Blog
nedjelja, listopad 12, 2008



Bez pretjerivanja, ovo su najbolji čokoladni keksi koje sam ikad jela. Volim sve vrste keksa i keksića, ali ovi su  (barem zasad) na broju jedan.

Za one koji nisu upućeni, subotom vodim tečaj engleskog u jednoj školi za strane jezike, a kako se poklopilo da mi je u četvrtak bio rođendan, a u petak pot luck party za sve profesore koji tamo rade, odnijela sam im jednu grešno čokoladnu tortu u koju mi je u tramvaju jedna žena zamalo zabila lakat svom snagom (!!!). Inače, pot luck party je vrsta zabave na koju svaki od uzvanika mora donijeti nešto što je sam pripremio. Domaćica se pobrine za pribor za jelo, čaše, piće i eventualno desert, a ostalo što donesete, dobro ste donijeli! I drugi profesori su bili jako kuharski nastrojeni pa je tako bilo izvanrednih empanada, zatim punjenih bageta, a jedan kolega je napravio odlične kroštule (i to čak sam! Provjerila sam jer sam ga u nevjerici pitala 3 puta). Profesorica slovenskog nas je iznenadila čitavom kutijom finger fooda itd. itd.

U subotu sam pak polaznicima tečaja odnijela jednu modificiranu verziju čokoladnih kuglica o kojoj ću vam pisati nekom drugom prilikom i dozu ovih keksa. Nakon što sam ih izvadila na stol, uzaludni su bili svi moji pokušaji da iz učenika izvučem iti jedan oblik nepravilnih glagola. Svi su samo rukom pokrivali usta kad bih ih nešto pitala i zadovoljno grickali. Doma sam odnijela dvije prazne kutije koje su kad sam kročila u razred bile pune do vrha.

Što se samog recepta tiče, njegov kreator je tko li drugi nego Picasso čokolade, Pierre Hermé. Prvi put sam ga probala prije mjesec dana i napravila dosad već tri puta. Neću vam puno opisivati kakvi su nego lijepo zavrnite rukave i probajte sami i vjerujte mi da se i više nego isplati. Mrva soli više nego što ide u druge recepte ovim keksićima stvarno daje onu jednu notu iznenađenja – i to jako ugodnog. Jedno ću vam doduše još reći, a to je da svakako pustite tijesto da odleži koliko je potrebno u hladnjaku prije nego što ga narežete na ploškice i ispečete.




Za otprilike 36 keksića:
14 dkg brašna (7 dkg glatkog i 7 dkg brašna za prhka tijesta)
3,5 dkg kakaa u prahu
½ žličice sode bikarbone
½ žličice soli
15 dkg maslaca (sobne temperature)
8 dkg smeđeg šećera
3 dkg šećera
1 šećer vanilija
14 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na komadiće (idealno bi bilo svaku kockicu narezati na 6 dijelova)

+ 2 komada prozirne folije

1) Prosijte obje vrste brašna, kakao i sodu bikarbonu u jednu zdjelu. Dodajte sol
2) Mikserom tucite maslac dok ne postane pjenast pa dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju
3) Dobivenoj smjesi ručno umiješajte mješavinu od brašna, a zatim i komadiće čokolade (nemojte pretjerati u ovom koraku, miješajte samo dok se sastojci ne povežu )
4) Uzmite polovicu tijesta (u ovom stadiju je jako rastresito, ali ne brinite) i na jednom komadu prozirne folije od tijesta oblikujte valjak promjera cca 4 cm. Isto ponovite s ostatkom tijesta na drugom komadu folije. Zatim umotajte valjke u foliju i stavite u hladnjak na 3 sata (ne preskakati ovaj dio jer inače nećete moći oblikovati keksiće)
5) Zagrijte pećnicu na 160°C i obložite 2 lima papirom za pečenje (ako imate samo jedan, procedura je ista samo mrvu sporija)
6) Tankim oštrim nožem režite tijesto na ploške debljine 1,5 cm (ploške će vjerojatno pucati zbog komadića čokolade u smjesi, ali samo ih malo prstima “polijepite“ natrag)
7) Posložite ploške na lim tako da ostavite po 2-3 cm između njih i pecite točno 12min
8) Pustite ih da se ohlade na limu za pečenje (kad se izvade iz pećnice jako su mekani i raspadaju se, a hlađenjem će se stvrdnuti) i poslužite ili lagano tople ili kad se sasvim ohlade (naaaaajbolje uz čašu mlijeka)


