Blog
nedjelja, listopad 18, 2009




Znate li onaj osjećaj zadovoljstva koji vas obuzme kad se s osobom koju dobro poznajete samo pogledate i već znate što misli, tj. znate da misli isto što i vi?  Takva vam ja prijateljstva volim – ona u kojima ne mora biti previše buke i galame, u kojima nije problem ako osoba pored vas šuti cijelo popodne i u kojima  jedan mig preko puta stola katkad govori više nego cijeli roman.

Na svu sreću, meni najbliže prijateljice i drage osobe upravo su takve – u istom trenutku mislimo slično, ako ne i isto, razumijemo se bez riječi i tišina nikad ne predstavlja problem. Tako, kad se s Mirkom šetam po supermarketu, znam da mu srce čezne za prolazom u kojem se nalazi piletina pa nekad kao slučajno spustim jednog pilića u košaru.  A kad listam kuharicu u potrazi za novim brzim receptom za ručak i ne znajući se odlučim za onaj za koji se moja mama odlučila nedugo prije. Telepatija neke vrste.




Prije otprilike mjesec dana listala sam kuharicu „Francuska kuhinja“ autorice Joanne Harris i tražila što bih brzo i ukusno mogla pripremiti za ručak. Svidio mi se jedan recept koji sam malo prilagodila i mislim da će postati ono što Englezi zovu „keeper“ – recept koji se ne zaboravlja već se uvijek ponovno pojavljuje na stolu. Zanimljivo je u svemu tome što je isti recept mama pravila prije mene (ja to nisam znala) i prilagodila ga na gotovo isti način (ni to nisam znala). Očito da ne pada jabuka daleko od stabla (ako je stablo jabukovo, dodao bi Hugo iz stare televizijske igre).

Ovo je vrlo zgodno jelo ako imate piletinoljupca pored sebe – priprema nije zahtjevna, ukusno je i poprilično brzo. Najbolji dio svega je što na kuhanje možete sasvim zaboraviti dok se meso krčka u pećnici i posvetiti se drugim stvarima. Pravila sam ga dosad dva puta i oba je puta sve nestalo s tanjura pa mislim da vam mirna srca mogu predložiti ovu modificiranu verziju. Slike krajnjeg proizvoda nema jer smo bili jaaaaako gladni, ali nisam dala da me to pokoleba u dijeljenju ovog recepta pa samo zamislite još malo bjelkastog umaka preko ovoga i to je to

1 glavica češnjaka
1 pile
Svježi ružmarin
Cca 50 g pancete, narezane na tanke šnite
Pola limuna narezanog na ploške
Sol i papar
krumpir
Žlica brašna
Prošek
Sitno nasjeckani peršin
po želji muškatni oraščić




1) Odvojite režnjeve češnjaka, ogulite im suhu koru, stavite ih u manju posudu, prekrijte vodom i poklopljene kuhajte cca pola sata.
2) U međuvremenu pećnicu zagrijte na 200°C, pažljivo odvojite kožu s prsa pileta pa između ugurajte koju plošku limuna, pancete i ružmarina, a onim što ostane napunite unutrašnjost pileta. Posolite i popaprite pile. Krumpir narežite za pečenje.
3) Kad se češnjak skuhao, izvadite ga i sačuvajte vodu u kojoj se kuhao pa zatim režnjeve češnjaka zavucite pod kožu pileta i u njegovu unutrašnjost.
4) Pile i krumpir stavite u vrećicu za pečenje, prelijte uljem, vrećicu zatorite i probušite na nekoliko mjesta pa stavite peći u pećnicu. (20 min za svakih pola kilograma težine) Kad vidite da je ulje unutra počelo krčkati, smanjite na 180°C.
5) Kad je piletina gotova, izvadite je iz pećnice i prelijte malo ulja u kojoj se piletina pekla u zasebnu poudu u kojoj ćete skuhati umak. Stavite na laganu vatru. U malo vode u kojoj se kuhao češnjak razmutite brašno pa to prelijte preko ulja neprestano miješajući kako se ne bi stvorile grudvice.
6) Umak razrijedite željenom količinom prošeka i vode u kojoj se kuhao češnjak. Posolite, popaprite, dodajte peršin i po želji muškatni oraščić.
7) Pile razrežite na komade, odstranite grančice ružmarina, ploške limuna i češnjeve češnjaka pa meso  stavite u umak i kuhajte tako sve zajedno par minuta na posve laganoj vatri. Poslužite toplo uz pečeni krumpir.


damijenestoslatko @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, listopad 13, 2009




Odolijevala sam jeseni koliko god se dalo - i u životu i na blogu, ali evo sinoć sam poklekla. Nakon što sam jučer ujutro pokisla kao miš u svojim još uvijek ljetnim baletankama, bilo je vrijeme da se navecer prebacim ni manje ni više nego u čizme. A one se pak nisu baš dobro slagale s ovom salatom koju ste do maloprije gledali pa rekoh, vrijeme je da i blog natakne čizme umjesto sandala. U međuvremenu smo i on i ja proslavili rođendan (svega smo 10 dana razlike datumski) - malo mi je teško vjerovati da već dvije godine ovdje svako malo nešto naklapam i da to netko stvarno i čita, ali me ujedno to jako i veseli.

Što se mene tiče, šokantan je uvijek ovaj prijelaz s ljeta na jesen, naročito kad u sred svih tih ljetno-jesenskih cirkusa još i preselite u obrnutom smjeru od lastavica. Zato me dugo nije ni bilo, treba uvijek obaviti stotinu stvari, posložiti raspored (što je na Filozofskom naročit pothvat, pogotovo kad vam, kad se pojavite na izbornom kolegiju kažu da ga na smijete slušati, jer su oni za cca 1000 studenata ponudili svega 2 izborna kolegija na koji se na jedan prima 8 a na drugi 30 ljudi pa onda zavrsite na kompjuteru u knjižnici sasvim iznervirani i shvatite da bi najbolji lijek za živce bio da nešto napišete), naći se s milijun ljudi, organizirati van-faksovske aktivnosti, izvaditi sve potvrde, pokaze i ine birokratske komade papira i plastike.

