Blog
nedjelja, studeni 29, 2009



Ima kod Dubrovčanki neki poseban poriv za dotjerivanjem. A još kad ih se skupi malo veća hrpa pa kad sve zajedno idu vani na Noć Dubrovčana (ja bih to preimenovala u Noć Dubrovčanki, samo da mi daju), poriv eksponencijalno raste; eksponencijalno rastu i visine potpetica pa se njih desetak onda nađe u cipelama s potpeticama visine 12 cm naviše (čast pametnim iznimkama koje su se pojavile u tenisicama, među koje nažalost ne mogu i sebe svrstati).

Istih tih deset prvo skokne autobusom do Šestinskog vrha, malo se druži u kućnoj atmosferi, onda se istim onim autobusom spusti natrag, ali vidi vraga – autobus ne vozi ravno do Saloona. Tad kreće spust po padinama u kojem nas deset sigurno ne bi nadmašili ni Janica, a još manje Ivica Kostelić. Kategorija se zove „Spust 12+“. Najsigurnija varijanta: uhvatiti kolegicu pod ruku pa cap cap do odredišta. Na dnu svakako skinuti opale listove koji su putem niz padinu zaglavili upravo na tvojoj cipeli.

Nakon toga smijeha ostatak noći ne može upropastiti ni dimna zavjesa, ni neki bend koji spušta umjesto da podiže atmosferu, ni gužva koja na momente ide na živce, ni činjenica da baš kad te bole noge nema mjesta za sjesti.

Filozofski ponovo blokiran kao lani na proljeće, kad god dođeš doma dobro si došao jer predavanja nema. Dugoročno – loše, kratkoročno – jako ugodno. Sutradan nakon „Spusta 12+“, treba nečim malo povratiti snagu. Čim sam otvorila oči (a neću vam reći kad je to bilo  ), istjerala me glad iz kreveta kao medvjeda iz brloga. Bio je četvrtak, poprilično sumoran dan, nimalo privlačan za izlaske iz stana koji nisu apsolutno neizbježni pa sam odlučila ručak napraviti s onim što je bilo u frižideru, a na svu sreću, bilo je mrkvice. Iskombinirala sam nekoliko recepata, začine dodala prema inspiraciji i na kraju nije ostalo ništa!

Moja potraga za krem juhom od mrkve kakva bi bila točno po mom ukusu službeno je s ovom juhom završena.

Za 2 osobe:
Malo maslinova ulja
2,5 dkg maslaca
400 g mrkve
2 manja krumpira
1 sasvim mali luk srebrenac
Žličica brašna
Goveđi temeljac (ili voda+goveđa kocka)
Curry
Češanj češnjaka
Mljevena chilli papričica
Sol i papar
Po želji: slatko vrhnje, peršin

1) Nasjeckajte sitno mrkvu i krumpir (na ploškice) i luk (na kockice)
2) U posudi ugrijte maslinovo ulje i maslac pa dodajte mrkvu, krumpir i luk. Ostavite ih malo same na masnoći na srednje jakoj vatri dok mrkvica ne pusti sok i dok luk ne uhvati malo žućkaste boje.
3) Dodajte žličicu brašna i neprestano miješajući kuhajte još cca 2 min.
4) Prelijte temeljcem ili vodom s goveđom kockom i kuhajte na laganoj vatri. Dodajte zdrobljeni češanj češnjaka, curry, chilli papričicu, sol i papar i kuhajte sve dok povrće sasvim ne omekša.
5) Usitnite štapnim mikserom dok ne dobijete posve kremastu teksturu (nemojte vaditi češnjak). Ako je potrebno razrijedite juhu s još malo temeljca ili vode. Poslužite samo ili sa slatkim vrhnjem i peršinom.


damijenestoslatko @ 01:12 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 7, 2009



Evo još jednog recepta u zadnji čas, tj. napisanog točno prije nego što šparoge nestanu s placa. Nema kod njega filozofije niti se ima sto puno ispričati osim da je možda pravi način da uvedete šparoge na jelovnik nekoga tko ih inače ne voli (Mirko nije baš naklonjen šparogama, ali ova mu se juha svidjela). Okus joj je vrlo blag, vrhnje se može i izostaviti i sve u svemu – vrlo je ekonomična jer se iskoriste 2/3 šparoge, a ne samo gornji mekani dio.

450 g šparoga iz uzgoja
2 žlice maslaca
Jedan sasvim mali luk (sitno nasjeckan)
Jedan mali krumpir (narezan na ploške)
750 ml pilećeg ili povrtnog temeljca
Manja vezica peršina (zavezana u snop)
Do 130 ml vrhnja (za kuhanje ili slakog, a može i mlijeko)
Sol i papar


1) Sa šparoga skinite samo donji najtvrđi dio i zatim odvojite vrhove. Ostatak stabljike narežite na komadiće duljine cca 2 cm.
2) Vrhove prokuhajte u vreloj vodi cca 3-4 min dok malo ne omekpaju, ali ipak ostanu čvrsti.
3) Odvojeno skuhajte narezane stabljike (cca 5-6min)
4) U posudi zagrijte maslac i dodajte mu luk i krumpir pa ostavite na laganoj vatri 10-ak min (pazite da ni krumpir ni luk ne postanu smeđi)
5) Dodajte narezanu stabljiku šparoga, temeljac i vezicu peršina pa kuhajte dok krumpir i šparoge nisu posve mekani.
6) Odstranite peršin i štapnim mikserom usitnite povrće. Prije posluživanja dodajte željenu količinu vrhnja i u svaki tanjur nekoliko vrhova šparoga.