Napomena: Tijesto prije pečenja može u hladnjaku čekati do 3 dana, a ako ga zaledite, vjek trajanja mu je 2 mjeseca. (Ako zaledite smjesu, ne trebate je odleđivati prije pečenja, samo je narežite na ploške)
+ Recept je prikladan i za vegetarijance koji ne jedu jaja



                                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
petak, srpanj 11, 2008



Ne vjerujem baš u horoskop (dapače sigurna sam da mi zadnja stranica 24 sata neće previše pomoći u donošenju životnih odluka), ali čini mi se da ipak ima nešto u onim karakteristikama koje se pripisuju pojedinim znakovima. Tako i ja imam neke osobine koje su tipične za vage. Odlučiti između dva para sunčanih naočala za mene zna biti proces koji traje koliko i pregovori s Europskom unijom. Zadnji put kad sam kupovala sunčane naočale isprobala sam prvo jedno 10 naočala, zatim suzila izbor na  4 modela pa zatim na 2 i tu su nastali problemi. Ta posljednja dva para naočala sam naizmjence probala jedno 100 puta tako da mi je na kraju bilo neugodno pred poprilično ljubaznim prodavačem i rekla sam mu da sam vaga u horoskopu i da samo on radi svoj posao pa da ću se ja već nekako odlučiti. Malo se nasmijao i stvarno me pustio na miru

Osim upravo opisane neodlučnosti vage su na glasu i kao pomalo neorganizirane. I to je isto istina. Ali kad imate mamu koja je u horoskopu djevica (čitaj: čista suprotnost po pitanju urednosti), onda genetika prestaje biti primarna i jednostavno se morate organizirati. Ponekad međutim na površinu ispliva i taj potisnuti neorganizirani dio pa tako recept koji sam napravila prije jedno mjesec dana (ako ne i više) na red dolazi tek sad. Ali uostalom, nije ni važno, sasvim je prikladan za ove vruće dane. A ako ste k tome ljubitelj meksičke hrane, onda će vas ovo podsjetiti na desert koji se redovno pojavljuje na jelovnicima meksičkih restorana.




Recept za palačinke je iz kuharice Grand Larousse du Chocolat Pierrea Herméa (iako, malo ga pojednostavih...), a nadjev je plod inspiracije tog dana:

Za 10 do 12 palačinki:
10 dkg brašna
2 dkg kakaa
2 dkg štauba
2,5 dcl mlijeka
2 jaja
6 dcl piva
3 dkg otopljenog maslaca
+ ulje za tavu

Nadjev:
3 dcl vrhnja za šlag
10 dkg bijele čokolade
10 dkg kokosa
10 dkg mljevenih badema ili lješnjaka (ili kombinacija)



0) Istucite vrhnje tako da postane čvrsto, a u međuvremenu otopite bijelu čokoladu
1) Otopljenu čokoladu u tankom mlazu lijevajte u već istučeno vrhnje tako da ono zadrži čvrstoću
2) Primiješajte kokos i mljevene bademe ili lješnjake pa smjesu dobro ohladite
3) U jednoj zdjeli prosijte brašno, kakao i štaub, a u drugoj pomiješajte mlijeko, jaja, pivo i otopljeni maslac
4) Pomiješajte suhe i tekuće sastojke i ispecite tanke palačinke (smjesa treba biti relativno rijetka)
5) Pustite palačinke da se prohlade pa ih premažite ohlađenim nadjevom



