću vas sad daviti s tim koga je dopao koji dio posla, ali ja ću spremiti francusku salatu i (najvjerojatnije, definitivna odluka još nije pala) grešno čokoladnu tortu. S obzirom na to da će se za predjelo na meniju između ostalog naći i neka vrsta paštete, mislim da ću u pećnicu ubaciti i pokoju dozu ovih krekera, ne može škoditi... (osim po pitanju već khm... zaboravljene situacije).

Sad vas lagano napuštam jer vrijeme nekako jako brzo bježi, doma nisam baš dugo, a u to malo dana bih htjela strpati što je moguće više nekih događanja. Uživajte u ovim blagdanskim danima! Bisou!

Iz magazina Gourmet (srpanj 2008)
82 g brašna
žlica svježeg ružmarina(nasjeckanog)
žličica praška za pecivo
pola žličice soli
125 ml vode
80 ml maslinova ulja + još malo za premazivanje
krupna morska sol



1) Ugrijte pećnicu na 200°C, obložite pleh papirom za pečenje
2) Pomiješajte brašno, ružmarin, prašak za pecivo i sol. Zatim u sredini napravite udubinu i dodajte vodu i ulje pa lagano umijesite tijesto.
3) Podijelite tijesto na tri dijela, 2 prekrijte folijom (da se ne isuše), a treći razvaljajte u kružni oblik (cca 25 cm promjera). Tijesto treba biti jako tanko, a oblik uopće ne treba biti savršeno pravilan, moža i ovalno.
4) Prebacite tijesto na pleh, premažite ga s malo ulja i pospite s još malo ružmarina i soli.
5) Pecite 8 do 10 minuta dok ne dobije zlatnu boju i počne hvatati i tamniju boju na rubovima pa ponovite cijeli postupak još dva puta.



Napomena:
- Krekere možete napraviti i dva dana unaprijed, ali ih u tom slučaju treba držati u što je moguće bolje ztvorenoj kutiji.
- Ako želite, ružmarin možete zamijeniti paprom ili nekim drugim začinom.
- Ovako napravljeni krekeri jedu se razlomljeni, ali ako ste nešto „uredniji“ tip možete ih pravilno izrezati prije pečenja.
- S mazanjem tijesta uljem i posipanjem solju i ružmarinom pričekajte do neposredno prije stavljanja u pećnicu.
- Ako niste ljubitelj maslinovog ulja, promislite još jednom! Ima jedno krasno ulje marke Trenton koje je jako blago i lijepo pa možete pokušati s njim (mene je preobratilo  )



p.s. Namaz za kombiniranje s ovim stiže za dan-dva!

  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 16, 2008



Ništa nas ne smije iznenaditi.

Za one koji su moje generacije ili mlađi tih par riječi vjerojatno nema baš neki poseban prizvuk (nekima će možda jedino pasti na pamet Tomićeva knjiga), ali oni mrvu stariji sjetit će se vježbi sigurnosti (bezbednosti?) iz Titovog doba, evakuacija školskih zgrada i, prema onome što čitam na internetu, borbi „plavih“ i „crvenih“. Prema onome što mi je pak mama ispričala, na dan NNNI, svake se godine u isto vrijeme „nenadano“ provodila evakuacija njene školske zgrade tako da svi budu spremni u slučaju bombe ili terorističkog napada. Uvijek su mi bile zanimljive te evakuacije (bilo je nešto „dojava“ o bombama kad sam ja bila u gimnaziji – uglavnom 6. sat ili kad je bio najavljen neki test). Svi izađemo na cestu i što onda? Čekamo da škola odleti u zrak i mi svi skupa s njom (i ti i mi i ja skupa sa mnom)?

No, bilo kako bilo, uistinu nas ništa ne smije iznenaditi. Pa čak ni keksi koji su tanki milimetar i pol, glavni sastojak im je zrak, od promjera 2,5cm dođu na promjer 10cm u roku od 5min i tako su dobri da ne mogu opstati ni jedno popodne, a da ih ne čuvaju naoružane jake snage MUP-a ili Sokol Marić... (može i druga varijanta – oni snopovi laserskih zraka koje postave u muzejima oko skupocjenih umjetničkih djela).

Tko bi rekao da Šveđanima (ovi su keksi inače švedski) tako dobro ide pečenje keksića? Švedski keksići iz snova pa sad ovo – gdje im je samo kraj? Ne znam na koji da ih način još nahvalim (svaki cigo svoga konja hvali) pa zato prelazim na recept. I da, ovo obavezno ide na listu slatkiša za ovaj Božić...

Nemojte se prestrašiti izgleda ni načina pečenja, meni su uspjeli iz prvog pokušaja (ovog sa slikama) pa nema razloga da isti slučaj ne bude i s vama.



prilagođeno prema receptu iz The Complete Cookie Book
8 dkg badema
5,5 dkg šećera
10 dkg maslaca
2 žlice brašna
malo soli
2 žlice vrhnja za kuhanje
malo cimeta

1) Bademe stavite u pećnicu na 160°C dok ne dobiju malo boje, a zatim ih što finije sameljite
2) Pećnicu zatim ugrijte na 180°C i obložite dva lima papirom za pečenje
3) U jednu posudu stavite sve sastojke i miješajte na laganoj vatri dok se maslac ne rastopi i dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Uzmite otprilike pola žličice smjese i stavite na papir za pečenje. Ostavite veeeliki razmak između hrpica smjese – može ih stati samo 6 u pleh veličine pećnice.
5) Smjesu pokušajte zatim prstima oblikovati tako da bude što pravilnijeg kružnog oblika
6) Pecite 3-5 min (meni je uglavnom trebalo 4-4,5 min) dok se keksići sasvim na rašire (nakon cca 1 min pečenja počet će se širiti i po površini će pucketati mjehurići zraka). Gotovi su kad im rubovi lagano počnu rumeniti.
7) Pustite ih da se ohlade na papiru za pečenje (u međuvremenu stavite peći kekse u drugom limu) i kad dovoljno očvrsnu, odvojite ih od papira tankim nožem (to će ići dosta lako, keksi su puni maslaca pa se lako skidaju s papira). Stavite ih na salvetu koja će upiti višak masnoće ako je ima.

 Napomena: čuvajte u hermetički zatvorenoj kutiji po mogućnosti s malo papira između redova keksića (+ nabavite one lasere koje sam maloprije spomenula inače vam od hermetičke kutije nikakva korist  )
                                    
 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 14, 2008



Priča o citrsunom voću se nastavlja. Nekoliko onih istih naranača čije ste korice u obliku arancina vidjeli prije par dana završilo je kao ukusna mermelada – prava goko-slatka poslastica za prave ljubitelje dobre hrane pripremljene od kvalitetnih sastojaka. Želite li ovo nekome pokloniti, morate biti sigurni da taj netko
a) cijeni mermeladu općenito
b) naročito cijeni domaću mermeladu
c) spada pod opis gurmana.
(ako ne zadovoljava sva tri uvjeta, teglici se neće veseliti koliko bi ustvari trebao/la)

Naranče koje mi je „donio Sveti Nikola“ sam uglavnom pojela onako same i svježe jer su bile one vrste koju najviše volim, a par komada sam pretvorila u mermeladu. Tako sam iskoristila sve – i koru i sredinu.

Dok mi se po glavi motalo kako je to super što se može baš svaki djelić iskoristiti, na pamet mi se neprestano vraćala jedna scena iz Buñuelovog filma Diskretni šarm buržoazije (1972) Nedavno sam ga gledala na Tuškancu s Mirkom i s Jelenom, prijeatljicom s fakulteta. Film je bio na francuskom, tipično bunuelovski, šarmantan i na momente urnebesno smiješan (barem meni). Čitava radnja se može svesti na to kako jedno napuhano, jako „hoch“ društvance nikako ne može pojesti zajedno večeru jer stalno nailaze na neke prepreke. Između ostalog jedan od likova je ambasador neke nepostojeće državice i njemu neprestano govore kako je ta njegova država ovakva i onakva i kako ništa ne valja itd. itd. U trenutku kad mu prekipi, on sav iznervian nešto opsuje na Francusku „en sa totalité“ (u cijelosti). Ta je replika Jeleni i meni bila toliko smiješna (vjerojatno to ima neke veze s činjenicom da obje studiramo francuski) da smo se smijale sljedećih 5 minuta sa suzama u očima dok su drugi uglavnom ozbiljno promatrali film i vjerojatno im nikako nije bilo jasno što je nama toliko smiješno. Još si nisam ni sama uspjela objasniti čemu smo se tako ludo smijale, ali kad god mi to padne na pamet, izmami mi smiješak na lice.



Tako sam ja gulila naranče i blaženo se smješkala razmišljajući o tome kako će svaka naranča biti iskorištena „en sa totalité“ (u cijelosti). Sva sreća da me nitko nije vidio, vjerojatno bi pomislio kako mi nisu baš sve na broju.

A kad sam već kod filmova, ako volite trilere i ako ga još niste pogledali, pođite vidjeti „Tijelo od laži“ (Body of Lies) Ridleya Scotta. Mi smo bili sinoć i oduševili smo se; to je jedan od boljih filmova koje sam pogledala u zadnje vrijeme.

I evo konačno mermelade:

samljevene naranče (koliko ćete ih fino samljeti ovisi o tome kolike komadiće kasnije želite u mermeladi)
šećer (pola težine samljevenog voća)
malo šećer vanilije po želji

1) Stavite jedan tanjurić u zamrzivač, sterilizirajte staklenke.
2) Naranče, šećer i šećer vaniliju pomiješajte u jednoj posudi i kuhajte na srednje jakoj vatri
3) Dok se mermelada kuha, skidajte s vrha pjenu sve dok je ima
4) Kuhajte dok ne dobijete željenu gustoću (to ćete provjeriti pomoću ohlađenog tanjurića – na njega ćete staviti žličicu mermelade koja će se u tom trenu ohladiti pa ćete vidjeti je li to gustoća koja vam odgovara.
5) Dok je još vruća, prelijte je u sterilizirane staklenke.



