Blog
nedjelja, kolovoz 16, 2009



Već sam jednom pisala o tome kako mi je ovaj blog omogućio jedno divno poznanstvo. U međuvremenu ih je bilo još par, a posljednje me ponovno ugodno iznenadilo.  Život piše svakakve priče – baš je zanimljivo u sred neke druge zemlje upoznati Splićanku koja ide na vrhunski tečaj slastičarstva i k tome tu i tamo klikne na ovaj blog. A upravo je tako bilo. Bijasmo nas dvije dva puta na ekspedicijama po slastičarnama, a onda smo se jedne nedjelje zaputile na izlet u Stonehenge i obližnji grad pod imenom Bath.



O Stonehengeu vam neću puno duljiti jer moram priznati da nije bio ni približno ono što sam očekivala. Kao i sa svim stvarima od kojih puno očekujete, s tim sam se malo razočarala. Da vam ga trebam opisati u kratkim crtama, čini mi se da bi najbolje bilo: hrpa kamenja u sred polja. Na slikama izgleda puno impozantnije, nebo je modro, monoliti snimljeni iz donjeg kuta (čudo što dobra fotografija može napraviti) i nema ničeg naokolo. U stvarnosti se radi o ne pretjerano visokim stupovima; poviše njih tmurno sivo nebo, a svuda naokolo procesija turista koji čekaju kad će se konačno nešto dogoditi i vjerojatno se pitaju što uopće tu rade. Ipak, drago mi je da sam bila jer sad više nemam želju ići ponovno. (znam ja da je to sve misteriozno i zanimljvo i prastaro, ali očekivanja su mi očito bila nerealna)



Sljedeća je postaja bio grad Bath. Tamo su glavna atrakcija ostatci rimskih kupelji, a još jedna od zanimljivosti je njegova povezanost s Jane Austen koja je neko vrijeme provela tamo i nikako ga nije voljela. Ipak, to entuzijaste nije spriječilo da podignu muzej u njenu čast. S obzirom na to da je moja kolegica bila jednako prehrambeno nastrojena kao i ja, mi smo zavirile u ex rimske kupelji, zaključile da se to s Peristilom ne može ni usporediti (taj smo dan očito bile pomalo nihilistički raspoložene  ), bacile još malo oko po gradu i zatim jednoglasno krenule u smjeru restorana Jamie's Italian .




Nalazi se u samom centru grada na adresi 10 Milsom Place. Podijeljen je na dva kata – na donjem se katu čeka red, a u međuvremenu možete popiti piće, prelistati neke od kuharica koje je napisao Jamie ili njegov talijanski uzor Genaro, promatrati kako za šankom režu ogromne mortadele ili kako prave domaću tjesteninu. Kad zavibrira mala napravica koju vam daju pri ulasku, znači da je vaš stol spreman. U tom se trenutku penjete na drugi kat koji je prepun svjetla, užurban i na prvi pogled djeluje jako domaće. Atmosfera je opuštena, kroz velike prozore puca lijep pogled, konobari su nasmijani i veseli i spremni vam pokazati kako određena riba izgleda makar to značilo da morju prstom upirati u tuđi tanjur, a na zidovima vise fotografije hrane koje su toliko dobre da ogladnite čak i ako ste došli siti. Naročito mi se svidjela jedna od njih koja prikazuje miješenje kruha  – naizgled tako neuredna (baš kako ja volim), ali puno je vjerojatnije da je u nju uloženo jako puno truda, kako po pitanju kompozicije, tako i po pitanju svega ostalog.

Smjestile se moja Tereza i ja za jedan pomalo klimav stol i našle se u problemu.
- Što ćeš ti?
- A ne znam, što si ti mislila?
- Ma ne znam ni ja.
I u tom stilu jedno pet minuta. Za brzinsko predjelo smo se još nekako i odlučile – izbor je pao na razne talijanske kruhove poslužene s maslinovim uljem i na domaće pržene i začinjene bademe. 