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008



Svaka pekarnica u Francuskoj pravi je mini univerzum. Prvo i osnovno, već kad samo bacite pogled s ulice, ne možete odoljeti svim tim spretno oblikovanim slasticama koje, iako se proizvode serijski, djeluju kao prava mala umjetnička djela. Ako i svratite “samo po kruh“, sva je prilika da ćete iz tih Ali Babinih pećina pekarskog svijeta izaći ipak s kojim zalogajem više nego što ste predvidjeli. Kruhova ima svih boja i oblika, voćne i čokoladne pite (tartes) lukavo vrebaju u najdonjoj polici vitrina – poviše njih čokoladni kolači i torte crni kao ugljen, a sočni kao...ne pada mi na pamet prikladna usporedba. Iz košara na vrhu pulta dozivaju vas svježe pečeni croissanti, spiralna peciva punjena grožđicama (pain aux raisins), trokuti frangipane, lisnato-dizano tijesto punjeno čokoladom (pain au chocolat), brioche “s glavom“ ili u obliku pletenice. Ima tu i cijela polica rezervirana za kolače i peciva s jabukama – chaussons aux pommes, tarte aux pommes (pita od jabuka) na više načina, a ako ste se zatekli u nešto boljoj pekarnici tu ćete pronaći i rumenu tarte Tatin koju će vam (uglavnom) ljubazne pekarice podgrijati ako želite.


ovako izgleda vanjska verzija gore opisanog (u Lyonu, blizu centra grada)

Što sam preskočila? Košarice s voćem.
Njih onako lukavo postave na najvišu policu u vitrini – tako da su vam pod nosom, a da ipak ne možete do njih dok, kao što se i priliči, ne platite. Pod žućkastim svjetlom i pogledima rijeka ljudi koji ulaze i izlaze, u prostoriji okupanoj mirisom kruha i svježeg peciva svih vrsta, strplivo čekaju ove male ljepotice. Radi se o minijaturnim pitama od prhkog tijesta s nadjevom od tzv. pekarske kreme prekrivenom sezonskim voćem. 



Ovisno o veličini, jedna je košarica dovolja za dva do tri zalogaja – točno onoliko koliko je potrebno da vas namami na još. Kad sam prije 3 godine bila na tečaju francuskog u Vichyju, svako jutro tijekom mjesec dana bih prije predavanja svratila po jedan pain au chocolat, a ovo sam, vjerovali ili ne, probala samo jednom. Valjda mi se činilo presvečanim za doručak... sad je vrijeme da vlastitim košaricama ispravim tu zabludu. Iako ih možete poslužiti i u najsvečanijim prilikama, zašto si ne biste udovolili i jedan dan imali kraljevski desert poslije ručka – tko vam brani?



Nešto slično je u “odrasloj“ verziji pravila dokolica prije par dana, a ja ću s vama podijeliti jedno od novijih otkrića – novi recept za prhko tijesto koji mi je, iako teška srca to priznajem, nadmašio dosadašnji Jamiejev recept. Lakše se mijesi i više nalikuje na originalne francuske pekarske kreacije. Ova verzija dolazi iz knjige megapopularne američke autorice Dorie Greenspan pod naslovom “Baking – from my home to yours“ i dovoljna je za jedan okrugli lim promjera 22cm pa je lako moguće da ćete morati udvostručiti dozu ako je vaša forma veća od ovoga. Recept za pekarsku kremu pronađoh kod već spominjanog Pierrea Hermea (i mislim da bi bila odlična za punjenje princes krafni), a jagode su s jarunske tržnice...

Danas sam vam ustvari htjela pisati o jednom drugom kolaču, ali kako sam za njega u dobroj mjeri improvizirala i izmišljala, sad se nisam mogla sjetiti točno kako što ide pa ćete se do toga morati strpiti.

Prhko tijesto (za lim od 22cm)
17 dkg brašna (ako imate – za prhka tijesta)
6 dkg štauba
malo soli
11 dkg masla
1 veći žutanjak

1) Pomiješajte brašno, štaub i sol pa mu dodajte maslac narezan na kockice i vrhovima prstiju lagano mijesite sve dok ne dobijete nešto nalik mrvicama
2) Zatim dodajte žutanjak i izradite tijesto tako da dobijete homogenu smjesu
3) Stavite barem na pola sata u hladnjak
4) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite lim
4) Obložite ili veliki kalup ili male kalupiće tijestom (detaljne upute sa slikama: ovdje) i pecite cca 35min