Recept preuzet sa stranice: applepiepatispate


damijenestoslatko @ 15:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 12, 2009



Većina mojih kolega s fakulteta s kojima sam ikad razgovarala o vađenju krvi i o zdravstvenim pitanjima ima isti problem – anemiju, odnosno manjak željeza u krvi. Nekoliko ih zbog toga razloga npr. nije moglo ni dobrovoljno dati krv. Zato svi moji dragi slaborkvni prijatelji: današnji post je za vas. I nemojte mi slučajno reći da ne volite ciklu jer ćete je uz pomoć ove juhe sigurno zavoljeti. (kako sam stroga, a? )

Osim cikle ima još dosta namirnica bogatih željezom, ali uvelike se razlikuju po tome koliko je to isto željezo iskoristivo, tj. koliko se lako apsorbira u krv. Tako na prospektu jednog dodatka prehrani koji sad neću reklamirati piše:  „Najviše željeza ima u iznutricama, crvenom mesu i mesu peradi. Željezo iz mesa u tijelu se bolje iskorištava negoli željezo iz povrća, žitarica ili žumanjka jajeta. Dosta se željeza nalazi i u tamnom bobičastom voću, cikli i špinatu.“ (sve sam vjerno prenijela, osim jedne pravopisne greške

Dakle: cikla je in, anemija je out!
Ove se sezone nose rumeni obrazi pa evo par informacija o ostalim blagodatima koje cikla ima za zdravlje (odabrala sam samo one zanimljive, za potpunije informacije prošvrljajte malo po internetu).

- Upotrebljava se za reguliranje niskog krvnog tlaka.
- Pospješuje rad želuca i crijeva.
- Zahvaljujući jodu i selenu usporava proces starenja.
- Lako je probavljiva i nema negativnih utjecaja na sekreciju želuca.
- Suzbija rast stanica tumora .
- Potiče metabolizam i rad jetre.
- Jača obrambeni sustav mehanizma.




Sad kad sve to znate, evo recepta za juhicu koju sam iskombinirala dok sam ciklu pokušavala smjestiti u nešto ukusno, lagano i brzo. Cikla se jako lijepo slaže s cvjetačom, a lovor daje zanimljivu notu.

Za 2-3 osobe:
500 ml temeljca (mesnog ili povrtnog)
100 - 150 g pečene ili kuhane cikle (bolje pečene)
100 g cvjetače
1 mali krumpir narezan na kocke
List lovora
120 ml vrhnja za kuhanje
sol i papar
peršin

1) Ugrijte temeljac i dodajte mu cvjetaču, krumpir i list lovora pa kuhajte poklopljeno dok ne omekša.
2) Pred sam kraj kuhanja dodajte ciklu narezanu na ploške. Izvadite lovor.
3) Štapnim mikserom usitnite povrće i dodajte vrhnje za kuhanje. Nemojte više vraćati na vatru, vrhnje ne bi smjelo uzavreti.
4) Posolite i popaprite, dodajte malo peršina i poslužite kao toplo predjelo


damijenestoslatko @ 23:05 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 11, 2009



Tko god se ikad uhvatio ne baš laganog zadatka učenja nekog stranog jezika, znat će da se svakako savjetuje služenje jednojezičnim rječnikom. To je, kao što mu ime kaže, ona debela knjiga u kojoj su riječi i njihova objašnjenja na istom jeziku. Zašto baš jednojezični rječnik? Zato što će vam on pojasniti koje nijanse značenja određene riječi u sebi kriju, uz kakve riječi najčešće dolaze te pripada li razogovrnom, pisanom, stučnom, vulgarnom ili kakvom sve već jeziku.

Zamislite sada da u Hrvstaku prizemlji jedan mali zeleni i otvori Hrvatski enciklopedijski rječnik jer je negdje načuo da su  „brokule“ zdrave. A što li su brokule? Osim što će definiciju pronaći između sasvim značenjski nepovezanih natuknica (broketareg. „mala posuda za vodu“ i brokva- reg. „čavao“), moći će pročitati sljedeće:

brokula (brokoli) ž. bot. zeljasta biljka (Brassica oleracea var. botrytis subvar. cymosa) iz porodice krstašica (Cruciferae), kao povrće služe zeleni mesnati cvatovi koji izbijaju duž čitave stabljike; prokula • tal. broccolo



E sad, ovisno o tome koliko je mali zeleni potkovan u biologiji, bit će mu jasno ili sve ili ništa. Ako razumije, svaka mu čast, a ako to „baš nije njegovo područje“, kao što bi rekli mnogi natjecatelji u „Milijunašu“, bit će puno bolje da skokne do Konzuma i pita tetu (držimo mu fige da naleti na neku ljubaznu) da mu pokaže što je brokula (i to točno tim riječima, zamislite da dođete tražiti „Brassica oleracea var. botrytis subvar. cymosa“)

Pretpostavljam da vanzemaljci i prehranom trebaju održavati svoj blještav močvarni ten pa mi se čini da bi se našem malom zelenom brokula mogla učiniti kao dobra zemaljska zamjena za svemirske delikatese koje mu nisu dostupne (i bio bi u pravu – brokula je jedna od najzdravijih zamislivih namirnica). Što onda s njom? Ja svakako preporučujem ovu juhu. Mislim da je jedna od najukusnijih krem juha koje sam imala priliku probati (čak je i moj darling koji je bio gotovo izbezumljen kad je vidio boju našeg ručka pojeo iznimno velikodušnu porciju koju sam stavila pred njega). Još joj je jedna prednost da je usitinu brzo gotova.