Za glavno jelo Tereza je odabrala tunu s mješavinom povrća, a ja sam se bacila na tjesteninu (linguine) sa škampima. Grass is always greener on the other side, pjeva po uzoru na staru narodnu bend Travis pa tako i ja mislim da je moja su-jedačica prošla bolje od mene. Bez obzira na činjenicu što je tjestenina bila domaća, činilo mi se da umak nije dovoljno gust i svemu je skupa nekako nedostajalo nešto što bi cijelo jelo učinilo upečatljivim. Ali onda na scenu stupaju mahune u pikantnom umaku od rajčica koje su me toliko oduševile i za razliku od tjestenine, bile toliko upečatljive da smo ih jučer jeli doma za ručak. I to točno po Jamiejevom receptu.





(gornji je original, donji piratska verzija od jučer)

Ako se pitate kako sam do njega došla, pričica je opet zanimljiva. Na nekom BiH kanalu na MAX Tv-u nedjeljom popodne emitiraju emisiju Jamie at home. O tome me mama obavijestila prije par tjedana, ali prva mi se prilika da je uistinu i pogledam pružila prošlu nedjelju. I možete li vjerovati koji je bio prvi recept u emisiji tog dana? Upravo onaj koji me tjedan dana prije u restoranu oborio s nogu! To je bila prevelika slučajnost da bi sve samo palo u zaborav. Zaslužio je da ga se isproba. Doduše, nisam zapamtila baš sve detalje pa su neki dijelovi recepta poprilično neprecizni, ali vjerujte mi, jelo je fantastično i jako se dobro ponaša kao prilog mariniranoj prženoj piletini.

Zelene mahune
Maslinovo ulje
3 češnja
3-4 fileta slanih inćuna
400g pelata
Čili papričice
Svježi ružmarin, nasjeckan

1) Očistite mahune (odstranite im krajeve) i narežite ih na komade duljine 2-3cm (s obzirom na to da su naše mahune poprilično debele, rezanjem će se smanjiti vrijeme kuhanja)
2) Ugrijte maslinovo ulje, protisnite u njega češnjak i dodajte filete inćuna pa sve miješajte na laganoj vatri dok češnjak ne požuti i dok se inćuni ne raspadnu.
3) Dodajte pelate, čili papričice i nasjeckani ružmarin.
4) Nakon par minuta dodajte mahune (nije ih potrebno prethodno blanširati!) i pustite sve da se poklopljeno kuha na srednje jakoj vatri cca pola sata, tj. dok mahune ne omekšaju. Povremeno promiješajte, a ako se umak previše zgusne, dodajte mu malo vode.

damijenestoslatko @ 00:52 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, svibanj 30, 2009



Dragi moji evo me natrag ako me primate  . Nije me bilo par tjedana, a razloga ima jako puno. Osim što sam krenula s naukom kako bi ljetni ispitni rok prošao u najboljem redu i miru, bacila sam se malo i na zdravi život pa su se na opću žalost kolači u mojoj pećnici pojavljivali jako rijetko. (evo jedna čista digresija, ali palo mi na pamet kad sam spomenula pećnicu: znate li da u engleskom postoji izraz „to have a bun in  the oven“ – doslovce imati pecivo/kruščić u pećnici - koji je u biti malo posprdan način da kažete da je neka žena trudna. Kreatvni su ti Englezi, nema što.)

Dakle, u svom tom naletu pozitivne kulinarske energije koja se manifestira kroz hrpu voća i povrća, čak redovan doručak i nezaobilazne kekse Grancereale koje moja Kristina i ja grickamo tijekom manje-više svakog predavanja (nemojte sad reći da je i to slatko - znam, ali nisam poludila da se odreknem baš svakog oblika slatkog), Nijagarine slapove vode i sl. između ostalog pojavila se nešto češće na meniju i riba.

Jedan sam dan tražila nešto jednostavno za ručak i teta u ribarnici me pitala bi li losos. To mi je zvučalo silno fancy i promislila sam kako bi bilo lijepo, ali kako ipak ne želim ostatak tjedna biti gladna, a onda sam skužila da mu je cijena otprilike ista kao i nekim drugim ribicama koje sam već bila isprobala pa sam mu odlučila dati šansu i nisam se nimalo razočarala. Poslušala sam mog dragog Jamieja (kuharica Cook with Jamie) i poslužila se jednim njegovim receptom kao bazom pa sam na kraju dobila skromno rečeno izvanredan ručak. Prženjem losos dobije finu koricu, a iznutra je mekan, umak mu daje malo pikantnosti – imate sve što treba.




