Blog
subota, listopad 31, 2009




Koliko god me ljeto nije inspiriralo na kuhanje (vidjelo se to po "moru" recepata na blogu), toliko me jesen nekako gurka u kuhinju. Nevolja je jedino u tome što me jesen gurka i na sve ostale obaveze kojih je poprilično pa u kuhinju i ne stignem baš često kao što bih htjela, ali ipak se pronađe pokoji trenutak ukraden od koje druge aktivnosti. Jabuke, kruške, kesteni, šipak, bundeva... baš su to vesele namirnice.

Naročito je veseo šipak s tom svojom kompliciranom konstrukcijom i veselo je kad ga gulite udvoje i kad crveno prska na sve strane (po mogućnosti ne po bijeloj odjeći ili zidu), kad bobice padaju po tanjuru i kad crveno brdo u njemu pomalo raste. Veselo je kad ukradete šaku oguljenih bobica  i najveselije kad se riješite cijelog tog posla. A onda je veselo kad cijeli taj trdu možete pospremiti u bocu i u njoj ga čuvati neko vrijeme dok ga pomalo ne popijete.




Doma smo često znali dobiti na poklon bocu ovog soka, a ovo je prvi put da ga i sama pravim. Šipak se ne kuha i tako čuva okus i hranjive sastojke, a bome je hranjiv i od svog ovog šećera! Procedura je krajnje jednostavna i najviše vremena ustvari oduzima guljenje. To je baš zaguljeno.

1 kg oguljenog šipka
1 kg šećera
Sterilizirane boce

1) U veću posudu stavite red šipka pa ga pospite s malo šećera i malo izgnječite. Ponavljajte postupak dok ne potrošite sav šipak i šećer.
2) Ostavite sok preko noći. Ujutro dobro promiješajte, ostavite još par sati i nekoliko malo promiješajte.
3)  Dobivenu mješavinu sameljite u blenderu ili štapnim mikserom ili u mašini za meso. Procijedite i sok spremite u sterilizirane boce.
4) Čuvajte u hladnjaku.

 Napomena: Sirup je najbolje iskoristiti kao sok (razmutiti ga netom prije upotrebe s malo vode), ali može se koristiti i kao preljev za kolače i sladoled.




damijenestoslatko @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, lipanj 26, 2009



Išla sam danas s faksa pješice doma s jednim kolegom i razgovarali smo o tome koliko je tko lijen li nije. (nismo tračali, radilo se samo o prisutnim osobama!) Nije mu bilo jasno kad sam negdje tamo blizu Učiteljske izjavila da sam ustvari ogromna lijenčina. Odmahnuo je glavom i rekao: ma da! Da, da. Objasnih mu – sve što radim, radim što se više unaprijed može tako da se kasnije mogu što više odmarati. Motivacija je u mom slučaju: ljenčarenje (na plaži je najidealnije, ali pristajem i na druge varijante).

Kad sam bila manja isto sam bila lijenčina neke vrste. Kad bi baba skuhala ovaj sok o kojem je danas riječ, puno bih ga češće pila ako bi već bio razmućen s vodom, ohlađen i samo me čekao u boci u frižideru nego ako bih morala napraviti taj ogroman napor i razmutiti ga sama. Srećom, djeca imaju privilegije pa često ne moraju čak ni to nego ih sok dočeka na stolu u čaši i sve što je potrebno je da je samo nagnu... Upravo bih na čašu ovog soka naišla kad bih došla kod babe s kupanja gladna kao što to samo djeca mogu biti nakon povratka s plaže. Ovaj je sok bio za mene sinonim pravog ljetnog osvježenja.

Kako mi trenutno nema druge nego da sama sebi i skuham i zamutim sok i sve što već uz to ide, zavrnula sam rukave neki dan pa se primila i tog posla. Višnje mi inače nisu na popisu omiljenog voća, ali ovaj je sirup iznimka. Kupila sam kilo višanja na placi i ubrzo je sok bio gotov. Kao bonus dobijete hrpu slatkih višanja koje možete staviti u staklenku pa u frižider i pomalo grickati kad vam padne šećer u krvi ili ih očistiti pa zalediti i koristiti kao dodatak u najrazličitijim kolačima. Dobiveni sirup (kojeg će od ove količine biti nešto manje od litre) možete razmućivati pa piti kao sok ili ga koristiti kao preljev za kolače ili sladoled. U oba slučaja: mmm.



1kg opranih višanja
90 dkg šećera
250  ml vode
korica od limuna
2 klinčića (ili malo mljevenog klinčića)

1) Provreti vodu
2) Višnje i šećer staviti u visoku posudu (jer sok dosta pjeni)
3) Preliti kipućom vodom i pustiti sve da uzavre
4) Kad provri, kuhati 10-15 min i pritom odstranjivati  što više pjene (što se odstrani  više pjene, sok je bolji)
5) Dodati koru od limuna i 2 klinčića
6) Ostaviti da stoji do sutra i procijediti te odstraniti koru od limuna.
7) Čuvati na hladnom

Napomena: 
- Obavezno dodajte koru od limuna, daje jako finu aromu (potrudite se da bude neprskan)
- Klinčić je moj favorit u ovom receptu, alu pazite da ne pretjerate s njim da ne bi bio predominantan.
- Očišćene višnje možete rasporediti u manje doze i zalediti pa te manje doze koristiti po potrebi.

p.s.
Hvala svima koji su glasali na izboru za blog dana. Baš je to lijepo od vas

damijenestoslatko @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 4, 2009



Ne bi nikako bilo u redu da prođe cijela sezona jagoda i trešanja, a da se baš ništa s njima ne napravi. Teško odolijevam sezonskom voću (naročito trešnjama) i ove godine sam ga najviše konzumirala „u originalu“, a ne u kolačima. Neki dan me na placi ipak uhvatio malo veći zanos nego što je ustvari bilo potrebno pa sam imala voća viška. Kupila sam lijepe crne trešnje, a uz njih i jagode kod jedne silno ljubazne gospođe koja mi uvijek izvadi neku fino probranu mjericu koju drži ispod banka.



Došla sam doma, pregledala vrećice i zaključila da bi količina voća bila sasvim pristojna za nahraniti jednu prosječnu hrvatsku obitelj, a ne mene samu. I u popriličnoj strci s vremenom što drugo napraviti nego džem? Moj prvi samostalni pokušaj pravljenja mermelade bio je lani u ovo doba i bio je potpuni promašaj – kako sam uspjela do te mjere upropastiti cijelo brdo prekrasnih trešanja ni dan danas mi nije jasno. Dobila sam, naime, nešto konzistencije malo mekšeg kamena, a okusa najviše nalik čarliju. U međuvremenu su se moje mermeladne vještine popravile i s ovim sam trešnjama s place odlučila to have another bite at the cherry (engl. „okušati se još jednom“ – ako se pitate otkud pojava  engleskih izraza u zadnje vrijeme, tajna leži u tome da spremam jedan ispit koji se tiče baš takvih stvarčica pa mi stalno padaju na pamet).



Sad već prokušanom metodom, kombinacija jagoda i trešanja dala je baš ukusan džem. Jagode sam dobro samljela jer nikako ne volim komade kuhane jagode, a pola trešanja sam ostavila cijele tako da je džem pun komada voća. Požurite isprobati ovo ili nešto slično prije nego što glavne zvijezde nestanu s place.

Za jednu manju teglicu:
400 g jagoda
200 g trešanja
250 g šećera
Žlica šećer vanilije

1) Jagode i trešnje operite i očistite pa zatim dobro sameljite sve jagode i pola količine trešanja.
2) Stavite u visočiju posudu, dodajte šećer i šećer vaniliju i stavite kuhati na vatru srednje jačine.
3) Skidajte pjenu koja se skuplja na vrhu i kuhajte dok ne dobijete željenu gustoću. (to se može provjeriti pomoću tanjurića koji ćete staviti u zamrzivač i zatim na njega staviti žličicu džema. Ako je gust koliko želite, znači da je dosta kuhanja, a ako nije, nastavite još neko vrijeme pa ponovite postupak)
4) Zatvorite u sterilizirane staklenke.



damijenestoslatko @ 21:50 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 5, 2009



Ne sjećam se više o kojem se receptu radilo, ali sjećam se da je jednom netko ostavio komentar u kojem je bilo napisano da je sve to lijepo i fino, ali da u toj pripremi  ima puno filozofije i da su jednostavne stvari kao lešo povrće pod ulje najbolje. I (kao jedna prava vaga) sasvim razumijem što je ta osoba željela reći. Volim svakakve kulinarske eksperimente i nekako mi se čini da ih se neću baš odreći, ali u zadnje vrijeme me srce jako vuče upravo jednostavnim ručkovima s malo sastojaka ali dobre kvalitete. Takav je i današnji.

Kupila sam u mom jutrošnjem pohodu na tržnicu nevjerojatno svježu i mekanu teleću jetricu. Inače se uvijek malo prekasno ustanem pa mi jetrica izmakne, ali jutros sam bila ponosna vlasnica zadnjeg komada u mesnici. Dok sam još plaćala račun, ušla je žena i razočarano pogledala mjesto na kojem je do prije minutu bio moj komad mesa (očito dobro zna gdje što stoji), pitala ima li slučajno još jetrice, okrenula se i pošla. Mesar mi je samo pružio vrećicu i zavjerenički se nasmijao.

Doma sam od svog ulova napravila nešto najjednostavnije što se može zamisliti – prženu jetricu. Postoji dosta recepata za pripremu jetrice s raznim zanimljivim sastojcima, ali kad je ovo već prvo gostovanje gđice jetrice na ovom blogu, računam: nek' bude k'o od majke rođena. Osim toga, čini mi se da bih mogla pokrenuti neku rubriku pod naslovom „jedimo željezno“ jer je ovo još jedna namirnica od koje će vam poskočiti željezo u krvi (100 g jetrice = 16% RDA željeza).  Prvi je u nizu željeznih recepata bila juha od cikle i karfiola.

Jetrica je i inače jako zdrava – odličan je izvor vitamina B12, vitamina A, bakra, folata, riboflavina i selena, a dobar je izvor cinka, vitamina C, proteina, niacina, fosfora, vitamina B5 i vitamina B6. (umorila sam se dok sam samo prepisala ovaj popis hranjivih tvari – za detaljnije informacije o telećoj jetrici kliknite ovdje).

Teleća jetrica
Sol
Papar
Ulje
Peršin (za posluživanje)

1) Tanko narežite jetricu (najjednostavnije je da zamolite mesara da to obavi za vas)
2) Dobro ugrijte malo ulja na tavi pa stavite jetricu da se isprži s jedne strane i nakon svega par minuta okrenite i na drugu stranu. Posolite je i popaprite pa poslužite preliveno sokom koji jetrica pusti prilikom prženja i s pokojim listićem peršina (i obavezno pojedite dok je još toplo - zato cijeli post ima jednu jedinu sliku).

Napomena: Jetricu treba pržiti na jačoj vatri tako da bude brzo gotova – što se dulje prži, to postaje žilavija. Ako prije prženja vidite da jetrica u sebi ima žile, odstranite ih prije pripreme.  


damijenestoslatko @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, travanj 24, 2009



Neki su me od vas u komentarima na prošli post za dulce de leche ukorili da će se zbog takvih recepata udebljati pa sam danas odlučila zaokrenuti u posve drugom smjeru, primjerenijem proljeću. Ako niste znali, 100 g šparoga ima svega 25 kalorija pa zato slobodno mogu reći: navali narode! (Još da tete na placu nisu nabile toliku cijenu za nešto što raste samo od sebe...)

Vraćajući se danas s prakse iz Osnovne škole Rudeš gdje sam imala začuđujuće ugodan sat s razredom miješanih sedmaša i osmaša (koji su inače poprilično živahni, ali danas je bilo super raditi s njima) odlučila sam svratiti do tržnice. Za razliku od dubrovačke place na kojoj se sve što valja proda otprilike do 7.15 ujutro pa ako slučajno dođete oko 10 sva je prilika da nećete uloviti ni najobičniju mrkvu, na jarunskom je placu bilo živahno i oko 14.00. 



Kod mesara nije bilo onoga što sam htjela, ali zato ostatak izbora stvarno nije razočarao. Jedan mi je prodavač pobjedonosno naglasio kako mi je poklonio jednu jagodu uz onih pola kila što sam kupila, a prvi ovogodišnji svežanj šparoga sam kupila od gospođe koja nije mogla sakriti oduševljenje što joj se ubrzo rađa unuk. Ima nešto veselo u tom proljetnom zagrebačkom zraku. Vjerojatno mi je zato proljećei najdraže godišnje doba kad je Zagreb u pitanju.

Pokušavajući iskoristiti proljetni ugođaj i studentski prosvjed jučer sam se tako šetala Tkalčićevom i u izlogu jedne galerije koja prodaje nakit je sjedila ni više ni manje nego mačka.  Dalje:  prije par dana u Gajevoj naišla sam na gospođu koja je zauzela poziciju na onim klupama ispred Algoritma i nepomično sjedeći u položaju „ruke u zrak“ svima pokazivala dva srednja prsta. Na Jarunu ljudi na rolama padaju kao kruške, ali svi veselo ustaju, a čak mi se čini i da su vozači tramvaja skloniji sačekati dok došprintam do zadnjih vrata plavih ZET-ovih ljubimaca. Btw, koji je pod milim bogom ono tramvaj br 20? Nešto privremeno ili stalno i kud to čudo vozi? I zašto brojevi tramvaja ne idu po redu?




Dakle, back to šparoge. Nije mi se dalo puno petljati po kuhinji, a najjednostavnije stvari su uglavnom i najbolje pa sam se zato obratila Gaminoj kuharici koju mi je na samom početku studija uz posvetu „put do muškog srca ide kroz želudac“ poklonila tete Ksenija, mamina najbolja prijateljica. Gama je fino i potanko objasnio što da sa šparogama radim (kod nas doma se ne jedu pa sam šparogo-samouka) i mogu vam reći da mi je ručak bio vrlo ukusan. A da bi bio jednako veseo kao što je veselo ovo proljeće u zraku, odlučila sam ga smjestiti na ružičasti tanjur.

Evo Gaminih originalnih omjera (ja sam taj dio odradila odokativno, ali možda bude korisno onima koji budu spravljali po prvi put):
2 vezice šparoga
6 jaja
0,5 dcl maslinova ulja
0,3 dcl octa (u mom slučaju aceto balsamico)
Soli i papra po želji

1) Šparoge operite i presavijte ih preko prsta tako da odvojite gornji mekani dio od donjeg tvrdog. Gornji dio se dalje koristi, a donji možete sačuvati za pripremu povrtnog temeljca.
2) Meki dio izrežite na komadiće duljine otprilike 3 cm pa stavimo kuhati u vrlo malo posoljene kipuće vode na 10-15 min dok ne omekšaju (što je manje vode, to se manje hranjivih sastojaka gubi). Skuhane šparoge procijedite i ispreite pod mlazom hladne vode.
3) Skuhajte jaja utvrdo, ogulite ih i razrežite na četvrtine.
4) Šparoge začinite uljem, octom, solju i paprom i zatim poslužite izmiješane s ohlađenim ploškama jaja.


damijenestoslatko @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 2, 2009



Ima nešto lijepo u običajima – ne samo u tim određenim postupcima nego i u njihovom iščekivanju, a kasnije i u sjećanju na njih. Imam sreće da se u mojoj obitelji poštuju mnoge tradicije. Negdje sam jednom pročitala (a sjećanje na točna mjesta gdje nešto pročitam nije mi jača strana) da obitelj djetetu treba pružiti dvije stvari: korijene i krila. Neću se igrati tumača nečega što su mnogo pametniji od mene rekli, i sami shvaćate o čemu se radi.
Vlastite sam korijene najbolje osjetila kad sam se odmakla od mjesta gdje su me „posadili“. Činjenice da sam Dubrovčanka postala sam svjesna kad sam preselila u Zagreb, a toga iz koje zemlje potječem na neki sam ponosni način svjesna svaki put kad negdje putujem. Upoznajući tuđe, najbolje sam naučila cijeniti vlastito. Ne želim reći da je „moje“ najbolje, ali jednostavo je „moje“ i kao takvo mi je blisko i drago. Osim toga, tko može cijeniti tebe i tvoje ako sama ne cijeniš ono iz čega potječeš? Pa kako da stranac onda ne poklekne pred šarmom rječito opisanog pršuta?