Za 2-3 osobe:

500 ml temeljca (mesnog ili povrtnog, po želji)
200 g cvjetova brokule
2-3 mala krumpira
120 ml vrhnja za kuhanje
sol i papar
nekoliko blanširanih cvjetova brokule za posluživanje (po želji)

1) Ugrijte temeljac i dodajte mu brokule i krumpir
2) Kuhajte poklopljeno dok povrće ne omekša
3) Štapnim mikserom usitnite povrće i dodajte vrhnje za kuhanje
4) Posolite i popaprite, dodajte cvjetove brokule na sredinu tanjura i poslužite uz crni kruh

Napomena:
Nakon što ste dodali vrhnje, nemojte više vraćati juhu na vatru, vrhnje ne bi trebalo prokuhati.



Ako se stvari slične čokoladnom kolaču iz mikrovalne pojavljuju (pre)često na vašem meniju, ovo je idealan način da malo napunite baterije - nisu brokule dobre samo za kožu malih zelenih! Dapače, odlične su i za Homo sapinese (naročito one podvrste čokoladis) - vaše će im se srce i krvožilni sustav iskreno obradovati

damijenestoslatko @ 23:09 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 30, 2008



Obećala u petak, a evo je tek u nedjelju. Znam i ne volim nikako kršiti obećanja, ali što ću kad nisam stigla, valjda će mi se barem djelomično oprostiti. Danas zato evo još jedne juhe. Uhvatila me neka „jušna faza“ – ovaj sam je tjedan tri puta jela, a to se ne događa baš često. Jednom „običnu“, jednom minestrone od gljiva i ječma i jednom ovu od mrkve. Iskombinirala sam recept s tri različite strane i dobila vrlo finu, aromatičnu i zasitnu juhicu. Kao i obično, ja volim malo gušće, a vi razrijedite koliko volite.

Neću danas puno duljiti jer opet u zadnji čas moram napisati tri domaća rada. Bit će dovoljno da samo pogledate moj desktop na kojem  se inače nalazi svega 9 ikonica pa ćete vidjeti kako je otužna situacija  (nisam čak ni "virtualno" pospremila)



(ako imate veze u CSI-ju, možda mogu upotrijebiti onaj njihov svemogući zoom koji otkriva identitet osobe prema odrazu u žlici – naravno zajedno s brojem osobne, točnom adresom stanovanja i sl. pa vam reći o kojim se dokumentima na mom desktopu radi, ali ako ne – nećete propustiti ništa nezboravno, trust me)

½ poriluka
45 dkg mrkve
1 manji krumpir
Kockica maslaca + malo ulja
Mesni temeljac
Žličica gustina
Lovorov list
Anis
Papar, sol
Mljevena chilli papričica
Vrhnje za kuhanje

1) Sitno nasjeckajte poriluk, mrkvu i krumpir
2) Na malo maslaca i ulja zažutite poriluk pa zatim dodajte mrkvu i krumpir
3) Pustite svega par minuta da se prodinsta pa prelijte temeljca toliko da pokrije povrće, dodajte žličicu gustina i začine pa pustite da se kuha dok mrkva ne omekša
4) Ako je potrebno, tijekom kuhanja dodajte još temeljca
5) Kad je mrkva kuhana, štapnim mikserom napravite krem juhu
6) Prije posluživanja dodajte vrhnja za kuhanje (po želji)



                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 23, 2008



Vraćali smo se neki dan Mirko i ja s Interlibera i ja sam mu pričala kako ne znam zašto, ali recepte Ane Ugarković najviše volim isprobavati s mamom. Kad sam kasnije malo o tome razmislila, postalo mi je sasvim jasno zašto. Zato što sam pomalo lijenčina u duši. Anini recepti zahtijevaju reckanje, sjeckanje, stotinu namirnica, temeljaca, začina, čekanja itd. itd, a kad se to sve radi u paru s nekim (u mom konkretnom slučaju s mamom) posla je upola manje. Svaki njezin recept koji smo dosad isprobale tako u paru nas je oduševio, a ova juha nije bila iznimka.

Dugo je čekala na isprobavanje upravo zbog toga što mi je se nije dalo isprobavati solo. Ali, mama mia je bila prošli tjedan – popunila je moj hladnjak u kojem je inače popriličan propuh, a zajedno s njom otišla je i kazaljka na vagi (nadam se ne u nepovrat ). Na tržnici smo kupile sušene vrganje (čovjek nam je htio prodati gljiva za 100 kn, ali smo ga udobrovoljile da nam ipak samo da onoliko koliko nam treba), opskrbile se i ostalim namirnicama i bacile se na posao. Rezultat je bio najbolja juha koju sam jela u posljednje vrijeme. Mirku se toliko svidjela da već sad kujemo planove kako ćemo je ubrzo ponoviti. Vrlo je zasitna pa se slobodno može poslužiti kao glavno jelo (osim ako vam ciljana publika nisu isključivi mesojedi).