Za 2 osobe:

Za umak od inćuna i kopra:
Šačica fino nasjeckanog svježeg kopra
5 grubo nasjeckanih fileta slanih inćuna
Sok kriške limuna (ne pretjerivati, probajte da vam ne bude prekiselo)
Ekstra djevičansko maslinovo ulje
Svježe mljeveni crni papar

2 fileta lososa
Maslinovo ulje
Sol i svježe mljeveni crni papar

1) Ugrijte pećnicu na 200°C i u nju stavite jednu posudu da se ugrije
2) Za umak: u mužaru smutite kopar, inćune i sok od limuna. Dodajte onoliko ulja koliko je potrebno dok ne dobijete umak koji se može fino razmazati. Začinite koliko je potrebno.
3) Losos premažite s malo ulja i začinite pa ga u tavi pržite 2 minute, okrenite i pržite još minutu pa zatim prebacite u ugrijanu posudu i sve zajedno u pećnicu na 3-4 min, ovisno o debljini fileta.
4) Kad je gotovo, dodajte umak od inćuna i kopra i sve poslužite s povrćem (moj prijedlog: vinćoli na svetojelenski, ali mogla bi i brokula npr.)

Napomena:
Kopar se može zamijeniti ružmarinom (tako je bilo u originalu ali ja nisam imala svježeg ružmarina, a strah me i da aroma ne bi bila preintenzivna).



damijenestoslatko @ 12:46 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 7, 2009



Nisam sigurna postoje li uopće ta mitska bića koja vole prati suđe? Iz praktičnih bismo ih razloga mogli nazvati Homo suđoperus. Kažu da su suđoperusi locirani na različitim staništima po cijelom svijetu, određeni tvrde i da poznaju neke od njih, ali u mojoj okolini ih nema (provjereno). Meni je osobno pranje suđa najmrži kućanski posao – nikad mu nema kraja jer nove čaše i tanjuri samo niču kao gljive poslije kiše.

U Dubrovniku se za nekoga tko uzalud nešto radi kaže da „gura valove prema Italiji“ i mislim da bi se to jako dobro moglo primijeniti na pranje suđa.  Taman sve lijepo opereš, uglancaš sudoper i onda se za sat vremena opet pojavi neka zdjelica. Bolje bi definitivno bilo malo bućnuti u more i pogurati ga prema bučnim nam susjedima nego ovo. Plivanje je makar ugodno.

Današnji je zato recept za sve moje su-mrsce prljavog suđa. I meso i prilog sve u jednom, a sve što ćete uprljati je jedna zdjela i kasnije tanjur s kojeg budete jeli. Nije loše, a? Podsjetit će vas vjerojatno na piletinu s buđolom i porilukom, a nije ni čudo jer se nalazi na istoj stranici Jamie Oliverove kuharice Cook with Jamie. Ja sam ponešto izmijenila recept pa dakle evo što napravih:

Za 2 osobe:
500 g pilećeg filea
16 šparoga (iz uzgoja)
16 cherry rajčica
Ružmarin
Kopar
Majčina dušica
Peršin
Maslinovo ulje
Prošek ili bijelo vino
Par kapi limunova soka
Sol i papar




1) Pećnicu ugrijte na 200°C.
2) Šparogama odstranite donji tvrdi dio, a cherry rajčice razrežite na pola.
3) U jednu zdjelu stavite pileći file, rajčice, šparoge, pospite željenom količinom začina, dodajte malo maslinova ulja i prošeka/bijelog vina i par kapi limunova soka.
4) Posolite i popaprite pa sve dobro izmiješajte
5) Uzmite komad aluminijske folije pa u njega stavite prvo povrće pa zatim pileća prsa preko i sve prelijte mješainom ulja i vina. Zamotajte foliju tako da na vrhu ostane cca 5 cm otvora i tako sve zajedno stavite u pleh.
6) Pecite 30-40 min.

Napomene:
Jamie je u ovom receptu koristio samo velike količine ružmarina, ja sam se radje odlučila za kombinaciju proljetnih začina s tržnice. Koje god začine odaberete, važno je samo da budu svježi jer im je okus tako puno intenzivniji.  Jamie je preporučio da se posluži preliveno acetom balsamicom, ali taj sam dio preskočila, ako netko proba, neka javi kako je!