A koje to veze ima sa šunkom u kruhu? Recimo da je šunka u kruhu u mom slučaju puno bliže gore spomenutim krilima nego korijenima. Za većinu je situacija vjerojatno suprotna – u mnogim je krajevima šunka u kruhu dio korijena, tj. dio uskrsne tradicije, međutim na našem se stolu za Uskrs ona još nikad nije našla. Ima sira, pršuta, jaja, pince, blagoslovljene soli, juhe, pečenja, krumpira, torti, kolača i svega što vam padne na pamet, ali šunke u kruhu ne. Ova godina bi mogla biti iznimka. Dosad se šunka nije pojavljivala na uskrsnom stolu iz čistog razloga jer smo je po prvi put probali za ovu Novu godinu.
Sve što ću reći: kapa dolje onome tko je smislio ovu tradiciju, mogao je odrediti još neki dan u godini kad bi se šunka u kruhu mogla jesti... Ova je verzija dosta brzinska (baš kao što je i uskrsni žućo instant verzija pince), a mama i ja smo za nju upute dobile od susjede Dube i Maje. Ako slučajno ovo pročitaju, hvala još jednom. Tete Maja kruh mijesi sama, Dube kupi tijesto u pekari, a mi smo se priklonile ovoj bržoj varijanti. I bila je sjajna pa tako ako kojim slučajem šunka u kruhu nije dio vaših korijena, poduzmite sve mjere da pod hitno to postane! Sama nisam imala baš puo prste u izrazi ove šunke koju vidite na slikama - svelo se uglavnom na odlazak po usmenu verziju recepta i navirivanje u pećnicu, ostali je dio posla odradila mama.
Rolana šunka (npr. svinjski vrat)
List lovora
2 žlice svinjske masti
0,5 kg tijesta za kruh
Žutanjak za premazivanje i sezam po želji

1)     
Šunku stavite kuhati u puno vode u koju ste dodati  žlicu masti i lovorov list pa kuhajte dok ne omekša (ovisi o veličini šunke).
2)      Kad se šunka skuhala odstranite mrežicuostavite šunku u vodi u kojoj se kuhala preko noći, a sutradan odstranite kožu i eventalne druge viškove.
3)      Tijesto razvaljajte na otprilike 2cm debljine, šunku premažite još jednom žlicom masti i zatim je položite na tijesto i omotajte sa svih strana.
4)      Po želji premažite žutanjkom i pospite sezamom.
5)      Pecite na 180°C dok se kruh ne ispeče, cca sat vremena (ovisno o debljini i količini tijesta).



damijenestoslatko @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 1, 2009



Znate onaj relativno novi tip televizijskih serija koji ima ono što bismo mogli nazvati leitmotivom? Primjeri za takve serije bile bi "Kućanice" ili "Seks i grad". Na početku pripovjedač/ica nešto malo priča, onda vi zaboravite na to dok gledate što se u nastavku događa, a na kraju on/a opet sve to sažme i poveže s onim što je rečeno na početku pa se vama upali žaruljica i shvatite zašto su sve posložili tako kako jesu.

Da živim u TV-seriji, leitmotiv mog tjedna mogao bi biti „iznenađenje“. Svaki dan kao da mi se spremalo neko novo i to ne po jedno u danu već ih je znalo biti i više, više ili manje ugodnih. Prvo sam se npr. iznenadila činjenicom da sljedeći tjedan imam toliku hrpu ispita. Nisam baš mislila da će se svi nagurati u isti čas. (nevolja nikad ne dolazi sama?) Onda me začudilo koliko posla treba kad po prvi put pišete službene dokumente za natječaje i sl. (na faksu par prijateljica i ja osnivamo časopis i pomažemo jednom profesoru oko organizacije frankofonog kazališnog festivala). Iznenadilo me i koliko su u životu važne stvari o kojima dok ne zagusti gotovo i ne razmišljamo.

Onda me jučer ponovno iznenadila hladnoća zajedno s one vrckastim pahuljicama što su se motale po zraku. Iznenadilo me koliko ima ispitne literature za pojedine predmete. Bilo je i iznenađenja vezanih za ljude. Neki su me oborili s nogu svojom ljubaznošću i istinskom pristojnošću, a neki baš suprotno. Neki su me iznenadili tim što su uopće stupili u kontakt sa mnom, a drugi pak povjerenjem koje su mi ukazali. Najdraži me večeras, kad sam to najmanje očekivala, iznenadio čokoladom.

Iznenadile su me neke prilike koje su mi se pružile, a za koje nisam mislila da će tako brzo doći. Iznenadila me moja ponovna iznenadna želja za čitanjem i upijanjem svih mogućih vrsta znanja (malo ju je bio svladao zimski san).

Iznenadile su me i neke činjenice. Jeste li znali da prevoditelj u najvećem broju slučajeva nema utjecaja na to kako će se film zvati, već o tom odlučuju distributeri? Možete li vjerovati da je Grad Dubrovnik odlučio postaviti privremeno klizalište blizu Porporele i da su za proslavu svečanosti Sv. Vlaha odlučili organizirati koncerat Hladnog piva? No comment.

A znate li da su kroketi ustvari najobičnije pržene njoke? I to me svojedobno bilo iznenadilo jer sam prije toga mislila da su kroketi bog zna što. Po tom me pitanju (kao i po mnogim drugima) prosvijetlila mama. Pravo recite, zar se iza riječi „kroket“ ne bi trebalo kriti nešto malo spektakularnije?

Nemojte se i vi iznenaditi što danas nema recepta u pravom smislu riječi. Događa se. Rokovi su. Sve što ću vam reći je da zavirite u recept za njoke i da ih na kraju samo (umjesto da ih skuhate u kipućoj vodi) ispržite u dobro ugrijanom ulju i obavezno pojedete dok su još topli. Bit će sjajni (kako skromno rečeno ). Možete ih i napraviti unaprijed pa zalediti i zatim pržiti ravno iz leda. Promjene u okusu neće biti. Ako želite vegansku verziju, umjesto jaja u tijesto možete dodati vrhnje za kuhanje. Jednako će se lijepo ispržiti.



I za kraj ću vam samo nagovijestiti da vas uskoro čeka još jedno možda malo veće iznenađenje, vjerujem da će biti ugodno. S obzirom na to da je vrijeme intenzivnog učenja, nemam baš vremena da ga odmah sprovedem u djelo, ali strpite se malo.

Iznenađenja su na svakom koraku, budite samo spremni da iz njih izvučete sve ono dobro što se izvući da.

damijenestoslatko @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009



Ljudi moji, koja promjena! (Ljudi moji, je li to moguće?) Jutros sam šetala po Dubrovniku i raskopčavala jaknu jer mi je bilo vruće.(malo sam previše stvari bila navukla na sebe, ali svejedno), a evo me sad tu: snijeg po cesti, sve puno bljuzgavice i sutra ujutro...faks. Shvatit ćete zašto nisam baš preinspirirana za dugo pisanje pa zato in medias res: vinćoli (inćuni) na svejtojelenski. Ovaj sam recept pronašla na stranici recepti.hr i jako mi se sviđa kako se slaže nekoliko jednostavnih namirnica u ovoj salati. Zanimaju li vas točni omjeri, pronaći ćete ih tamo, ja sam to porpilično odokativno.

fileti slanog inćuna
krumpir
lisnata salata (rikula, radič, matovilac, endivija)
maslinovo ulje
vinski ocat
Sol
Sjeckani peršin

1) Krumpir skuhajte u kori pa a ogulite i narežite na ploške.
2) Očistite i salatu pa je dodajte kuhanom krumpiru i začinite uljem, octom i solju.
3) Dodajte filete inćuna i sjeckani peršin.

p.s.
Prema onome što sam pročitala, ovo je autohtoni recept iz Crikvenice, možda nam dovuče malo sunca i topline s Jadrana

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 23:31 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 14, 2008



Priča o citrsunom voću se nastavlja. Nekoliko onih istih naranača čije ste korice u obliku arancina vidjeli prije par dana završilo je kao ukusna mermelada – prava goko-slatka poslastica za prave ljubitelje dobre hrane pripremljene od kvalitetnih sastojaka. Želite li ovo nekome pokloniti, morate biti sigurni da taj netko
a) cijeni mermeladu općenito
b) naročito cijeni domaću mermeladu
c) spada pod opis gurmana.
(ako ne zadovoljava sva tri uvjeta, teglici se neće veseliti koliko bi ustvari trebao/la)

Naranče koje mi je „donio Sveti Nikola“ sam uglavnom pojela onako same i svježe jer su bile one vrste koju najviše volim, a par komada sam pretvorila u mermeladu. Tako sam iskoristila sve – i koru i sredinu.

Dok mi se po glavi motalo kako je to super što se može baš svaki djelić iskoristiti, na pamet mi se neprestano vraćala jedna scena iz Buñuelovog filma Diskretni šarm buržoazije (1972) Nedavno sam ga gledala na Tuškancu s Mirkom i s Jelenom, prijeatljicom s fakulteta. Film je bio na francuskom, tipično bunuelovski, šarmantan i na momente urnebesno smiješan (barem meni). Čitava radnja se može svesti na to kako jedno napuhano, jako „hoch“ društvance nikako ne može pojesti zajedno večeru jer stalno nailaze na neke prepreke. Između ostalog jedan od likova je ambasador neke nepostojeće državice i njemu neprestano govore kako je ta njegova država ovakva i onakva i kako ništa ne valja itd. itd. U trenutku kad mu prekipi, on sav iznervian nešto opsuje na Francusku „en sa totalité“ (u cijelosti). Ta je replika Jeleni i meni bila toliko smiješna (vjerojatno to ima neke veze s činjenicom da obje studiramo francuski) da smo se smijale sljedećih 5 minuta sa suzama u očima dok su drugi uglavnom ozbiljno promatrali film i vjerojatno im nikako nije bilo jasno što je nama toliko smiješno. Još si nisam ni sama uspjela objasniti čemu smo se tako ludo smijale, ali kad god mi to padne na pamet, izmami mi smiješak na lice.



Tako sam ja gulila naranče i blaženo se smješkala razmišljajući o tome kako će svaka naranča biti iskorištena „en sa totalité“ (u cijelosti). Sva sreća da me nitko nije vidio, vjerojatno bi pomislio kako mi nisu baš sve na broju.

A kad sam već kod filmova, ako volite trilere i ako ga još niste pogledali, pođite vidjeti „Tijelo od laži“ (Body of Lies) Ridleya Scotta. Mi smo bili sinoć i oduševili smo se; to je jedan od boljih filmova koje sam pogledala u zadnje vrijeme.

I evo konačno mermelade:

samljevene naranče (koliko ćete ih fino samljeti ovisi o tome kolike komadiće kasnije želite u mermeladi)
šećer (pola težine samljevenog voća)
malo šećer vanilije po želji

1) Stavite jedan tanjurić u zamrzivač, sterilizirajte staklenke.
2) Naranče, šećer i šećer vaniliju pomiješajte u jednoj posudi i kuhajte na srednje jakoj vatri
3) Dok se mermelada kuha, skidajte s vrha pjenu sve dok je ima
4) Kuhajte dok ne dobijete željenu gustoću (to ćete provjeriti pomoću ohlađenog tanjurića – na njega ćete staviti žličicu mermelade koja će se u tom trenu ohladiti pa ćete vidjeti je li to gustoća koja vam odgovara.
5) Dok je još vruća, prelijte je u sterilizirane staklenke.



Napomena:
Možete je koristiti za sve živo za što koristite i sve ostale mermelade, ali meni je ubjedljivo najdraža u najjednostavnijoj varijanti – s malo kruha i maslaca.
Nastojte birati slađe naranče - računica je jednostavna - ako su vam naranče kisele, bit će i mermelada.

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008



Trudim se ne biti tvrdoglava, stvarno.

Ali kad jedne godine uspijete upropastiti čitavo brdo neprskane, ukusne kore od naranče teško je ne zainatiti se i ne reći „E dogodine će mi uspjeti!“ Točno je tako bilo s mojim arancinima. Lani su mi mama i baba poslale paket pun prekrasnih naranača koje su kupile na tržnici kod provjerenih izvora, ja  sam se kod jedne susjede iz Dubrovnika raspitala kako napraviti arancine, izvela sam zaključak iz njezinih poprilično „odokativnih“ uputa, namakala kore par dana, sve dovela do samog kraja i onda – upropastila! Pošla sam (naravno, tko bi se strpio d kraja) još baciti oko na nešto za faks „dok se to još koji minut dovrši“ i kad sam se vratila nad posudu – Hiroshima i  Nagasaki. Najveći dio je izgorio. To mi je poprilično teško palo jer je već bio kraj sezone naranača i znala sam da će trebati čekati godinu dana do sljedećeg pokušaja.

Ali, kako kažu, godina dana brzo prođe i kad sam ovaj put dobila jednako lijepe domaće neprskane naranče kao i lani, nije dugo trebalo da proradi moj inat s početka ovog posta. Dva dana nakon što su stigle u Zagreb, naranče su se pretvorile u kojekakve zanimljive prerađevine (o ostatku prerađevina za koji dan).



Ovom prilikom sam sve precizno izmjerila tako da ne bude komplicirano za one koji arancine rade po prvi put (obično su recepti za ovakve tradicionalne stvari jako šturi i teško se u njima snaći), a napravila sam ih u dvije verzije – jednoj klasičnoj i jednoj francuskoj. Klasični su arancini oni koji se nakon kuhanja uvaljaju u šećer, a francuski su oni koji se umjesto u šećer umaču u čokoladu (ali tek nakon što se osuše). Iako na slikama djeluju mnogo manje privlačno od klasičnih, moj su favorit ovi prekriveni čokoladom. Znate kako je Mali Princ rekao da su važne stvari očima nevidljive i da treba gledati srcem? Za ovu bi se priliku to moglo preformulirati pa reći da treba gledati želucem. Probajte svakako barem pola doze namijeniti ovoj čoko-varijanti. Iznenadit ćete se.

kora 4 naranče
30 dkg šećera
250 ml vode
šećer/čokolada (obavezno s visokim udjelom kakaa!) za ukrašavanje




1) Koru naranača izrežite na tanke prutiće (do 5 mm debljine) i nakon toga imate dvije opcje. Dugotrajnija je da ih namačete 3-4 dana svaki dan mijenjajući vodu, a druga (brža) je da ih 3 puta stavite da provru u vodi (svaki put u novoj vodi). Na oba ćete načina izvući gorčinu iz kora.
2) Zatim uzmite posudu i u njoj pomiješajte šećer i vodu (možete dodati i jednu šećer vaniliju ako želite), stavite na vatru i pustite da provri i da se šećer rastopi.
3) Dodajte kore naranče (trebale bi najvećim dijelom biti prekrivene sirupom), smanjite vatru na lagano i pustite kuhati 30-45 min.
4) Pripremite komad papira za pečenje, pospite ga šećerom ako želite klasične arancine.
5) Kad kore postanu lagano staklaste, znači da su se zasitile šećerom i tad ih možete izvaditi. Uvaljajte ih u šećer i odmah razdvojite da se ne zalijepe.
6) Pustite ih da se tako suše 4-5 sati ili preko noći



Napomena:
- Ako želite čokoladne arancine, nemojte papir za pečenje posipati šećerom već arancine nakon kuhanja rasporedite ili po običnom papiru za pečenje ili ih posložite na rešetku za kolače pa ih tu pustite par sati da se prosuše. Zatim rastopite čokoladu i umačite jedan po jedan arancin pa ih vratite na rešetku da se čokolada stvrdne.

- Pazite da ih ne ostavite predugo na vatri jer mogu
a) izgoriti
b) postati pretvrdi

- Ovaj recept primjenjiv je samo na naranče koje nisu prskanei jedino se tada to zovu arancini, u svim ostalim slučajevima posrijedi je suicid.