U dvije riječi: OBAVEZNO PROBATI.





Recept smo malo promijenile i prilagodile domaćem ukusu i pakiranjima koja se mogu naći u trgovinama. Budući da nismo mogle doći do svježih vrganja, zamijenile smo ih šampinjonima i malo smo modificirale količinu pancete (naviše ) itd. Promjene nisu bile drastične, a evo što smo dobile:

18 dkg šampinjona (moglo bi i 25 eventualno)
10 dkg shiitake gljiva
ulje
1 mala mrkva, sitno nasjeckana
½ poriluka, sitno nasjeckanog
grančica celera, sitno nasjeckana
2-3 velika režnja češnjaka, nasjeckanog
0,7 dcl prošeka/bijelog vina
10 dkg pelata
5 dkg pancete, nasjeckane na sitne sitne kockice
1 l pilećeg ili goveđeg temeljca
svježa kadulja lovor  (1 list) i zeleni peršin
3 dkg suhih vrganja
sol i svježe mljeveni papar
1 šalice ječma
1 žlica mascarponea ili vrhnja za kuhanje


1) Namočite suhe vrganje u oko 125 ml kipuće vode. Ostavite 30 min, ocijedite, ali sačuvajte tekućinu
2) Obrišite svježe gljive vlažnom krpom. Odvojite stabljike od shiitake gljiva  i odbacite.
3) Narežite shiitake klobuke na tanke ploške. Isto napravite sa šampinjonina (njima ne treba skidati stapke)
4) Pirjajte ¾ šampinjona,  pancetu, mrkvu, celer, poriluk i češnjak na maslinovom ulju, 10 - tak minuta, dok ne počnu dobivati boju.
5) Podlijte prošekom  ili bijelim vinom.
6) Dodajte rajčice, temeljac, tekućinu od vrganja, ječam i začine (osim peršina).
7) Kuhajte oko 1 sat.
8) Na velikoj zagrijanoj tavi, na malo maslinovog ulja, prepržite kratko prvo shiitake, a zatim šampinjone i na kraju suhe vrganje nasjeckane.
9) Kad dobiju boju, dodajte ih u juhu i sve zajedno kuhajte još desetak minuta.
10)  Maknite s vatre i dodajte peršin i mascarpone. 





 Napomena:
- Mogao bi se upotrijebiti cijeli manji paket šampinjona (25 dkg), dodati još pola šalice ječma i malo temeljca.
- Tko voli, može na samom kraju juhu posuti parmezanom
- Izbaci li se panceta, ovo je jelo prikladno i za vegeterijance

 Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 22, 2008



Sve mi je jasno. Ne mislim pritom na ontološke kategorije tipa biće, bit, bitak, mijena ili esencija. Niti na puno pragmatičnije stvari poput toga kako nekome objasniti nešto što se meni čini jasno kao dan. Ne. Mislim na sliku svijeta i to optičku.

Vaša blogerica vam je sve donedavno bila poprilično – ćorava! Okolina mi je na momente bila poput impresionističke slike – blagi obrisi, a u daljini se sve magli. Pa iako je Monet u principu jako dojmljiv, da ga imate pred sobom po cijeli dan, sigurno bi vam dojadio.
Bijah ja kod okulista, recept: leće. Kad mi je stavio ono staklo s dioptrijom -1 pred oko progledala sam kao mačić koji je nedavno stigao na svijet. I sad mi je, kao što rekoh, sve jasno.

Ne bih rekla da se baš često povodim za realističkim motom da umjetnost treba pratiti život, ali evo ovaj put je nekako tako ispalo.Često pravim leću, ali nekako mi se uvijek čini da ima zanimljivijih stvari o kojima bih vm mogla pisati pa se tako tek sad našla na repertoaru. Evo zato konačno jela s kojim se moja žlica često druži.

Količine prilagodite vlastitim potrebama:

Leća
Ulje
Luk
Brašno
Goveđa kocka (po želji)
Koncentrat rajčice
Sol
Krumpir narezan na sitne kockice
Mljeveni kim (po želji)
Žlica vrhnja za kuhanje

1) Prokuhajte leću i kad provri prolijte vodu i leću preselite u drugu posudu i još jednom pustite da provri
2) U međuvremenu na malo ulja zažutite jedan manji luk pa mu dodajte žlicu brašna
3) Dodajte leću (zajedno s tekućinom u kojoj ste je prokuhali) pa zatim goveđu kocku (ako je stavljate), koncentrat rajčice, sol, krumpir i mljeveni kim (isto po želji)
4) Pustite da se kuha sve dok leća i krumpir dobro ne omekšaju po potrebi dolijevajući malo vode
5) Pred sam kraj kuhanja dodajte žlicu vrhnja za kuhanje ako želite baš kremast rezultat, ako ne - može i bez toga!

p.s.
Nisam još baš navikla nositi leće pa sam ih jutros u žurbi zaboravila staviti i kad sam došla na posao sve mi je bilo nekako neobično mutno (što bi mi bila najobičnija situacija sve do prije par dana) i trebalo mi je neko vrijeme da shvatim u čemu je stvar... Znam biti (jako) blesava

 Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 19:42 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 15, 2008



Ne znam kakvo je kod vas vrijeme, ali u Dubrovniku je, što se mene tiče, tragično. U petak sam pošla u Mostar, vrijeme je bilo pristojno, tamo je bilo loše, a kad sam se jučer vratila – Noin potop! (pretjerujem, ali sviđa mi se taj izraz). Sve u svemu, izgleda da jesen ulazi na velika vrata (iako na to tehnički nema prava još barem 7 dana). Današnji recept je tu da je otjera barem na neko vrijeme (ako i samo toliko koliko je potrebno da se pojede ruček – bolje išta nego ništa).