Usred gužve uvijek dobro dođe nešto slatko, a naročito ako se to nešto slatko može relativno brzo napraviti i to sa sastojcima za koji ne morate s povećalom obići pola Jankomira. Takve su i ove galettes [galet]. U francuskom se jeziku pod imenom "galette" kriju svakakve poprilično plosnate i poprilično ukusne stvari pa tako i ova kombinacija prhkog tijesta i voća. U mom su slučaju jabuke u pitanju (pa ipak je to nešto bez čega niti jedno nabrajanje jesenskog voća u osnovnoj školi nipošto ne može proći), ali voćne su kombinacije gotovo nepresušne. Ljeti to mogu biti breskve ili marelice, a na proljeće svakojake bobice i trešnje. Dajte mašti na volju, spojite nespojivo, rekle bi tete u Cosmopolitanu.


Za 4-5 galeta
225 g brašna
115 g maslaca
korica limuna
2-3 žlice vode
1 žlica šećera
malo soli
2-3 jabuke narezane na ploškice
komadići malaca, šećer i cimet za posipanje

1. Prstima pomiješajte brašno i maslac dok ne dobijete nešto nalik mrvicama.
2. Dodajte koricu limuna i jednu po jednu žlicu vode. Kad tijesto pomalo počne biti kompaktno, vode je dovoljno.
3. Ostavite na cca pola sata-sat u hladnjaku.
4. Ugrijte pećnicu na 180°C
5. Tijesto podijelite na 4-5 kuglica pa svaku razvaljajte na cca 0,5 cm debljine
6. Na tijesto posložite jabuke tako da oko njih ostane malo tijesta koje ćete preklopiti
7. Pospite šećerom, cimetom i komadićima maslaca
8. Pecite cca 25 min dok ne postanu zlatnožute
9. Po želji pospite šećerom u prahu



damijenestoslatko @ 20:32 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 30, 2009



Trešnje su jako zaokupile moju kulinarsku inspiraciju u zadnje vrijeme – trenutačno još jedan recept u koji sam ih ubacila čeka svojih pet minuta. Tko bi im odolio onako velikima, slatkima i crnima? Mirko i ja se često iz zezancije kladimo u neke sitne stvari i obično je ulog pizza ili čokolada, ali ovo smo se proljeće tako navukli na trešnje da je novi ulog postao škartoc (pardon: škrnicl) trešanja.

O clafoutisu je već bilo riječi lani u dva recepta, a neki dan je poslužio kao idealan brzinski desert. Za osnovu sam uzela odličan  recept s Monikinog bloga Sweetsensation samo sam ja izmijenila neke količine i sastojke.

Sastojci za 2 osobe:

maslac i šećer u prahu za oblaganje zdjelica
125 ml mlijeka
3 žlice slatkog vrhnja
2 jaja
50 g smeđeg šećera
ekstrakt vanilije
2,5 žlice škrobnog brašna
3 žlice gorkog kakaa
350  g svježih i očišćenih trešanja

1) Premažite zdjelice maslacem i pospite ih šećerom u prahu
2) Ugrijte mlijeko i vrhnje i pustite da se ohladi
3) Upalite pećnicu na 180°C
4) Pjenasto umutite jaja, šećer i ekstrakt vanilije
5) Ručno dodajte gustin i prosijte kakao pa zatim dolijte mješavinu mlijeka i vrhnja
6) Trešnje posložite po dnu zdjelica pa sve prelijte dobivenom smjesom
7) Pecite pola sata
Ako se pitate zašto još jedan čokoladni clafoutis s trešnjama: zato što me zanimalo koja će biti razlika između onog prvog clafoutisa s otopljenom čokoladom i ovoga u koji ne ide čokolada već samo kakao. Presuda: neriješeno! Kriterije zadovoljavaju i jedan i drugi pa ako se odlučite za čokoladni clafoutis, slobodno se ravnajte prema situaciji koju pronađete u kuhinjskim ormarićima.

A kad smo već kod pronalaženja – sjećate li se crtića Gdje je Jura? Ako ste svojedobno bili njegov ljubitelj, bacite oko na sliku ispod i javite mi gdje je Jura. A ako slučajno znate gdje je nestala Monika, javite mi i to – nadam se da nije napustila blogosferu na duge staze??




za veću sliku kliknite ovdje


damijenestoslatko @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 10, 2009



Svratila sam danas do dragoga na posao i poslije toga odlučila malo prošvrljati po gradu. Kako me od aerobica  već danima boli svaki mišić u tijelu (instruktorica ima energije kao dvije atomske bombe), u obzir nisu dolazile nikakve maratonske šetnje pa mi je prva postaja bila – slastičarna. Nakon što sam pojela kolač „od tri vrste čokolade“ od kojih su barem dvije ustvari bile puding (tužno, zar ne?) i zaključila da nije zlato sve što sja te da ću ubuduće ipak zaobilaziti to ušminkano mjesto, sljedeće odredište bio je Algoritam.

 „Samo ću malo pogledati,“  opravdala sam se sama sebi i prije nego što sam nogom kročila na to mjesto iz kojeg uvijek izađem barem s onom najmanjom vrećicom. Detaljno sam proanalizirala sve što ima novo na onim policama koje nikad ne zaobilazim, onda je došao red na one koje rjeđe posjećujem, a onda i na one na koje moja malenkost nikad ne obraća pozornost. Sve sam ispitala – gramatičke priručnike, rječnike, časopise, kuharice, knjige o designu, turističke vodiče, bestsellere, poeziju. Možete li pogoditi što sam odnijela doma sa sobom? Da se ne mučite previše, francuski kulinarski časopis. Cijena mu je bila prihvatljiva u usporedbi s engleskim izdanjima koja su mu pravila društvo na polici, a unutra je bilo svega. I tako se meni danas cijelo vrijeme po glavi mota ta divna francuska kuhinja.