Kad sve lijepo pometete s tanjura, ostat će vam najbolji dio: umak koji se napravi od kombinacije maslinova ulja, prošeka i soka koji piletina pusti pa se zato oboružajte nekim finim kruhom kojim ćete to sve pomočiti. Znam da nije baš po bon-tonu, ali rade ljudi nažalost puno gorih stvari od toga pa se ja zato ne bi previše brinula. I da ne zaboravim: ako naiđete na kojeg Homo suđoperusa, uputite ga u mom smjeru.


damijenestoslatko @ 16:33 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 6, 2008



- Da ti ja jedem cvijeće?, pogledao me s nevjericom moj mlađi brat koji ionako vjerojatno misli da njegova sestra nije baš dobre glave kad su u pitanju nova jela koja stalno stižu na stol.
(Na kraju je čak probao i priznao da nije loše.)



Za cvjetove tikvica sam sve donedavno mislila da su teška egzotika (ipak sam ja gradsko dijete), ali sam ih nedavno po vrlo niskoj cijeni pronašla na placi u gradu. Onako veselo žutima nisam im nikako mogla odoljeti makar u prvi mah nisam znala što da s njima radim. Tu je uskočio Jamie koji je u svojoj kuharici Cook with Jamie objasnio da ih se može pržiti, pohati i puniti sirom. Odlučih se za pohanje.

Prvi korak je svojevrsna kastracija (okrutno, zar ne?). Naime, budući da se uglavnom radi o muškim cvjetovima, potrebno im je odstraniti tučak (kao što se vidi na slici). On ne bi bio baš primamljivog okusa i zato je bolje da ga u konačnom proizvodu koji ide na stol nema.

Ostatak posla je vrlo jednostavan, a na kraju dobijete jako efektan prilog. Pa tko ne bi bio zadovoljan cvijećem u tanjuru?  Okus mu je gotovo isti kao pohanim tikvicama – ipak je to “s iste grane palo“.




Za 6-8 cvjetova:

1 žutanjak
½ čaše ledene vode
½ čaše brašna
Sol
Papar
Muškatni oraščić
Ulje za prženje

0) Operite cvjetove, odstranite im tučke i posušite ih krpom ili papirnatim ubrusom
1) U dubokom tanjuru istucite žutanjak, dodajte mu vodu i promiješajte
2) Dodajte brašno i začine
3) Stavite ulje u posudu za prženje tako da ude 4-5 cm visoko i pustite ga da se dobro ugrije
4) Umačite cvjetve tikvica u pripremljenu smjesu i pržite ih par minuta povremeno okrećući ako da sa svake strane dobiju zlatno-žutu koricu
5) Poslužite toplo kao prilog glavnom jelu (možete ih iskombinirati s nekim umakom na bazi vrhnja)



                                                            Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 3, 2008



Kad breskve postanu premekane da bi se onako slatko pojele i kad ih ima previše da bi ih se stiglo potamaniti prije nego što propadnu, treba brzo rješenje. E pa evo ga.

Ovaj recept je prilagođen iz Jamie Oliverove prve kuharice i vjerojatno je jedan od najjednostavnijih kolača koji postoje na svijetu. Njegovo ime na engleskom glasi crumble, a evo što o njemu kaže Wikipedija:

Crumble je kolač britanskog podrijetla koji se sastoji od pečenog voća preko kojeg se stavi rastresit sloj mrvica od maslaca, brašna i šećera, a peče se u pećnici dok vrh ne postane hrskav (otud drugi naziv za ovu slasticu: crisp). Često se poslužuje s kremom na bazi jaja, tučenim vrhnjem ili pak sladoledom kao topli desert na kraju obroka (iako je meni još draži kad se ohladi).

Voće koje se najčešće koristi za pripremanje crumblea su jabuke, kupine, breskve, rabarbara i šljive, a rastresiti sloj može sadržavati zobene pahuljice, mljevene bademe ili druge orašaste plodove. Često se po vrhu posipa smeđi šećer koji se tijekom pečenja karamelizira i cijelom kolaču doda još jednu ukusnu aromu.

Navodno je crumble nastao u Britaniji u Drugom svjetskom ratu kada su sastojci potrebni za pripravljanje pita (poput brašna, masnoće i šećera) bili teško dostupni pa su domaćice smislile ovaj recept koji ih koristi u minimalnoj mjeri. Meni ta cijela priča baš ne drži vodu (da netko pravi kolače u sred rata kad nema dovoljno brašna ni za umijesiti kruh?), ali eto, zvuči zanimljivo pa nek stoji tu



U Americi postoji kolač koji poprilično nalikuje na crumble, a naziva se cobbler. Njegov je gornji dio mnogo manje rastresit i nešto je glatkije teksture. Ako se sjećate, u prošloj sezoni je Ana Ugarković pripremala nešto te vrste.