Još se uvijek na tržnici može pronaći pokoja zalutala mahuna (ja ih obožavam) pa ovim receptom zatvaramo sezonu do sljedećeg proljeća.

Ulje
Luk (sitno nasjeckan)
Teleća plećka (očišćena od žilica i narezana na kockice)
Malo vode
Pola žličice koncentrata rajčice
Goveđa kocka (po želji)
Mahune (skinite im po pola centimetra sa svake strane i ako su jako duge, prerežite ih napola)
Krumpir narezan na ploške debljine pola centimetra
Čili papričica
Menta
Peršin
Sol
Papar

1) ugrijte malo ulja i na njemu zažutite nasjeckani luk
2) dodajte kockice mesa i držite na srednje jakoj vatri dok se malo ne isprže sa svih strana
3) zatim dodajte mahune i samo malo (mahune će pustiti vlastitu tekućinu ato ne treba pretjerivati) vode u kojoj ste razmutili goveđu kocku i koncentrat rajčice pa pustite da se sve kuha dok mahune ne omekšaju
4) Pola sata pred kraj kuhanja po vrhu dodajte ploške krumpira i preostale začine
5) Pokrijte s još malo vode i kuhajte dok krumpir ne bude gotov
6) Poslužite toplo




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 17, 2008



“Zalaufala“ se ja neki dan i ranom zorom pošla trčati. Sve što ću vam reći je da pola sata trčanja po (ravnom) Jarunu definitivno nije isto što i pola sata trčanja po uzbrdicama i nizbrdicama koje su mi za tu aktivnost ovdje dostupne. Stigla doma, uhvatilo me ono što se u Dubrovniku zove “mala snaga“ pa sam se onda fino malo ispružila. Sva sreća da mi je jedan od radnih zadataka za taj dan bio da skuham juhu – to je prava stvar koja vraća (izgubljenu) snagu. Poslije još ostane lešo meso, dodate mu malo pirea i cijeli račak je na stolu.

Najbolja stvar od svega je što je juha nevjerojatno jednostavna za napraviti – sve sastojke u jednu posudu i dalje se stvari odvijaju same! Pametne su bile stare žene koje su svečane ručkove pripremale tako da na početku bude juhica, a kasnije pečenje – juha se sama kuha na štednjaku, a pečenje se samo peče u pećnici = posla ostane minimalno!

Većina vas sigurno nem problema s kuhanjem juhe, ali možda Google jednom lansira ovamo i neku dušu u nevolji kojoj je pod hitno potrebno saznati kako se to pravi “obična“ juha. Ovaj recept je prvenstveno za njih.

Koljenica
Mrkva (2-3 manje)
Pola glavice luka
Nekoliko grančica seleni
Nekoliko grančica peršina
Goveđa kocka
Malo koncentrata rajčice
sol

1) operite meso, stavite ga u posudu za kuhanje i dolijte vode točno onoliko koliko treba da pokrije meso
2) očistite mrkvu pa je zajedno s lukom, opranim peršinom i seleni dodajte u vodu
3) dodajte goveđu kocku, otprilike žličicu koncentrata rajčice i malo soli (kaže moja baba da se tako s malo prirodne soli meso puno bolje skuha)
4) Pustite da se kuha jedno sat i pol do dva
5) Kad je gotovo, izvadite povrće (selen,peršin i luk bacite) pa propasirajte mrkvu u juhu
6) Odvojite malo juhe u jednu manju posudu i u njoj skuhajte sitnu tjesteninu za juhu(onoliko minuta koliko piše na pakiranju)
7) Još malo posolite ako treba i ako želite možete posuti s malo cimeta (iako je to puno bolja opcija kad se juha kuha s rižom)

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:24 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, travanj 19, 2008



Kad je dragi čuo što je taj dan za ručak, u očima mu je bila nevjerica „Još jedan eksperiment?“ kao da je pitao bez riječi. Ali je nakon prvog tanjura zatražio još jedan  i onda još izjavio da mu je ova nova verzija draža od klasične. Recept mi je mailom bila poslala jedna kolegica s prvog ciklusa radionica francuske kuhinje pa sam ga ja izgubila pa sam na kraju na internetu pronašla ovu verziju, a nešto slično bilo je i kod Gastrodive

Nisam sigurna koliko je ovo autentično marokansko jelo. Morat ću pitati Adela, prijatelja Marokanca, ali nisam htjela pretjerivati zadnji put kad smo razgovarali jer sam ga već gnjavila da mi pronađe dobre internetske stranice sa sjevernoafričkim receptima. Provjeru autentičnosti ovog variva ostavit ću za sljedeći put

Prema onome što Wikipedija kaže marokanska se kuhinja često smatra jednom od najraznovrsnijih u svijetu, a to može zahvaliti brojnim utjecajima (tu nalazimo elemente berberske, španjolske, portugalske, maurske, bliskoistočne, turdke, hebrejske, mediteranske te afričke kuhinje) 