Kad je večeras blog došao na red, bilo je dakle sasvim logično da vam pišem o nečemu francuskome – neke druge stvari koje će još malo pričekati na svoj red uopće se ne bi uklopile u današnji  „fazon“, kako bi rekli naši susjedi.  A što može biti francuskije od ovog kolača? Rijetko što. On je naime, pravi klasik francuske domaće kuhinje, nešto poput našeg mramornog kolača. Razlog tome leži u činjenici da zahtijeva samo one sastojke koje uglavnom uvijek imate kod kuće, da ne treba vaditi misker i da je u originalu nepotrebna čak i vaga. Da pojasnim: tradicionalno se ovaj kolač priprema tako da se uzme čaša jogurta i da se sve mjeri pomoću nje. To vam vjerojatno zvuči poznato, naročito iz recepata s anglosaksonskog govornog područja u kojima se sve mjeri pomoću šalica i žlica, ali treba se sjetiti da to nikako nije dio francuske tradicije – francuski su recepti inače uvijek u gramima, mililitrima i sl. Dakle, ovaj pomalo neprecizni način mjerenja dovoljno govori o tome koliko je gâteau au yaourt dio francuske svakodnevice.

Recepata postoji na stotine, a ovaj konkretan primjer dolazi iz kuharice „Chocolate & Zucchini“, djela jedne prekrasne mlade Parižanke koja svoju ljubav prema kuhanju vrlo zabavno i maštovito prenosi na sve koji se dokopaju njenih umo/rukotvorina. Iz njezinog je repertoara i onaj kolač od čokolade i tikvica o kojem sam pisala prošlo ljeto. Ovaj vam kolač prenosim uz par promjena. Dodala sam mu preljev od višanja koje su zdušno vapile da ih izvadim iz zamrzivača i napravila neke manje preinake. Uživajte u ovom jednostavnom i brzom kolaču koji možete jesti sasvim sam uz šalicu mlijeka ili čaja, dodati mu voćni preljev ili ga obući u neku vama dragu kremu (kao što Francuzi često rade za dječje rođendane). Bon appétit!



1 šalica = 110 g ili 250 ml

maslac za pleh
1 šalica tekućeg jogurta
1 šalica šećera
2 jaja
1/3 šalice ulja
 1 bourbon vanilija
1 žlica ruma
1 2/3 glatkog brašna
1 ½ žličica praška za pecivo
1 žličica sode bikarbone
Malo soli

1) Ugrijte pećnicu na 180°C. Uzmite pleh s odvojivim dnom promjera 24cm pa mu namastite strane, a dno obložite papirom za pečenje pa i njega namastite.
2) U zdjeli pomiješajte jogurt i šećer. Dodajte jedno po jedno jaje i zatim ulje, vaniliju i rum pa sve izmiješajte.
3) U drugoj zdjeli pomiješajte preostale sastojke pa ih zatim dodajte mješavini s jogurtom.
4) Uspite smjesu u namašteni kalup i pecite na srednjoj prečki 35 do 40 min. Ako kolač bude prebrzo tamnio po vrhu, prekrijte ga s malo peki papira. Kad je kolač gotov, ostavite ga u kalupu 10ak min i zatim izvadite.



Preljev od višanja:
Zaleđene višnje
Jednaka količina šećera
Malo šećer vanilije

1) Dio višanja usitnite u blenderu pa zatim sve sastojke stavite na laganu vatru i kuhajte do željene gustoće (cca 5 min).
2) Pustite da se ohladi i poslužite uz kolač.



damijenestoslatko @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 21, 2009



Danas je bio jedan vrlo francuski dan u mom životu. Jutro sam započela trčeći s tramvaja na autobus i obratno tražeći vrtić u Travnom. Nisam bila sama. Bilo nas je još fetivih "Zagrepčanki". Od Movie Puba krenula je ekipica od 4: jedna iz Kumrovca, jedna iz Kaštela, jedna iz Sinja i ja iz Dubrovnika. Prvo je jedna kasnila pa smo u startu imale 15 minuta manje, onda su nam promakli svi mogući tramvaji koji su mogli, a nakon toga i autobus koji nam je odgovarao. E onda smo susrele jednu kolegicu koja je iz Zagreba i koja je rekla da možemo i drugim busom. Ispostavilo se da nije bila baš do kraja sigurna kud i kamo nakon što smo sišle na autobusnoj stanici, ali onda su se nebesa smilovala i poslala nam sada već šestu kolegicu koja je baš iz Novog Zagreba i koja je mirno i ne sluteći da nailazi nas pet jela svoj jutarnji hot dog na putu prema već spomenutom vrtiću. Ona nas je siguno odvela do odredišta i time završila kišnu epizodu Survivora usred Zagreba.

U taj smo vrtić išle jer je to jedan od rijetkih u kojima se provodi predškolsko integrirano učenje francuskog. Uz redovni program, tete mnogo vremena i energije posvećuju francuskom jeziku. Dječica su divna - ide im francuski, imaju svakakvih ideja, puna su energije, a znaju i neke komplicirane riječi (evo javno priznajem da sam i ja jutros u vrtiću naučila jednu novu riječ - ako nekoga zanima kako se zovu rukavice sa spojenim prstima, to su "les moufles"). Zanimljivo je koliko su već u tako ranoj dobi različiti. Jedan me baš jako nasmijao - on je imao prijedloge za cijeli sat - što bi se trebalo raditi prvo, što drugo itd. Ako ne bude neki manager kad odraste, promašio je zanimanje.  Tete su se jako potrudile da nam što bolje objasne kako rade s djecom, ravnateljica nas je primila s doručkom i ispratila s ručkom (wow) i sve u svemu, iz vrtića sam izašla brojeći eci,peci,pec na francuskom. 