Napomena:
Možete je koristiti za sve živo za što koristite i sve ostale mermelade, ali meni je ubjedljivo najdraža u najjednostavnijoj varijanti – s malo kruha i maslaca.
Nastojte birati slađe naranče - računica je jednostavna - ako su vam naranče kisele, bit će i mermelada.

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008



Trudim se ne biti tvrdoglava, stvarno.

Ali kad jedne godine uspijete upropastiti čitavo brdo neprskane, ukusne kore od naranče teško je ne zainatiti se i ne reći „E dogodine će mi uspjeti!“ Točno je tako bilo s mojim arancinima. Lani su mi mama i baba poslale paket pun prekrasnih naranača koje su kupile na tržnici kod provjerenih izvora, ja  sam se kod jedne susjede iz Dubrovnika raspitala kako napraviti arancine, izvela sam zaključak iz njezinih poprilično „odokativnih“ uputa, namakala kore par dana, sve dovela do samog kraja i onda – upropastila! Pošla sam (naravno, tko bi se strpio d kraja) još baciti oko na nešto za faks „dok se to još koji minut dovrši“ i kad sam se vratila nad posudu – Hiroshima i  Nagasaki. Najveći dio je izgorio. To mi je poprilično teško palo jer je već bio kraj sezone naranača i znala sam da će trebati čekati godinu dana do sljedećeg pokušaja.

Ali, kako kažu, godina dana brzo prođe i kad sam ovaj put dobila jednako lijepe domaće neprskane naranče kao i lani, nije dugo trebalo da proradi moj inat s početka ovog posta. Dva dana nakon što su stigle u Zagreb, naranče su se pretvorile u kojekakve zanimljive prerađevine (o ostatku prerađevina za koji dan).



Ovom prilikom sam sve precizno izmjerila tako da ne bude komplicirano za one koji arancine rade po prvi put (obično su recepti za ovakve tradicionalne stvari jako šturi i teško se u njima snaći), a napravila sam ih u dvije verzije – jednoj klasičnoj i jednoj francuskoj. Klasični su arancini oni koji se nakon kuhanja uvaljaju u šećer, a francuski su oni koji se umjesto u šećer umaču u čokoladu (ali tek nakon što se osuše). Iako na slikama djeluju mnogo manje privlačno od klasičnih, moj su favorit ovi prekriveni čokoladom. Znate kako je Mali Princ rekao da su važne stvari očima nevidljive i da treba gledati srcem? Za ovu bi se priliku to moglo preformulirati pa reći da treba gledati želucem. Probajte svakako barem pola doze namijeniti ovoj čoko-varijanti. Iznenadit ćete se.

kora 4 naranče
30 dkg šećera
250 ml vode
šećer/čokolada (obavezno s visokim udjelom kakaa!) za ukrašavanje




1) Koru naranača izrežite na tanke prutiće (do 5 mm debljine) i nakon toga imate dvije opcje. Dugotrajnija je da ih namačete 3-4 dana svaki dan mijenjajući vodu, a druga (brža) je da ih 3 puta stavite da provru u vodi (svaki put u novoj vodi). Na oba ćete načina izvući gorčinu iz kora.
2) Zatim uzmite posudu i u njoj pomiješajte šećer i vodu (možete dodati i jednu šećer vaniliju ako želite), stavite na vatru i pustite da provri i da se šećer rastopi.
3) Dodajte kore naranče (trebale bi najvećim dijelom biti prekrivene sirupom), smanjite vatru na lagano i pustite kuhati 30-45 min.
4) Pripremite komad papira za pečenje, pospite ga šećerom ako želite klasične arancine.
5) Kad kore postanu lagano staklaste, znači da su se zasitile šećerom i tad ih možete izvaditi. Uvaljajte ih u šećer i odmah razdvojite da se ne zalijepe.
6) Pustite ih da se tako suše 4-5 sati ili preko noći



Napomena:
- Ako želite čokoladne arancine, nemojte papir za pečenje posipati šećerom već arancine nakon kuhanja rasporedite ili po običnom papiru za pečenje ili ih posložite na rešetku za kolače pa ih tu pustite par sati da se prosuše. Zatim rastopite čokoladu i umačite jedan po jedan arancin pa ih vratite na rešetku da se čokolada stvrdne.

- Pazite da ih ne ostavite predugo na vatri jer mogu
a) izgoriti
b) postati pretvrdi

- Ovaj recept primjenjiv je samo na naranče koje nisu prskanei jedino se tada to zovu arancini, u svim ostalim slučajevima posrijedi je suicid.

- Isto se može raditi i s korama limuna.



Arancini su jedan od onih proizvoda koje (uz bruštulane mjendule) možete naći u trgovinama s finim suvenirima, ali nevjerojatno je kolike su tamo cijene ovakvih proizvoda. Zato ovog Božića možete napraviti vlastite arancine, lijepo ih zapakirati i ostaviti pod borom da čekaju nekoga vama dragog.


klasika

vs.


...čokolada...

p.s.
Ovaj post šaljem dragoj Vali kod koje će 03. siječnja biti objedninjeni svi postovi s temom naranče u igri "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula Monsoon  pa bacite na taj datum oko kod nje i pogledajte kakvih sve delicija na temu naranče ima. Ja svakako hoću.

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 3, 2008



Što se mene tiče: blaženi zakoni o zabrani pušenja! Mnogima od vas se vjerojato ne sviđaju, ali osobno sam presretna otkad su se počeli provoditi na mom faksu. Pušači kažu da se novim zakonom ugrožava njihovo pravo na pušenje, a što je dosad bilo s mojim pravom na disanje? Kad god bih u pauzi sjela u kantinu gotovo da i nisam mogla vidjeti kolegicu preko puta stola koji se, već poslovično, mogao rezati nožem. Kad bih došla doma, kosa i odjeća smo što nisu trebale u kemijsku čistionicu.

Ali zato sada otkad je situacija prestala biti zamagljena, u pauzi tu i tamo pođem „na kavu“ (kavu ne pijem pa otud ovi navodnici) s kolegicama. Tako smo neki dan nas četiri sjedale u KSFF-u (Klubu studenata Filozofskog fakulteta) i raspravljale o statutu Kluba studenata francuskog koji upravo pokrećemo. Jedan kolega nam je skrenuo pozornost na to kako bi bilo pametno da neki odbori budu sazdani od neparnog broja ljudi radi lakšeg glasovanja, a Petra je na to rekla: „Ma nema problema, Ana-Mariji ćemo samo dati jednu čokoladu i pridobit ćemo je na koju god stranu treba“. Ruku na srce, nije daleko od istine, ali neće im biti baš toliko lako sa mnom

A da bi vama bilo što lakše za Božić, iskombinirala sam jedne ultra-jednostavne i jako ukusne kuglice koje su rezultat upravo tog mog obožavanja čokolade. Sve što za njih treba je par sastojaka i minimalno vremena. (inspiracija je došla od čokoladne pite s mascarponeom)

35 dkg samljevenih keksa Pan di stelle (ili nekih drugih čokoladnih)
35 dkg mascarponea
1 šećer vanilija
3 žlice šećera u prahu
1 čep likera od kakaa (ili nekog po vašoj volji)
malo cimeta
po želji proprženi bademi/lješnjaci koje ćete staviti u sredinu
za ukrašavanje: mrvice od čokolade ili kokos ili samljeveni bademi/lješnjaci ili rastopljena čokolada za umakanje


1) Pomiješajte samljevene kekse sa mascarponeom, šećer vanilijom, šećerom u prahu, likrom i cimetom
2) Smjesu stavite u hladnjak da se malo stisne (cca 1h)
3) Oblikujte kuglice, po želji u sredinu utisnite po jedan propržni badem ili lješnjak
4) Ukrasite kuglice tako da ih uvaljate u jedan od gore navedenih sastojaka ili u kombinaciju više njih pa is stavite u papirnate košarice



Napomena:
- čuvajte na hladnom mjestu (mogu stajati 3-4 dana)
- sljedeći ću put pokušati još rastopiti jednu bijelu čokoladu pa dodati u smjesu

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 30, 2008



Obećala u petak, a evo je tek u nedjelju. Znam i ne volim nikako kršiti obećanja, ali što ću kad nisam stigla, valjda će mi se barem djelomično oprostiti. Danas zato evo još jedne juhe. Uhvatila me neka „jušna faza“ – ovaj sam je tjedan tri puta jela, a to se ne događa baš često. Jednom „običnu“, jednom minestrone od gljiva i ječma i jednom ovu od mrkve. Iskombinirala sam recept s tri različite strane i dobila vrlo finu, aromatičnu i zasitnu juhicu. Kao i obično, ja volim malo gušće, a vi razrijedite koliko volite.