Ono što je karakteristično za marokansku kuhinju je obilato korištenje začina. Kosrite brojne začine koje su stoljećima dopremali iz raznih krajeva svijeta, ali služe se maslinama, limunima, narančama, šafranom i mentom koja se uzgaja u njihovom podneblju. Što se mesa tiče, najčešće se konzumira piletina, iako je puno omiljenija nešto skuplja janjetina, poznat je njihov couscous, a najpopularnije piće svakako je zeleni čaj s mentom. Njegovo ispijanje jedan je od duboko ukorijenjenih rituala u marokanskim obiteljima, a tehnika lijevanja čaja zna biti od jednake važnosti kao kvaliteta samog čaja. Čaj se toči s poprilične visine, a posluže vam ga besplatno ako uz njega zaključujete posao (pomalo kao naša TV prodaja – kupite ovo i ovo i dobit ćete sasvim besplatno još treću bespotrebnu stvar…)



Ono što će vjerne posjetitelje ovog bloga sigurnno zanimati je činjenica da se slatko obično ne poslužuje na kraju obroka. Jedna od najpoznatijih marokanskih slastica su tzv. gazelini rogovi za koje recept već neko vrijeme čeka u mom folderu pod nazivom “isprobati”

malo ulja
1 luk
korijen celera
žličica kima
kocka (povrtna, goveđa, koju želite)
1 pakiranje pelata
40 dkg slanutka
10 dkg graška
sok i korica ½ limuna
malo kardamoma (po želji)
korijandar ili peršin za posipanje

0) Večer prije stavite namakati slanutak
1) Ugrijte ulje i na njemu zažutite luk i celer (jedno 5-10 min) pa dodajte kim
2) Dodajte pelate i slanutak i goveđu kocku razmućenu u 4-5 dcl vode
3) Kuhajte jedno 10 min pa dodajte grašak, limun te kardamom i kuhajte dok slanutak i grašak ne omekšaju
4) Poslužite s malo peršina ili korijandra te za dodatnu egzotiku s naanom



... i svakako svratite opet ovih dana, nadam se da ću imati nešto jako veselo za vas

                                                  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, ožujak 29, 2008



Nekad se osjećate kao ovaj tu jadni onemoćali Popaj? Istina, njemu je omiljeno jelo špinat na mlijeku, ali favorit br. 2 mu je zasigurno ova juhica... Ovo je prava stvar za unos vitamina i svih tih mikro stvarčica u organizam. Brzo se spremi, boja jela je užitak sam po sebi (iskreno, na ovu juhu sam se u početku odlučila upravo radi intenzivne boje), a okus je odličan.

U engleskom postoji izraz to boil down to something čije je značenje „svesti se na nešto“, a u slobodnom doslovnom prijevodu „skuhati se (dolje) do nečega“. Možda tajna podrijetla tog izraza leži u špinatu jer me uvijek fascinira kako se cijela ona zelena Himalaja na kraju svede na dvije do tri porcije, bilo juhe, bilo špinata u nekom drugom obliku (volumen se smanji za 3 četrvtine). Tako je naravno bilo i ovaj put. Ranim jutrom sam  (doduše tramvajem) odlepršala na tržnicu, pronašla zadovoljavajući špinat i nešto kasnije juha je bila na stolu. 





Inače, špinat je jednogodišnja biljka podrijetlom iz Azije. Oblici “divljeg” špinata pronađeni su u Nepalu i vjerojatno je upravo tamo ta biljka postala prehrambenim proizvodom. U antici nije bio poznat, a njegova se upotreba počela širiti nakon ranih muslimanskih osvajanja. U 7. stoljeću Perzijanski su je donijeli u Kinu. Arapi su špinat donijeli u Španjolsku i jedno vrijeme je u Engleskoj špinat bio poznat pod nazivom “the Spanihs vegetable”, odnosno, španjolsko povrće. Katarina Medici je bila velika ljubiteljica špinata i kad se udala za francuskog kralja, sa sobom je povela i vlastite kuhare koji su, između ostalog, pripremali špinat na način na koji je ona to željela. S obzirom na to da je Katarina bila podrijetlom iz Firence, određena jela pripremljena sa špinatom imaju dodatak nazivu “a la Florentine”, tj. na firentinski način.



Špinat najbolje raste u toplijim klimama, a najveći izvoznici te biljke su SAD i Nizozemska
Prema narodnoj predaji, špinat je jako bogat željezom (zbog toga figurira u već spomenutom crtiću). Iako je to istina, nije ipak toliko čudesan kao što se smatralo. Bogat je i kalcijem, raznim antioksidansima, magnezijem, folnom kiselinom te vitaminima A, C, E i K. ( ovdje to sve možete sebi vizualno predočiti ako pogledate u tablicu)

A sad evo i recepta – količine prilagodite broju ljudi za koje kuhate, tj, ravnajte se količinom špinata.