Napomena: ako želite čokoladnu verziju, dodajte žličicu- dvije kakaa u prahu na samom početku kad miješate brašno i štaub

Za pekarski kremu:

4 dkg gustina
10 dkg štauba
5 dcl mlijeka
1 šećer vanilija
3 žutanjka
2,5 dkg maslaca

1) U jednoj posudi pomiješajte gustin, 3 dkg štauba, mlijeko i šećer vaniliju pa stalno miješajući na varti pustite da provri
2) Mikserom 3 minute tucite žutanjke s ostatkom šećera pa im dodajte pola čaše mlijeka i dobro izmiješajte. To će ugrijati žutanjke, a zatim sve zajedno ulijte u ostatak mlijeka i stavite na vatru
3)Neprestano miješajte sve dok se ne počne zgušnjavati i dok ne provre (bitno je stalno miješati prolazeći kuhačom po dnu da se ne bi zalijepilo za posudu)
4) Maknite s vatre i kad se malo prohladi dodajte maslac narezan na listiće pa promiješajte dok sve ne postane homogeno
5) Pustite da se ohladi i povremeno promiješajte



Pustite da se ohladi i tijesto i krema pa preko tijesta prelijte kremu i dodajte narezane jagode (ili neko drugo voće). Po želji možete na vrh staviti preljev za kolače ili ako više volite jednostavniji izgled (kao što su ove košarice na slici), ne treba vam ništa preko.

I da, u knjižnici sam posudila divnih kuharica, ali s obzirom na to da sam sad u završnom periodu razdoblja u kojem bih trebala postati dijelom prve serije bakalara u Lijepoj Našoj, prvo ću se ozbiljno posvetiti ispitima, a nakon toga vas obavijestiti o kuhinjskim pustolovinama. 5 ispita/kolokvija u 8 dana – bolje da se bacim na posao...



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 50 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 4, 2008



U principu volim modu.
Ne na način da ću otrčati kupiti prvu stvar s naslovnice, iako znam da mi npr. takav kroj suknje ne stoji, nego malo drugačije, prilagođenije. Neću svaki dan nositi visoke pete, ali ni tenisice. Za sve ima mjesto i vrijeme, a puno toga ovisi i o raspoloženju. Sva sreća da idem na fakultet na kojem se takvim stvarima ne pridaje puno pozornosti. Ako sam se ustala prekasno i ako su mi prvo pod ruku pale tenisice, navući ću ih što je brže moguće i na predavanju sam dok rečeš keks – polupočešljana, nenašminkana i u nekom nazovi-sportskom izdanju (i naravno bez bilježnice u kojoj je domaći rad koji sam napisala, ali sad moram „ćiriti“ u susjedov). Ako me pak uhvati inspiracija, priča će biti dijametralno suprotna – šminka, kosa, odjeća i cipele – sve na mjestu, a dio toga čak i po modi.

Ali koje veze moda ima s ičim na ovom blogu?

Pa ima.



Ovi šareni ljepotani koji vam se smješkaju sa slika su ustvari prava kulinarska moda. Jednako kao što bi se moglo reći da su u toj istoj kulinarskoj modi i „finger food“, „slow food“, Jamie Oliver (ili je on već out? nisam sigurna  ), fuzijski restorani, povratak tradicionalnim jelima, sushi i ine stvari. Ne znam koliko ste upoznati s ovim slastičarskim trendom, ali meni se nekako čini da vijeli web vrvi šarenim zalogajčićima. Ako se sjećate prvog designa ovog bloga, prije jedno pola godine, na vrhu se šarenila hrpica upravo ovih „macarons“. I nemojte me ispraviti i reći „nisu macarons nego makroni“ jer ovo nisu makroni. Ovo su francuski macarons [makaro – a ovo o malo izgovorite kroz nos]. 



Moja velika francuska kuharica kaže da se pretpostavlja da su macarons venecijanskog podrijetla, ali da se i jako dugo pripremaju u francuskim samostanima. Macarons iz mjesta Commercyja spominju se već  u 8. st (a mi smo u stoljeću 7. tek stigli - malo mi je sumnjiv ovaj podatak), oni iz Nancyja poznati su od 1742 i upravo su oni postali slavni diljem Europe. Toliko su bili poznati da su sestre karmelićanke iz ulice la Hache (u prijevodu sjekira - sve nešto neobično...) dobile nadimak "časne sestre macarons". Navodno se njihov recept širio zajedno s premještanjem određenih samostanskih redova. Eto, sad i to znate.