- Isto se može raditi i s korama limuna.



Arancini su jedan od onih proizvoda koje (uz bruštulane mjendule) možete naći u trgovinama s finim suvenirima, ali nevjerojatno je kolike su tamo cijene ovakvih proizvoda. Zato ovog Božića možete napraviti vlastite arancine, lijepo ih zapakirati i ostaviti pod borom da čekaju nekoga vama dragog.


klasika

vs.


...čokolada...

p.s.
Ovaj post šaljem dragoj Vali kod koje će 03. siječnja biti objedninjeni svi postovi s temom naranče u igri "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula Monsoon  pa bacite na taj datum oko kod nje i pogledajte kakvih sve delicija na temu naranče ima. Ja svakako hoću.

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008



Kao što se dalo primijetiti, nije me baš bilo u virtualnim prostorima ovih zadnjih dana. To je zato što sam letjela po svim drugim prostorima. Iz ljepših i manje lijepih razloga. Ljepši su da mi je bila mama, a manje lijepi da je raspored i dalje koma i da uz to svako malo naleti još neka obaveza. Piši seminarske, radi neke kolektivne prijevode, informiraj se o tahikardiji, bradikardiji, sinusnim čvorovima, pretklijetkama, klijetkama i AV nodalnim kružnim tahikardijama da bi napravila nekakav glosar medicinskih pojmova, spremi sat, vječno nešto fotokopiraj i uz sve to nažalost jako malo kuhaj.

Evo zato nečega što je sasvim u skladu s mojim ritmom u zadnje vrijeme. Sasvim jednostavno - prženo meso + jaje na oko. To je nešto što vezujem uz večere kod babe kad sam bila mala s tim da mi se čini da su mi se ti njeni šniceli (za neupućene: u Dubrovniku su šniceli, a ne šnicle i svinjski file je umbuo) urezali u pamćenje kao tako mirisni i sočni da ih ni jedni drugi nikad neće nadmašiti.

Dakle, ovo sa slike je nastalo i nestalo prije tjedan-dva, a želja me prije toga proganjala cijelo jutro i kao na reklami za torticu pred očima mi je skakalo meso u društvu jaja na oko (što se inače ne događa baš tako često). Sjedala sam kod frizera zatvorenih očiju.Kako imam dosta gustu kosu, pramenovi na dnu glave su se već uhvatili dok je frizerka stigla do onih na vrhu glave pa je seljakanjem sa stolice ne stolicu svako malo prekidala moje razmišljanje o nadolazećem ručku.
- Ti ćeš nama zaspati, reče meni šefica salona
- Ne, ne, ništa se vi ne brinite...
(Nemate vi pojma koliko sam ja gladna i da nema šanse da u tom stanju zaspim...) Dakle, u roku od 20 min od trenutka kad sam ušla u stan, meso i jaja su već bili kupljeni, isprženi i na mojem tanjuru.

malo ulja
Svinjski ili teleći file
Jaja
Crvena paprika
Bijeli papar
Sol

1) File narežite na tanke ploške, posolite ga, popaprite, i začinite crvenom paprikom
2) Propržite ga na sasvim malo ulja na jačoj vatri tako da dobro porumeni
3) Pred sam kraj prženja dodajte jaja u istu tavu tako da se isprže na ulju i soku od mesa
4) Još malo posolite i jedite toplo.

Nije baš recept u pravom smislu riječi, ali kad je čovjek gladan, a usto u žurbi, jako dobro dođe koja brzinska kombinacija ovog tipa.



Ovaj vikend sam zato kuhala jednu prekrasnu juhicu i neke zgodne kekse pa se stvarno nadam da ću vam sutra-prekosutra stići napisati što i o tome. Ostavljam vam svima lijep nedjeljni pozdrav za kaotični ponedjeljak koji nam slijedi...


damijenestoslatko @ 18:59 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, studeni 7, 2008



Na našem se novootvorenom forumu (koji sad već broji oko 30 članova i koji je živahniji nego što sam mislila da će biti) povela diskusija o tome čega uvijek treba biti u frižideru, oprostite: hladnjaku.  Sto ljudi, sto ćudi pa tako svatko ima neku svoju namirnicu bez koje ne može (đumbir, tofu, sir u trokutićima, razni začini, salata pa čak i sirup – pozdrav za elephant  ), ali ono u čemu su se uglavnom svi složili je da baš uvijek ima jaja i mlijeka. 

E pa ako se jajima i mlijeku doda  pokoji petit beurre keks i malo šećera, to je sve što treba za paradižot (ili ako baš hoćete, šnenokle  ). To je jedna od onih stvari koje su tako pametno smislile domaćice starijih generacija – svi su sastojci uvijek pri ruci, jednostavno za napraviti i tako ukusno da svi vole. Ne prave se samo kod nas: u Francuskoj taj desert nazivaju îles flottantes [il flotant] tj. plutajući otoci. Kod njih nema keksa, ali zato često dodaju malo karamela što sigurno mora biti fino. Evo ovaj put moja omiljena, sasvim domaća i nimalo francuska verzija :



Omjer za 6 čaša (onih  za sladoled npr.):
3 žutanjka
2 žlice šećera (za žutanjke)
½ - ¾ l mlijeka
1 šećer vanilija
2 žlice šećera (za mlijeko)
5 bjelanjaka
petit beurre keks

1) Tući žutanjke sa šećerom
2) Uzavreti mlijeko s šećer vanilijom i preostalim šećerom
3) Napraviti snijeg od bjelanjaka
4) Izlomiti keks u čaše
5) Otkidati pune žlice snijega i staviti ih nakratko u uzavrelo mlijeko prvo s jedne pa s druge strane dok malo ne povećaju volumen
6) Slagati ih na kekse
7) Smjesu žutanjaka i šećera  uliti u preostalo mlijeko i pričekati da se malo zgusne,ali ne predugo da se ne naprave grudvice
8) Preliti preko snijega
9) Posuti kakaom i ohladiti (može i u frižideru)



                                                  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:32 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008



Kratko i jasno: raspored mi je katastrofa. Oni koji me poznaju vjerojatno će kad ovo pročitaju prevrnuti očima i reći “Ajme evo je opet“ jer već deset dana gotovo samo o tome i pričam, ali što ću im ja. Čar studiranja na Filozofskom između ostalog leži u tome što nikad ne znaš kakav ti je raspored do zadnjeg časa, onda ga danima slažeš da ne bi bilo predavanja koja se poklapaju pa se kad to konačno uspiješ naravno, opet nešto promijeni i opet si na početku. Pa ti svega više bude dosta i digneš ruke. Tako sada cijele dane (a kako je krenulo ubrzo ću i noći) provodim na faksu, a pola vremena od toga ne radim ništa konstruktivno  jer u biti čekam sljedeće predavanje pa sam tako bez potrebe i stalno umorna (sinoć sam kao kokoš zaspala u 9 sati!). U pauzama koje su dovoljno duge skoknem doma na ručak napravim si nešto brzo za pojesti. Evo danas jedne takve brzinske tjestenine – najobičnije, sasvim priproste tjestenine koja meni tako fino legne u ttoj svoj strci.

(usput, treba li reći da su onima koji jedu u menzama iksice stopirane već 15 dana jer Fakultet nije  bio u stanju dogovoriti s Ministarstvom da se obroci subvenciniraju prilikom postupka upisa na diplomski studij (bivšu 4. godinu)? Ili možda da je Ministarstvo nama bajnim bakalarima ukinulo stipendije koje je bilo obećalo uredno nastaviti isplaćivti tijekom diplomskog studija? Ne kaže se uzalud obećanje, ludo radovanje)

Sve u svemu lijepo je biti student, ali ima i svojim velikih mana. Danima sam baš ljuta i poprilično razočarana, ali prestajem vas daviti ovakvim stvarima. Ako vas zanima nešto više, samo pitajte bilo kojeg novopečenog bakalara u svojoj blizini, imat će vam sigurno štošta za reći o Bolonji, studomatu, sustavu ISVU, upisu na diplomski itd. A ako je s Filozofskog, odvojite čitavo popodne da ga strpljivo saslušate.

No, ajmo mi na vedrije teme. Ovo je vjerojatno najjednostavniji mogući recept tako da ga možete iprobati i ako kuhaču nikad niste uzeli u ruke, ali jednostavne stvari su obično i najbolje pa je tako i s ovim. Možete napraviti s kojom god vrstom tjestenine volite i dodati ili izbaciti koji god začin želite. Sve u svemu, moće funckionirati samo ili kao podloga za neke dodatke s kojima se eventualno želite poigrati.

malo ulja
1 manja glavica luka
1 pakiranje pelata (meni omiljeni Mutti)
malo soli i papra
po želji Vegeta
kopar

tjestenina
2-3 dkg maslaca



0) Nasjeckajte luk pa ga zažutite na malo ulja
1) Dodajte pelat (promiješajte par puta da se rajčice usitne) i začine pa kuhajte na srednje jakoj vatri dok tekućina ne ispari i dok ne dobijete željenu gustoću
2) Skuhajte tjesteninu prema uputama na pakiranju u posoljenoj kipućoj vodi (meni je najdraža ona kovrčava) – u vodu nije potrebno dolijevati ulje, samo nekoliko puta promiješajte i to je dovoljno d se tjestenina ne lijepi
3) Kad je gotova, ocijedite je i dodajte joj malo maslaca narezanog na tanke ploške pa prelijte gotovim umakom
4) Po želji poslužite uz malo parmezana

 Verzija za ispis

Evo sva sreća da me danas faks tako dobro naljutio jer sam ovo sve napisala a da nisam imala vremena ni pregledati tipfelere pa ako ih ima, zažmirite, a ja sad jurim kamo drugdje nego na novo predavanje...

p.s.
Možda je ovaj tekst bio prikladnji uz špagete bolognese?

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, listopad 3, 2008



Vratila sam se u Zagreb i vjerovali ili ne, već četiri dana raspremam otprilike od zore do sumraka (lažem, ustanem se tek oko 8 ili 9 ali onako bolje zvuči). Nemojte pomisliti da sam dosad živjela u svinjcu – radi se o predfakultetskom raspremanju – svaku moguću policu sam sasvim ispraznila, pročistila od nepotrebnog i sve vratila na mjesto. Jučer sam poharala DM i kupila dovoljno sredstava za čišćenje da očistim cijelu zgradu (što ipak ne planiram učiniti) i još malo pa ću ih staviti u funkciju. U svemu tome skupa nisam kuhala baš jako složena jela – svaki dan po jednu salaticu, a s obzirom na situaciju i krajnji nedostatak šećera u bilo kakvom obliku, mislim da ću sutra napraviti upravo ovo o čemu ću vam danas pisati.




Pečene jabučice sam ovo ljeto jela u babe – napravila ih je ranom zorom, ja sam došla nešto kasnijom zorom pa sam većinu potamanila  Ovo na slikama je njenih ruku djelo, a ja ću Vam prenijeti kako da do istog rezultata dođete i sami.



Jabuke (oprane, neoguljene)
Malo vode
Šećer/šlag

0) Ugrijte pećnicu na 180°C
1) U pleh ulijte mrvicu vode tek toliko da pokrije dno – pola centimetra možda
2) Rasporedite jabuke i pecite ih dok se ne smežuraju (ili ako pečete velike jabuke, dok lagano ne popucaju)
3) Poslužiti možete tople ili hladne s malo šećera (možete mu dodati malo cimeta i/ili šećer vanilije) ili šlaga

Napomena: za ovakvu pripremu najefektnije su male slatke jabučice kao što su ove na slici, ali možete upotrijebiti i velike. Njihova kora će se raspuknuti prilikom pečenja, a takve ih je najbolje poslužiti ohlađene sa šlagom.  



                                                          Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:58 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 25, 2008





Jesen stiže,
Bujna zlatna:
Malo mokra,
Malo blatna.

S grana vise
Vitamini,
Zreli, sočni,
Slasni fini.

Zimnica se
slatka sprema:
nema toga
čega nema.

A škola se
Svima hvali:
“Došli su mi
Moji mali!“

Volim jesen! (Ivanka Borovac)

To mi je prije spavanja recitirao brat koji mi se ovih zadnjih par dana prije mog odlaska u Zagreb (idem sutra ranom zorom) redovno zavuče u krevet pa mi onda malo vodimo male noćne razgovore i tek onda spavamo (ujutro je malo teže ustati, ali to je već druga priča). Nakon ovog spomena zimnice sjetila sam se ovih dvaju mermelada koje sam nedavno pravila i mislim da je krajnji čas da ih ovdje smjestim prije nego što nestane i smokava i krušaka. (netko me bio pitao za recept za mermeladu od krušaka, uz najbolju volju ne mogu se sjetiti tko, ali evo, želja je ispunjena :) )

Sam postupak pogledajte u postu mermelada od šljiva s aromom ruže  (ispričavam se ne-ljubiteljima zimnice, ali tek sam nedavno otkrila njene čari pa je ovo zato treći post ne tu temu – stisnite malo zube  ). Ipak, omjeri sastojaka su nešto drugačiji.




Mermelada od smokava
1 kg oguljenih i samljevenih smokava
45 dkg šećera
Malo cimeta
Naribana korica 1 limuna

              


Mermelada od krušaka
1 kg oguljenih i samljevenih krušaka
50 dkg šećera
1 šećer vanilija
Sok 1 naranče
Cimet
Klinčić (samljeveni)
Kardamom



Napomene:
- Smokve nemojte predugo kuhati – guste su same po sebi
- Gustoću možete provjeriti pomoću metode s tanjurićem (u već spomenutom postu o mermeladi od šljiva)
- Začine možete dodati, ali i izostaviti po želji - meni se osobno ove kombinacije jako sviđaju, ali postoje svakakve varijacije na temu!




 Naljepnice za marmelade (od smokava & krušaka)


damijenestoslatko @ 15:52 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 22, 2008



Sve mi je jasno. Ne mislim pritom na ontološke kategorije tipa biće, bit, bitak, mijena ili esencija. Niti na puno pragmatičnije stvari poput toga kako nekome objasniti nešto što se meni čini jasno kao dan. Ne. Mislim na sliku svijeta i to optičku.

Vaša blogerica vam je sve donedavno bila poprilično – ćorava! Okolina mi je na momente bila poput impresionističke slike – blagi obrisi, a u daljini se sve magli. Pa iako je Monet u principu jako dojmljiv, da ga imate pred sobom po cijeli dan, sigurno bi vam dojadio.
Bijah ja kod okulista, recept: leće. Kad mi je stavio ono staklo s dioptrijom -1 pred oko progledala sam kao mačić koji je nedavno stigao na svijet. I sad mi je, kao što rekoh, sve jasno.

Ne bih rekla da se baš često povodim za realističkim motom da umjetnost treba pratiti život, ali evo ovaj put je nekako tako ispalo.Često pravim leću, ali nekako mi se uvijek čini da ima zanimljivijih stvari o kojima bih vm mogla pisati pa se tako tek sad našla na repertoaru. Evo zato konačno jela s kojim se moja žlica često druži.

Količine prilagodite vlastitim potrebama:

Leća
Ulje
Luk
Brašno
Goveđa kocka (po želji)
Koncentrat rajčice
Sol
Krumpir narezan na sitne kockice
Mljeveni kim (po želji)
Žlica vrhnja za kuhanje

1) Prokuhajte leću i kad provri prolijte vodu i leću preselite u drugu posudu i još jednom pustite da provri
2) U međuvremenu na malo ulja zažutite jedan manji luk pa mu dodajte žlicu brašna
3) Dodajte leću (zajedno s tekućinom u kojoj ste je prokuhali) pa zatim goveđu kocku (ako je stavljate), koncentrat rajčice, sol, krumpir i mljeveni kim (isto po želji)
4) Pustite da se kuha sve dok leća i krumpir dobro ne omekšaju po potrebi dolijevajući malo vode
5) Pred sam kraj kuhanja dodajte žlicu vrhnja za kuhanje ako želite baš kremast rezultat, ako ne - može i bez toga!

p.s.
Nisam još baš navikla nositi leće pa sam ih jutros u žurbi zaboravila staviti i kad sam došla na posao sve mi je bilo nekako neobično mutno (što bi mi bila najobičnija situacija sve do prije par dana) i trebalo mi je neko vrijeme da shvatim u čemu je stvar... Znam biti (jako) blesava

 Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 15, 2008



Ne znam kakvo je kod vas vrijeme, ali u Dubrovniku je, što se mene tiče, tragično. U petak sam pošla u Mostar, vrijeme je bilo pristojno, tamo je bilo loše, a kad sam se jučer vratila – Noin potop! (pretjerujem, ali sviđa mi se taj izraz). Sve u svemu, izgleda da jesen ulazi na velika vrata (iako na to tehnički nema prava još barem 7 dana). Današnji recept je tu da je otjera barem na neko vrijeme (ako i samo toliko koliko je potrebno da se pojede ruček – bolje išta nego ništa).