Dan se u istom tom francuskom tonu nastavio kroasanima koje sam popodne pojela prije predavanja (nažalost nisu bili iz kućne radinosti), a završio se opet pogađate, francuski. Tri kolegice i ja išle smo na razgovor s lektorom, izvornim govornikom iz Francuske u vezi jednog njegovog projekta vezano za frankofono kazalište i bilo je baš veselo slušati ga kako pokušava izgovoriti "Peščenica" u par navrata. 

Da bi i sam kraj dana, tj. ovo moje pisanje bloga bio u skladu s cjelodnevnim "francuziranjem" (ako postoji riječ glupirati se, zašto ne bi mogla i ova moja kovanica?), ostavljam vam na znanje i ravnanje recept za tarte Tatin od krušaka. To je varijacija na temu poznaog francuskog klasika o kojem sam vam već pisala u postu o nenadmašivoj piti od jabuka. Krajnji okus je jako sličan, postupak identičan, samo je glavni lik priče u ovom slučaju kruška a ne jabuka. By the way, ovo je jedan od rijetkih slučajeva u kojima je dopušteno zbrajati kruške i jabuke - rezultat će i dalje biti točan (i slastan)





Nadjev:  
15 dkg maslaca  
15 dkg šećera u prahu ili običnog šećera
1 burbon vanilija
1 kg (otprilike) krušaka
malo kardamoma

Tijesto:
34 dkg brašna za prhka tijesta (ako nemate, može glatko)
6.5 dkg šećera
13.5 dkg maslaca
2 žutanjka
malo soli
malo hladne vode

1) Umijesiti tijesto, formirati ga u kuglu i pustiti ga da malo odleži u hladnjaku
2) U pleh staviti maslac, šećer i šećer vaniliju i staviti u pećnicu da se malo zgusne i karamelizira(na 180°C) – to traje 20-30 min i treba promiješati svako malo tako da šećer koji počne hvatati boju gurnete prema sredini
3) Dok je maslac sa šećerom u pećnici, oguliti i očistiti kruške pa ih narezati na polovine ili četvrtine
4) U pleh zatim dodati oguljene i narezane kruške i položiti ih tako da okrugla strana bude prema dolje
5) Malo posuti kardamomom
6) Vratiti u pećnicu na 15-20 min i pustiti da i kruške uhvate malo boje
7) Nakon toga tijesto izvaditi iz frižidera, razvaljati ga na cca ½ cm debljine i položiti ga na vrh preko krušaka pa sve skupa vratiti u pećnicu (tijesto slobodno možete malo sa strane zavući u pleh bez obzira na tekućinu – sve će se to ispeći)
8) Pustiti da se peče dok kruške ne dobiju smećkastu boju i dok tijesto dobro ne potamni, cca 45min na 180°C
9) Koji minut nakon što je gotovo i dok je još toplo, položiti veliki tanjur na vrh i okrenuti
10) Može se posluživati uz šlag i/ili mascarpone, ali zasigurno izmamljuje mrmljanje tipa "mmmm" i bez toga

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008



Trudim se ne biti tvrdoglava, stvarno.

Ali kad jedne godine uspijete upropastiti čitavo brdo neprskane, ukusne kore od naranče teško je ne zainatiti se i ne reći „E dogodine će mi uspjeti!“ Točno je tako bilo s mojim arancinima. Lani su mi mama i baba poslale paket pun prekrasnih naranača koje su kupile na tržnici kod provjerenih izvora, ja  sam se kod jedne susjede iz Dubrovnika raspitala kako napraviti arancine, izvela sam zaključak iz njezinih poprilično „odokativnih“ uputa, namakala kore par dana, sve dovela do samog kraja i onda – upropastila! Pošla sam (naravno, tko bi se strpio d kraja) još baciti oko na nešto za faks „dok se to još koji minut dovrši“ i kad sam se vratila nad posudu – Hiroshima i  Nagasaki. Najveći dio je izgorio. To mi je poprilično teško palo jer je već bio kraj sezone naranača i znala sam da će trebati čekati godinu dana do sljedećeg pokušaja.

Ali, kako kažu, godina dana brzo prođe i kad sam ovaj put dobila jednako lijepe domaće neprskane naranče kao i lani, nije dugo trebalo da proradi moj inat s početka ovog posta. Dva dana nakon što su stigle u Zagreb, naranče su se pretvorile u kojekakve zanimljive prerađevine (o ostatku prerađevina za koji dan).



Ovom prilikom sam sve precizno izmjerila tako da ne bude komplicirano za one koji arancine rade po prvi put (obično su recepti za ovakve tradicionalne stvari jako šturi i teško se u njima snaći), a napravila sam ih u dvije verzije – jednoj klasičnoj i jednoj francuskoj. Klasični su arancini oni koji se nakon kuhanja uvaljaju u šećer, a francuski su oni koji se umjesto u šećer umaču u čokoladu (ali tek nakon što se osuše). Iako na slikama djeluju mnogo manje privlačno od klasičnih, moj su favorit ovi prekriveni čokoladom. Znate kako je Mali Princ rekao da su važne stvari očima nevidljive i da treba gledati srcem? Za ovu bi se priliku to moglo preformulirati pa reći da treba gledati želucem. Probajte svakako barem pola doze namijeniti ovoj čoko-varijanti. Iznenadit ćete se.

kora 4 naranče
30 dkg šećera
250 ml vode
šećer/čokolada (obavezno s visokim udjelom kakaa!) za ukrašavanje