Dugo sam čekala da ih isprobam. Bili su mi simpatični na fotografijama, ali nisam vidjela što je to tako posebno u njima sve dok neki dan nisam pronašla definitivno najbolju slastičarnu u Zagrebu – onu u Branimir centru. Kolači im jesu nešto skuplji, ali ja ću radje pojesti jedan takav tjedno nego neki bezvezni svaki dan.  Imaju tri vrste čokoladnih kolača od kojih će vam pamet stati, kutijice sa čokoladnim zmijicama Pierrea Hermea o kojima sam vam pisala za sv. Nikolu, fino pakirane voćne želee, primamljive kolače koje još nisam stigla isprobati i – macarons. E kad sam ih tamo vidjela, zaključila sam da je krajnje vrijeme da i moji okusni pupoljci daju svoje mišljenje o kolačićima o kojima se izjasnio dobar dio kugle zemaljske. I mislim da vam je jasno kakva je bila presuda s obzirom na to koji post upravo čitate.



I zato, kad vam se pruži prva prilika, skoknite po jedan kolačić u Branimir centar i ako vam se svidi, zasučite rukave (u biti to vjerojatno neće biti potrebno s obzirom da se povelikim koracima približđava sezona kratkih rukava).
Recept sam pronašla u Desserts Magazineu, a „sparila“ sam ga s čokoladnom kremom iz kuharice o čokoladi Pierrea Hermea (koji inače slovikao najveći stručnjak za macarons pa ću sljedeći put isprobati njegovu verzju). Krema je nevjerojatno jednostavna i idealna je za lijepljenje kolačića (ne nužno ovih, može i za neke druge)

U ovom je receptu jako važno doslovno slijediti upute pa evo:

za kolačiće:
3 bjelanjka (cca 100g)
50 g kristalnog šećera
200 g štauba
110 badema
po želji boja za kolače i/ili kakao

za kremu:
150 g masla
160 g tamne čokolade
1 dcl mlijeka

0) Pripremite sastojke: bjelanjci ne smiju biti ravno iz hladnjaka, bademe blanširajte (kratko prokuhajte) pa im odstranite koru i sameljite ih što je finije moguće
1) Mikserom tucite bjelanjke pa im pomalo dodavajte kristal šećer. Morate dobiti čvrstu smjesu
2) Pomiješajte štaub i mljevene bademe pa ih jakim pokretima umiješaje (ručno) u bjelanjke – znam da je ovo suprotno od onoga što inače piše u kuharicama (ne miješati jako da bjelanjci ne splasnu i sl. ali ovdje to jednostavno tako ide. Znat ćete da ste dobro promiješali sastojke ako se kad istresete žličicu smjese, onaj mali repić na vrhu sam utopi u ostalo, tj. eko ne ostane čvrsto gore
3) Obložite pleh(ove) papirom za pečenje
4) Ako želite raznobojne kekse, razdijelite smjesu na više dijelova i svakom dodajte po malo boje za kolače
5) Smjesom napunite štrcaljku ili pekarsku vrećicu s običnim okruglim nastavkom i na papir za pečenje istisnite male kružiće
6) Pustite ih da odstoje 1h (ne preskakati ovaj korak - tako se već prethodno malo sasuše i dobiju hrskaviju koru kasnije) i ugrijte pećnicu na 150°C
7) Pecite ih 12-14 min, a kasnije odvojite od papira nožem. Pustite ih da se sasvim ohlade prije lijepljenja kremom



Za kremu (ovo je najbolje napraviti dok čekate 1h prije nego što macarons stavite u pećnicu:
1) Rastopite čokoladu na pari, dodajte joj maslo
2) Ugrijte mlijeko i prelijte ga preko čokolade
3) Sve zajedno dobro izmiješajte i stavite u hladnjak da se stisne

Kad su macarons pečeni i ohlađeni lijepite dvije polovice žličicom čokoladne kreme.