Još se uvijek na tržnici može pronaći pokoja zalutala mahuna (ja ih obožavam) pa ovim receptom zatvaramo sezonu do sljedećeg proljeća.

Ulje
Luk (sitno nasjeckan)
Teleća plećka (očišćena od žilica i narezana na kockice)
Malo vode
Pola žličice koncentrata rajčice
Goveđa kocka (po želji)
Mahune (skinite im po pola centimetra sa svake strane i ako su jako duge, prerežite ih napola)
Krumpir narezan na ploške debljine pola centimetra
Čili papričica
Menta
Peršin
Sol
Papar

1) ugrijte malo ulja i na njemu zažutite nasjeckani luk
2) dodajte kockice mesa i držite na srednje jakoj vatri dok se malo ne isprže sa svih strana
3) zatim dodajte mahune i samo malo (mahune će pustiti vlastitu tekućinu ato ne treba pretjerivati) vode u kojoj ste razmutili goveđu kocku i koncentrat rajčice pa pustite da se sve kuha dok mahune ne omekšaju
4) Pola sata pred kraj kuhanja po vrhu dodajte ploške krumpira i preostale začine
5) Pokrijte s još malo vode i kuhajte dok krumpir ne bude gotov
6) Poslužite toplo




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, rujan 2, 2008

 

Sve što ću vam reći je da dobar roštilj zlata vrijedi, a još kad imate nekoga tko će vam na njemu i pripremiti nešto slasno (po mogućnosti svaki vikend  ), situacija postaje još bolja.

Ovom roštiljanju sa slika (zbog slika i stoji drugi dio naslova meet the family) ima već otprilike mjesec dana i konačno je došla na red tema koja bi se mogla svidjeti određenima koji stalno kukaju za mesom (ime im nećemo spominjati)... Bili smo u Župi dubrovačkoj, u staroj kući moje krštene kume kojoj je par dana prije bio rođendan. Sunca, hrane i dobrog raspoloženja nije nedostajalo

Što se same pripreme roštilja tiče, dosad sam samo jednom imala priliku okretati meso na roštilju – dečko i ja smo ujedinili snage da ispečemo meso za gladno “društvance“ od 15 ljudi (uspjeli smo čak  , ali jednokratno je pa se ne računa) pa tako ovo što ću vam danas reći ne proizlazi iz nikakve moje mudrosti ili iskustva već samo od onoga što sam čula od onih koji to rade puno dulje i bolje ....



malo župskih prizora


Ovaj put bez nekog logičnog reda, bez glave i repa:
- meso ostavite u marinadi preko noći (osim što bitno smanjuje stvaranje spojeva koji loše utječu na zdravlje, mesu daje puuuuno bolji okus) – ima jako fina mješavina začina za gril (crvena paprika, kim, kajenski papar itd.) koju proizvodi Kotanyi, a u nju je još zgodno dodati malo ruzmarina i sve miriše....mmmmm




... i još malo župskih prizora

- vatra napravljena samo s briketima bit će slabija od one kojoj se doda i malo drva (a možete se i poigrati s različitim vrstama drva što će mesu dati drugačiju aromu)

- kapanje s masnijih komada mesa će vam razbuktati vatru pa to imajte na umu kad pečete npr. carsko meso (prisustvovala sam urnebesnom prizoru pečenja carskog mesa pa ne mogu odoljeti a da to ne napomenem  )

- Prije samog pečenja malo posolite meso ukoliko marinada nije bila dovoljno slana

- Pileća krilca pecite na jačoj vatri tako da dobiju finu hrskavu koricu (čak ako i malo pocrne, nije ništa strašno)

- Za roštiljanje birajte sočnije komade mesa: od piletine krilca i odkošteni zabatak

- Bez poveće hrpe ćevapčića, ražnjića i prženih krumpirića i ne pomišljajte na paljenje vatre (jeste li primijetili kako su ove svima drage stvari jezično gledano deminutivi ?)


ono što se za stolom željno iščekivalo

- Ražnjiće možete napraviti od svinjetine, a tu i tamo možete ubaciti i koji komad povrća

- Definitivno najbolji način za pripremu šampinjona je roštilj. Uzmite klobuke, poredajte ih na rešetku nad laganom vatrom i pustite ih da se peku sve dok ne puste vodu i dok ta voda ne ispari.



- Uz svaki dobar roštilj ide i salata – koji zalogaj dođe kao pravo osvježenje i “razbije“ masniju hranu. U ljetnim mjesecima dok ima svog blaga božjega za kupiti meni je najdraža salata od rajčica, kapule, zelene paprike i krastavaca začinjena s par kapi maslinovog ulja, malo octa i soli.


kuma je dobila lakši dio posla...


... a Javor malo teži

- Kruh koji najbolje ide uz ćevapčiće je onaj malo vlažniji , s velikim mjehurićima zraka, kakav su prije žene radile svakodnevno.

- Nakon svega najjjednostavnije je izvaditi svakome po kuglu-dvije sladoleda, a ako ste ipak za neku “konkretniju“ opciju, prijedlog stiže za dan-dva..

- I prvo i osnovno (na zadnjem mjestu, ali upozorila sam vas da će popis biti bez glave i repa) – glavni sastojak za dobar roštilj je dobro društvo u kojem ćete sve to pojesti


mama, brat&ja

p.s. imate li vi kakvih trikova za roštilj koje bih trebala uvrstiti u repertoar?

damijenestoslatko @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 29, 2008



...znam, znam reći ćete: “Nije mErmelada, nego mArmelada“, ali meni marmelada jednostavno ne može preko usana pa me u skladu s tim ta riječ nekako nelagodno promatra čak i kad je napisana. Sad kad smo to riješili, možemo dalje.

Mlađi brat je ove godine poželio ni više ni manje nego zimnicu. E sad, da on ima širok repertoar jela, možda i se tu nešto zanimljivo i šaroliko i dalo napraviti, ali s obzirom na to da to baš i nije slučaj, morala sam se ograničiti na mermeladu. Na velike količine mermelade.

Scenarij ide ovako:
1. Brat poželi zimnicu
2. Mama i ja se izmučimo oko pripreme hrpe voća
3. Ja izigravam miješalicu nad štednjakom, mama priprema staklenke
4. .....dok brat slaže lego kocke s hordom djece iz susjedstva

Šljive je baba našla u jednom od njenih provjerenih izvora, a ekstrakt ruže sam nakon dugo vremena traženja pronašla na mjestu na kojem sam mu se najmanje nadala i odmah opskrbila njim i sebe i mamu. Jako se fino slaže sa šljivama, daje im jednu profijenu notu: smo se treba paziti da se ne pretjera jer ćete inače imati dojam da jedete onaj Bvlgarijev parfem na bazi ruže (što bi bio poprilično skup sport).

Sastojka 2:
1 kg šljiva
65 dkg šećera

+ par kapi arome ruže (po želji) Ako se za njih odlučite, samo ih dodajte malo prije kraja kuhanja.




0) Šljive operite i odstranite im koštice pa ih sameljite (ručno ili u blenderu) što finije možete tako da se kasnije kožice što manje osjećaju
1) Pećnicu ugrijte na 100°C i u nju stavite dobro oprane staklenke bez poklopca
2) Samljeveno voće i šećer stavite u veliku posudu, promiješajte i pustite da provri
3) Povremeno miješajte i s vrha skidajte pjenu koja se stvara sve dok je ne nestane
4) Kuhajte (cijelo vrijeme bi trebalo vreti) do željene gustoće (mi doma volimo poprilično rijetku mermeladu) i zatim dok je još vrelo ravno sa štednjaka prelijte u vruće posudice i odmah dobro zatvorite



Napomena 1:
Zgodan način za provjeravanje gustoće je sljedeći: u zamrzivač stavite jedan tanjurić i kad vam se čini da je mermelada na stupnju gustoće koji vam odgovara, izvadite ga iz zamrzivača i na njega stavite žličicu mermelade. S obzirom na to da se mermelada hlađenjem zgusne, ovako ćete vidjeti koliko će biti gusta kad se ohladi. (svakako kad prođete prstom po sredini mermelade koju ste stavili na tanjur mora ostati crta – mermelada se ne bi smjela ponovno spojiti jer je u protivnom zaista prerijetka)

Napomena 2:
Ne koristim nikakve želine ni kako bi se u Dubrovniku reklo “kazine“ (kazin je ustvari prema prvotnom značenju riječi javna kuća, ali se koristi u najraznolikijim kontekstima). Baba nikad ne stavlja, svi se u njenoj mermeladi doslovno davimo dok je ne dokrajčimo i nitko nikad od nje nije poginuo pa valjda neće ni od moje

Ovaj put sam se malo poigrala pa sam napravila naljepnice za slavnu zimnicu, a mama im je dodala i haljinice. Vjerojatno će sličan dress code zadesiti i turu mermelade od prasaka (bresaka) koja mi je preostala.




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 29, 2008



Krenula sam na instrukcije. Trebala sam ovo ljeto ići na instrukcije iz španjolskog da ne zaboravim ono nešto malo što znam, ali mi je nesuđena profesorica otkazala suradnju u zadnji čas pa sam se prebacila na drugu vrstu nauke. Savladavanje iste sam si zacrtala još ove zime u Zagrebu. Odlučila sam naučiti iz prve ruke kako se pravi nekoliko stvari za koje je moja baba majstorica i pol. Lekcija br. 1: mermelada.

Ovih naših nekoliko teglica tog slatkog veselja ima cijelu priču. Prvi dan kad smo pošle na placu po prikladne praske nije ih bilo pa smo se vratile drugi dan da ih, naravno, opet ne bi bilo. Tjedan dana kasnije ih je baba konačno kupila ali je onda prodavač savjetovao da odleže još do sutra i tako smo ih ustvari tek danas pretvorili u mermeladu.


s ovom košaricom sam kao Crvenkapica išla doma (samo što je kod mene scenarij bolji: Crvenkapica ide punih ruku, vraća se praznih, a kod mene je obrnuto i k tome još nema vuka na vidiku)

Istina, nema kod mermelade puno filozofije – na 1 kg voća otprilike 65 dkg šećera pa malo kuhaj i miješaj do željene gustoće i sve smjesti u vruće staklenke pa kad se ohladi, uživaj do mile volje. Princip je kod svih recepata isti. Bez obzira na to što je stvar jednostavna, popodne sam sama s nešto manjom količinom voća pokušala isto što je baba ujutro pripremila i mislim da mi je i pošlo za rukom. (što nije bio slučaj s mojim pokušajem pripremanja mermelade od trešanja ovog proljeća, ali dogodine u nove pobjede )






Imala sam i dva pomoćnika, brata i rođaka,  pa ako i vi možete nabaviti ovako dva zgodna mladića da vam daju malo ruke oko pripreme voća, najbolje je da u tom slučaju i sami zasučete rukave i spremite malo ljeta u staklenke da ga možete izvaditi kad vam zime već bude preko glave





damijenestoslatko @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 17, 2008



“Zalaufala“ se ja neki dan i ranom zorom pošla trčati. Sve što ću vam reći je da pola sata trčanja po (ravnom) Jarunu definitivno nije isto što i pola sata trčanja po uzbrdicama i nizbrdicama koje su mi za tu aktivnost ovdje dostupne. Stigla doma, uhvatilo me ono što se u Dubrovniku zove “mala snaga“ pa sam se onda fino malo ispružila. Sva sreća da mi je jedan od radnih zadataka za taj dan bio da skuham juhu – to je prava stvar koja vraća (izgubljenu) snagu. Poslije još ostane lešo meso, dodate mu malo pirea i cijeli račak je na stolu.

Najbolja stvar od svega je što je juha nevjerojatno jednostavna za napraviti – sve sastojke u jednu posudu i dalje se stvari odvijaju same! Pametne su bile stare žene koje su svečane ručkove pripremale tako da na početku bude juhica, a kasnije pečenje – juha se sama kuha na štednjaku, a pečenje se samo peče u pećnici = posla ostane minimalno!

Većina vas sigurno nem problema s kuhanjem juhe, ali možda Google jednom lansira ovamo i neku dušu u nevolji kojoj je pod hitno potrebno saznati kako se to pravi “obična“ juha. Ovaj recept je prvenstveno za njih.

Koljenica
Mrkva (2-3 manje)
Pola glavice luka
Nekoliko grančica seleni
Nekoliko grančica peršina
Goveđa kocka
Malo koncentrata rajčice
sol

1) operite meso, stavite ga u posudu za kuhanje i dolijte vode točno onoliko koliko treba da pokrije meso
2) očistite mrkvu pa je zajedno s lukom, opranim peršinom i seleni dodajte u vodu
3) dodajte goveđu kocku, otprilike žličicu koncentrata rajčice i malo soli (kaže moja baba da se tako s malo prirodne soli meso puno bolje skuha)
4) Pustite da se kuha jedno sat i pol do dva
5) Kad je gotovo, izvadite povrće (selen,peršin i luk bacite) pa propasirajte mrkvu u juhu
6) Odvojite malo juhe u jednu manju posudu i u njoj skuhajte sitnu tjesteninu za juhu(onoliko minuta koliko piše na pakiranju)
7) Još malo posolite ako treba i ako želite možete posuti s malo cimeta (iako je to puno bolja opcija kad se juha kuha s rižom)

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:24 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, lipanj 7, 2008



Bila sam prošlu nedjelju na Jankomiru – naime, kolegica s posla mi je rekla da je njena mama tamo kupila mašinicu za otkoštavanje trešanja pa sam se i ja zaputila po svoj primjerak. Na povratku sam svratila (naravno) na jarunsku tržnicu jer je pošto-poto trebalo isprobati kako to čudo tehnike radi (sve tri generacije u obitelji su dobile po jedan primjerak – jedan za babu, jedan za mamu i jedan za mene). U što staviti trešnje? Naravno u komad lisnatog tijesta koji strpljivo čeka svoj red u zamrzivaču.... jednostavnije (a bolje) ne može. Trešnje tijekom pečenja puste sok koji se fino pomiješa sa šećerom i aromama i napravi se gusti sirup...mmm...

Babinom osnovnom receptu sam skinula dva sastojka a dodala jedan. Nisam stavila grožđice (umjesto kojih mogu ići i brusnice) jer sam htjela isključivo trešnje u štrudelu, a nisam stavila ni koricu od limuna (jer nisam imala lijep limun pri ruci). Ono što sam dodala je malo ekstrakta od badema i mislim da je to bio pun pogodak (ideju mi je dala mama koja je tjedan prije gledala Anu Ugarković)



Ovom spravicom sam očistila 60dkg trešanja dok sam telefonom uspjela javiti mami i babi u kojoj sam vrsti shoppinga bila i kako naše nove stečevine funkcioniraju, a kad sam štrudel stavila u pećnicu samo sam brojala minute kad ću ga konačno izvaditi iznutra jer su se stanom širili takvi  mirisi da me čudi da mi nitko od susjeda nije pozvonio i pitao ima li i za njih komad. 