Neću danas puno duljiti jer opet u zadnji čas moram napisati tri domaća rada. Bit će dovoljno da samo pogledate moj desktop na kojem  se inače nalazi svega 9 ikonica pa ćete vidjeti kako je otužna situacija  (nisam čak ni "virtualno" pospremila)



(ako imate veze u CSI-ju, možda mogu upotrijebiti onaj njihov svemogući zoom koji otkriva identitet osobe prema odrazu u žlici – naravno zajedno s brojem osobne, točnom adresom stanovanja i sl. pa vam reći o kojim se dokumentima na mom desktopu radi, ali ako ne – nećete propustiti ništa nezboravno, trust me)

½ poriluka
45 dkg mrkve
1 manji krumpir
Kockica maslaca + malo ulja
Mesni temeljac
Žličica gustina
Lovorov list
Anis
Papar, sol
Mljevena chilli papričica
Vrhnje za kuhanje

1) Sitno nasjeckajte poriluk, mrkvu i krumpir
2) Na malo maslaca i ulja zažutite poriluk pa zatim dodajte mrkvu i krumpir
3) Pustite svega par minuta da se prodinsta pa prelijte temeljca toliko da pokrije povrće, dodajte žličicu gustina i začine pa pustite da se kuha dok mrkva ne omekša
4) Ako je potrebno, tijekom kuhanja dodajte još temeljca
5) Kad je mrkva kuhana, štapnim mikserom napravite krem juhu
6) Prije posluživanja dodajte vrhnja za kuhanje (po želji)



                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 10, 2008



Svijet je pun svakakvih ljudi, a među njima (na svu sreću) ima uistinu divnih. Toliko divnih da vas se sjete prije nego što putuju u Tunis i idu na tržnicu začinima pa pitaju želite li da vam nešto donesu. I toliko divnih da vam donesu svu silu začina koje su donijeli u zamjenu za onaj jedan koji ste tražili, ali ga nije bilo pa je umjesto njega snalažljivi tuniski trgovac dao malo crvene paprike. Pa onda toliko divnih da sve to  još donesu  upakirano u male epruvetice „ukradene“ sestri koja studira farmaciju. I uza sve to toliko divnih da vam poklone i  sat-dva ugodnog razgovora na kavi. Pa zar to sve nije divno?

A cijela priča je krenula od browniesa s Guinness pivom koje je Maja isprobala i koji su joj se svidjeli pa mi je odlučila donijeti pokoju mirodiju iz Tunisa. A dotad se uopće nismo znale  Sinoć nas dvije opet bijasmo na kavici s koje sam nažalost morala gotovo odjuriti jer me doma čekao nadasve zanimljiv domaći rad (zar ne zvuči malo blesavo kad na 4. godini faksa kažete da idete pisati domaći rad?), ali bit će kava. Nakon našeg ugodnog sinoćnjeg druženja, jedino o čemu je danas bilo logično da vam pišem je ovaj jednostavan recept za pilav sa šafranom koji sam napravila upravo sa šafranom koji mi je Maja donijela. (da samo vidite sve te bočice i kesice, pola mi ih je još uvijek žao otvoriti jer su mi baš drage, a sve se mislim kako moram jer će ipak ishlapiti budem li ih čuvala do besvijesti. Podijelila je začine na one koje je donijela iz Istanbula i one koji su iz Tunisa pa je tako ovo u mom tanjuru bio šafran iz tunisa).




Prema svemu što mi je otkrio drug Google, pilav se može spremati i od bulgura, ali je ipak češća ova vrsta od riže za koju je najbolje koristiti rižu dugog zrna, npr. basmati. Jako je popularan u turskoj kuhinji, a priprema se s najrazličitijim dodacima – od mesa i morskih plodova preko povrća pa čak i kestena i badema. Mjerilo „uspješnosti“ za pilav je to koliko su mu zrna rastresita (što se zrna riže manje lijepe jedno za drugo, to bolje), a u Turskoj uz ovo popularno jelo kruži i poslovica da tko god zna dobro pripremiti pilav, neće imati problema ni s drugim jelima.



Okus pilava varira u ovisnosti o vrsti riže i maslaca te o tome koristi li se temeljac ili voda i naposlijetku, o začinima koje mu dodamo.  Prije pripremanja pravog pilava trebalo bi namočiti rižu, ali iskreno, ja sam taj korak izostavila jer sam bila u žurbi. Ova najjednostavnija verzija za koju recept slijedi jako se dobro slaže kao prilog s bilo kojom vrstom mesa. Ja sam ga konkretno poslužila s piletinom s tahinijem za koju recept isto ubrzo stiže.

Za 4 osobe:
200g riže basmati
500-600 ml mesnog temeljca
2 žlice maslaca
Pola sitno nasjeckane glavice luka
Sol
Šafran

1) Rižu operite i ostavite da se namače otprilike 20 min
2) Ugrijte maslac, i na njemu zažutite sitno sjeckani luk
3) Dodajte ocijeđenu rižu i pustite je malo na laganoj vatri dok ne postane staklasta od upijanja okolnih sastojaka
4) Prelijte temeljcem, dodajte šafran i kuhajte onoliko koliko piše na pakiranju riže, odnosno dok se ne upije sav temeljac.
5) Pustite da odstoji 5-10min i poslužite kao topli prilog



Maja, merci!  

                                                            Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 22:48 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 27, 2008



S obzirom na to da sam ipak dijete nešto mrvicu južnijih krajeva i da sam susjeda dečkiju s Knežije tek tri godine, bundeva na mom jelovniku sve do jučer nije postojala! To je za mene uvijek bilo “ono“ što Amerikanci rezbare za Halloween i nije mi ustvari uopće padalo na pamet da bih ja mogla to uistinu i pojesti. A onda sam sve češće počela po kuharicama nailaziti na recepte s bučom ili bundevom (je li to sasvim isto ili ima razlike?) i ta mi ideja više i nije bila tako strana.

Onda smo neki dan darling i ja bili na jarunskoj tržnici i ugledala sam jedan komad bundeve koji je bio taman prave veličine – najmanji od sviju. Uzaludni su bili svi Mirkovi pokušaji da me odgovori od te ideje i njegove polu-prijetnje tipa “Ja ću ti probati samo komad i ni mrve više“ (nije ni on nikad dotad jeo bundevu) – vratili smo se ipak doma s kriškom bundeve

Ovaj “recept“ je za sve one koji kao i ja po prvi put bundevu imaju u rukama. Nisam imala pojma što bih s njom započela pa mi je, kao i uvijek, pomogao svemogući internet. Prvotna ideja je bila da napravim američki pumpkin pie, ali sam zaključila da mi je to ipak prebundevasto za prvi susret s bundevom (a trebalo je iskombinirati nešto što će i moj Mirko unatoč prijetnjama ipak pojesti jer je pitanje bi li inače mogla sutradan stati u omiljene traperice). Odluka je pala na nešto drugo što je na kraju ispala moja izmišljotina, ali o tome sutra ili prekosutra. Uglavnom za taj moj kulinarski pothvat mi je trebao pire od bundeve pa evo kako se to radi za sve one koji ne znaju (kao što ni ja do neki dan nisam znala). (upute sam iskombinirala s nekoliko različitih internetskih stranica).


prije


...i poslije pečenja

1) Ugrijte pećnicu na 200°C i obložite pleh aluminijskom folijom
2) Bundevu prepolovite ili izrežite na komade pa joj odstranite sjemenke
3) Pecite je otprilike sat i 20 min dok ne postane mekana
4) Dok je još vruća, žlicom izvadite omekšalo meso
5) Blenderom ili mlincem za povrće usitnite to meso dok ne postane kao kaša. Pustite da se ohladi i onda možete koristiti dalje ili pak spremiti u hladnjak ili zamrzivač (u hladnjaku će trajati dva do tri dana, a ako se pojavi vodica na površini, odstranite je prije nego što pire budete miješali s drugim sastojcima)

p.s.
Ovaj se pire, koliko sam shvatila, često koristi u kolačima pa tako i u slavnoj pumpkin pie. U Americi ga možete kupiti već gotovog, a u  što sam ga ja stavila, vidjet ćete ovih dana. Samo ću vam zasad reći da je se moj nevjeni Toma po bundevskim pitanjima nije zaustavio na jednom komadiću

p.p.s (kojeg se osjećam dužna dodati :) )
ovo nije nešto što bih samo pojela, mislim, u redu je, ali ništa spektakularno, ali je svakako jako jako korisna baza za druge stvari i kolače pa sam ga zato stavila
 
 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008



Kratko i jasno: raspored mi je katastrofa. Oni koji me poznaju vjerojatno će kad ovo pročitaju prevrnuti očima i reći “Ajme evo je opet“ jer već deset dana gotovo samo o tome i pričam, ali što ću im ja. Čar studiranja na Filozofskom između ostalog leži u tome što nikad ne znaš kakav ti je raspored do zadnjeg časa, onda ga danima slažeš da ne bi bilo predavanja koja se poklapaju pa se kad to konačno uspiješ naravno, opet nešto promijeni i opet si na početku. Pa ti svega više bude dosta i digneš ruke. Tako sada cijele dane (a kako je krenulo ubrzo ću i noći) provodim na faksu, a pola vremena od toga ne radim ništa konstruktivno  jer u biti čekam sljedeće predavanje pa sam tako bez potrebe i stalno umorna (sinoć sam kao kokoš zaspala u 9 sati!). U pauzama koje su dovoljno duge skoknem doma na ručak napravim si nešto brzo za pojesti. Evo danas jedne takve brzinske tjestenine – najobičnije, sasvim priproste tjestenine koja meni tako fino legne u ttoj svoj strci.

(usput, treba li reći da su onima koji jedu u menzama iksice stopirane već 15 dana jer Fakultet nije  bio u stanju dogovoriti s Ministarstvom da se obroci subvenciniraju prilikom postupka upisa na diplomski studij (bivšu 4. godinu)? Ili možda da je Ministarstvo nama bajnim bakalarima ukinulo stipendije koje je bilo obećalo uredno nastaviti isplaćivti tijekom diplomskog studija? Ne kaže se uzalud obećanje, ludo radovanje)

Sve u svemu lijepo je biti student, ali ima i svojim velikih mana. Danima sam baš ljuta i poprilično razočarana, ali prestajem vas daviti ovakvim stvarima. Ako vas zanima nešto više, samo pitajte bilo kojeg novopečenog bakalara u svojoj blizini, imat će vam sigurno štošta za reći o Bolonji, studomatu, sustavu ISVU, upisu na diplomski itd. A ako je s Filozofskog, odvojite čitavo popodne da ga strpljivo saslušate.