...bilo je i puknutih...
(zato je važno dobro izmiješati smjesu - ako ostane prečvrsta, pucaju)

Još par stvari:
- možete ih bojati bojom za kolače ili kakaom ili pak nekom drugim suhim prirodnim bojilom
- postoji ogroman broj varijacija na temu, ali ja sam se za početak zadržala na najjednostavnijoj, ako isprobam još nešto, bit ćete obaviješteni
- uspješan macaron je onaj koji ima „stopalo“ tj. koji ima ovaj mali pjenasti dio na dnu
- ne morate ih lijepiti isključivo ovom kremom, može biti i bilo koja druga, pa čak i mermelada!
- pogled na ove slatkiše će vam sigurno izmamiti osmijeh pri pečenju pa je poželjno često virenje u pećnicu (bez otvaranja)
- macarons mogu biti prekrasan poklon - zamotajte ih u celofan i eto savršenog dara koji je k tome još i vaših ruku djelo



Evo većina vas se bila izjasnila za slatko pa sam vam ispunila želju, a imam još hrpu drugih stvari koje sam radila i samo čekaju da se presele u digitalne sfere. Nadam se da će to biti jako brzo jer su većinom u pitanju sezonske stvari tipa jagoda, špinata, šparoga i sl.



                                               Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, veljača 12, 2008



„Može stajati u frižideru i do tjedan dana ako je zamotan u prozirnoj foliji“, reče on. 

S obzirom na to da je ovo zadnja rečenica u receptu, moglo bi se slobodno zaključiti  da je recept samo jedan veliki vic. Jer da ovo ostane nepojedeno dulje od jednog dana je ravno nemogućem. Ali s obzirom na to da Pierre Herme nije komičar nego vrhunski slastičar, možemo jedino zaključiti da je došlo do tiskarske greške pa da su nadodali jednu rečenicu gdje je ustvari nije trebalo biti.



Pierrea Hermea sam vam već spominjala. To je jedan od najpoznatijih francuskih slastičara današnjice. U slastičarske vode uplovio je već sa 14 godina, a 1998. je s partnerom Charlesom Znatyjem otvorio prvu trgovinu slasticama u Tokiju da bi danas firma Pierre Hermé Paris® bila simbol za sofisticirane  vrhunske gurmanske proizvode. Uvijek je u potrazi za novim i neobičnim spojevima okusa i mirisa, a inspiraciju traži u svim kuhinjama i aromama svijeta. Nazivali su ga Picassom slastičarstva (Vogue), slastičarskim provokatorom (časopis Food&Wine), avangardnim slastičarom i čarobnjakom okusa (New York Times), kuhinjskim emperatorom (New York Times) te kraljem modernog slastičarstva (The Guardian).

Imajući u vidu ovaj recept (koji dolazi iz kuharice o čokoladi o kojoj sam vam pisala na samom početku ovog bloga), od svih ovih gore navedenih poetskih opisa, ja bih se opredijelila za čarobnjaka okusa. Dugo sam omjerala ovaj recept (i zbog njega sam se upustila u kandiranje đumbira) i konačno je i na njega došao red prije par dana. Ono što me oduševljava u ovoj kuharici je preciznost podataka o pečenju i sličnom. Dosad sam rijetko nailazila na recepte u kojima piše “tucite 8 minuta” – a to je baš ono što volim. Precizno (kad su kolači u pitanju – inače volim malo šlampavosti )



Inače, u receptu piše da b se kolač trebalo konzumirati sutradan i čuvati u frižideru, ali da vam iskreno kažem, sutradan su u slučaju mog primjerka kolača doživjela svega dva komadića i došli smo do zaključka da je kolač bio bolji na dan kad je ispečen. Eto toliko, na znanje i ravnanje, a vi kako volite…

14 dkg marcipana
16 dkg štauba
18 + 2 dkg masla
4 jaja
žlica i pol kandiranog đumbira
7 dkg tamne čokolade
18 dkg brašna
4 dkg kakaa u prahu
½ kesice praška za pecivo
1.5 dcl mlijeka