Za pola paketa lisnatog tijesta:
50-60 dkg trešanja
1 šećer vanilija
Cimet
Ekstrakt badema
Krušne mrvice
ulje




0) Očistiti trešnje od koštica
1) Ugrijati pećnicu na 180°C i prekriti pleh papirom za pečenje
2) Komad lisnatog tijesta se razdijeli u 2 dijela i razvalja na pobrašnjenoj površini
3) Malo se poškropi uljem i krušnim mrvicama
4) Trešnje se stave na razvaljano tijesto
5) Po njima se pospe šećer (2 – 3 žlice po jednom komadu tijesta) i cimet
6) po golom dijelu tijesta na kojem nema trešanja se kapne par kapi ekstrakta od badema i razmaže (prstima ili kistom), pospe se šećer vanilijom, a  zatim se opet malo poškropi uljem, zamota i pomaže uljem
7) Peče se 45-50 min (dok tijesto ne poprimi zlatnu boju)
8) Prije posluživanja pospite šećerom u prahu




Napomena:
- Od pola paketa lisnatog dobit ćete dvije štruce duljine lima za pečenje, a ako želite iskoristiti cijeli paket lisnatog, poduplajte i količinu ostalih sastojaka.
- ja sam koristila lisnato tijesto jer mi je ukusnije, ali ovo isto se može raditi i u tankim korama za savijače pa kako tko voli... 



Treba li vam reći da su se prekjučer (dakle nakon što sam izgubila cijelo nedjeljno jutro prošli tjedan na hodočašće na Jankomir) mašinice za otkoštavanje trešanja pojavile u mom Konzumu u susjedstvu?



I jednu informaciju bih vas zamolila ako netko zna: gdje se u Zg može kupiti ekstrakt badema? Bojim se da je moj na izdisaju, a nisam ga vidjela u nijednoj trgovini....

                                                                                              Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:19 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 4, 2008



Ovo je jedna od prvih stvari koje sam naučila sama spremiti. Prethodila su mu naravno, pržena jaja i pokoja hrenovka, ali to baš i ne uzimam za ozbiljno. O špinatu sam sam ponešto već napisala kad se radilo o juhi od špinata, a ovo pretpostavljam da vec znate spremiti, ali za svaki slučaj: nikad se ne zna.... Našla sam divan špinat na tržnici pa eto...da podijelim to s vama.

Što se mene tiče, ovo je savršen prilog pohanom mesu ili prženim pilećim fileima. Ono što nikako ne razumijem je zašto (oooo zašto?) u menzama špinat na mlijeku (koji ionako bude toliko rijedak da više nalikuje nekom neuspjelom shakeu od špinata) poslužuju zajedno s jednako tako rijetkim pireom? Bilo bi puno bolje da malo uštede na “raznolikosti“ i da umjesto toga jedan dan naprave pošteni pire, a jednom špinat na mlijeku kako spada. Studentska populacija bi im bila zahvalna.

Ovo je jedan od onih recepata za koji nemam točne količine, ali računajte svakako s tim da će se kuhanjem volumen špinata smanjiti za ¾. Sve je jako jednostavno – to vam kaže jedna često natprosječno smotana osoba sposobna zakomplicirati i najjednostavnije sitnice. Samo primjera radi, evo vam  tri stvari koje sam “uspjela“ u zadnje vrijeme:
a) u kinu zagubiti sandalu pa je dragi morao tražiti u redu ispod da ne idem polu-bosa naokolo
b) preselila sam cvijet na drugo mjesto u stanu i – zaboravila da ga imam! jadan mi je bio na izdisaju, ali nakon što ga je mama presadila čudesno se rehabilitira (ima 30ak zelenih listića  )
c) pošla na upis ocjene bez indeksa
Misleći na takve moje pothvate meni nekad  Mirko kaže “nije tebi lako...“, ali ovaj špinat je zato stvarno lako napraviti. Dakle:


Špinat
Ulje
Brašno
Mlijeko ili vrhnje za kuhanje
Sol
Vegeta

1) Skuhajte špinat u puno vode, ocijedite ga i nožićem sitno nasjeckajte (osobno volim da tu i tamo ima pokoji komadić, a ne da je sve kašasto)
2) Ugrijte malo ulja pa mu dodajte žličicu brašna i napravite zapršku
3) Dodajte nasjeckani špinat i dolijte mlijeka ili vrhnja za kuhanje (ako želite rjeđi špinat, dodajte više, a ako ste za gušću verziju, dodajte manje mlijeka)
4) Posolite i dodajte malo vegete i kuhajte miutu-dvije dok se sastojci ne spoje





p.s. još jednom hvala svima - drago mi je da vam je sadržaj bloga po ukusu (i po okusu :) )

damijenestoslatko @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 6, 2008



Bio je to veliki događaj – prva porcija zelenog graha ove godine. Za mene to povrće nekako najavljuje ljeto i sve ono lijepo što s njim dolazi. I otkad sam pojela taj prvi pjat zelenog graha samo mislim kad će napokon završiti predavanja i kad ću konačno malo doma (nisam bila od Božića i neću prije srpnja). Ima neke magije u tom grahu, ja vam kažem. To mi je vjerojatno omiljeno povrće. Situacija se po tom pitanju poprilično promijenila u odnosu na početak osnovne škole kad ga nisam podnosila i kad sam mislila da je mama okrutni tiranin jer od mene zahtijeva da pojedem sve što je na tanjuru prije nego što me pusti da idem na plažu.

Ovo danas nije recept u pravom smisli riječi, samo par informacija o toj i više nego zdravoj namirnici koja zajedno s proljećem pomalo proviruje na tržnicama.

Na Coolinarici kažu :
Energetska vrijednost mahuna iznosi samo 31 kcal na 100 g svježe namirnice.
Prosječan kemijski sastav mahuna na 100 g svježe namirnice čine:
voda 90 g;
proteini 2,4 g;
masti 0,2 g;
ugljikohidrati 5,3 g;
minerali 0,7 g i vlakna.

Mahune su vrijedan izvor vitamina: vitamina C, biotina, vitamina B6, vitamina K, folne kiseline, pantotenske kiseline, tiamina i beta-karotena (330 μg/100 g).
Od minerala sadrže: kalij, željezo, magnezij, kalcij, fosfor, cink, fluor, jod, bakar i selen.

Odličan su izvor:
vitamina C (24% od RDA na 100 g);
biotina (23% od RDA na 100 g);
vitamina B6 (22% od RDA na 100 g) i
vitamina K (21% od RDA na 100 g),
a dobar su izvor
folne kiseline (11% od RDA na 100 g);
pantotenske kiseline (10% od RDA na 100 g).



E baš sam se ugodno iznenadila kad sam vidjela ovaj iznos od svega 31 kcal na 100g – da konačno i ja volim nešto što nije kalorijska bomba! Zbog ovako niske energetske vrijednosti konzumacija zelenog graha se često preporučuje tijekom raznih dijeta.

Iako se od zelenog graha mogu spremati razna variva, meni je ubjedljivo najdraža lešo vrezija (jedan moj prijatelj Slavonac kaže da je njemu sve na lešo ustvari „na lOšo“, ali ja se ne bih složila s njim...).

za jedan takav zdravi obrok (ili bar prilog ako nista ljubitelji povrća) vam treba:
zeleni grah
mladi krumpir
sol
ulje

0) Očistite zeleni grah tako da mu odsiječete krajeve, očistite krumpir i narežite ga na kriške
1) U velikoj posudi stavite dosta vode da provri, zatim je posolite i dodajte očišćeni grah i krupir pa kuhajte dok oboje ne omekša (kasnije, kad grah već bude stariji, dobro je staviti ga prije krumpira jer će mu onda trebati nešto duže – ovako na samom početku sezone dok je još mlad, može sve zajedno)
2) Procijedite
3) Posolite, dodajte malo ulja i uživajte u pravom okusu toplijeg dijela godine


(ja ga volim ovako malo izmiješanog kao za bebe )

                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 09:43 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008



Jučer sam imala slobodan dan. To tako divno zvuči, ali ima jedna kvaka – trebalo je učiti za današnji kolokvij pa od te slobode na koju upućuje sintagma „slobodan dan“ nije bilo baš puno. Što se mora priznati, jutro sam iskoristila za druge stvari. Tako sam prije odlaska u teretanu svratila na placu na Prečkom i tamo je bilo svašta nešto lijepo  - skoro pa da mi je trebala ona torba na kotačiće kakvu noste starije gopođe (malo pretjerujem, ali razmijete o kakvoj situaciji se radi). Naravno, nisam odoljela da ne kupim malo svježeg kopra, zavirila sam čak i u ribarnicu, a kupila sam i malo šparoga. Nemojte pasti u trans, ali do danas mikad nisam probala fitaju od šparoga. Zato sam pogledala kako se to radi na nekoliko mjesta pa osnovnu ideju za malo modificiranu verziju tradicionalne fritaje uzela odavde i evo sad kad sam se vratila s tog nesretnog kolokvija od kojeg sam dobila grč u kažiprstu i podočnjake koji će me krasiti bar dva dana, nabrzinu sebi složila fini lagani i ukusni ručak. Zaključak je da ću ovo ponoviti još koji put, a vi (što se inače rijetko događa) imate skoro direktni prijenos iz mog tanjura (ne bi se te brzine posramio ni CNN) jer čim se ovo pojavi na ekranu jurim van.

Treba vam:
malo maslinovog ulja
1 manji luk
(uistinu mali - ja sam za 2 jaja iskoristila samo 1/4 glavice luka) ili umjesto toga možete staviti malo češnjaka - u svakom slučaju ne pretjerati da luk ne prevlada
1 svežanj šparoga
malo pršuta
6-8 jaja
malo nasjeckanog peršina
sol
papar



0) operite šparoge, odstranite im donji tvrdi dio (nemojte ga baciti nego ga upotijebite za juhu) i narežite ih na komadiće 3-4 cm duljine
1) na malo ulja zažutite nasjeckani luk pa mu dodajte šparoge i ostavite tako jedno 5min
2) dodajte tanko narezani pršut
3) umutite jaja, posolite (ne previše, pršut je slan), popaprite i dodajte peršin pa prelijte preko šparoga
4) pričekajte da se jaja isprže i fritaja je gotova

... i sve bi bilo prebrzo, prejednostavno i predobro da nisam pronašla dlaku u ciabatti koju sam kupila i skoro dokrajčila... nema druge, mora čovjek praviti sam svoj kruh...




                                                        Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 16, 2008



Nisam baš sigurna zašto se ova juha u Dubrovniku zove „falsa“ (kriva)... Možda zato što u njoj nema mesa? Morat ću to malo bolje ispitati, ali pretpostavljam da se radi upravo o tome – o nedostatku mesa. Koji god razlog bio, moram priznati da joj ime ni najmanje ne pristaje jer je ovo jedna odlična juha (iako se puno godina s tim nisam slagala i ovo je bila jedina stvar koju moja mama kuha a koju ja nisam voljela, sad su se stvari malo promijenile ). 

Kad osjećate da vem nedostaje vitamina ili kad ste onako malo proljetno malaksali, ovo je idealno prirodno rješenje, a prostora za varijacije ima koliko želite pa sve možete prilagoditi svom ukusu. Recimo, juha koju pravi moja baba i ona koju pravi moja mama i ova koju pravim ja jako malo nalikuju jedna na drugu, a sve je to ista falsa juha. U babe je dosta rjeđa, nekad s cijelim komadima povrća, kod mame malo gušća, a onda dođem ja „gustomanka“ pa sve „zagustim“ do krajnjih granica. Sve ovisi o ukusu. Osim toga, možete dodavati/oduzimati povrće po želji, sve u svemu jedna prava kameleonska juha!

Treba vam:
malo ulja
luk
malo brašna
koncentrat rajčice
goveđa kocka
mrkva
krumpir
grašak
riža
sol
papar
celer
peršin
drugi začini po želji (kopar, lovor)
malo vrhnja za kuhanje (po želji)


ovakvo nešto bi i Zekoslav rado gricnuo



1) Naribajte mrkvu i krumpir na najsitnijem ribežu (kao za koricu od limuna)
2) Zažutite luk na ulju (pustite ga da dobro omekša, tako je juha ukusnija)
3) dodajte malo brašna i napravite zapršku
4) U čaši vode razmutite žličicu koncentrata rajčice i goveđu kocku pa prelijte preko zaprške i dodajte naribanu mrkvu i krumpir
5) Dodajte celer, peršin, sol, papar i ostale začine po želji
6) To sve pustite da se malo kuha pa malo pred kraj dodajte grašak i rižu i kuhajte dok se oni ne smekšaju
7) Ako želite, možete dodati još krumpria nasjeckanog na sitne kockice ili nekog drugog povrća
8) Dodavajte vode kako vidite da je potrebno i prema osobnom ukusu – juha može biti ili sasvim gusta (kao na slici) ili nešto rjeđa
9) Ako želite da bude baš kremasta, kad je već gotova prije posluživanja joj možete dodati par kapi vrhnja za kuhanje

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
subota, veljača 2, 2008



Uzdah. Ni ove godine ništa od toga...

U mojoj obitelji su maškare uvijek imale važno mjesto – tome se posvećivalo puno razmišljanja, planiranja, energije i vremena. Kad sam bila mala, svake godine sam imala priliku pretvoriti se u nešto drugo. Indijanac, gospodin u fraku (te godine me jako ljutilo što je moja rodica bila gospođa u raskošnoj haljini – bile smo „par“ pa je trebao „dečko“...), nekoliko verzija klauna, svemirac, jednom u srednjoj školi čak i kostur (inače ne volim te „spooky“ maske), samo nikad: princeza. A za tim mi je (kao i svoj onoj sili Pepeljuga, Snjeguljica i inih princezica u dječjim maškaranim povorkama) srce čeznulo... Mama bi uvijek rekla: „Ma daj, pa bit će hrpa princeza, daj da smislimo nešto drugo“. I smislile bi mi nešto drugo i svake godine bi to bila odlična maska. Baba bi se prihvatila šivaće mašine i za nekoliko dana i nakon nekoliko probnih „seansi“ nastala bi prekrasna maska. Eno ih i sad još u babe u šufitu (to vam je dubrovački za tavan, ali kako mi to uvijek zovemo „šufit“ bilo mi je nepojmljivo napisati babin tavan  ), ima ih još iz doba kad ih je baba šila za mamu i dunda (tj. ujaka), pa onda za mene, a sad se šije za mog malog brata (ove godine je charleston djevojka :) ). Tu i tamo te haljine vide svjetlo dana jer se uvijek netko sjeti da u babe Ine ima svega pa svako par godina dožive ponovno svojih pet minuta.... Tako i treba.

Što se mene tiče, ove godine ništa od maškara – čekaju još dva ispita – jedan veći od drugog. Na stolu dvije hrpe knjiga, smanjuju se nehumano malom brzinom. Gledaju one mene, gledam ja njih i tako...  Valjda ću ih se riješiti do kraja mjeseca. Već dvije godine sebi govorim kako treba sjesti na autobus i poći vidjeti na jedan dan kako izgleda karneval u Veneciji, ali nikako da to i učinim. Kasnije će mi biti žao što nisam.

Lani je zato bilo veselo. Nije bilo baš kao u Veneciji, ali je bilo i više nego dobro. Tema zabave je bila doba Marina Držića i ja sam konačno dobila priliku da budem barem nešto slično princezi. Ovom prilikom, ako ovo čita, a vjerojatno hoće, javno mami dajem do znanja da je moja jedina trauma iz djetinjstva koju je ona prouzrokovala (to što nisam bila princeza u maškarama) lani došla kraju


lanjsko maškarano izdanje

Dakle, najbliže što sam ove godine došla maškarama su bile ove krafne.... I moram priznati da su bile dostojna utjeha.  Bila sam se malo isprepadala radi svega što s njima treba „pazi da ti ne izgore, pazi da unutra ne ostanu sirove, pazi da te ulje ne poprska, pazi da imaju žuti obruč...“, ali na kraju nije bilo problema. Valjda je to početnička sreća.

Ovo je stari recept iz jedne prastare obiteljske kuharice kojem sam ovaj put napravila jednu malu preinaku. Inače kod nas doma u kuharici imaju „pokladnice 1“ i „pokladnice 3“. Gdje su nestale „pokladnice 2“, zašto se u kuharici uopće zovu pokladnice kad ih mi svi zovemo krafne i zašto uopće imamo taj br. 3 kad radimo samo „pokladnice 1“ su misterije na koje nemam odgovor...