1) Koru naranača izrežite na tanke prutiće (do 5 mm debljine) i nakon toga imate dvije opcje. Dugotrajnija je da ih namačete 3-4 dana svaki dan mijenjajući vodu, a druga (brža) je da ih 3 puta stavite da provru u vodi (svaki put u novoj vodi). Na oba ćete načina izvući gorčinu iz kora.
2) Zatim uzmite posudu i u njoj pomiješajte šećer i vodu (možete dodati i jednu šećer vaniliju ako želite), stavite na vatru i pustite da provri i da se šećer rastopi.
3) Dodajte kore naranče (trebale bi najvećim dijelom biti prekrivene sirupom), smanjite vatru na lagano i pustite kuhati 30-45 min.
4) Pripremite komad papira za pečenje, pospite ga šećerom ako želite klasične arancine.
5) Kad kore postanu lagano staklaste, znači da su se zasitile šećerom i tad ih možete izvaditi. Uvaljajte ih u šećer i odmah razdvojite da se ne zalijepe.
6) Pustite ih da se tako suše 4-5 sati ili preko noći



Napomena:
- Ako želite čokoladne arancine, nemojte papir za pečenje posipati šećerom već arancine nakon kuhanja rasporedite ili po običnom papiru za pečenje ili ih posložite na rešetku za kolače pa ih tu pustite par sati da se prosuše. Zatim rastopite čokoladu i umačite jedan po jedan arancin pa ih vratite na rešetku da se čokolada stvrdne.

- Pazite da ih ne ostavite predugo na vatri jer mogu
a) izgoriti
b) postati pretvrdi

- Ovaj recept primjenjiv je samo na naranče koje nisu prskanei jedino se tada to zovu arancini, u svim ostalim slučajevima posrijedi je suicid.

- Isto se može raditi i s korama limuna.



Arancini su jedan od onih proizvoda koje (uz bruštulane mjendule) možete naći u trgovinama s finim suvenirima, ali nevjerojatno je kolike su tamo cijene ovakvih proizvoda. Zato ovog Božića možete napraviti vlastite arancine, lijepo ih zapakirati i ostaviti pod borom da čekaju nekoga vama dragog.


klasika

vs.


...čokolada...

p.s.
Ovaj post šaljem dragoj Vali kod koje će 03. siječnja biti objedninjeni svi postovi s temom naranče u igri "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula Monsoon  pa bacite na taj datum oko kod nje i pogledajte kakvih sve delicija na temu naranče ima. Ja svakako hoću.

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008



Bez pretjerivanja, ovo su najbolji čokoladni keksi koje sam ikad jela. Volim sve vrste keksa i keksića, ali ovi su  (barem zasad) na broju jedan.

Za one koji nisu upućeni, subotom vodim tečaj engleskog u jednoj školi za strane jezike, a kako se poklopilo da mi je u četvrtak bio rođendan, a u petak pot luck party za sve profesore koji tamo rade, odnijela sam im jednu grešno čokoladnu tortu u koju mi je u tramvaju jedna žena zamalo zabila lakat svom snagom (!!!). Inače, pot luck party je vrsta zabave na koju svaki od uzvanika mora donijeti nešto što je sam pripremio. Domaćica se pobrine za pribor za jelo, čaše, piće i eventualno desert, a ostalo što donesete, dobro ste donijeli! I drugi profesori su bili jako kuharski nastrojeni pa je tako bilo izvanrednih empanada, zatim punjenih bageta, a jedan kolega je napravio odlične kroštule (i to čak sam! Provjerila sam jer sam ga u nevjerici pitala 3 puta). Profesorica slovenskog nas je iznenadila čitavom kutijom finger fooda itd. itd.

U subotu sam pak polaznicima tečaja odnijela jednu modificiranu verziju čokoladnih kuglica o kojoj ću vam pisati nekom drugom prilikom i dozu ovih keksa. Nakon što sam ih izvadila na stol, uzaludni su bili svi moji pokušaji da iz učenika izvučem iti jedan oblik nepravilnih glagola. Svi su samo rukom pokrivali usta kad bih ih nešto pitala i zadovoljno grickali. Doma sam odnijela dvije prazne kutije koje su kad sam kročila u razred bile pune do vrha.

Što se samog recepta tiče, njegov kreator je tko li drugi nego Picasso čokolade, Pierre Hermé. Prvi put sam ga probala prije mjesec dana i napravila dosad već tri puta. Neću vam puno opisivati kakvi su nego lijepo zavrnite rukave i probajte sami i vjerujte mi da se i više nego isplati. Mrva soli više nego što ide u druge recepte ovim keksićima stvarno daje onu jednu notu iznenađenja – i to jako ugodnog. Jedno ću vam doduše još reći, a to je da svakako pustite tijesto da odleži koliko je potrebno u hladnjaku prije nego što ga narežete na ploškice i ispečete.




Za otprilike 36 keksića:
14 dkg brašna (7 dkg glatkog i 7 dkg brašna za prhka tijesta)
3,5 dkg kakaa u prahu
½ žličice sode bikarbone
½ žličice soli
15 dkg maslaca (sobne temperature)
8 dkg smeđeg šećera
3 dkg šećera
1 šećer vanilija
14 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na komadiće (idealno bi bilo svaku kockicu narezati na 6 dijelova)

+ 2 komada prozirne folije

1) Prosijte obje vrste brašna, kakao i sodu bikarbonu u jednu zdjelu. Dodajte sol
2) Mikserom tucite maslac dok ne postane pjenast pa dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju
3) Dobivenoj smjesi ručno umiješajte mješavinu od brašna, a zatim i komadiće čokolade (nemojte pretjerati u ovom koraku, miješajte samo dok se sastojci ne povežu )
4) Uzmite polovicu tijesta (u ovom stadiju je jako rastresito, ali ne brinite) i na jednom komadu prozirne folije od tijesta oblikujte valjak promjera cca 4 cm. Isto ponovite s ostatkom tijesta na drugom komadu folije. Zatim umotajte valjke u foliju i stavite u hladnjak na 3 sata (ne preskakati ovaj dio jer inače nećete moći oblikovati keksiće)
5) Zagrijte pećnicu na 160°C i obložite 2 lima papirom za pečenje (ako imate samo jedan, procedura je ista samo mrvu sporija)
6) Tankim oštrim nožem režite tijesto na ploške debljine 1,5 cm (ploške će vjerojatno pucati zbog komadića čokolade u smjesi, ali samo ih malo prstima “polijepite“ natrag)
7) Posložite ploške na lim tako da ostavite po 2-3 cm između njih i pecite točno 12min
8) Pustite ih da se ohlade na limu za pečenje (kad se izvade iz pećnice jako su mekani i raspadaju se, a hlađenjem će se stvrdnuti) i poslužite ili lagano tople ili kad se sasvim ohlade (naaaaajbolje uz čašu mlijeka)