No, ajmo mi na vedrije teme. Ovo je vjerojatno najjednostavniji mogući recept tako da ga možete iprobati i ako kuhaču nikad niste uzeli u ruke, ali jednostavne stvari su obično i najbolje pa je tako i s ovim. Možete napraviti s kojom god vrstom tjestenine volite i dodati ili izbaciti koji god začin želite. Sve u svemu, moće funckionirati samo ili kao podloga za neke dodatke s kojima se eventualno želite poigrati.

malo ulja
1 manja glavica luka
1 pakiranje pelata (meni omiljeni Mutti)
malo soli i papra
po želji Vegeta
kopar

tjestenina
2-3 dkg maslaca



0) Nasjeckajte luk pa ga zažutite na malo ulja
1) Dodajte pelat (promiješajte par puta da se rajčice usitne) i začine pa kuhajte na srednje jakoj vatri dok tekućina ne ispari i dok ne dobijete željenu gustoću
2) Skuhajte tjesteninu prema uputama na pakiranju u posoljenoj kipućoj vodi (meni je najdraža ona kovrčava) – u vodu nije potrebno dolijevati ulje, samo nekoliko puta promiješajte i to je dovoljno d se tjestenina ne lijepi
3) Kad je gotova, ocijedite je i dodajte joj malo maslaca narezanog na tanke ploške pa prelijte gotovim umakom
4) Po želji poslužite uz malo parmezana

 Verzija za ispis

Evo sva sreća da me danas faks tako dobro naljutio jer sam ovo sve napisala a da nisam imala vremena ni pregledati tipfelere pa ako ih ima, zažmirite, a ja sad jurim kamo drugdje nego na novo predavanje...

p.s.
Možda je ovaj tekst bio prikladnji uz špagete bolognese?

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
subota, listopad 18, 2008



„Sjećanje na sreću nije sreća, sjećanje na bol ostaje bol“, prema onome što nam je prenijela profesorica iz hrvatskog u gimnaziji, to je izjavio Goethe. Pametan je to bio čovjek. A i mi smo se u razredu često na satovima lektire pravili pametni citirajući tu jednu jedinu rečenicu koja nam je bila poznata. (i prolazilo je  ) Možda bolje jedna, ali vrijedna kao što kažu, nego da smo trebali znati cijelu hrpu pa da na kraju ne zapamtimo ništa (kao što je inače bio slučaj i s hrvatskim i s ostatkom predmeta).

Ali zašto odjednom Goethe ovdje? Nije mi mrsko čitati, dapače, ali ovo se ipak neće pretvoriti u blog o književnosti. Da preformuliramo Goetheovu misao: ovako dobre pahuljice za doručak su sreća dok su u tanjuru, kad ih nema, to postaje bol.



Ja sam trenutno u bolnoj fazi jer je mojih pahuljica nestalo, ali sutra ću napraviti novu rundu tako da me svako jutro može dočekati zdjelica ovog hrskavog blaženstva. Već sam u postu o muffinima s kokosom promovirala prednosti doručka, ali tek me ovo potaklo da ga uistinu i jedem svako jutro. (nije šala, traje to već 3 tjedna!)

Vjerojatno će vam pasti na pamet: “Pa zašto praviti vlastite pahuljice kad ima svakakvih za kupiti?“To je istina, ali kad su vaše vlastite pahuljice u pitanju, možete u njih staviti što god volite i što je meni još bitnije – možete ih zapeći koliko god volite (a ja osobno volim malo pečenije). Osim toga, znate točno što jedete, a glavni sastojak (zobene pahuljice) prepun je vlakana i odličan za probavu.

Ovo je osnovni recept za otprilike 500 g u kojem možete mijenjati što vam srcu drago (prijedlozi su nešto niže).

Suhi sastojci:
25 dkg zobenih pahuljica
10 dkg krupno nasjeckanih badema
5-10 dkg krupno nasjeckanih lješnjaka
6 dkg kokosa
2 žlice šećera u prahu
Malo soli

Tekući sastojci:
6-7 žlica meda
2,5 žlice suncokretovog ulja

+ 5 dkg ili više dodataka (mliječna, gorka ili bijela čokolada, brusnice, crne ili bijele grožđice, suhe šljive, marelice ili datulje)… 




0) Ugrijte pećnicu na 150°C I obložite veliki pleh (veličine pećnice) papirom za pečenje
1) U zdjeli dobro pomiješajte suhe sastojke i ostavite ih po strani
2) Na sasvim laganoj vatri pomiješajte med i ulje i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu, tj, dok med ne postane nešto više tekuć
3) Dobivenu mješavinu prelijte preko suhih sastojaka i dobro promiješajte tako da sve bude temeljito izmiješano (djelovat će poprilično suho, ali to tako treba biti)
4) Dobivenu mješavinu u ravnomjernom sloju rasporedite po plehu obloženom papirom za pečenje
5) Pecite 10ak min pa promiješajte i vratite na sljedećih 10 min (miješanjem ćete postići da sve bude ravnomjerno ispečeno)
6) Kad se izvadili pahuljice iz pećnice, promiješajte ih još jednom da se ne bi skamenile u jednu ploču nego da ipak budu rastresite onoliko koliko vi želite
7) Kad se sasvim ohlade, dodajte im dodatke po želji i spremite ih u hermetički zatvorenu kutiju.

Prijedlozi:
- ako ne volite kokos, možete ga zamijeniti pšeničnim ili lanenim posijama što je još zdravija varijanta. U obzir dolaze i sjemenke lana, sezama ili maka (mljevene ili ne)
- šećer možete slobodno izbaciti
- Umjesto badema i lješnjaka možete koristiti ili samo jedno ili samo drugo ili pak bilo koju kombinaciju orašastih plodova koje volite (indijski oraščić, brazilski orah, neslani kikiriki, orasi ili čak bučine sjemenke)
- vrsta meda utjecat će na krajnji okus pa birajte blage medove ili one čija vam se aroma naročito sviđa
- za ekstra zdravu verziju možete koristiti i maslinovo ulje
- ako volite hrskavije i pečenije pahuljice, produžite vrijeme pečenja za cca 5min
- možete jesti s jogurtom, sojinim ili običnim mlijekom ili grickati samo (to ja radim kad padne šećer  )



                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008




Kad bi mi sve vezano uz kuhanje išlo jednako dobro kao neki dan tortilje, živjela bih od sendviča (i to onih gotovih). U nedjelju sam radila tortilje po jednom "ultra jednostavnom" receptu (što se sastojaka tiče) i ubila sam se dok sam dobila 8 komada koliko mi je bilo potrebno. Tijesto je pucalo, istezalo se, lijepilo, lomilo, bježalo, gužvalo, ukratko: bolje ne doživjeti. Udahnula sam nekoliko puta, rekla sebi u desetak navrata “Nije to ništa, sljedeća će biti bolja, vježbom do savršenstva“, ali vraga... 

Nisam neki silan majstor po pitanju valjanja tijesta, ali nisam baš ni beznadan slučaj. S tim receptom jednostavno nije išlo. Jedna me tortilja koja je pukla na samom kraju oblikovanja uspjela toliko iznervirati da sam joj rekla: “Glupa si“ (kažu da nije dobro ako čovjek razgovara sam sa sobom, ne znam kako se gleda na one koji razgovaraju s hranom?) Sve u svemu, uspjela sam izvaljati i ispeći onoliko koliko mi je bilo potrebno i poslije toga bih najradje bila posla spavati da to nije bio tek prvi dio jela  koje sam pravila za za ručak (o ostalim dijelovima čut ćete za koji dan).


Onda se probudio moj inat (koji inače uglavnom čvrsto spava, ali tu i tamo proviri) i odlučila sam da ne može to tako i da ću već pronaći recept koji će biti u redu. Sva sreća, nije bilo potrebno previše eksperimentiranja i već su iz drugog pokušaja tortilje ispale kako treba. 

Možete ih raditi od samog pšeničnog brašna ili od kombinacije pšeničnog i kukuruznog brašna. U slučaju da dodate i kukuruzno brašno, tijesto će biti nešto manje poslušno, ali zgodno je probati i jednu i drugu varijantu čisto da vidite koji vam okus više odgovara.


Tortilje se, prema onome što kaže Wikipedija,  i u Meskiku prave od obje vrste brašna: najpoznatije su kukuruzne, a tortilje od pšeničnog brašna tradicionalan su dio kuhinje onih područja u Meksiku u kojima kukuruz ne uspijeva. Neću vas obasipati detaljima, ali  u različitim krajevima Južne Amerike tortilje su različite veličine, debljine i dobivaju se pomoću različitih tehnika.






Evo recepta s kojim neće biti problematično napraviti svoje brdašce tortilja (otprilike 8kom):
35-38 dkg glatkog brašna (ili kombinacija pšeničnog i kukuruznog)
1 žličica soli
½ žličice praška za pecivo (može i bez)
10 dkg biljne masti
240 ml vruće vode

1) Pomiješajte brašno,  sol i prašak za pecivo
2) Rukama utrljajte biljnu mast tako da dobijete mrvice
3) Umiješajte vruću vodu u sredinu pa mijesite par minuta dok ne dobijete glatko tijesto
4) Razdvojite ga na željeni broj komada i od svakog oblikujte kuglicu
5) Prekrijte vlažnom krpom posudu u kojoj su kuglice i jednu po jednu zatim izvaljajte u krugove (da biste dobili što pravilniji oblik, okrećite tijesto svaki put za 45°)
6) Pecite na dosta jakoj vatri na teflonskoj tavi bez masnoće. Kad se rubovi počnu malo izdizati ili kad se počnu pojavljivati mjehuri, okrenite tortilju na drugu stranu.
7) Pustite je da se malo peče s druge strane pa zatim još jednom vratite na onu prvu i tortilja je gotova!
8) Do korištenja ih treba održavati toplima, najlakše pomoću pamučne krpe.