Kvas:
1 kocka svježeg kvasa
žlica šećera
žlica brašna
1 dcl mlijeka

Tijesto:    
40 dkg brašna za dizana tijesta 
sol   
1 dcl mlijeka  
5 dkg masla  
5 dkg šećera
3 žumanjca
2 žlice ruma

mermelada za punjenje
štaub za posipanje 

1) Stavi se kvasac da se diže (detaljnjije o tome: ovdje)
2) Rastopiti maslo
3) Brašno ugrijati (ili jednu minutu u mikrovalnoj ili malčice u pećnici) i posoliti, u njega staviti rastopljeno maslo, žumanjca, cukar, mlijeko, rum i dignuti kvasac
4) Tuče se mikserom (s onim spiralnim žlicama za tijesto) tako dugo dok se ne ljušti od žlice - to je 10 do 15min
5) Tijesto se pokrije i ostavi na toplom mjestu da se diže dok ne poveća volumen skoro za duplo
6) Dignuto tijesto se stavi na pobrašnjenu površinu, razvlja i režu se čašom krugovi
(Izađe cca 40kom što je jednako 20 pokladnica)
7) Na sredinu kruga staviti žličicu mermelade i pokriti drugim krugom tako da obrašnjena strana dođe gore
8) Prstom okolo malo utisnuti i rezati krafne drugom čašom s malčice manjim promjerom
9) Složiti ih na brašnom posutu krpu, pokriti i pustiti da se dižu na toplom
10) Peći u puno ulja (ako je prevrelo, pocrne, ako je premlako, popiju previše ulja)
11) Pečene se ocijede (na salveti) i pospu štaubom ili šećer vanilijom


- tanko razvaljajte tijesto
- pobrašnjenim rubom čaše režite krugove
- na polovicu krugova stavite malo mermelade


- pokrijte krugove s mermeladom preostalim krugovima
- utisnite rubove prstima
- režite ponovno krugove ali ovaj put malčice 
manjom čašom


- pustite ih da se dižu na pobrašnjenoj krpi pokriveni drugom krpom (i to na toplom)
- na kraju dobijete ovo


- pržite ih u dosta masnoće i nemojte 
da bude gužva u posudi - pecite npr 3 po 3




Napomena:
1) U originalnom receptu je pisalo 25 dkg brašna, ali to je jednostavno bilo preljepljivo i ja sam malo po malo dodavala brašno i na kraju završila na 40 dkg ( vi možete krenuti s 35 npr. pa vidjeti treba li još)
2) Trebalo bi ih se peći poklopljene, ali ja taj dio recepta nisam pročitala (po običaju) i svejedno su dobro ispale ( a i kad je poklopljeno ne vidiš što se unutra događa pa je meni ovako lakše)
3) Pustite ih da uhvate boju prvo s jedne strane pa tek onda okrenite na drugu – tako ćete dobiti svjetliji obruč po sredini
4) Ostatke tijesta ponovno mijesite sve dok ne potrošite svo tijesto
5) Nemojte ih jesti baš direktno nakon pečenja, pustite ih 5min i onda navalite... najbolje su dok su još lagano tople


buhtle su plazile jezik, krafne se smješkaju


i nakon ovoga...


... sve što vam ostane je ovo


damijenestoslatko @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 43 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 8, 2008



Evo jednog od onih kolača za koje uglavnom uvijek imate sve potrebne sastojke u frižideru. Uvijek će se naći malo brašna, masla, mermelade i pokoje jaje, a to je upravo ono što zna biti pravi „spas u zadnji čas“ za neke polu-najavljene goste. (Ono kad jave u podne da dolaze u jedan).

Usto me magla koju sam jutros vidjela kroz prozor jako podsjeća na vrh ovog kolača (iako mi je kolač neizmjerno draži od magle...) pa mi se čini da je danas idealan dan da vam danas o njemu pišem.

Inače se ova slastica u nekim kuharicama zove „damski kapric“, ali ja sam za taj naziv prvi put čula prošlo ljeto pa sam se ovdje odlučila za ime pod kojim se ovaj kolač krije na stranicama mamine i babine kuharice. 



Za lim promjera 26cm vam treba:

Tijesto:
21 dkg brašna 
¼ praška za pecivo 
8 dkg šećera
1 žumanjce
14 dkg masla
1 šećer-vanilija

Oblog:
4 bjelanjca
+ mermelada (od šipka)
1 šećer vanilija
12 dkg štauba


1) Namasttiti lim i zagrijati pećnicu na 180ºC
2) U zdjeli pomiješati brašno s praškom, dodati šećer, maslo i žumanjce
3) Zamijesiti tijesto i njime obložiti kalup
4) Peći dok ne poprimi zlatnožutu boju (20ak min – ali ovisi od pećnice do pećnice – bolje da se vodite mirisom nego satom)
5) Izvaditi i pustiti da se prohladi
6) Kad je tijesto napola ohlađeno, premazati mermeladom
7) Istući tvrdi snijeg od bjelanjaca, dodati štaub i šećer vaniliju i još malo tući
8) Smjesu nanijeti na kolač premazan mermeladom i ponovno vratiti u pećnicu dok ne požuti (5-10 min)

Napomena:
- pustite ga da se prohladi prije posluživanja
- ako ga pravite ljeti, možete ga staviti u frižider (tek nakon što se potpuno ohladi)





damijenestoslatko @ 12:50 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, siječanj 4, 2008



Nakon malo trčanja i nekih drugih jutarnjih aktivnosti (ništa previše pametno ni korisno, vjerujte ), put me danas odveo u Lush. Nisam odolila da si bar ne kupim jednu onu masku za 10ak kn ako ništa drugo, a svi oni sapunčići koji tako neodoljivo i šareno podsjećaju na kolače za dječje zabave me uvijek nekako razvesele. U «kolačnom» raspoloženju, a bez dovoljno vremena da danas nešto mijesim, prihvatila sam se bloga... idealan lijek za takvo raspoloženje  Ma ustvari ne treba mi danas nikakav lijek za raspoloženje, recimo prije da je ovo lijek za lagani nedostatak vremena

Danas vam pišem o londonerima (ne pitajte me zašto se tako zovu, pojma nemam, pokušala sam pronaći odgovor, ali bez uspjeha pa ako netko zna, bilo bi lijepo da podijeli to s ostatkom populacije na ovom blogu ). Ovo je jedan od recepata s kojima sam u zaostatku, tj koji su bili u pećnici u predbožićno vrijeme, ali nisu na vrijeme stigli vama na čitanje.



Što se mene tiče, londoneri su kolačići za odrasle. Ne znam kako bi vam to argumentirala, ali nekako mi se čini da ih djeca uvijek zaobilaze kad se nalaze na pladnju s kolačima, a ni meni samoj nisu predstavljali baš nešto posebno sve do prije par godina. Mama ih je pravila za svaki Božić bez iznimke, a meni to njeno oduševljenje baš nije bilo jasno. Danas je situacija sasvim drugačija i mislim da će se tradicija londonera za Božić itekako nastaviti. Nekako se uvijek za vrijeme blagdana kutija s londonerima isprazni među prvima...imamo puno gosta...recimo



Tijesto:    
21 dkg brašna 
14 dkg masla  
7 dkg šećera  
3 žumanjca 
limunova korica
   
Nadjev:
3 bjelanjca
21 dkg štauba
14 dkg badema
limunova korica
4 dkg grožđica
+ 6 dkg badema i oraha za posipanje
mermelada od šipka za premazivanje

1) Samljeti bademe i narezati bademe i orahe na listiće
2) Namastiti pleh i zagrijati pećnicu na 180˚C
3) U brašno razmrviti maslo, dodati cukar i žumanjca i napraviti tijesto, prstima ga oblikovati u plehu
4) Ispeći dok krajevi ne postanu lagano rumeni
5) Izvaditi iz pećnice, pričekati par minuta da se malčice prohladi  i premazati mermeladom
6) U međuvremenu, napraviti snijeg od bjelanjaca i u njih dodati štaub i zajedno tući
7) Rukom umiješati samljevene bademe, koricu od limuna, grožđice i nekoliko kapi ruma (ne previše da se smjesa ne razrijedi)
8) Nadjev premazati preko mermelade i posuti duguljasto izrezanim mjendulima i orasima
9) Vratiti u pećnicu dok nadjev ne porumeni (cca 10 min)
10) Pustiti da se ohladi i rezati na kocke (što su manje, to su elegantnije)



damijenestoslatko @ 14:58 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 30, 2007



Ako su vam gosti dokrajčili božićne zalihe kolačića, a na pomolu su novi hodočasnici u potrazi za vašim delicijama, dočekajte ih ovim veselim keksima. Ako k tome još imate djece u okolini, vaši keksi će biti pun pogodak, a s obzirom na to da smo svi mi ustvari velika djeca, uspjeh neće izostati ni kod «odraslih».

Recept je jako sličan domaćim keksima, samo što u ove ide malo mljevenih oraha umjesto dijela brašna, a doza je poprilična pa ni najveći izjelice neće ostati gladni

½ kg masla
25 dkg oraha
75 dkg brašna
1 prašak za pecivo
2 šećer vanilije
35 dkg štauba ili cukara
4 jaja

1) Samljeti orahe
2) Zagrijati pećnicu na 180˚C, obložiti pleh papirom za pečenje
3) Tući šećer s maslom i vanilijom pa pridodati jaja
4) Pomiješati u zdjelu brašno, prašak i orahe pa dodati tučenu smjesu i umijesiti tijesto
5) Razvući dio po dio tijesta i kalupčićima izrezivati oblike pa ih pomoću noža slagati na pleh
6) Peći 15ak min dok po krajevima ne uhvate zlaćanu boju



Napomena:
- nastojte razvaljati tijesto tako da bude ravnomjerne debljine da se kasnije keksi ravnomjerno peku (a ne da se oni tanki prepeku dok deblji još «nisu ni na po (pola) mise» (kako bi rekla moja baba))
- u jednom navratu pecite isključivo keksiće istog oblika (npr sva srca ili sve boriće) iz istog razloga – različite veličine se ne peku jednakom brzinom

Ako imate sreće da imate vrijedne dječje ruke da vam pomognu oko svega ovoga (ovi keksi su idealni za kuhanje s djecom – oni mogu izrezivati oblike, a ako tijesto ispadne dovoljno čvsto, mogu ih i seliti u pleh) kekse ukrasite tako da ih razveselite.



Neozbiljna opcija (ova na slikama - ovo su najvećim dijelom remek-djela mog brata):
Uzmite pola čaše štauba, dodajte u to žličicu-dvije vode i malo boje za kolače (a može i bez toga pa ćete onda imati bijelu pastu). Jednoj najobičnijoj vrećici za zamrzavanje otkinite rub i napunite je smjesom za ukrašavanje pa onda crtajte/pišite/meljajte po kolačićima.
(Mom bratu se ovaj dio najviše svidio)

Ozbiljne opcije:
1- kad se ohlade, pola svakog  keksića umočite u čokoladu (možete onda još preko posuti mljevenim lješnjacima npr)
2- dok su još vrući provaljajte ih u mješavini šećer vanilije i kristal šećera
3- premažite jedan keks mermeladom pa ga spojite s drugim istog oblika (ovo naročito lijepo izgleda ako imate one oblike na kojima imaju «prozorčići» kroz koje se ta mermelada vidi (nemojte ipak zaborviti da poloina keksa ipak mora biti bez prozorčića)

Ako se odlučite za  «ozbiljne» opcije br. 1 i 3 imajte na umu da će radi vlažnosti čokolade i mermelade keksi nešto kraće moći čekati u kutiji.



damijenestoslatko @ 15:02 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 20, 2007



Jedna moja draga prijateljica je neki dan bila na ručku i na meniju su (s obzirom na njenu ljubav prema istima) bile njoke i to onako kako ih spremaju i moja mama i moja baba i kako ih je spremala moja prababa, a možda i još koja generacija prije nje. I kao i uvijek, njoke su pun pogodak, svi smo bili siti do navečer (sva sreća da smo se dobro najeli inače tko zna gdje bi završila rasprava o feminizmu u koju smo se bili zapleli - ovako su svi bili malo umrtvljeni njokama pa nije bilo žrtava.

Za početak nabavite dobar  komad mesa, goveđi mišić najbolje (ja inače nemam pojma o mesu, ali ovako mi rekoše ) i umak možete napraviti i večer ranije.

1) odstraniti vanjsku kožu, krajeve i velike žile
2) zagrijati ulje i zažutiti glavicu luka
3)  dodati meso iskidano na komadiće (kao za gulaš)
4) kad je meso uhvatilo boju sa svih strana, podliti čepom do dva prošeka i miješati dok ne ishlapi
5) dodati malo vode (tek toliko da pokrije meso) i žličicu koncenntrata rajčice i goveđu kocku
6) kuhati na laganoj vatri dolijevajući vodu malo po malo (nikad previše odjednom) sve dok meso ne omekša
7) posoliti, popapriti, dodati vegete ili drugih začina po želji

A sad njoke (količina za jedno 4 osobe)

½ kg krumpira u kori (bilo bi dobro da su podjednake veličine)
žlica masla
malo soli
1 jaje
20-25 dkg brašna

1) staviti krumpir u puno vode na jaku vatru i kuhati 45min do sat vremena (gotovn je kad se može fino nabosti vilicom ili kad kora počne pucati)
2) oguliti još vrući krumpir i propasirati ga na radnu površinu, dodati brašno
3) posoliti i staviti 1 fetu masla
4) dodati jedno jaje
5) od svega toga umijesiti jednoličnu smjesu – toliko da bude homogeno,ali ne mijesiti kao kruh
6) staviti puno vode da provri  (treba biti slana voda, a u nju se može dodati malo ulja)
7) oblikovati njoke (tako da se uzmu male kuglice tijesta i prođe njima preko ribeža ili vilice) i ubaciti ih u vodu, ne miješati i pričekati da isplutaju
8) izvaditi ih i ostaviti da se ocijede
9) umiješati ih u umak i to sve zajedno vratiti na vatru da se samo malo zajedno kuha – ali ne dugo – tek toliko da se sastojci spoje

Napomena:
- Krenite s 20ak dkg brašna i dodajte malo ako vam bude potrebno, ali ne pretjerujte - što više brašna, to su njoke tvrđe
- Kad vam se ruke počnu lijepiti od oblikovanja ili ako se njoke lijepe na ribež - malčice brašna će riješiti stvar

A evo kako to sve izgleda u praksi:


krenite od nečega poput ovog


lagano umijesite tijesto i podijelite ga 
na nekoliko dijelova


pa njih izvaljajte među rukama 
da izgledaju ovako


i izrežite ih na male komade


te komadiće oblikujte među dlanovima 
u kuglice i preko jednog 
prsta ih provaljajte preko ribeža


...ili preko vilice (meni su draže one s
ribeža, vi kako volite)


i zadnje i najvažnije: uživajte

damijenestoslatko @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 29, 2007



Vraćamo se receptima koji zahtijevaju minimalno vremena pa evo danas još jedan iz plejade brzinskih svakodnevnih recepata koji se pripremaju manje-više u svakoj kući. Doduše, nije samo nedostatak vremena razlog zbog kojeg sam danas ovo pravila, još je bitniju ulogu igrala i lijenost... za ovo sam naime imala sve potrebne sastojke u kući, a stvarno mi se nije dalo po ovoj cičoj zimi izlaziti samo da bi kupila nekoliko stvari u trgovini...