Sve u svemu, ovo je stvarno toliko jednostavno i brzo da je bilo čisto blesavo ne isprobati, a okus je odličan. Mama i ja smo ga radile jedno 3-4 puta i malo smo izmijenile Jamiejeve količine sastojaka pa evo te mrvu dorađene verzije. Ovo je najjednostavnija varijanta ovog kolača, a ako se upustim u neke s dodacima, bit ćete navrijeme informirani

Za pleh cca 22x32 cm :
za voće
45 dkg očišćenog voća
10 dkg šećera
1 šećer vanilija

za mrvice:
22 dkg brašna
10 dkg šećera
malo soli
12 dkg maslaca




0) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite pleh
1) Očistite breskve i narežite ih na ploške pa ih izmiješajte sa šećerom pomiješanim sa šećer vanilijom i posložite ih po dnu pleha
2) Pomiješajte brašno, šećer i sol pa dodajte na kockice narezan maslac i vrhovima prstiju ga utrljajte u brašno tako da dobijete mrvice (kao na slici)
3) Pospite mrvice po voću
4) Pecite cca 1 sat tj. dok gornji sloj ne uhvati finu zlatno-smećkastu boju



Napomene :
1) Ako vam malo soka od voća iscuri na rubovima pleha, vjerojatno će pocrniti, ali ne obazirite se na to. (što bolje pokrijete voće mrvicama, manje će iscuriti) Taj dio samo kasnije skinite nožem.
2) Ova vrsta kolača se dosta teško pravilno reže pa ga je jako zgodno posluživati u zdjelicama uz kuglu sladoleda ili malo šlaga npr.



                                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 13:33 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008



Sve što ću vam reći je: zna Jamie Oliver što radi. Dragi mi je za Božić s Amazona naručio njegovu kuharicu Cook with Jamie, još prije nego što se mogla pronaći kod nas i otad je svako malo prelistam i svaki put pronađem nešto zanimljivo i jednostavno što bi se moglo i trebalo isprobati. Dosad se na blogu iz ove kuharice pojavio samo Eton Mess, ali bit će toga još...

Jedino što sam promijenila je da sam umjesto originalne pancete upotrijebila buđolu (iz nikakvog posebnog razloga, čisto zato jer je buđola bila pri ruci). Ideja je jako jednostavna, a rezultat baš po mom ukusu – piletina dobije finu aromu od okolnih sastojaka, poriluk možete servirati kao zanimljiv prilog, a buđolu/pancetu ostavite po vrhu da sretnici koji dobiju komad fino hrskaju

Najbolje od svega: vrijeme pripreme je minimalno i nema prljavog suđa (ili šporkih pjata kako bih ja to doma rekla  )

1 pileća prsa (bez kože i kostiju)
Poriluk
Timijan
Kopar
Maslinovo ulje
Maslac
Sol
Papar
Bijelo vino
6-8 tankih kriški pancete ili buđole




0) Ugrijte pećnicu na 200°C
1) Uzmite komad aluminijske folije, presavijte ga nekoliko puta i stavite na stranu
2) Odstranite vanjske listove poriluka i narežite ga na kolutiće debljine 0.5 do 1 cm
3) Stavite poriluk u zdjelu, pomiješajte s malo timijana, kopra, maslinovog ulja, pokojom kockicom maslaca i malo bijelog vina pa sve dobro promiješajte i istresite na pripremljenu foliju
4) Na poriluk stavite pileća prsa, na njih dodajte još koji komadić maslaca pa ih prekrijte tanko narezanom pancetom ili buđolom (keže jamie da će ovo fino aromatizirati meso, ali da će ga i zaštititi od isušivanja tijekom pečenja i to je istina – meso na kraju ispadne jako sočno)
5) Malo podvrnite foliju i pecite na srednjoj prečki u pećnici 25-35min