Za 300 g špinata:
malo maslaca
žličica brašna
2 krumpira (ne prevelika!)
povrtni temeljac (ili kocka razmućena u malo vode – goveđa ili povrtna, kako želite)
papar
sol
kopar
vrhnje
vlasac (po želji)

0) Očistite krumpir, izrežite ga na sitne kockice i dobro operite špinat
1) Rastopite maslac i dodajte mu žličicu brašna
2) dodajte povrće i pustite da se špinat „smanji“ od topline stalno miješajući
3) Prelijte temeljcem ili vodom s razmućenom kockom toliko da povrće bude pokriveno. Pustite da provri na laganoj vatri  kuhajte dok krumpir ne bude gotov (15ak min)
4) Miksajte štapnim mikserom dok ne dobijete kremastu juhu
4) Posolite, popaprite, dodajte kopar i vlasac ako želite i neposredno pred serviranje dodajte vrhnje


vrhnje možete poslužiti i odvojeno tako da 
svatko sebi stavi koliko želi

                                 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 16, 2008



Nisam baš sigurna zašto se ova juha u Dubrovniku zove „falsa“ (kriva)... Možda zato što u njoj nema mesa? Morat ću to malo bolje ispitati, ali pretpostavljam da se radi upravo o tome – o nedostatku mesa. Koji god razlog bio, moram priznati da joj ime ni najmanje ne pristaje jer je ovo jedna odlična juha (iako se puno godina s tim nisam slagala i ovo je bila jedina stvar koju moja mama kuha a koju ja nisam voljela, sad su se stvari malo promijenile ). 

Kad osjećate da vem nedostaje vitamina ili kad ste onako malo proljetno malaksali, ovo je idealno prirodno rješenje, a prostora za varijacije ima koliko želite pa sve možete prilagoditi svom ukusu. Recimo, juha koju pravi moja baba i ona koju pravi moja mama i ova koju pravim ja jako malo nalikuju jedna na drugu, a sve je to ista falsa juha. U babe je dosta rjeđa, nekad s cijelim komadima povrća, kod mame malo gušća, a onda dođem ja „gustomanka“ pa sve „zagustim“ do krajnjih granica. Sve ovisi o ukusu. Osim toga, možete dodavati/oduzimati povrće po želji, sve u svemu jedna prava kameleonska juha!

Treba vam:
malo ulja
luk
malo brašna
koncentrat rajčice
goveđa kocka
mrkva
krumpir
grašak
riža
sol
papar
celer
peršin
drugi začini po želji (kopar, lovor)
malo vrhnja za kuhanje (po želji)


ovakvo nešto bi i Zekoslav rado gricnuo



1) Naribajte mrkvu i krumpir na najsitnijem ribežu (kao za koricu od limuna)
2) Zažutite luk na ulju (pustite ga da dobro omekša, tako je juha ukusnija)
3) dodajte malo brašna i napravite zapršku
4) U čaši vode razmutite žličicu koncentrata rajčice i goveđu kocku pa prelijte preko zaprške i dodajte naribanu mrkvu i krumpir
5) Dodajte celer, peršin, sol, papar i ostale začine po želji
6) To sve pustite da se malo kuha pa malo pred kraj dodajte grašak i rižu i kuhajte dok se oni ne smekšaju
7) Ako želite, možete dodati još krumpria nasjeckanog na sitne kockice ili nekog drugog povrća
8) Dodavajte vode kako vidite da je potrebno i prema osobnom ukusu – juha može biti ili sasvim gusta (kao na slici) ili nešto rjeđa
9) Ako želite da bude baš kremasta, kad je već gotova prije posluživanja joj možete dodati par kapi vrhnja za kuhanje

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
petak, veljača 15, 2008



Dohvatila sam se konačno jedne knjižice o kojoj su mnogi imali riječi hvale. Riječ je o knjizi Mireille Giuliano Zašto se Francuskinje ne debljaju. Iako nije baš ono čemu sam se nadala, u knjizi ima par zgodnih stvari. Između ostalog autorica na sva usta hvali „juhu od poriluka“. E sad, u njenoj verziji to je poriluk shuhan u vodi pa bi juha po toj logici bila ona voda u kojoj se poriluk kuhao. iako sam htjela lagan obrok, to baš i ne spada u nešto što bih svojevoljno konzumirala...  A s obzirom na to da me ipak taj poriluk zaintrigirao jer ga nikad nisam probala, odlučila sam potražiti recept za pravu juhu, a ne za vodicu.

A ako se pitate zašto „à la Shrek“ objasnit ću vam. Na slici se ne vidi baš najbolje jer sam bila u žurbi pa nisam stigla baš dobro fotografirati, ali ova juha je svijetlozelene boje, baš kao Shrek, a u jednom trenutku (kad se poriluk prelije preko zaprške) su se počeli pojavljivati oni mjehuri što pucketaju pa sam sama sebe podsjetila na one vještice iz crtića koje miješaju čarobne zelene pripravke u velikim crnim kotlovima nad vatrom. Fali još samo jedno krilo šišmiša i koja čarobna riječ i mogu poletjeti na metli



Poriluk očistite od lišća (pročitala sam negdje da lišće možete iskorisititi kao dodatak za temeljac, ali još nikad nisam probala) i meni se čini da bi doza bila jedan korijen po osobi, bar je tako meni ispalo.