0) Nasjeckajte čokoldau na sitne komadiće (1 kockicu na 4 dijela) pa isto to napravite i s đumbirom. Obložite kalup za pečenje kruha (veličine 18-30cm) papirom za pečenje.
1) Rastopite maslo na laganoj vatri i pustite ga da se prohladi (ali treba ostati tekuće)
2) Rukama pomiješajte marcipan sa štaubom pa zatim smjesu stavite u mikser dok ne dobijete nešto poput pijeska
3) Dodajte jedno po jedno jaje svaki put čekajući da se prethodno dobro umiješa
4) Ugrijte pećnicu na 240C
5) Dodajte otopljeni maslac (18 dkg) i miksajte 8 minuta, a zatim dodajte mlijeko
6) Pomiješajte brašno s kakaom i praškom pa zatim sve zajedno ručno umiješajte u smjesu s marcipanom. Možete i malo promiješati mikserom na najmanjoj brzini dok sve ne bude homogeno
7) Ručno umiješajte komadiće čokolade i nasjeckani đumbir
8) Smanjite pećnicu na 180 i stavite kolač da se peče
9) Nakon 10 min kistom premažite površinu kolača preostalim maslom i pustite da se peče još 50min
10) Provjerite je li kolač gotov tako da ga bocnete nožem – nož mora izaći čist
11) Kad je gotov, ohladite ga na rešetki


iz bočne...


... i iz ptičje perspektive

Napomena: ako želite, možete (kao što se na slici vidi) preostali marcipan nasjeckati na komadiće i ubaciti zajedno s čokoladom i đumbirom

Ovo je definitivno jedan od mojih favorita - nimalo suh kolač prožet aromom marcipana. Ako ga budem češće pekla, morat ću na dijetu

damijenestoslatko @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007





... ispekla sam ih jučer, a jutros sam ih ostavila dečku ispred ulaznih vrata i poslala mu sms-om da mora da je bio dobar ove godine na što me on sav zbunjen nazvao i pitao o čemu pričam. Bilo mu je jasnije kad je otvorio vrata
Stalno mi govori da u zadnje vrijeme premalo čokolade imamo na repertoaru (o tome bi se dalo diskutirati... ) pa sam ga za Svetog Nikolu odlučila razveseliti nečim čokoladnim....



Meni je ovaj blagdan strašno simpatičan... valjda zato što sam još uvijek veliko dijete u obitelji...Kao mala sam bila poprilično naivna (za razliku od mog brata koji se igra detektiva već 2godine) i jedne godine kad mi je mama ispekla hrpu kolačića u raznim oblicima i zamotala ih u celofan u slatke male paketiće i ostavila svud oko kreveta, ja sam bila uvjerena da je to Sveti Nikola ispekao isključivo za mene... a bila sam oduševljena činjenicom da je saznao čak i koja mi je vrsta najdraža

A sad što se recepta tiče... igrom slučaja sam mu dodala jedan sastojak i ispalo je dobro tako da mislim da ću ponoviti „grešku“ kad ih opet budem pekla. Ne bi ja bila ja da barem jednom dnevno nešto naopako ne pogledam ili brzopleto zaključim/odlučim/izađem na krivoj tramvajskoj stanici i sl. pa je tako bilo i s ovim keksićima. Krenula sam ih praviti i kako se u kuharici (onoj o čokoladi o kojoj sam vam pisala negdje pri samom početku bloga) na jednoj stranici nalaze dva recepta, ja sam malo čitala iz gornjeg malo iz donjeg. U biti su jako slični, ali kad sam došla do dijela u kojem piše da se doda malo grožđica, skužila sam da nešto nije u redu... Prije otkrića o mom famoznom kombiniranju dvaju recepata, usula sam u brašno malo praška za pecivo što u originalu ne stoji, ali ništa ne škodi, dapače... Vi možete probati i bez.