                                                    Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008



Evo i nešto slano. U zadnje vrijeme se uglavnom hranim “zelenišem“ s tržnice pa slanih recepata baš i nema u izobilju, ali ovo je jedan Jamie Oliverov koji je u fascikli fotokopiranih recepata strpljivo čekao godinu dana pa je konačno i na njega došao red. Recept je iz Jamiejeve prve kuharice koju smo od obiteljskih prijatelja posudili jednom prilikom i nismo je vratili – 2 godine! Sramota, ali evo javno priznajem. Što je najbolje svaki put kad bi nekome od ukućana pogled pao na tu zgodnu knjižicu, svaki put bi se začulo:“Ajme meni, moramo vratiti ovu knjigu, što će reći oni ljudi....“ Vratili smo je...tek toliko da se zna  a prethodno smo iz nje naučili poneki Jamiejev trik i pokupili par ideja za zgodne ručkove, a ovo je jedna od njih. Iako jako volim bob, nema baš pretjerano recepata u kojima ga se može iskoristiti (bar ne na način na koji se meni sviđa) pa je upravo bob ono što me u početku i privuklo ovom receptu.

Originalne količine glase ovako:
Za 4 osobe:
150 g svježeg graška
150 g svježeg što mlađeg boba
2 žlice maslinovog ulja
1 češanj češnjaka
200 ml vrhnja za kuhanje
Pregršt metvice
150 g parmezana
Sol i svježe mljeveni papar
455 g tjestenine




1) Očistite grašak i bob i skuhajte ih po mogućnosti na pari (tako će zadržati najviše hranjivih sastojaka), ako ne možete na pari, u vodi je sasvim ok.
2) Odvojite pola količine boba i graška i zdrobite u blenderu dok ne dobijete skoro glatku smjesu
3) U tavu ubacite ulje i češnjak pa dodajte izmiksani bob i grašak i kako Jamie kaže “muljajte ih po tavi oko jedne minute“ – ovo je jako doar opis jer je to doslovno muljanje
4) Dodajte vrhnje i zatim oststak boba i graška te metvicu i lagano kuhajte
5) Ubacite pola parmezana i rovjerite treba li soliti ili papriti
6) U međuvremenu ste skuhali tjesteninu i sad je prelijte umaom i poslužite s ostatkom sira posutim po vrhu.

Što ja napravih sa sastojcima:
Prva i osnovna promjena: budući da e volim parmezan, zamijenila sam ga “Dimsijem“ i mislim da je to sasvim ok.
Drugo: nisam imala metvice pa sam stavila svoj ljubljeni kopar. S obzirom da je ovo dosta blagog okusa, mislim da možete eksperimentirati s vama dragim začinima.
Treće: malo sam povećala količinu boba i graška iz čistog razloga jer sam imala hrpu u frižideru i bilo je super pa bih i vama savjetovala da učinite isto



Što se još može:
Za one koji ne vole nikako sir, mogu probati varijantu koju je smislila moja mama. Sir ne dodavaje nikako, ali zato stavite malo propržene pancete. Ovu verziju nisam probala, ali ako se sviđa mom mlađem bratu (koji pomno traži "mirise", čitaj: začine u jelima), onda je sigurno dobro
I na samom kraju, ako volite sir, a ne možete zamisliti obrok bez mrvice proteina, možete na samom kraju pred posluživanje dodati par slanih inćuna.





I uživajte u blagodatima proljetne tržnice!  

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 12, 2008



Znam, izaći ću vam na uši više sa svojim jagodama, ali mislim da je najbolje da vam napišem sve što vam o njima imam za reći dok je njihova sezona još u punom zamahu. Ovi recepti vam ne bi baš previše koristili početkom litopada. Izdržite još malo moju jagodomaniju, a onda slijedi nova – trešnje. Danas sam na nevjerojatno užurbanoj jarunskoj placi nakon jutarnje ture trčanja vidjela prve hrpe tih crvenih ljepotica. Nisam se još bacila u trošak jer nisu dovoljno zrele za moj ukus pa ću se još malo strpiti...

A sad... vratimo se na jagode. Dragi mi je za Božić kupio Jamie Oliverovu kuharicu Cook with Jamie (i to prije nego što se pojavila u Algoritmu u Zg :) ) nad kojom ogladnim svaki put kad je listam. U zadnjem dijelu u kojem se nalaze deserti naišla sam na tzv. Eton Mess (Etonski nered).