Za dvije jabuke srednje veličine vam treba:
1 jaje
2 pune puncate žlice brašna
rum
cimet
2 žlice šećera
mlijeka onoliko koliko je potrebno da dobijete nešto slično jako gustom tijestu od palačinki (ispod jedne čaše svakako – nisam mjerila jer je cijeli recept bio manje-više „odokativan“)
ulje za prženje
+šećer i vanilin šećer za posipanje, ulje za prženje

Napomena: Za ovo su idealne one zelene Granny Smith jabuke jer su malo kiselkaste i jako čvrste

1) Ogulite jabuke, izvadite im sredinu i narežite ih na tanke ploške (2-3 mm)
2) U jednu zdjelu prvo zamutite jaje s brašnom pa zatim dodajte i sve ostale sastojke (Tijesto treba biti dovoljno gusto da ne klizi s jabuka kad ih umočite pa zato mlijeko dodavajte malo pomalo)
3) Ugrijte ulje, jabuke umačite u tijesto i pržite ih dok ne dobiju finu zlatnu boju sa svake strane (prevrnite ih koji put)
4) Kad ih izvadite iz ulja, slažite ih na salvetu koja će upiti višak masnoće
5) Pospite mješavinom običnog i vanilin šećera i jedite toplo



Prednost ovog recepta je u tome što se obično uvijek u kući nađu jabuka ili dvije, a i ostali sastojci nisu baš neka egzotika pa zato kad vas kao u reklami „napadne monstruozna želja za slatkim, pobijedite je ne kinder maxi kingom nego jabukama u šlafruku“


s ovim je i učenje malo lakše...
šteta samo što hrpa s knjigama raste, 
a ona s jabukama ide u minus...

damijenestoslatko @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 28, 2007



Ok... da čujem koja vam je prva asocijacija na riječ "buhtle“?
Moja je opržen jezik  i to sve zato što se nikada ne mogu dovoljno strpiti da bi se ona mermelada (koja je po temperaturi više lava nego mermelada) prohladila dovoljno da osjetilne stanice na mom jeziku ne nastradaju. Mislim da je danas prvi put da mi se to nije dogodilo (ali za sve fenomene postoji rješenje pa tako i za ovaj – ovo je prvi put da sam ih fotografirala pa je morala proći barem koja minuta više nego inače )

Buhtle su pravi, dobri, domaći, starinski,  zimski kolač. (koja količina epiteta...) Rekla bi moja mama da nema oko njih puno filozofije samo da čovjek treba cijelo popodne biti doma. S obzirom na to da se to rijetko događa, odlučila sam iskoristiti današnje popodne kad su mi otpala dva predavanja (čak dvije profesorice su bolesne, znate ono, žao mi ih je, ali mi je isto drago da nisam morala na faks dvokratno danas...).



Napomena (ovaj put unaprijed i malo dulja nego inače):
Jedina caka s buhtlama je (kao i s ostalim dizanim tijestima) kvasac. A i to nije baš viša matematika. Recimo da je prije neka „niža biologija“. Naime, jedino o čemu trebate voditi računa je da je kvas ustvari živo biće pa ga onda usporedite s ljudskim bićem (najbolje ćete si ga dočarati ako ga zamislite u vlastitom obliku). Zamislite da želite jednu finu kupku (shvatit ćete kasnije zašto sam se sjetila kade). Ako je voda hladna, nema smisla u nju uopće ulaziti pa smrznut ćete se! A opet, osim ako niste neki mazohist (a kvas NIJE mazohist) nije baš dobro ni da voda bude vruća – izaći ćete sasvim crveni nakon svog "vremena za opuštanje“. Dakle – za ugodnu kupku, a isto vrijedi i za uspješan kvasac ključna je topla (znači mlaka – ni hladna, ali ni vrela) tekućina. Kad ste se fino okupali, ne bi bilo loše nešto ni pojesti... slatko po mogućnosti – tu na scenu stupaju šećer i brašno. I kvasac je gladan – dakle za zadovoljnu zdjelicu kvasca formula je jednostavna: mlako mlijeko, žlica brašna i žlica šećera. I kvas se onda razmnožava  odnosno, raste.



A još jedna anegdotica prije nego što pređem na stvar – to je način na koji su se danas moje buhtle podigle... Inače u stanu imam grijanje koje bi se trebalo moći regulirati pomoću termostata, ali mi se ponekad čini da to grijanje ima vlastiti bioritam... Pali se po noći (kad mi ni najmanje ne treba), a kad udari snijeg (ili kad mi treba topao stan za buhtle) neće da grije ni da ga moliš.... Tako je bilo i danas. Bez lagano toplog prostora, tijesto neće narasti, a moji radijatori u štrajku. Nisam na to mislila prije nego što sam zamijesila tijesto i tako se dogodilo da se u sat vremena „dizanja“ moje tijesto nije pomaklo ni milimetra. A taman sam se bila nastrojila na finu porciju vrućih buhtlica... Onda sam kao profesor Baltazar napunila jednu kantu tople vode i pustila zdjelu s tijestom da u njoj pluta... Tijesto se diglo za 25min  A kad sam buhtle prebacila u pleh, napunila sam kadu s jedno 10cm vode i sve je prošlo u najboljem redu. Ipak, nadam se da sljedeći put neću morati pribjegavati tako očajničkim metodama...

Treba vam:
Tijesto:
40 dkg brašna 
5 dkg masla 
sol 
1.25 dcl mlijeka 
2 žumanjca    
10 dkg cukara 
limunova korica

Kvas:
1.25 dcl mlijeka
1 kocka kvasa
1 žlica cukara
1 žlica brašna

+ 5 dkg masla za premazivanje
mermelada za punjenje
štaub za posipanje

1) Staviti kvas da se diže
2) Brašno ugrijati, mlijeko umlačiti, maslo rastopiti (nemojte preskočiti grijanje mlijeka i brašna jer hladno mlijeko i brašno ohlade i kvas)
3) Kada se kvas digne, u zdjelu za mikser pomiješati sve sastojke za tijesto i kvas
4) Tući 10-15 min (staviti  u mikser da se samo tuče s onim spiralnim žlicama za tijesto) i ostaviti cca 1.5h da se pokriveno krpom diže na toplom mjestu (do vrha posude)
5) Tijesto staviti na brašnom posutu površinu, razvaljati i rezati na komade 8x6 cm
6) Na svaki komad stavi se žličica mermelade, savije i stavi u pleh tik jedna do druge
7) Buhtle se premažu rastopljenim maslom, pokriju i puste se dizati skoro 1h
8) Peći na 180˚C i nakon 20 min pokriti papirom
9) Pečene su kad se odlijepe od pleha (sveukupno cca 35min)




... rapsodija u plavim buhtlama
(neko je čudno svjetlo dopiralo kroz prozor...)

I jedino što vam preostane je da si nabavite društvo s kojim ćete ih podijeliti i da navalite...
Naravno... pazite da ne opržite jezik




... i je li se meni ovo čini ili vam je ovo moja buhtla isplazila jezik?




damijenestoslatko @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007

 

Čudno mi zvuči ovaj naslov posta nekako... inače ih doma zovemo „bomboni s mjendulom na vrhu“, ali nisam sigurna je li to ime baš najbolje dočarava što se pod njim krije... Ako kažem „bomboni“ svi će pomisliti na Slatku tajnu pa su mi kaksići zvučali kao sigurnija opcija...

Ovo je prva u (ja se bar nadam) nizu božićnih slastica o kojima ću vam pisati.. Kod nas doma (a naročito u babe) blagdani  ne mogu proći bez barem jedne doze ovih slatkih zalogaja.

Kad sam bila manja, baba je jednom napravila jednu dozu i spremila je u kutiju da je pošalje jednoj sad već pokojnoj tetki koja je bila časna. U paketu je trebalo biti još nekih sitnica, ali ovi bomboni su bili definitivno najvažniji dio. Međutim, elementarna nepogoda u obliku otprilike desetogodišnje i gladne mene je nanjušila da u kuhinji ima nešto ukusno i ... pola kutije je nestalo... dan prije nego što se paket trebao poslati. A kad su me pitali, naravno „uzela sam samo 2“ Nije se baba dugo ljutila

Danas keksići ne idu u nikakav paket, ali imam pauzu od jedno sat vremena na faksu pa ćemo grickati uz ogovaranje profesora i oplakivanje gorke sudbine u vrijeme kolokvija (možda gorčinu sudbine ublaži slatkoća keksića?)

Za otprilike 40kom vam treba:
25 dkg mjendula
25 dkg cukara
3 bjelanjca
5 dkg mjendula za ukras



1) Samljeti 25 dkg mjendula, ostale oguliti i raspoloviti
2) Pomiješati mjendule i cukar
3) Napraviti snijeg od bjelanjaca
4) Sve skupa pomiješati
5) Obložiti pleh peki papirom
6) Napraviti bombone (uzeti cca žličicu smjese i oblikovati dlanovima kuglice)
7) Na svakog na vrh staviti pola oguljenog mjendula
8) Peći na laganoj vatri 12-13 min (onako više da se suše) na 170˚C
9) pustiti ih da se ohlade na plehu i zatim tankim nožem proći ispod svakog keksića da ga odvojite od papira



Napomene:
- Veličina jaja je u ovom receptu poprilično važna – trebala bi biti srednje veličine (ako su prevelika, dobijete na kraju ogromne keksiće – u pečenju se „rastegnu“ po plehu pa ne izgledaju baš lijepo)
- Ne pretjerujte s vremenom pečenja - ovi keksi u sredini moraju ostati malo ljepljivi - ako ih predugo pečete, sasvim će se osušiti
- U ovisnosti o tome volite li "uredne" ili "čupave" keksiće, tako ih i napravite. Ako ste uredni tip, valjajte pravilne kuglice, a ako volite nešto užurbaniji izgled svojih slastica, jednostavno vadite smjesu pomoću 2 žličice i slažite na peki papir.
- Možete ih napraviti i nešto  ranije i spremiti u dobro zatvorenu kutiju (uvjet da ostanu sačuvani je da ih sakrijete kako od ukućana, tako i od same sebe... što je već malo teže – bilo bi dobro kad bi postojala neka keks-amnezija tj. da kad nešto napravite i spremite stvarno zaboravite gdje ste sakrili. Ne znam zašto pali sa stvarima koje u biti uopće ne bi trebalo zaboravljati, a s ovakvima ne ) Imala je bomba_estrogena jednu konstruktivnu ideju a la Harry Potter u postu o prijedlozima – zmije koje bi čuvale kolačiće – pa ako ste hrabri, pokušajte i tako



damijenestoslatko @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007



Jesam li ja u krivu ili se slanić baš i ne jede u Zagrebu?  Lani sam tražila vrećicu slanića po cijeloj Knežiji i nisam ga našla (neki dan je situacija ipak bila puno bolja ), a s kim god od „domorodaca“ sam pričala – nitko ga ne konzumira (neki čak nisu ni znali što je). A možda sam jednostavno naletila na šačicu ljudi koji ga ne jedu...
U svakom slučaju, jeli ga ili ne, danas vam nudim jedan brzinski, jednostavni recept za jedno fino kako se to književno kaže – varivo. Valjda vam s obzirom na jučerašnji recept neće izaći slanutak na uši, ali ovih dana nemam baš vremena za "cooking for pleasure“ – trenutno u obzir dolazi isključivo  kuhanje za preživljavanje. Nadam se da će za vikend biti nešto slatko

A prije samog recepta evo i par činjenica o slanutku:
- može ga se mljeti u brašno koje se često koristi u indijskoj kuhinji
- od njega se može proizvoditi rakija slična sakeu
- u mnogim krajevima Indije jede ga se sirovog umjesto grickalica
- već je u brončanom dobu bio poznat na području Grčke i Italije
- u staroj Grčkoj su se čak neki deserti pripremali na bazi slanutka
- danas su čest sastojak talijanske kuhinje
- na engleskom njihovo ime glasi chickpeas




Kao i s ostalim slanim jelima, i sa slanutkom imate dosta slobode u odabiru količine sastojaka pa zato neću pisati točne količine – prilagodite ih broju ljudi za koje kuhate (stavite slanutka otprilike koliko stavljate graha kad ga spremate...)

slanutak
ulje
luk
brašno
koncentrat rajčice
krumpir
goveđa kocka
vrhnje za kuhanje (nije neophodno)

0) večer prije namočite slanutak u hladnu vodu i ostavite ga preko noći
1) na dan pripreme ga malo properite pod vodom, stavite u vodu i pustite da provri (nemojte pretjerivati s količinom vode – nek je bude toliko da njena razina bude tek nešto malo iznad slanića)
2) u drugoj posudi ugrijte malo ulja, zažutite luk i dodajte žlicu brašna da dobijete zapršku
3) prelijte slanić u zapršku (zajedno s vodom u kojoj se prokuhao)
4) dodajte krumpir izrezan na sitne kockice, usitnjenu goveđu kocku i malo koncentrata rajčice
5) ako vam slanić „popije“ vodu – dolijevajte malo po malo, nikad previše odjednom
6) kuhajte dok zrna ne omekšaju (u zepter posudi pod pritiskom bit će dovoljno i 10ak min)
7) Ako želite dobiti iznimno kremasto varivo, pred sam kraj dodajte malo vrhnja za kuhanje

Napomena: s obzirom na to da je poprilično neutralnog okusa, u slanutak možete dodati i još neko povrće osim krumpira. To npr. može biti mrkva ili nepto drugo po vašem odabiru.



I naravno (skoro pa najvažniji dio današnjeg posta): držite mi fige za kolokvije ovih dana

damijenestoslatko @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, studeni 17, 2007



Jedete ga (vjerojatno) svaki dan, ali koliko znate o njemu? Ja do danas i nisam znala baš previše...

Već su stari Egipćani kruh pripremali na način sličan našem : brašno, voda, sol, kvasac koje su ponekad obogaćivali masnoćom, jajima ili pak medom. Kruh od dizanog tijesta otkriće je koje se pripisuje Egipćanima koji su ga kako priča kaže, otkrili slučajno. Zaboravljen je dio tijesta za kruh bez kvasa, « pokvario » se (razvile su se spore kvasa), ali su ga ipak ispekli i tako dobili nešto prozračniji kruh (u zraku je bilo dovoljno plijesni radi proizvodnje piva) 
Osim toga, radnicima u Egiptu su se često isplaćivale nadnice u porcijama kruha, a i pokojni su dobivali svoju zalihu koju su zajednom s tijelom stavljali u grobnice. (U Britanskom muzeju postoji jedan od tih kruhova – star 4 000 godina !) 

Grčki pomorci su umijeće kruha iz Egipta prenijeli u Grčku i tamo je kruh doživio svoj procvat : postoje opisi kruhova, kolača, keksića i vrsta tijesta koja su se mogla kušati u antičko vrijeme. Među spomenutim vrstama bio je kruh s uljem i medom, štruce kruha u obliku gljive s makovim zrnjem te vojniči specijalitet – kruh pečen na ražnju.



Platon je zamišljao idealnu državu u kojoj bi svi ljudi živjeli do zdrave starosti hraneći se kruhom od cjelovitog zrna dobivenim preradom domaće pšenice. Sokrat se pak s tim  nije slagao i smatrao je da bi takav prijedlog značio da bi se cijelo stanovništvo hranilo svinjskom hranom... iz toga je jasno da pomama za bijelim kruhom nije tako moderna pojava kao što se obično misli.
Osim toga zanimljivo je da su u staroj Grčkoj neki pekari (koji su željeli uštediti na soli) pekli kruh koristeći morsku vodu. 

U Rimu su pak osnovani prvi pekarski cehovi i od tog vremena su pekari dobili zaseban zanat. Collegium Pistorum, rimski pekarski ceh, nije dopuštao pekarima ni njihovoj djeci da se povuku iz pekarskog zanata i počnu baviti drugim poslovima. Pekari su u starom Rimu uživali posebne povlastice – oni su bili jedini obrtnici koji su bili slobodni, svi ostali zanati pripadali su robovima. Članovima ceha bilo je zabranjeno odlaziti u amfiteatar da se ne bi « zarazili porocima običnih ljudi ». Iako  odvajanje pekara od "običnih ljudi" zvuči laskavo, sami pekari su sigurno bili željni zabave i malo je vjerojatno da su bili zadovoljni tako strogim pravilima.