A ako ste umjetnički nastrojeni, bacite oko na ovu stranicu gdje je objašnjeno što je točno tortilla art i pogledajte kako izgleda npr. Marilyn Monroe naslikana na tortilji. Ako probate napraviti nešto slično, svakako mi pošaljite sliku rezultata

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008



Bez pretjerivanja, ovo su najbolji čokoladni keksi koje sam ikad jela. Volim sve vrste keksa i keksića, ali ovi su  (barem zasad) na broju jedan.

Za one koji nisu upućeni, subotom vodim tečaj engleskog u jednoj školi za strane jezike, a kako se poklopilo da mi je u četvrtak bio rođendan, a u petak pot luck party za sve profesore koji tamo rade, odnijela sam im jednu grešno čokoladnu tortu u koju mi je u tramvaju jedna žena zamalo zabila lakat svom snagom (!!!). Inače, pot luck party je vrsta zabave na koju svaki od uzvanika mora donijeti nešto što je sam pripremio. Domaćica se pobrine za pribor za jelo, čaše, piće i eventualno desert, a ostalo što donesete, dobro ste donijeli! I drugi profesori su bili jako kuharski nastrojeni pa je tako bilo izvanrednih empanada, zatim punjenih bageta, a jedan kolega je napravio odlične kroštule (i to čak sam! Provjerila sam jer sam ga u nevjerici pitala 3 puta). Profesorica slovenskog nas je iznenadila čitavom kutijom finger fooda itd. itd.

U subotu sam pak polaznicima tečaja odnijela jednu modificiranu verziju čokoladnih kuglica o kojoj ću vam pisati nekom drugom prilikom i dozu ovih keksa. Nakon što sam ih izvadila na stol, uzaludni su bili svi moji pokušaji da iz učenika izvučem iti jedan oblik nepravilnih glagola. Svi su samo rukom pokrivali usta kad bih ih nešto pitala i zadovoljno grickali. Doma sam odnijela dvije prazne kutije koje su kad sam kročila u razred bile pune do vrha.

Što se samog recepta tiče, njegov kreator je tko li drugi nego Picasso čokolade, Pierre Hermé. Prvi put sam ga probala prije mjesec dana i napravila dosad već tri puta. Neću vam puno opisivati kakvi su nego lijepo zavrnite rukave i probajte sami i vjerujte mi da se i više nego isplati. Mrva soli više nego što ide u druge recepte ovim keksićima stvarno daje onu jednu notu iznenađenja – i to jako ugodnog. Jedno ću vam doduše još reći, a to je da svakako pustite tijesto da odleži koliko je potrebno u hladnjaku prije nego što ga narežete na ploškice i ispečete.




Za otprilike 36 keksića:
14 dkg brašna (7 dkg glatkog i 7 dkg brašna za prhka tijesta)
3,5 dkg kakaa u prahu
½ žličice sode bikarbone
½ žličice soli
15 dkg maslaca (sobne temperature)
8 dkg smeđeg šećera
3 dkg šećera
1 šećer vanilija
14 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na komadiće (idealno bi bilo svaku kockicu narezati na 6 dijelova)

+ 2 komada prozirne folije

1) Prosijte obje vrste brašna, kakao i sodu bikarbonu u jednu zdjelu. Dodajte sol
2) Mikserom tucite maslac dok ne postane pjenast pa dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju
3) Dobivenoj smjesi ručno umiješajte mješavinu od brašna, a zatim i komadiće čokolade (nemojte pretjerati u ovom koraku, miješajte samo dok se sastojci ne povežu )
4) Uzmite polovicu tijesta (u ovom stadiju je jako rastresito, ali ne brinite) i na jednom komadu prozirne folije od tijesta oblikujte valjak promjera cca 4 cm. Isto ponovite s ostatkom tijesta na drugom komadu folije. Zatim umotajte valjke u foliju i stavite u hladnjak na 3 sata (ne preskakati ovaj dio jer inače nećete moći oblikovati keksiće)
5) Zagrijte pećnicu na 160°C i obložite 2 lima papirom za pečenje (ako imate samo jedan, procedura je ista samo mrvu sporija)
6) Tankim oštrim nožem režite tijesto na ploške debljine 1,5 cm (ploške će vjerojatno pucati zbog komadića čokolade u smjesi, ali samo ih malo prstima “polijepite“ natrag)
7) Posložite ploške na lim tako da ostavite po 2-3 cm između njih i pecite točno 12min
8) Pustite ih da se ohlade na limu za pečenje (kad se izvade iz pećnice jako su mekani i raspadaju se, a hlađenjem će se stvrdnuti) i poslužite ili lagano tople ili kad se sasvim ohlade (naaaaajbolje uz čašu mlijeka)


Napomena: Tijesto prije pečenja može u hladnjaku čekati do 3 dana, a ako ga zaledite, vjek trajanja mu je 2 mjeseca. (Ako zaledite smjesu, ne trebate je odleđivati prije pečenja, samo je narežite na ploške)
+ Recept je prikladan i za vegetarijance koji ne jedu jaja



                                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
petak, listopad 3, 2008



Vratila sam se u Zagreb i vjerovali ili ne, već četiri dana raspremam otprilike od zore do sumraka (lažem, ustanem se tek oko 8 ili 9 ali onako bolje zvuči). Nemojte pomisliti da sam dosad živjela u svinjcu – radi se o predfakultetskom raspremanju – svaku moguću policu sam sasvim ispraznila, pročistila od nepotrebnog i sve vratila na mjesto. Jučer sam poharala DM i kupila dovoljno sredstava za čišćenje da očistim cijelu zgradu (što ipak ne planiram učiniti) i još malo pa ću ih staviti u funkciju. U svemu tome skupa nisam kuhala baš jako složena jela – svaki dan po jednu salaticu, a s obzirom na situaciju i krajnji nedostatak šećera u bilo kakvom obliku, mislim da ću sutra napraviti upravo ovo o čemu ću vam danas pisati.




Pečene jabučice sam ovo ljeto jela u babe – napravila ih je ranom zorom, ja sam došla nešto kasnijom zorom pa sam većinu potamanila  Ovo na slikama je njenih ruku djelo, a ja ću Vam prenijeti kako da do istog rezultata dođete i sami.



Jabuke (oprane, neoguljene)
Malo vode
Šećer/šlag

0) Ugrijte pećnicu na 180°C
1) U pleh ulijte mrvicu vode tek toliko da pokrije dno – pola centimetra možda
2) Rasporedite jabuke i pecite ih dok se ne smežuraju (ili ako pečete velike jabuke, dok lagano ne popucaju)
3) Poslužiti možete tople ili hladne s malo šećera (možete mu dodati malo cimeta i/ili šećer vanilije) ili šlaga

Napomena: za ovakvu pripremu najefektnije su male slatke jabučice kao što su ove na slici, ali možete upotrijebiti i velike. Njihova kora će se raspuknuti prilikom pečenja, a takve ih je najbolje poslužiti ohlađene sa šlagom.  



                                                          Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:58 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 25, 2008





Jesen stiže,
Bujna zlatna:
Malo mokra,
Malo blatna.

S grana vise
Vitamini,
Zreli, sočni,
Slasni fini.

Zimnica se
slatka sprema:
nema toga
čega nema.

A škola se
Svima hvali:
“Došli su mi
Moji mali!“

Volim jesen! (Ivanka Borovac)

To mi je prije spavanja recitirao brat koji mi se ovih zadnjih par dana prije mog odlaska u Zagreb (idem sutra ranom zorom) redovno zavuče u krevet pa mi onda malo vodimo male noćne razgovore i tek onda spavamo (ujutro je malo teže ustati, ali to je već druga priča). Nakon ovog spomena zimnice sjetila sam se ovih dvaju mermelada koje sam nedavno pravila i mislim da je krajnji čas da ih ovdje smjestim prije nego što nestane i smokava i krušaka. (netko me bio pitao za recept za mermeladu od krušaka, uz najbolju volju ne mogu se sjetiti tko, ali evo, želja je ispunjena :) )

Sam postupak pogledajte u postu mermelada od šljiva s aromom ruže  (ispričavam se ne-ljubiteljima zimnice, ali tek sam nedavno otkrila njene čari pa je ovo zato treći post ne tu temu – stisnite malo zube  ). Ipak, omjeri sastojaka su nešto drugačiji.




Mermelada od smokava
1 kg oguljenih i samljevenih smokava
45 dkg šećera
Malo cimeta
Naribana korica 1 limuna

              


Mermelada od krušaka
1 kg oguljenih i samljevenih krušaka
50 dkg šećera
1 šećer vanilija
Sok 1 naranče
Cimet
Klinčić (samljeveni)
Kardamom



Napomene:
- Smokve nemojte predugo kuhati – guste su same po sebi
- Gustoću možete provjeriti pomoću metode s tanjurićem (u već spomenutom postu o mermeladi od šljiva)
- Začine možete dodati, ali i izostaviti po želji - meni se osobno ove kombinacije jako sviđaju, ali postoje svakakve varijacije na temu!




 Naljepnice za marmelade (od smokava & krušaka)


damijenestoslatko @ 15:52 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 22, 2008



Sve mi je jasno. Ne mislim pritom na ontološke kategorije tipa biće, bit, bitak, mijena ili esencija. Niti na puno pragmatičnije stvari poput toga kako nekome objasniti nešto što se meni čini jasno kao dan. Ne. Mislim na sliku svijeta i to optičku.

Vaša blogerica vam je sve donedavno bila poprilično – ćorava! Okolina mi je na momente bila poput impresionističke slike – blagi obrisi, a u daljini se sve magli. Pa iako je Monet u principu jako dojmljiv, da ga imate pred sobom po cijeli dan, sigurno bi vam dojadio.
Bijah ja kod okulista, recept: leće. Kad mi je stavio ono staklo s dioptrijom -1 pred oko progledala sam kao mačić koji je nedavno stigao na svijet. I sad mi je, kao što rekoh, sve jasno.