Napomena: Tijesto prije pečenja može u hladnjaku čekati do 3 dana, a ako ga zaledite, vjek trajanja mu je 2 mjeseca. (Ako zaledite smjesu, ne trebate je odleđivati prije pečenja, samo je narežite na ploške)
+ Recept je prikladan i za vegetarijance koji ne jedu jaja



                                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2008



Zašto jednostavno kad može komplicirano? Često to meni padne na pamet jer, nravno, često kompliciram. Ali s tim se čovjek jednostavno mora pomiriti. Zašto iskoristiti već postojeću skriptu po kojoj su svi naučili za ispit kad će vlastita biti pouzdanija? Zašto kupiti čizme koje su mi zapele za oko kad u onoj sljedećoj tgovini možda imaju neke bolje? (Na kraju dana prohodanog u visokim potpeticama opet sam se naravno vratila po one prve, čudi me jedino da se do mog povratka nisu prodale - još nešto sasvim nevezano: dečko je na kraju balade rekao da ih uopće nisam morala kupovati jer njegova mama ima iste takve od prije 20 godina pa da mi ih je mogla dati. E muški...).

Jednako tako, zašto napraviti obični čokoladni puding kad se može utrošiti pola sata više i dobiti nešto neusporedivo bolje?

S pudingom imam neki čudan odnos. Nikad ga ne bih pošla i sama kupila u trgovini, pored te police prolazim kao što se u narodu kaže, kao pored turskog groblja, ali ako mi ga se ponudi gotovog, ohlađenog u hladnjaku i s okusom vanilije (jedini slučaj u kojem sam naklonjenija vaniliji nego čokoladi je puding), pojest ću ga. Neću početi skakati od sreće, ali neću imati ništa protiv. Nekako mi taj prašak pomiješan s mlijekom ne predstavlja gotovo ništa, čak i kolače u kojima se koristi puding uglavnom preskačem jer mi njegova upotreba djeluje kao “varanje“. Ako već pravim kolač, pravit ću ga kako treba ili nikako. (čast nekim iznimkama u kojima puding itekako ima svoju ulogu, tj. ne izigrava domaću kremu)

Ali s druge pak strane, da mi netko ponudi čašu ove čokoladne kreme, itekako bih počela skakati od sreće. Na prvi pogled nalikuje na čokoladni puding ali je njen okus puuuuuno bolji, finiji i puniji. Recept sam prilagodila prema receptu iz kuharice Baking: From my home to yours

10 dkg čokolade za kuhanje
350 ml slatkog vrhnja
3,5 dcl mlijeka
1 jaje
5 žutanjaka
3 dkg šećera
Malo soli




0) Ugrijte pećnicu na 150°C, stavite 2-3 čaše vode u jednu posudu pa kuhajte dok ne provri
1) Čokoladu izlomite na kockice i stavite u posudu. Trećinu slatkog vrhnja stavite na štednjak i pustite da provri pa prelijte preko čokolade i lagano miješajte dok se čokolada ne rastopi.
2) Pomiješajte preostalo vrhnje s mlijekom i stavite da prokuha
3) U međuvremenu istucite jaje, žutanjke, šećer i sol pa kad ste dobili homogenu smjesu još uvijek miješajući dodajte mješavinu mlijeka i vrhnja (dodavajte polako da se jaja ne bi zgrudvala)
4) Dobivenu mješavinu pomiješajte s čokoladom i procijedite u 8 zdjelica veličine šalice. Ako ostane pjene na vrhu, skinite je žlicom.
5) Zdjelice prekrijte aluminijskom folijom, stavite ih u veći pleh i dolijte oko njih vruću vodu iz koraka 0)
6) Pecite 35 do 40 min tj. dok krema ne očvrsne i bude sasvim malo drhtava (i to samo u sredini)
7) Izvadite iz pećnice i ostavite zdjelice u vodi još 10 min, zatim ih ostavite da se ohlade do sobne temperature te potom stavite u hladnjak
8) Možete poslužiti samo ili uz malo šlaga

Napomena:
- jako je važno ukloniti pjenu s površine kreme prije stavljanja u pećnicu . ako ostane pjene, nećete dobiti ovako sjajnu i glatku površinu kao na slikama, nego će sva biti mjehurićasta
- s obzirom na to da se peče na poprilično niskoj temperaturi, kremu možete peći i u otpornijim keramičkim šalicama

Slični recepti:

 Grešno čokoladna torta

 Krema s karamelom



 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008



Blogosfera je svijet za sebe - u to sam se uvjerila kad sam počela s ovom mojom malom virtualnom kuhinjicom. Kao i u pravom životu, i u blogosferi ima događaja – ljudi se virtualno zaljubljuju, odljubljuju, prepucavaju, svađaju, spamaju, plaču, smiju se, pokreću inicijative i da ne duljim – pokreću tzv. blogging events. Ovo zadnje je ujedno i jedino što me od svega ovoga interesira. Zahvaljujući temi bloga, imam divne posjetitelje i bogu hvala, većina nekih “burnih događaja“ za koje tek mjesec dana kasnije čujem da “potresaju“ bloger.hr zaobiđu ovaj kutak.

U blogosferi u nešto širem smislu (na svjetskoj razini) postoji sva sila blogova o hrani i oni se druže putem raznih zajedničkih tematskih ciklusa. Neki od njih se temelje na jednom sastojku koji treba što maštovitije upotrijebiti, drugi pak na istom receptu po kojem svi kuhaju pa pišu o iskustvima, treći su dosta otvorenog tipa pa je npr. potrebno upotrijebiti bilo koju biljku u svom jelu pa makar to bila samo grančica peršina itd.