Treba vam:
korijen poriluka
ulje
žlica brašna
malo slatkog vrhnja
sol
papar
vegeta

0) Očišćeni poriluk malo zarežite uzdužno pa ga stavite u posudu i prelijte vodom tek toliko da ga prekrije te ga skuhajte dok ne omekša (10-15min)
1) Poriluk izmiksajte štapnim mikserom zajedno s vodom u kojoj se kuhao
2) U drugoj posudi zagrijte ulje i dodajte brašno i napravite zapršku. To će se zgusnuti i onda preko toga prelijte izmiskani poriluk (ovo je vještičja faza s mjehurima  )
3) Posolite, popaprite, dodajte malo vegete i pustite da se kuha još malo (jedno 5 min)
4) Na laganoj vatri (tako da juha ne vri) dodajte malo slatkog vrhnja (količina ovisi o tome kakvu juhu volite pa to možete slobodno po vlastitoj procjeni)
5) To je sve

Napomena: U originalnom receptu kojeg sam našla negdje na internetu je pisalo da se slatko vrhnje pomiješa sa žumanjcem pa da se tek onda doda u juhu, ali ja sam po običaju taj dio preskočila jer sam se zapričala s rodicom koja je upravo bila ušla u stan. Ja sam juhom bila zadovoljna i ovako pa zato nisam stavila to žumanjce u sastojke, ali možda bi s njim bila još bolja, pa ako netko isproba, neka javi rezultate

damijenestoslatko @ 10:07 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007



Danas nema egzotike
Za hladne zimske dane, ništa bolje od domaće juhe! Danas ću vam napisati recept za francusku krem juhu od šampinona koju smo kuhali na radionici o kojoj sam vam pričala. Ako volite gljive, ova juha je pun pogodak: nema puno posla oko nje, dok se kuha, imate slobodne ruke, a na kraju ispadne jako ukusno

Za 2l vode vam treba:
40 dkg šampinjona
1 srednji luk
2-3 češnja češnjaka
3 krumpira
sol, papar, vegeta po želji
peršin
vrhnje za kuhanje

1) Stavite vodu da provri
2) Izrežite šampinjone na listiće i krumpir na kockice pa ih dodajte u vodu
3) Dodajte i luk i češnjak narezan na ploškice i pustite da se kuha 30ak min (dok krumpir ne bude gotov)
4) Maknite s vatre, izmiksajte štapnim mikserom
5) Dodajte začine i umiješajte vrhnje
6) Poslužite posuto peršinom

Dobar tek!

damijenestoslatko @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007



Jesam li ja u krivu ili se slanić baš i ne jede u Zagrebu?  Lani sam tražila vrećicu slanića po cijeloj Knežiji i nisam ga našla (neki dan je situacija ipak bila puno bolja ), a s kim god od „domorodaca“ sam pričala – nitko ga ne konzumira (neki čak nisu ni znali što je). A možda sam jednostavno naletila na šačicu ljudi koji ga ne jedu...
U svakom slučaju, jeli ga ili ne, danas vam nudim jedan brzinski, jednostavni recept za jedno fino kako se to književno kaže – varivo. Valjda vam s obzirom na jučerašnji recept neće izaći slanutak na uši, ali ovih dana nemam baš vremena za "cooking for pleasure“ – trenutno u obzir dolazi isključivo  kuhanje za preživljavanje. Nadam se da će za vikend biti nešto slatko

A prije samog recepta evo i par činjenica o slanutku:
- može ga se mljeti u brašno koje se često koristi u indijskoj kuhinji
- od njega se može proizvoditi rakija slična sakeu
- u mnogim krajevima Indije jede ga se sirovog umjesto grickalica
- već je u brončanom dobu bio poznat na području Grčke i Italije
- u staroj Grčkoj su se čak neki deserti pripremali na bazi slanutka
- danas su čest sastojak talijanske kuhinje
- na engleskom njihovo ime glasi chickpeas




Kao i s ostalim slanim jelima, i sa slanutkom imate dosta slobode u odabiru količine sastojaka pa zato neću pisati točne količine – prilagodite ih broju ljudi za koje kuhate (stavite slanutka otprilike koliko stavljate graha kad ga spremate...)

slanutak
ulje
luk
brašno
koncentrat rajčice
krumpir
goveđa kocka
vrhnje za kuhanje (nije neophodno)

0) večer prije namočite slanutak u hladnu vodu i ostavite ga preko noći
1) na dan pripreme ga malo properite pod vodom, stavite u vodu i pustite da provri (nemojte pretjerivati s količinom vode – nek je bude toliko da njena razina bude tek nešto malo iznad slanića)
2) u drugoj posudi ugrijte malo ulja, zažutite luk i dodajte žlicu brašna da dobijete zapršku
3) prelijte slanić u zapršku (zajedno s vodom u kojoj se prokuhao)
4) dodajte krumpir izrezan na sitne kockice, usitnjenu goveđu kocku i malo koncentrata rajčice
5) ako vam slanić „popije“ vodu – dolijevajte malo po malo, nikad previše odjednom
6) kuhajte dok zrna ne omekšaju (u zepter posudi pod pritiskom bit će dovoljno i 10ak min)
7) Ako želite dobiti iznimno kremasto varivo, pred sam kraj dodajte malo vrhnja za kuhanje

Napomena: s obzirom na to da je poprilično neutralnog okusa, u slanutak možete dodati i još neko povrće osim krumpira. To npr. može biti mrkva ili nepto drugo po vašem odabiru.



I naravno (skoro pa najvažniji dio današnjeg posta): držite mi fige za kolokvije ovih dana

damijenestoslatko @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Glasuj na...

Blogerica.com