Ne bih rekla da se baš često povodim za realističkim motom da umjetnost treba pratiti život, ali evo ovaj put je nekako tako ispalo.Često pravim leću, ali nekako mi se uvijek čini da ima zanimljivijih stvari o kojima bih vm mogla pisati pa se tako tek sad našla na repertoaru. Evo zato konačno jela s kojim se moja žlica često druži.

Količine prilagodite vlastitim potrebama:

Leća
Ulje
Luk
Brašno
Goveđa kocka (po želji)
Koncentrat rajčice
Sol
Krumpir narezan na sitne kockice
Mljeveni kim (po želji)
Žlica vrhnja za kuhanje

1) Prokuhajte leću i kad provri prolijte vodu i leću preselite u drugu posudu i još jednom pustite da provri
2) U međuvremenu na malo ulja zažutite jedan manji luk pa mu dodajte žlicu brašna
3) Dodajte leću (zajedno s tekućinom u kojoj ste je prokuhali) pa zatim goveđu kocku (ako je stavljate), koncentrat rajčice, sol, krumpir i mljeveni kim (isto po želji)
4) Pustite da se kuha sve dok leća i krumpir dobro ne omekšaju po potrebi dolijevajući malo vode
5) Pred sam kraj kuhanja dodajte žlicu vrhnja za kuhanje ako želite baš kremast rezultat, ako ne - može i bez toga!

p.s.
Nisam još baš navikla nositi leće pa sam ih jutros u žurbi zaboravila staviti i kad sam došla na posao sve mi je bilo nekako neobično mutno (što bi mi bila najobičnija situacija sve do prije par dana) i trebalo mi je neko vrijeme da shvatim u čemu je stvar... Znam biti (jako) blesava

 Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008



Blogosfera je svijet za sebe - u to sam se uvjerila kad sam počela s ovom mojom malom virtualnom kuhinjicom. Kao i u pravom životu, i u blogosferi ima događaja – ljudi se virtualno zaljubljuju, odljubljuju, prepucavaju, svađaju, spamaju, plaču, smiju se, pokreću inicijative i da ne duljim – pokreću tzv. blogging events. Ovo zadnje je ujedno i jedino što me od svega ovoga interesira. Zahvaljujući temi bloga, imam divne posjetitelje i bogu hvala, većina nekih “burnih događaja“ za koje tek mjesec dana kasnije čujem da “potresaju“ bloger.hr zaobiđu ovaj kutak.

U blogosferi u nešto širem smislu (na svjetskoj razini) postoji sva sila blogova o hrani i oni se druže putem raznih zajedničkih tematskih ciklusa. Neki od njih se temelje na jednom sastojku koji treba što maštovitije upotrijebiti, drugi pak na istom receptu po kojem svi kuhaju pa pišu o iskustvima, treći su dosta otvorenog tipa pa je npr. potrebno upotrijebiti bilo koju biljku u svom jelu pa makar to bila samo grančica peršina itd.

E pa i u našem govornom području pojavilo se nešto slično. Službenog naziva još nema, a na prvi krug kojem je tema bio krumpir sam nažalost zakasnila. Ipak itekako sam na vrijeme za cimet (draga MaoMao, ovo će biti praznik za tvoje oči) – svi postovi s temom cimeta kao i pobjednik ovog kruga  moći će se pronaći kod Meddi 03. listopada. Nije bilo lako odlučiti koji recept upotrijebiti za ovu prigodu. U folderu u kojem čekaju na svojih 5 minuta ima nekoliko vrlo ukusnih recepata s cimetom, ali ovaj mi je ipak od svih njih najdraži.

 

Tarte fine [tart fin] u prijevodu znači fina pita (to što ga Amerikanci zovu voćnom pizzom je pokazatelj toga koliko je fast food uzeo maha u toj zemlji – nitko pri zdravoj pameti ovo blaženstvo ne bi nazvao pizzom!), a radi se o tradicionalnom francuskom receptu koji izvlači maksimum od najjednostavnijih mogućih sastojaka. Ovu pitu u francuskim pekarnicama prodaju u komadima izrezanima na otprilike 15x7 cm i na malo debljem kartonu. Ako je uhvatite toplu, osvojili ste jack pot, ali nećete biti ništa manje zadovoljni ni ako vas dopadne komad iz hladnjaka. S obzirom na to da se radi o piti od lisnatog tijesta, trebalo bi je pojesti istog dana, a vjerujem da to nitko neće smatrati prevelikim teretom.

U posljednjih mjesec dana, kod nas se ispeklo ni manje ni više nego 4 doze ove pite pa vjerojatno i taj podatak sam po sebi nešto govori....

Pola paketa lisnatog tijesta
10 dkg maslaca narezanog na kockice
5 žlica šećera
2 žličice mlijeka ili vrhnja za kuhanje
3-4 jabuke srednje veličine (zlatni delišes)
1 šećer vanilija
Malo cimeta

1 žlica marmelade od marelice
1 žličica vode



0) Ugrijte pećnicu na 200°C i obložite lim (veličine pećnice) papirom za pečenje
1) Rastegnite lisnato tijesto na pravokutnik cca 25x30cm
2) Rasporedite po njemu 5 dkg kockica maslaca i pospite s 2 žlice šećera
3) Rubove tijesta premažite mlijekom ili vrhnjem za kuhanje
4) Jabuke ogulite, izvadite im sredinu i podijelite na 4 dijela pa svaki od tih dijelova na otprilike 7 tankih šnitica.
5) Šnitice rasporedite u 4 gusto naredana niza po tijestu
6) Po jabukama rasporedite preostale kockice maslaca i ostatak šećera
7) Pospite šećer vanilijom i po želji dodajte malo cimeta
8) Pecite 25-30min, premažite marmeladom razmućenom s vodom i poslužite toplo (razrežite na 8 velikih pravokutnika, tako to rade Francuzi  )





Evo opet malo dulji post, ali uvijek se nekako raspišem kad su u pitanju francuske slastice. Ovu pitu sam jela dva do tri puta na tjedan kad sam bila u Vichyju i sam pogled na komad ovog oličenja jednostavnosti u najboljem obliku vraća me u te dane. Divota




                                                         Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, rujan 5, 2008





-         A hoćete li i malo poveruna?
-         Čega?
-         Poveruna!
-         A što vam je to?
 
I onda je žena pokazala na prozirnu vrećicu s malim zelenim papričicama. Svaki dan se nauči nešto novo. Poveruni.
 
Na moj upit što da s njima radim, rekla je “Samo baci u prosulju [edit: tavu], malo proprži i vidit ćeš, bit će ti za lizat` prste. Još su bolje od onih velikih.“
 
I dođoh doma s vrećicom malih zelenih. Nakon par minuta u tavi i pomiješani s pokojim začinom te isti mali zeleni su nestali čim su se pojavili na stolu za ručak. Ostala su samo dva-tri komada zahvaljujući kojima vas mogu obavijestiti da ova salata ostaje jako ukusna i kad se dobro ohladi u hladnjaku.



Male zelene papričice (otprilike 2 šake)
Ulje
Sol
Papar
Protisnuti češnjak (1-2 češnja)
Nasjeckani Peršin
Mljevena papričica
 
1)      Operite papričice i dobro ih osušite
2)      Na tavi ugrijte malo ulja pa dodajte papričice i pustite ih da omekšaju na laganoj vatri (što je jača vatra, to će papričice više nalikovati na žrtve požara)
3)      Izvadite ih na tanjur u kojem ćete ih poslužiti
4)      Dodajte im malo ulja u kojem su se pržile, posolite, popaprite te dodajte pripremljeni češnjak, peršin i na kraju mljevenu papričicu
5)      Poslužite toplo
 
Napomena:
Količinu začina prilagodite vlastitom ukusu.
Papričicama nije potrebno odstranjivati peteljke, jednostavno se skidaju kad su papričice pečene.




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:41 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 29, 2008



...znam, znam reći ćete: “Nije mErmelada, nego mArmelada“, ali meni marmelada jednostavno ne može preko usana pa me u skladu s tim ta riječ nekako nelagodno promatra čak i kad je napisana. Sad kad smo to riješili, možemo dalje.

Mlađi brat je ove godine poželio ni više ni manje nego zimnicu. E sad, da on ima širok repertoar jela, možda i se tu nešto zanimljivo i šaroliko i dalo napraviti, ali s obzirom na to da to baš i nije slučaj, morala sam se ograničiti na mermeladu. Na velike količine mermelade.

Scenarij ide ovako:
1. Brat poželi zimnicu
2. Mama i ja se izmučimo oko pripreme hrpe voća
3. Ja izigravam miješalicu nad štednjakom, mama priprema staklenke
4. .....dok brat slaže lego kocke s hordom djece iz susjedstva

Šljive je baba našla u jednom od njenih provjerenih izvora, a ekstrakt ruže sam nakon dugo vremena traženja pronašla na mjestu na kojem sam mu se najmanje nadala i odmah opskrbila njim i sebe i mamu. Jako se fino slaže sa šljivama, daje im jednu profijenu notu: smo se treba paziti da se ne pretjera jer ćete inače imati dojam da jedete onaj Bvlgarijev parfem na bazi ruže (što bi bio poprilično skup sport).

Sastojka 2:
1 kg šljiva
65 dkg šećera

+ par kapi arome ruže (po želji) Ako se za njih odlučite, samo ih dodajte malo prije kraja kuhanja.