Osim toga, u Rimljana je kruh bio jedna od najvažnijih namirnica, ondašnji pekari su za aristokrate morali za svako jelo poslužiti odgovarajuću vrstu kruha, pekli su lepinje posute makom, lovorom, bademima, krušćiće sa sirom, maslinama, a osobito su bili omiljeni oni sa začinskim biljem poput peršina ili vlasca. Rimske vojnike nazivalo se "žderačima kruha", jer su dobivali kilogram kruha dnevno



U srednjem vijeku većina kruhova se ponovno pripremala bez kvasa pa su tek Normani u 12. stoljeću ponovno uveli dizane kruhove. Ono što je (barem meni ) zanimljivo je da se u srednjem vijeku komad starog kruha (veličine otrprilike 10x15cm) koristio kao podložak za hranu, tj. umjesto tanjura. Taj bi se podložak nekad pojeo uz neki umak na kraju obroka, ali češće ga se davalo kao milostinju siromašnima ili čak kao hranu psima. Tek je u 16.stoljeću krušni podložak zamijenjen drvenim.

Pekari su u srednjem vijeku stogo čuvali tajnu pripremanja kruha da bi spriječili ljude bez dozvole da otvore vlastite pekare. Tako, ako je netko htio postati pekar, morao je prvo odraditi 7 pripravničkih godina...

Evo i još par zanimljivosti vezanih uz kruh :
Panem et circensens, tj. kruha i igara je Juvenalov izraz kojim je sažeo ono što su Rimljani zahtijevali – da budu siti (često im se dijelio kruh) i da ih se zabavlja u amfiteatru (nekad mi se čini da nismo baš daleko odmakli od toga…)
• Tijekom Francuske revolucije izgladnjela svjetina je pošla u Versailles tražiti « Pekara » (tako su zvali Louisa XVI) i Pekaricu (Marie-Antoinette). Ti izrazi pokazuju važnost koju je kruh imao u vrijeme njihove vladavine.
• Nešto prije toga, Marie-Antoinette se interesirala o uzroku revolucije i kad su joj rekli da ljudima nedostaje kruha, ona je navodno odgovorilia «Neka jedu kolača ! » (točnije, rekla je neka jedu brioche – nadam se da ću to jednom uspjeti napraviti pa ćete vidjeti kako izgledaju) – međutim : ovo je sasvim povijesno neutemeljeno, barem tako kažu vodiči u Versaillesu… 
• U gulazima u SSSr-u, zatvorenici su potkradali jedni druge, a najteže sankcioniran prijestup je bila krađa kruha (ponekad se kažnjavala smrću). Prešutno pravilo je dakle bilo da se kruh ne krade.
• Riječ kompanjon doslovno znači onaj s kim se jede kruh (lat. cum – sa + pan - kruh)
• Ljubav prema kruhu nazire se i u izrazu « dobar kao kruh »
• Kao namirnica od velike povijesne, ali i suvremene važnosti, sama riječ kruh je metafora za osnovne ljudske potrebe i životne uvjete općenito. To se značenje riječi kruh reflektira i u molitvi Oče naš u kojoj katolici mole «Kruh naš svagdanji daj nam danas… »
• U Newfoundlandu smatralo se da kruh hima moć da štiti ljude od vila
• Nasuprot svemu već napisanom, u Aziji je osnovna namirnica riža, a ne kruh i konzervativniji Kinezi npr. sendvič (koliko god on « pozamašan » bio) uopće ne smatraju obrokom.

Sad kad znate sve o kruhu, možete napraviti i vlastiti... Jas sam se poslužila receptom s kojim je moja mama neko vrijeme eksperimentirala pa mi ga je proslijedila kad je došao u zadovoljavajući oblik. Brzo se napravi, a na kraju imate zadovoljstvo da jedete vlastitu štrucu kruha

Vrijeme pripreme: 15min
Dizanje: 1h
Pečenje: 45min

Za kvas
2 dcl mlijeka
1 žlica cukara
1 žlica brašna
kocka svježeg kvasa


uzdignuti kvas

Za tijesto:
½ kg brašna (15 dkg kukuruznog ili integralnog i ostatak bijelog)
sol
1 dcl mlijeka
½ čaše vrhnja
2 žlice ulja

1) U jednu zdjelicu stavite sastojke za kvas (razmrvite kocku kvasa) i stavite na toplo (mlijeko ne smije biti hladno – pogrijte ga malo, ali ne do vrenja!)
2) Nakon 10-15 min  Dodajte kvas u posoljeno brašno pa tome primiješajte i mlako mlijeko, vrhnje i ulje
3) Mijesite 5-10 min
4) Stavite peki papir u kalup i u njega stavite tijesto pa pokrijte krpom i ostavite 1h da kisne




prije....


... i poslije (obrnut proces nego na reklamama za mršavljenje)



5) Nakon 1h stavite u pećnicu i pecite 45min na 180ºC



Napomena:
jako je važno da svi sastojci ne budu ni hladni, ni vreli nego mlaki – tako će kruh najbolje narasti. Čak i  brašno možete malo pogijati (u običnoj ili mikrovalnoj pećnici) prije nego što mu dodate ostale sastojke.



damijenestoslatko @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, studeni 16, 2007



Nakon napornog tjedna odlučila sam se počastiti jednim od svojih omiljenih jela - dobrim starim gulašem. Osim što ga jako volim jesti, ima još jednu ogromnu prednost - cijeli proces se odvija u jednoj jedinoj posudi... a s obzirom na moju neizmjernu ljubav prema pranju suđa, to je jedan veliki plus. 
Tako sam si još ujutro zacrtala što će biti za ručak i na povrtaku s faksa (s još jednog predavanja o Shakespeareu koje nikako da prođe...) sam svratila u mesaru na Knežiji u kojoj sve nevjerojatno miriše po sušenom mesu pa ako i niste gladni, apetit proradi dok stignete reći "dobar dan". Kad sam doma pogledala meso koje mi je measrica dala, uhvatila me mala snaga - bilo je toliko žila i žilica da sam na kraju ono što je trebao biti brzinski ručak "trijebila" pola sata. (Btw, kasnije sam joj oprostila... ) no dobro... isplatilo se. Neću vam pisati točnu količinu sastojaka, množite si sami za broj ukućana (cca 20dkg mesa po (gladnoj) osobi + krumpira koliko vam srcu drago)


moje meso nakon pola sata...

Sastojci:
teleća plećka
luk
prošek
konserva (koncentrat rajčice)
petrusin
goveđa kocka
krumpir tj. patate
vegeta, papar, cimet

- zažutiti luk
- iskidati meso na kockice i staviti ga na luk, malo promiješati
- dodati malo prošeka – cca 1 - 2 čepa
- kuhati minutu-dvije dok alkohol ishlapi (ako je meso suho, onda kuhati manje) - u ovoj fazi će meso pustiti svoj sok


to onda izgleda otprilike ovako

- u pola čaše razmutiti malo konserve (cca 1 žličicu) i promiješati
- dodati nasjeckani petrusin
- pustiti da provri i onda  doliti vode da otprilike pokrije meso (ne smije se odjednom dodati puno vode – uvijek malo po malo)
- dodati goveđu kocku
- pričekati da proključa i straviti da se poklopljeno kuha na najmanjoj vatri
- kad se toć skuhao, dodati patate iskidane na kockice
- dodati malo vegete i papra po želji
- dodati malo cimeta
- dodati još malo vode da pokrije patate – postupno
- svako malo lagano promiješati
- ako je toć rijedak, uzeti nekoliko patata i skroz ih propasirati i umiješati u toć



Poslužite sa zelenom salatom...



Napomena:
NIKAD ne dodavajte previše vode odjednom - ako u jednom navratu dodate previše, nikako nećete moći dobiti onaj fini gusti umak. (ja možda i nisam mjerodavna - nikako ne volim rijetke umake pa nekad i pretjeram s gustoćom, ali dobro...  )Pola po pola čaše bi bilo ok.
I... nikako ne izostavljajte cimet... bez njega to jednostavno nije to



damijenestoslatko @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007



Najavljuju snijeg... Mene to nimalo ne veseli. Danas su me na faksu pitali "Ma daaaj pa ti si s mora, sigurno si se zaželila malo snijega. Pa mi ljeti idemo na more jer ga ovdje nemamo!“
Krivo.
Baš zbog toga što sam s mora – fali mi more, a ne snijeg...no dobro... ostaje nada da su meteorolozi u krivu, što je daleko od nemogućeg.

Ima jedan blesavi prastari vic na tu temu:
Jedno pleme Indijanaca dobilo je novog, mladog vrača koji je smijenio iskusnog. Mladi vrač naravno – pojma nije imao ni o čemu, a kamoli o stvarima koje su se od njega zahtijevale. Tako su ga pitali kakva će biti zima. Kaže vrač: oštra. I Indijanci se pošteno spremili, napravili ogromne zalihe drva, a ono ništa – zima blaga da blaža ne može biti. Dogodine isti scenarij – vrač je uzevši u obzir blagost prošle zime mislio da ova svakako mora biti hladna i opet su Indijanci napravili još veću zalihu drva.
Treće godine je već nastao problem, prethodni promašaji su bili prava blamaža i vrač je odlučio: što je sigurno sigurno je – nazvat će Američki zavod za meteorologiju.
- Zavod za meteorologiju, kako vam mogu pomoći?
- Dobar dan, mene bi zanimalo kakva će biti ova zima?
- Nismo sigurni, ali pretpostavljamo da će biti jedna od najhladnijih dosad – Indijanci već 2 godine spremaju zalihe drva...

Do mora ne mogu baš brzo, ali utjehu sam danas pronašla u palačinkama sa sirom... na prvi pogled se čini da nema baš neke veze jedno s drugim, ali te palačinke se kod mene doma često jedu pa eto... barem da se okusom preselim južnije

Za 8-10 palačinki:
3 jaja
20 dkg brašna
½ čaše ulja
2 čaše mlijeka
1.5 čaša vode



Nadjev:
6 dkg masla
8 dkg cukara
1-2 šećer vanilije
korica od 2 limuna
2 žumanjca
300 – 350 g sira



Preljev:
1 cijelo jaje
1 šećer vanilija
1 kiselo vrhnje (12% mm)



1) Ispecite palačinke bilo prema ovom gore receptu, bilo prema nekom vlastitom (od ovih gore sastojaka ostat će vam 2 palačinke viška... taman za gricnuti onako usput)
2) Namastite pleh i ugrijte pećnicu na 180ºC
3) Napravite nadjev tako da mikserom izmiješate maslo, cukar i šećer-vaniliju i 2 žumanjca, a zatim ručno umiješajte sir i nakraju koricu od limuna
4) Nadjenite palačinke (ne morate štediti – 1 dobro puna žlica je taman) i posložite ih u pleh
5) Umutite preljev (ne trebate prejako miješati, mikser nije potreban) i prelijte palačinke
6) Pecite 45min



Poslužite toplo



Mali savjet:
za pečenje palačinki si nabavite jedan mali kist od prirodnih vlakana (meni moja majčica kupila ovo ljeto  ) i onda ako imate teflon tavu samo malčice ulja rasporedite po  njoj uz pomoć kista nakon svako 2-3 palačinke. Nema šanse da se zalijepe, a neće biti masne...
Bitno je da bue od prirodnih vlakana, a ne od plastike jer će vam plastični izgoriti (otopit će se radi visoke temperature)



damijenestoslatko @ 15:20 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007



U Dubrovniku se zovu prikle, drugdje po obali fritule ali kakav god im naziv bio, uvijek ih se rado jede. Često se pripremaju u vrijeme blagdana (naročito je za post popularna njihova verzija bez jaja), ali nitko vam ne brani da u njima uživate i kad nije tipično vrijeme za njih!

1 jaje
10 žlica brašna (ne prepunih)
1 jogurt
1 šećer-vanilija
0.5 praška za pecivo
1 žlica ruma
3 dkg cukara

- Pomiješajte sve tekuće sastojke
- Pridodajte im krute i umiješajte jedno dosta mekano tijesto
- Dobro ugrijte ulje i zatim malo smanjite
- oblikujte pomoću žličice male kuglice i pržite ih dok ne dobiju zlatnu boju
- pazite da ulje ne bude prevruće jer će onda prikle pocrniti izvani, a u sredini će ostati sirove
- Vadite ih na salvetu koja će „popiti“ višak ulja





Po želji im možete dodati grožđice, a kad su gotove, možete ih posuti šećerom ili pak poslužiti s medom ili čak čokoldadom – odluka je na vama!!



damijenestoslatko @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2007



Evo jedan recept još iz doba moje prababe, a možda i prije - u raznoraznim kuharicama koje se nalaze kod nas doma, ovi se keksići zovu jednostavno "domaći kolači".  Ja sam danas silom prilika i u žurbi (trebalo je to ugurati između fitnessa i faksa) uvela jednu malu izmjenu u recept i uopće nije loše ispalo. Tu vam ga stavljam u originalnoj verziji, a mislim da ima dosta mjesta za improvizaciju pa vi (ako budete radili) radite kako vam drago. Radi se o domaćim suhim keksićima koje često nalazimo na svečanim stolovima, ali po mom mišljenju su super i za svaki dan - umjesto da kupujete kekse, napravite veliku zalihu i sakrijte od ukućana (šteta što ne postoji neka opcija da i sam zaboraviš gdje je nešto spremljeno...) i uvijek ćete imati keksiće za uz mlijeko ili kad banu nenajavljeni gosti. 

Treba vam (za poprilično veliku količinu, ja sam danas prepolovila dozu):

1 kg brašna
1 prašak za pecivo
4 jaja
25 dkg šećera
25 dkg masti
1 šećer-vanilija

1) prosijati brašno s praškom za pecivo (ja sam danas ubrzala stvari i nisam prosijavala)
2) jaja, cukar, šećer-vaniliju i omekšalu mast batiti mikserom 15ak min
3) dodati u brašno i napraviti tijesto
4) formirati  bombone mašinicom
5) peći na 180C dok ne uhvate finu boju (meni osobno je miris puno bitniji da znam kad se nešto vadi iz pećnice)

Ako nemate neku mašinicu za oblikovanje keksića, možete jednostavno:
a) napraviti štruce pa rezati tanke šnite
b) razvaljati tijesto i uzeti neku formicu (srce, zvjezdicu i sl.) ili malu čašu i pomoću nje napraviti oblik.

Ovo je baš originalna verzija pa u nju ide mast, ali pretpostavljam da bi jednako dobro funkcioniralo i s maslacem, a meni je danas ponestalo bijelog brašna pa sam dodala 10 dkg integralnog i bilo je jako fino. Osim toga, usred posla sam shvatila da nemam peki papira pa sam pošla u najbližu trgovinu i tamo nije bilo za kupiti pa mi je prodavačica dala nekoliko listova na kojima oni peku fornette i baš joj hvala i ovim putem (iako 100% ovo ne čita, ali nema veze...)





Za ove keksiće vam nemam baš neku povijesnu priču, ali moja baba ih pravi svake godine za Božić (ona ima onu pravu starinsku metalnu mašinicu na kojoj se okreće ručka pa izlaze duguljasti oblici) i kad smo bili mali, moji rođaci i ja smo se uvijek s tim keksićima pretvarali da pušimo cigarete - bili smo kronični pušači

A što se tiče sastojaka, nekima se možda ne sviđa mast u kolačima, ali meni se čini da daje baš neku "starinsku" aromu  pa se u nekim receptima kod nas doma ona koristi.Osim toga, ako imate neku od ovih novijih, plastičnih (čitaj: jeftinih) mašinica za kolačiće kao ja, onda ćete u ovo morati dodati malo mlijeka jer će vam se u protivnom mašinica raspasti... Ja sam danas dodala sigurno 1dcl vrhnja za kuhanje da bi tijesto bilo dovoljno mekano da može proći kroz mašinicu.
Eto toliko od mene za večeras










damijenestoslatko @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 17, 2007
 



 

Blog je preselio na novu adresu www.damijenestoslatko.com , a recept za bruštulane mjendule korak po korak možete naći ovdje.

damijenestoslatko @ 20:32 |Isključeno | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, listopad 5, 2007






Blog je preselio na novu adresu: damijenestoslatko.com, a recept za vanilin roščiće naći ćete ovdje.

damijenestoslatko @ 19:11 |Isključeno | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Glasuj na...

Blogerica.com