Eton je elitna srednja škola za mušku djecu koja se nalazi blizu Windsora i čija većina učenika na kraju završi na Ofordu ili Cambridgeu. Ovaj se desert pak servira na pikniku zadnje srijede u svibnju na kojem se dijele nagrade polaznicima. Sastoji se od šlaga,  jagoda i komada puslica. Prema predaji, 30-ih godina XX.st servirao se u školskoj kantini i to kao mješavina jagoda iili banana sa šlagom ili sladoledom. Komadi puslica nešto su noviji dodatak. Tradicionalna verzija koristi jagode, ali Eton Mess se može spremati s bilo kojom vrstom ljetnog voća.

Zanimljiva anegdotica kaže da je desert svoj pomalo neuredni izgled dobio kad je jednom prilikom na stražnjem sjedalu automobila labrador sjeo na košaru s desertom....

Za 4 osobe:

3 bjelanjka
15 dkg štauba
malo soli

2 vrećice šlaga (Dr Oetker npr.) + hladno mlijeko za pipremu
Šećer vanilija
Žlica šećera
500 g jagoda
Žlica nekog likera





Puslice
1) Uzmite bjelanjke i mikserom ih istucite da budu čvrsti
2) Žlicu po žlicu i dalje tukući dodjte šećer i posolite
3) Ugrijte pećnicu na 150°C i obložite pleh papirom za pečenje
4) Žlicom tresite hrpice željene veličine na papir (ne moraju biti baš nešto naročito lijepe jer ćete ih kasnije ionako razlomiti)
5) Ako želite sasvim hrskave puslice, onda ih pecite oko 1,5 h, a ako želite da unutra budu malo „žvakaste“, onda sat vremena (meni je druga opcija draža)
6) Pustite ih da se ohlade

Eton Mess
0) Operite jagode, odstranite im peteljke i narežite ih na komade željene veličine pa ih pospite šećerom
1) Malo manje od polovice jagoda izmiješajte blenderom ili ručno u pire
2) Istucite šlag i dodajte mu pire od jagoda i šećer vaniliju pa tucite još malo
3) Uzmite 4 čaše za posluživanje i u njih razlomite puslice, peko njih poslažite jagode pa na vrh stavite šlag, sve još malo pomiješajte i prelijte žlicom likera
4) Nastojte spasiti i jednu porciju za sebe



Napomena:
U originalu se po vrhu još stave popečeni bademi izrezani na listiće, ali ja nisam imala vremena za detalje te vrste.
Kao liker sam koristila liker od višnje koji sam kupila na Danima hrvatskog sela i fino je odgovaralo. Pretpostavljam da bi funkcioniralo s bilo čim što volite, čak i s nekim bezalkoholnim sirupom npr.
Ljetne kombinacije s breskvama i sladoledom bi treble biti pun pogodak

Zvuči zbrčkano, ali pod uvjetom da imate neke fine čaše, ovo možete poslužiti i najvećim picajzlama.



                                             Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 00:56 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 10, 2007



Kako bi Zagrepčani rekli, „špotali“ ste me da pravim samo slatko i ... imate pravo   pa evo danas zato i nešto slano. Ovo je prvi od slanih Jamie Oliverovih recepata koji  smo mama i ja zajedničkim snagama isprobale ovo ljeto. U originalu se ne dodaje piletina, ali pileći temeljac morate skuhati s malo piletine pa je kasnije nema smisla baciti kad se već fino uklapa u ovo jelo... Tamo je osim toga pisalo, da se fino slaže s divlječi pa tko voli, nek izvoli...Nisam sigurna jesmo li još nešto mijenjale, ali ako i jesmo, sigurno nisu neke drastične izmjene.

Malo kasnim s pisanjem, ovo je ustvari bio jučerašnji ručak i moj dragi (inače veliki pileljubac) je pred punom puncatom zdjelom zabrinuto pitao hoće li nam to biti malo   (...nije bilo malo)

Za 3-4 osobe
1.5 l pilećeg temeljca (napraviti ga s paketom krilaca i poslije odvojiti meso)
nešto više o tome pročitajte u jednom od starijih postova


gljive režite što je tanje moguće, tako će
dojam kasnije biti finiji

Gljive:      
Žlica masti     
25 dkg gljiva     
češanj češnjaka    
sol,papar,vegeta    
petrusin     
sok limuna     
      