0) Šljive operite i odstranite im koštice pa ih sameljite (ručno ili u blenderu) što finije možete tako da se kasnije kožice što manje osjećaju
1) Pećnicu ugrijte na 100°C i u nju stavite dobro oprane staklenke bez poklopca
2) Samljeveno voće i šećer stavite u veliku posudu, promiješajte i pustite da provri
3) Povremeno miješajte i s vrha skidajte pjenu koja se stvara sve dok je ne nestane
4) Kuhajte (cijelo vrijeme bi trebalo vreti) do željene gustoće (mi doma volimo poprilično rijetku mermeladu) i zatim dok je još vrelo ravno sa štednjaka prelijte u vruće posudice i odmah dobro zatvorite



Napomena 1:
Zgodan način za provjeravanje gustoće je sljedeći: u zamrzivač stavite jedan tanjurić i kad vam se čini da je mermelada na stupnju gustoće koji vam odgovara, izvadite ga iz zamrzivača i na njega stavite žličicu mermelade. S obzirom na to da se mermelada hlađenjem zgusne, ovako ćete vidjeti koliko će biti gusta kad se ohladi. (svakako kad prođete prstom po sredini mermelade koju ste stavili na tanjur mora ostati crta – mermelada se ne bi smjela ponovno spojiti jer je u protivnom zaista prerijetka)

Napomena 2:
Ne koristim nikakve želine ni kako bi se u Dubrovniku reklo “kazine“ (kazin je ustvari prema prvotnom značenju riječi javna kuća, ali se koristi u najraznolikijim kontekstima). Baba nikad ne stavlja, svi se u njenoj mermeladi doslovno davimo dok je ne dokrajčimo i nitko nikad od nje nije poginuo pa valjda neće ni od moje

Ovaj put sam se malo poigrala pa sam napravila naljepnice za slavnu zimnicu, a mama im je dodala i haljinice. Vjerojatno će sličan dress code zadesiti i turu mermelade od prasaka (bresaka) koja mi je preostala.




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 3, 2008



Kad breskve postanu premekane da bi se onako slatko pojele i kad ih ima previše da bi ih se stiglo potamaniti prije nego što propadnu, treba brzo rješenje. E pa evo ga.

Ovaj recept je prilagođen iz Jamie Oliverove prve kuharice i vjerojatno je jedan od najjednostavnijih kolača koji postoje na svijetu. Njegovo ime na engleskom glasi crumble, a evo što o njemu kaže Wikipedija:

Crumble je kolač britanskog podrijetla koji se sastoji od pečenog voća preko kojeg se stavi rastresit sloj mrvica od maslaca, brašna i šećera, a peče se u pećnici dok vrh ne postane hrskav (otud drugi naziv za ovu slasticu: crisp). Često se poslužuje s kremom na bazi jaja, tučenim vrhnjem ili pak sladoledom kao topli desert na kraju obroka (iako je meni još draži kad se ohladi).

Voće koje se najčešće koristi za pripremanje crumblea su jabuke, kupine, breskve, rabarbara i šljive, a rastresiti sloj može sadržavati zobene pahuljice, mljevene bademe ili druge orašaste plodove. Često se po vrhu posipa smeđi šećer koji se tijekom pečenja karamelizira i cijelom kolaču doda još jednu ukusnu aromu.

Navodno je crumble nastao u Britaniji u Drugom svjetskom ratu kada su sastojci potrebni za pripravljanje pita (poput brašna, masnoće i šećera) bili teško dostupni pa su domaćice smislile ovaj recept koji ih koristi u minimalnoj mjeri. Meni ta cijela priča baš ne drži vodu (da netko pravi kolače u sred rata kad nema dovoljno brašna ni za umijesiti kruh?), ali eto, zvuči zanimljivo pa nek stoji tu



U Americi postoji kolač koji poprilično nalikuje na crumble, a naziva se cobbler. Njegov je gornji dio mnogo manje rastresit i nešto je glatkije teksture. Ako se sjećate, u prošloj sezoni je Ana Ugarković pripremala nešto te vrste.

Sve u svemu, ovo je stvarno toliko jednostavno i brzo da je bilo čisto blesavo ne isprobati, a okus je odličan. Mama i ja smo ga radile jedno 3-4 puta i malo smo izmijenile Jamiejeve količine sastojaka pa evo te mrvu dorađene verzije. Ovo je najjednostavnija varijanta ovog kolača, a ako se upustim u neke s dodacima, bit ćete navrijeme informirani

Za pleh cca 22x32 cm :
za voće
45 dkg očišćenog voća
10 dkg šećera
1 šećer vanilija

za mrvice:
22 dkg brašna
10 dkg šećera
malo soli
12 dkg maslaca




0) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite pleh
1) Očistite breskve i narežite ih na ploške pa ih izmiješajte sa šećerom pomiješanim sa šećer vanilijom i posložite ih po dnu pleha
2) Pomiješajte brašno, šećer i sol pa dodajte na kockice narezan maslac i vrhovima prstiju ga utrljajte u brašno tako da dobijete mrvice (kao na slici)
3) Pospite mrvice po voću
4) Pecite cca 1 sat tj. dok gornji sloj ne uhvati finu zlatno-smećkastu boju



Napomene :
1) Ako vam malo soka od voća iscuri na rubovima pleha, vjerojatno će pocrniti, ali ne obazirite se na to. (što bolje pokrijete voće mrvicama, manje će iscuriti) Taj dio samo kasnije skinite nožem.
2) Ova vrsta kolača se dosta teško pravilno reže pa ga je jako zgodno posluživati u zdjelicama uz kuglu sladoleda ili malo šlaga npr.



                                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 29, 2008



Krenula sam na instrukcije. Trebala sam ovo ljeto ići na instrukcije iz španjolskog da ne zaboravim ono nešto malo što znam, ali mi je nesuđena profesorica otkazala suradnju u zadnji čas pa sam se prebacila na drugu vrstu nauke. Savladavanje iste sam si zacrtala još ove zime u Zagrebu. Odlučila sam naučiti iz prve ruke kako se pravi nekoliko stvari za koje je moja baba majstorica i pol. Lekcija br. 1: mermelada.

Ovih naših nekoliko teglica tog slatkog veselja ima cijelu priču. Prvi dan kad smo pošle na placu po prikladne praske nije ih bilo pa smo se vratile drugi dan da ih, naravno, opet ne bi bilo. Tjedan dana kasnije ih je baba konačno kupila ali je onda prodavač savjetovao da odleže još do sutra i tako smo ih ustvari tek danas pretvorili u mermeladu.


s ovom košaricom sam kao Crvenkapica išla doma (samo što je kod mene scenarij bolji: Crvenkapica ide punih ruku, vraća se praznih, a kod mene je obrnuto i k tome još nema vuka na vidiku)

Istina, nema kod mermelade puno filozofije – na 1 kg voća otprilike 65 dkg šećera pa malo kuhaj i miješaj do željene gustoće i sve smjesti u vruće staklenke pa kad se ohladi, uživaj do mile volje. Princip je kod svih recepata isti. Bez obzira na to što je stvar jednostavna, popodne sam sama s nešto manjom količinom voća pokušala isto što je baba ujutro pripremila i mislim da mi je i pošlo za rukom. (što nije bio slučaj s mojim pokušajem pripremanja mermelade od trešanja ovog proljeća, ali dogodine u nove pobjede )






Imala sam i dva pomoćnika, brata i rođaka,  pa ako i vi možete nabaviti ovako dva zgodna mladića da vam daju malo ruke oko pripreme voća, najbolje je da u tom slučaju i sami zasučete rukave i spremite malo ljeta u staklenke da ga možete izvaditi kad vam zime već bude preko glave





damijenestoslatko @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008



Ljudi često malo “začine“ događaje da budu zanimljiviji – kao u onoj priči u kojoj muž kaže ženi da je sanjao jedno jaje, a na kraju dana po tržnici kruže priče da ih je sanjao tisuću ili tako nešto. Tako je i s nazivom ovog jela.

Pročitala sam da je gratin dauphinois (čita se otprilike [graten dofinua]) ime dobio po francuskom prjestolonasljedniku (franc. dauphin) koji navodno nije volio povrće pa su ovo jelo smislili kako bi ga privoljeli da ga počne jesti. Koji prjestolonasljednik? Ne zna se.

Puno je stoga vjerojatnije da je jelo dobilo ime po pokrajini Dauphiné u kojoj je nastalo. Originalno jelo koristi samo krumpir, vrhnje i/ili mlijeko i malo češnjaka i začina. Ova (što se mene tiče ukusnija) verzija k tome dodaje još i naribani sir što tehnički ovo jelo pretvara u gratin savoyard (iz pokrajine Savoie), ali nećemo pretjerivati jer je ovo jelo ipak najpoznatije pod već objašnjenim imenom.



Prvi put sam ga probala ove zime na tečaju francuske kuhinje gdje smo ga spremali nešto malo drugačije, ali mi je ova verzija draža (prilagođena iz kuharice Francuska kuhinja autorica Joanne Harris i Fran Warde) pa vam zato tu s tečaja neću ni pisati.

Za vatrostalnu zdjelu promjera cca 25cm:
80 dkg do 1 kg krumpira
1 češanj češnjaka
10 dkg maslaca
2 dcl vrhnja za kuhanje
Sol
Papar
Muškatni oraščić
10 dkg naribanog sira (Gouda ili Podravec npr.) – u originalu ide Gruyère pa ako možete doći do njega, tim bolje!




0) Operite pa zatim ogulite krumpir i izrežite ga na što tanje ploške (kao za čips) – najlakše je to napraviti električnom rezalicom, ali ako ste osuđeni na ručno rezanje kao što smo mama i ja bile onda nožićem za guljenje krumpira ii tzv. mandolinom
1) Ugrijte pećnicu na 150°C
2) Nakon što ste krumpir narezali nemojte ga više prati nego ga samo dobro posušite papirnatim ubrusom da se ukloni višak vode
3) Raspolovite dužinom češanj češnjaka pa njim dobro natrljajte vatrostalnu posudu u kojoj ćete peći, a nakon toga je premažite s malo maslaca
4) Preostali maslac rastopite na laganoj vatri, dodajte mu vrhnje za kuhanje, sol, papar, muškatni oraščić i narezani krumpir pa sve zajedno pirjajte jedno 5-8min
5) Preselite u posudu premazanu češnjakom i maslacem, poravnajte krumpir tako da bude što “uredniji“ i pospite naribanim sirom po vrhu
6) Pecite 1h30min i poslužite toplo



                                                                         Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 24, 2008



Osoba A: Kako si?
Osoba B: Evo, ide pomalo, dobro je!