Za jedno 65kom vam treba:
260 g brašna (ja sam stavila 60 g oštrog, ostalo glatko)
30g (1 žlica, dobro napunjena) kakaa u prahu
250 g omekšalog masla (ne rastopljenog!)
100 g štauba
malo soli
2 bjelanjka
½ praška za pecivo


prije pečenja

1) Ugrijte pećnicu na 180ºC i obložite pleh papirom za pečenje
2) Pomiješajte brašno, prašak, kakao i sol u jednu zdjelu
3) U drugoj zdjeli izmiješajte maslo i štaub dok ne postanu kremasti
4) Zasebno malo (može ručno) istucite bjelanjke i dodajte 6 punih žlica u zdjelu s maslom, a zatim primiješajte mješavinu s brašnom
5) Tijesto treba biti homogeno, ali ne smijete pretjerano miješati
6) Uzmite ili vrećicu ili štrcaljku pomoću koje se inače prave ukrasi od šlaga i u nju stavite dio tijesta (na vrhu treba biti onaj nastavak pomoću kojeg se prave „ružice“)
7) Istisnite tijesto u obliku slova W pazeći da ostavite jedno 3 cm između kolačića
8) Pecite 12 min



Napomena:
- da bi tijesto bilo prhko, ne smijete ga previše mijesiti
- za navedenu dozu, trebat ćete peći u dva navrata, ali ako vam je ovo gore puno, doza se jednostavno prepolovi

Inače, originalni nazaiv ovih keksića je „Bečki kakao keksići od prhkog tijesta“, ali mene nekako podsjećaju na male zmijice pa mi se činilo da je ovako jednostavnije



damijenestoslatko @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007



Vjerojatno ste dosad shvatili da neke stvari jednostavno obožavam – bademi i čokolada svakako spadaju u tu kategoriju pa tek njihova kombinacija... a danas se upravo o tome radi.
Ovo je novoisprobani recept iz kuharice s receptima na bazi čokolade i mislim da zaslužuje da se pojavi na pladnju s božićnim keksićima – tim više što nema puno truda oko pripreme.



Za cca 35kom vam treba:
4 dkg masla
20 dkg štauba
20 dkg blanširanih badema isjeckanih na listiće
vanilin šećer
4 bjelanjka
3 dkg brašna (to je jedna dobro napunjena žlica)
30 dkg čokolade za kuhanje


1) Večer prije rastopite maslo na laganoj vatri i u jednoj zdjeli pomiješajte maslo, štaub, vanilin šećer, bademe i bjelanjke (ne treba ih tući prethodno) i ostavite smjesu pokrivenu u frižideru preko noći
2) Na dan pripreme, ugrijte pećnicu na 150ºC i obložite pleh peki papirom
3) Dodajte žlicu brašna u tijesto i malom žličicom na pleh tresite hrpice pa ih zatim poravnajte tako da dobijete plosnate keksiće (najljepši su ako su promjera cca 5-6cm) – neka budu razmaknuti 3-4 cm jedni od drugih
4) Pecite 25min i ODMAH po vađenju iz pećnice prođite tankim nožem ispod svakog keksića da ih odlijepite
5) Rastopite čokoladu na pari (ili u mikrovalnoj) i umočite svaki keksić do pola pa poslažite na rešetku da se čokolada stvrdne



Napomena:
- Keksiće stvarno morate odlijepiti od papira isti sekund kad ih izvadite iz pećnice. Ako to ne učinite, možete ih ravno s papirom preseliti u koš za smeće
- Prije umakanja keksića u čokoladu, pustite ih da se ohlade
- Blanširane badema već izrezane na listiće možete kupiti u supermarketima što značajno smanjuje gnjavažu oko pripreme

Vrijeme pripreme je stvarno minimalno, a to svakako dobro dođe u strci oko božićnog raspremanja kuće/stana, kićenja bora i pakiranja darova (sve to u isto vrijeme). Pokušat ću tokom ova dva tjedna pronaći još pokoji zgodan novi recept za božićne poslastice koji ne zahtijeva puno vremena, a većina božićnog pečenja će se kod nas obaviti par dana prije Božića (kad se ja vratim doma) pa ćete neposredno pred blagdan dobiti izvještaj sa slastičarske bojišnice. 




mmmm dobar je... bio

damijenestoslatko @ 12:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 22, 2007
Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za vruću čokoladu možete pronaći ovdje

 


 


damijenestoslatko @ 11:52 |Isključeno | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Glasuj na...

Blogerica.com