Rizot:
žlica masti
1 luk
sitno narezana selen
sol, papar, vegeta
malo mažurana (po želji)
1-2 češnja češnjaka
5 dkg masla
1 dcl bijelog vina
25-30dkg riže
      

Gljive:
1) Tanko narezati gljive
2) Dobro zagrijati masnoću i na njoj ih popržiti
3) Nakon cca 1min dodati sitno nasjeckani češnjak i malo soli (gljive je važno postepeno začinjati)
4) Nakon par minuta dodati petrusin i nekoliko kapi soka od limuna
5) Kad su gljive gotove, staviti ih sa strane

Rizot:
1) Zagrijati temeljac
2) U drugoj posudi zagrijati masnoću i dodati luk, selen i malo soli pa sve pirjati cca 3min
3) Dodati češnjak i prijati još 2min
4) Dodati rižu, pojačati vatru i stalno polagano miješati
5) Nakon 2 – 3min riža bi morala postati malo prozirna od upijanja okolnih sastojaka
6) Uliti vino stalno miješajući
7) Kad riža potpuno upije vino, uliti malo vrućeg temeljca i dodati malo gljiva
8) Smanjiti vatru i kuhati dok riža ne upije sav temeljac stalno miješajući (dok ne omekša) cca 20min
 tekućinu dodavati malo pomalo – tako da riža uvijek upije svu tekućinu prije nego
     što se doda još
9) na samom kraju ovim redom dodati:
- još malo temeljca da ostane kremasto
- očišćeno meso od krilaca
- ostatak gljiva
- maslo



Uz ovo jako fino paše čaša bijelog vina (čak i meni koja nisam baš pretjeran „vinoljubac“), a rizot možete poslužiti uz malo zelene salate. 

Još jedna mala napomena:
Što se tiče čišćenja gljiva - stapke im jednostavno rukom odstranite (za to vam ne treba nož, lako se odvajaju), zatim klobuke operite tako da im voda dolazi s gornje strane (da ne bi popile previše tekućine) i na kraju ih je najlakše posušiti papirnatim ubrusom.

Bon appétit!

damijenestoslatko @ 11:02 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 1, 2007



Današnje relativno lijepo vrijeme zaslužilo je i malo veseliju kuhinju - malo boja i mirisa s juga. Danas se bacamo na talijansku kuhinju. Priprema je brzinska pa će i moj današnji post biti kratak. Na ovaj recept sam naišla jednom na internetu i mislim da je prilagođen po nekom receptu Jamiea Olivera. Bacite oko i probajte napraviti i sami ako vam se svidi.

Treba vam:
sol i papar
ulje
1 luk
2 pice česna
1 mala chilli papričica (zdrobljena)
40 dkg pelate
bosiljak (ili selen, petrusin, kopar...što god volite)
40 dkg paste
15ak dkg parmezana/goude
30ak dg svježe mozzarelle



1) ugrijati pećnicu na 200C
2) omekšati luk na ulju i dodati mu chilli papričicu i česan
3) dodati usitnjene komade pomadora
4) pustiti da krčka cca 20min
5) dodati sol, papar i bosiljak
6) skuhati pastu prema uputama na kutiji
7) ocijediti je
8) nauljiti posudu u kojoj ćete peći
9) stavljati red paste pa malo umaka i sira i tako dok ne potrošite sastojke (na kraju bi opet trebao ostati sir)
10) peći 15-20min i poslužiti vruće

Nastojte dobro prekriti gornji sloj paste umakom i sirom jer se ono što ostane viriti malo zasuši i pojedite sve dok je vruće jer je tad najukusnije.
I zadnje, ali vrlo važno: ne pretjerujte s chilli papričicama i paprom osim ako niste ljubitelj jako začinjene hrane - u ovoj kombinaciji papreni okus vrlo lako dolazi do izražaja.
Dobar tek







damijenestoslatko @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 28, 2007


 

Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za rizot možete pronaći ovdje

 

 

damijenestoslatko @ 15:21 |Isključeno | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, listopad 26, 2007
 


Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za pitu možete naći ovdje.
damijenestoslatko @ 16:33 |Isključeno | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 25, 2007


 

 

Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za prhko tijesto možete pronaći ovdje

damijenestoslatko @ 17:07 |Isključeno | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Glasuj na...

Blogerica.com