E pa i u našem govornom području pojavilo se nešto slično. Službenog naziva još nema, a na prvi krug kojem je tema bio krumpir sam nažalost zakasnila. Ipak itekako sam na vrijeme za cimet (draga MaoMao, ovo će biti praznik za tvoje oči) – svi postovi s temom cimeta kao i pobjednik ovog kruga  moći će se pronaći kod Meddi 03. listopada. Nije bilo lako odlučiti koji recept upotrijebiti za ovu prigodu. U folderu u kojem čekaju na svojih 5 minuta ima nekoliko vrlo ukusnih recepata s cimetom, ali ovaj mi je ipak od svih njih najdraži.

 

Tarte fine [tart fin] u prijevodu znači fina pita (to što ga Amerikanci zovu voćnom pizzom je pokazatelj toga koliko je fast food uzeo maha u toj zemlji – nitko pri zdravoj pameti ovo blaženstvo ne bi nazvao pizzom!), a radi se o tradicionalnom francuskom receptu koji izvlači maksimum od najjednostavnijih mogućih sastojaka. Ovu pitu u francuskim pekarnicama prodaju u komadima izrezanima na otprilike 15x7 cm i na malo debljem kartonu. Ako je uhvatite toplu, osvojili ste jack pot, ali nećete biti ništa manje zadovoljni ni ako vas dopadne komad iz hladnjaka. S obzirom na to da se radi o piti od lisnatog tijesta, trebalo bi je pojesti istog dana, a vjerujem da to nitko neće smatrati prevelikim teretom.

U posljednjih mjesec dana, kod nas se ispeklo ni manje ni više nego 4 doze ove pite pa vjerojatno i taj podatak sam po sebi nešto govori....

Pola paketa lisnatog tijesta
10 dkg maslaca narezanog na kockice
5 žlica šećera
2 žličice mlijeka ili vrhnja za kuhanje
3-4 jabuke srednje veličine (zlatni delišes)
1 šećer vanilija
Malo cimeta

1 žlica marmelade od marelice
1 žličica vode



0) Ugrijte pećnicu na 200°C i obložite lim (veličine pećnice) papirom za pečenje
1) Rastegnite lisnato tijesto na pravokutnik cca 25x30cm
2) Rasporedite po njemu 5 dkg kockica maslaca i pospite s 2 žlice šećera
3) Rubove tijesta premažite mlijekom ili vrhnjem za kuhanje
4) Jabuke ogulite, izvadite im sredinu i podijelite na 4 dijela pa svaki od tih dijelova na otprilike 7 tankih šnitica.
5) Šnitice rasporedite u 4 gusto naredana niza po tijestu
6) Po jabukama rasporedite preostale kockice maslaca i ostatak šećera
7) Pospite šećer vanilijom i po želji dodajte malo cimeta
8) Pecite 25-30min, premažite marmeladom razmućenom s vodom i poslužite toplo (razrežite na 8 velikih pravokutnika, tako to rade Francuzi  )





Evo opet malo dulji post, ali uvijek se nekako raspišem kad su u pitanju francuske slastice. Ovu pitu sam jela dva do tri puta na tjedan kad sam bila u Vichyju i sam pogled na komad ovog oličenja jednostavnosti u najboljem obliku vraća me u te dane. Divota




                                                         Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 08:43 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
petak, srpanj 25, 2008



Ljudi često malo “začine“ događaje da budu zanimljiviji – kao u onoj priči u kojoj muž kaže ženi da je sanjao jedno jaje, a na kraju dana po tržnici kruže priče da ih je sanjao tisuću ili tako nešto. Tako je i s nazivom ovog jela.

Pročitala sam da je gratin dauphinois (čita se otprilike [graten dofinua]) ime dobio po francuskom prjestolonasljedniku (franc. dauphin) koji navodno nije volio povrće pa su ovo jelo smislili kako bi ga privoljeli da ga počne jesti. Koji prjestolonasljednik? Ne zna se.

Puno je stoga vjerojatnije da je jelo dobilo ime po pokrajini Dauphiné u kojoj je nastalo. Originalno jelo koristi samo krumpir, vrhnje i/ili mlijeko i malo češnjaka i začina. Ova (što se mene tiče ukusnija) verzija k tome dodaje još i naribani sir što tehnički ovo jelo pretvara u gratin savoyard (iz pokrajine Savoie), ali nećemo pretjerivati jer je ovo jelo ipak najpoznatije pod već objašnjenim imenom.



Prvi put sam ga probala ove zime na tečaju francuske kuhinje gdje smo ga spremali nešto malo drugačije, ali mi je ova verzija draža (prilagođena iz kuharice Francuska kuhinja autorica Joanne Harris i Fran Warde) pa vam zato tu s tečaja neću ni pisati.

Za vatrostalnu zdjelu promjera cca 25cm:
80 dkg do 1 kg krumpira
1 češanj češnjaka
10 dkg maslaca
2 dcl vrhnja za kuhanje
Sol
Papar
Muškatni oraščić
10 dkg naribanog sira (Gouda ili Podravec npr.) – u originalu ide Gruyère pa ako možete doći do njega, tim bolje!