Što da vam kažem? Osoba B laže.
Ja vama neću lagati. Niste me pitali kako sam, ali saznat ćete htjeli, ne htjeli
Vruće mi je, stalno mi se spava i većinu dana provodim čitajući o srednjevjekovnoj francuskoj književnosti, Zagreba mi je više dosta (iako inače nemam ništa protiv njega) i hoću više dooooomaaaaa. Zato je možda i bolje da ne pitate kako sam.

Imam nekoliko lijepih stvari koje bih s vama podijelila, a ova je najbrža i ovim temperaturama najprimjerenija. Da je neko drugo doba godine, možda bih vam napisala ponešto o kupinama i bosiljku, ali s obzirom na situaciju, ostavit ćemo to za neku drugu prigodu.


usput: našla sam ovaj baš zgodan ljubičasti bosiljak, ne znam je li neki GMO, ali divno miriše...

Po osobi vam treba:
1 čašica "Ledovog "šlaga (onoga što nalikuje na sladoled)
Šaka kupina
2-3 listića bosiljka
Malo šlaga za ukras

0) Kupite šlag i točno dok dođete doma s njim po ovoj vrućini bit će prave čvrstoće za jedan fini gusti hladni shake (drugim riječima: ne bi trebao biti sasvim stvrdnut jer je tako ipak previše hladan)
1) Ubacite ga u blender zajedno s opranim kupinama i pokojim listićem bosiljka
2) Ukrasite šlagom i uživajte

    

Napomena: ovo naravno možete napraviti s bilo kojim voćem koje volite. Ja sam čitala o tome kko su kupine "power food" tj. da pripomažu učenju pa j ovo već pomalo bio potez očajnika (jako ukusan doduše )



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 15, 2008



Prvi put u životu sam ovo probala kod jedne prijateljice. Došla sam kod nje na malo popodnevno druženje i njena mama je u pećnicu gurnula Meggleov kruh i s tim nam dala domće paštete od tunjevine... Kako smo to samo slatko (i brzo!) pojele... svaki put se sjetim Mie kad jedem ili pravim ovaj kruh...

Za maslac:
10 dkg maslaca
3-4 češnja češnjaka (ovisno o jačini)
Šaka peršina
Čili papričica (vrlo malo)
Drugi začini po želji (u mojoj verziji to je naravno bio – kopar  )

+
1 francuz (po mogućnosti bijeli i što hrskaviji, to bolji)





Za maslac
0) Ostavite maslac na sobnoj temperaturi da omekša (u žurbi ga možete i omekšati u mikrovalnoj)
1) Nasjeckajte peršin i protisnite češnjak pa sve začine umiješajte u maslac
2) Zamotajte ga u foliju u oblik koji želite (moze u valjak pa ćete dobiti kobasicu ili ga možete smjestiti u neku posudicu) i stavite da se hladi
3) Možete jesti umjesto običnog maslaca, kao podlogu za sendviče ili kanapee i sl.

Za kruh:
0) Ugrijte pećnicu na 180°C
1) Kruh narežite na poprečne kriške (ali nemojte  zarezti do kraja, nek ostane cijela štruca) i u procjepe stavite po kriškicu maslaca (ako vam se maslac nije stisnuo, nije važno, samo ga namažite unutra)
2) Umotajte štrucu u aluminijsku foliju i pecite 20min
3) Poslužite toplo




Napomena:
Ovo se jako fino slaže s paštetom od tune, a kao dodatak možete istovremeno s kruhom peći cherry rajčice.... Ako tome dodate još finu svježu salattu...mmm... prava brzinska marenda.



                                                    Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 4, 2008



Ovo je jedna od prvih stvari koje sam naučila sama spremiti. Prethodila su mu naravno, pržena jaja i pokoja hrenovka, ali to baš i ne uzimam za ozbiljno. O špinatu sam sam ponešto već napisala kad se radilo o juhi od špinata, a ovo pretpostavljam da vec znate spremiti, ali za svaki slučaj: nikad se ne zna.... Našla sam divan špinat na tržnici pa eto...da podijelim to s vama.

Što se mene tiče, ovo je savršen prilog pohanom mesu ili prženim pilećim fileima. Ono što nikako ne razumijem je zašto (oooo zašto?) u menzama špinat na mlijeku (koji ionako bude toliko rijedak da više nalikuje nekom neuspjelom shakeu od špinata) poslužuju zajedno s jednako tako rijetkim pireom? Bilo bi puno bolje da malo uštede na “raznolikosti“ i da umjesto toga jedan dan naprave pošteni pire, a jednom špinat na mlijeku kako spada. Studentska populacija bi im bila zahvalna.

Ovo je jedan od onih recepata za koji nemam točne količine, ali računajte svakako s tim da će se kuhanjem volumen špinata smanjiti za ¾. Sve je jako jednostavno – to vam kaže jedna često natprosječno smotana osoba sposobna zakomplicirati i najjednostavnije sitnice. Samo primjera radi, evo vam  tri stvari koje sam “uspjela“ u zadnje vrijeme:
a) u kinu zagubiti sandalu pa je dragi morao tražiti u redu ispod da ne idem polu-bosa naokolo
b) preselila sam cvijet na drugo mjesto u stanu i – zaboravila da ga imam! jadan mi je bio na izdisaju, ali nakon što ga je mama presadila čudesno se rehabilitira (ima 30ak zelenih listića  )
c) pošla na upis ocjene bez indeksa
Misleći na takve moje pothvate meni nekad  Mirko kaže “nije tebi lako...“, ali ovaj špinat je zato stvarno lako napraviti. Dakle:


Špinat
Ulje
Brašno
Mlijeko ili vrhnje za kuhanje
Sol
Vegeta

1) Skuhajte špinat u puno vode, ocijedite ga i nožićem sitno nasjeckajte (osobno volim da tu i tamo ima pokoji komadić, a ne da je sve kašasto)
2) Ugrijte malo ulja pa mu dodajte žličicu brašna i napravite zapršku
3) Dodajte nasjeckani špinat i dolijte mlijeka ili vrhnja za kuhanje (ako želite rjeđi špinat, dodajte više, a ako ste za gušću verziju, dodajte manje mlijeka)
4) Posolite i dodajte malo vegete i kuhajte miutu-dvije dok se sastojci ne spoje





p.s. još jednom hvala svima - drago mi je da vam je sadržaj bloga po ukusu (i po okusu :) )

damijenestoslatko @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008



Evo i nešto slano. U zadnje vrijeme se uglavnom hranim “zelenišem“ s tržnice pa slanih recepata baš i nema u izobilju, ali ovo je jedan Jamie Oliverov koji je u fascikli fotokopiranih recepata strpljivo čekao godinu dana pa je konačno i na njega došao red. Recept je iz Jamiejeve prve kuharice koju smo od obiteljskih prijatelja posudili jednom prilikom i nismo je vratili – 2 godine! Sramota, ali evo javno priznajem. Što je najbolje svaki put kad bi nekome od ukućana pogled pao na tu zgodnu knjižicu, svaki put bi se začulo:“Ajme meni, moramo vratiti ovu knjigu, što će reći oni ljudi....“ Vratili smo je...tek toliko da se zna  a prethodno smo iz nje naučili poneki Jamiejev trik i pokupili par ideja za zgodne ručkove, a ovo je jedna od njih. Iako jako volim bob, nema baš pretjerano recepata u kojima ga se može iskoristiti (bar ne na način na koji se meni sviđa) pa je upravo bob ono što me u početku i privuklo ovom receptu.

Originalne količine glase ovako:
Za 4 osobe:
150 g svježeg graška
150 g svježeg što mlađeg boba
2 žlice maslinovog ulja
1 češanj češnjaka
200 ml vrhnja za kuhanje
Pregršt metvice
150 g parmezana
Sol i svježe mljeveni papar
455 g tjestenine




1) Očistite grašak i bob i skuhajte ih po mogućnosti na pari (tako će zadržati najviše hranjivih sastojaka), ako ne možete na pari, u vodi je sasvim ok.
2) Odvojite pola količine boba i graška i zdrobite u blenderu dok ne dobijete skoro glatku smjesu
3) U tavu ubacite ulje i češnjak pa dodajte izmiksani bob i grašak i kako Jamie kaže “muljajte ih po tavi oko jedne minute“ – ovo je jako doar opis jer je to doslovno muljanje
4) Dodajte vrhnje i zatim oststak boba i graška te metvicu i lagano kuhajte
5) Ubacite pola parmezana i rovjerite treba li soliti ili papriti
6) U međuvremenu ste skuhali tjesteninu i sad je prelijte umaom i poslužite s ostatkom sira posutim po vrhu.

Što ja napravih sa sastojcima:
Prva i osnovna promjena: budući da e volim parmezan, zamijenila sam ga “Dimsijem“ i mislim da je to sasvim ok.
Drugo: nisam imala metvice pa sam stavila svoj ljubljeni kopar. S obzirom da je ovo dosta blagog okusa, mislim da možete eksperimentirati s vama dragim začinima.
Treće: malo sam povećala količinu boba i graška iz čistog razloga jer sam imala hrpu u frižideru i bilo je super pa bih i vama savjetovala da učinite isto



Što se još može:
Za one koji ne vole nikako sir, mogu probati varijantu koju je smislila moja mama. Sir ne dodavaje nikako, ali zato stavite malo propržene pancete. Ovu verziju nisam probala, ali ako se sviđa mom mlađem bratu (koji pomno traži "mirise", čitaj: začine u jelima), onda je sigurno dobro
I na samom kraju, ako volite sir, a ne možete zamisliti obrok bez mrvice proteina, možete na samom kraju pred posluživanje dodati par slanih inćuna.





I uživajte u blagodatima proljetne tržnice!  

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Glasuj na...

Blogerica.com