0) Operite pa zatim ogulite krumpir i izrežite ga na što tanje ploške (kao za čips) – najlakše je to napraviti električnom rezalicom, ali ako ste osuđeni na ručno rezanje kao što smo mama i ja bile onda nožićem za guljenje krumpira ii tzv. mandolinom
1) Ugrijte pećnicu na 150°C
2) Nakon što ste krumpir narezali nemojte ga više prati nego ga samo dobro posušite papirnatim ubrusom da se ukloni višak vode
3) Raspolovite dužinom češanj češnjaka pa njim dobro natrljajte vatrostalnu posudu u kojoj ćete peći, a nakon toga je premažite s malo maslaca
4) Preostali maslac rastopite na laganoj vatri, dodajte mu vrhnje za kuhanje, sol, papar, muškatni oraščić i narezani krumpir pa sve zajedno pirjajte jedno 5-8min
5) Preselite u posudu premazanu češnjakom i maslacem, poravnajte krumpir tako da bude što “uredniji“ i pospite naribanim sirom po vrhu
6) Pecite 1h30min i poslužite toplo



                                                                         Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 22, 2008



Čokolada. Znam da ima mnogo onih koji tvrde da bez nje ne mogu, da im je to strast, opsesija, pvo na što pomisle kad se probude i sl. Ja vam neću reći takvo nešto. Ne padne mi baš svako jutro odmah na pamet – nekad mi treba i jedno pola sata da je se sjetim (ako sam u velikoj žurbi). Onda sebi rečem “Ana-Marija, jela si je jučer, danas bi mogla i preskočiti“ i gurnem je u zaborav. Sve do prve trgovine na koju naiđem. Doduše, prve dvije trgvine pokraj kojih prolazim obično zaobiđem jer jurim na tramvaj, ali zato kad se iskrcam iz tramvaja i kad prođem pored trgovine koja je točno na pola puta između Učiteljske akademije i Filozofskog i koja ima odličan izbor svih mogućih čokolada, tu već malo zastanem.

Sad postoje 4 alternativna završetka priče:

a) Prođem pred nje i kažm si još jednom “Danas neću“ i to stvarno tako i bude (događa se u otprilike 2% slučajeva, ako i s ovom brojkom nisam pretjerala)
b) Prođem pored nje i kažem si “Danas neću“ pa ipak navratim u povratku s faksa
c) Uđem ravno unutra i sljedećih 5minuta provedem tako usredotočena na odabir čokolade da bi mi na takvoj skoncentriranosti pozavidjeli i učitelji meditacije
d) Odlučno odmarširam dalje, cijeli dan provedem pokušavajući zaoraviti na čokoladu kao što ljudi pokušavaju ne obraćati pozornost na muhu koja ih izluđuje i na kraju u 20:55 (koji minut prije zatvaranja) otrčim do prve trgovine po svoj dnevni fiks.

Sad kad sam doma malo sam primirila čokoladne porive u obliku 10 dkg čistog zadovoljstva i prešla sam na kolačoobličnu varijantu od koje može, kao što bi to moj đed rekao, “omastiti brk“ veći broj ukućana. Oni su ovim otkrićem pak bili toliko oduševljeni da sam ga pravila u petak pa opet u nedjelju i izrazili su želju da ga dobiju i sljedeću nedjelju kad pravimo roštilj. Izgleda da ima nešto u njemu...



Recept je prilagođen prema onome iz knjige Francuska kuhinja autorica Joanne Harris i Fran Warde u izdanju Algoritma (tamo se zove "Lawrenceov kolač")

Za kolač:
18 dkg čokolade za kuhanje
18 dkg maslaca
4 jaja
12 dkg smeđeg šećera
1 šećer vanilija
20 dkg badema

Za ocaklinu:
10 dkg čokolade za kuhanje
5 dkg maslaca



1) Stavite malo vode da provri, a u međuvremenu pripremite sastojke: sameljite bademe, razdvojite žutanjke i bjelanjke (njih odmah smjestite u zdjelu u kojoj ćete ih tući).
2) Ugrijte pećnicu na 150°C i obložite kalup papirom za pečenje.
3) Na provrelu vodu stavite  zdjelu i u nju stavite čokoladu da se otopi na pari. Kada je ona gotova, dodajte joj maslac i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Žutanjke tucite sa šećerom i šećer-vanilijom pa im pomalo dodajte smjesu od čokolade i maslaca.
5) Toj smjesi rukom primiješajte samljevene bademe.
6) Istucite bjelanjke u čvrsti snijeg pa ga lagano rukom umiješajte u smjesu i onda sve zajedno ulijte u kalup.
7) Pecite 45 min (sredina će još biti mlo “živa“, ali to je ok) i pustite da se 10-ak min hladi u kalupu pa zatim na rešetki do sobne temperature.
8) Onda kolač prebacite ili na cca 45min u zamrzivač ili na dulje vrijeme u hladnjak (neophodno ga je dobro ohladiti!)
9) Ocaklinu pripremite tako da na pari rastopite čokoladu i onda joj primiješate maslac. Pustite je da se prohladi i prelijte preko ohlađenog kolača pa sve zajedno ponovno stavite da se malo stisne u hladnjaku.



Napomena:
- u kuharici piše da se umjesto čokoladne ocakline kolač može premazati s par žlica mermelade pa ako ste Sacher-tip možete probati i to
- još jednom: obavezno doooobro ohladite kolač jer sobne temperature nije bas spektakularan (jednako kao i grešno čokoladna torta)
- u nedjelju ću u ocaklinu dodati i ekstrakt naranče, mislim da bi to bio pun pogodak pa ću nadopisati kakav je bio rezultat
- za ovaj kolač ne trebate tražiti čokoladu s visokim postotkom kakaa, sasvim je dobra i obična za kuhanje (isprobala sam obje verzije), a s obzirom na to da se koristi smeđi šećer, nije preslatko 



                                              Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
petak, srpanj 11, 2008



Ne vjerujem baš u horoskop (dapače sigurna sam da mi zadnja stranica 24 sata neće previše pomoći u donošenju životnih odluka), ali čini mi se da ipak ima nešto u onim karakteristikama koje se pripisuju pojedinim znakovima. Tako i ja imam neke osobine koje su tipične za vage. Odlučiti između dva para sunčanih naočala za mene zna biti proces koji traje koliko i pregovori s Europskom unijom. Zadnji put kad sam kupovala sunčane naočale isprobala sam prvo jedno 10 naočala, zatim suzila izbor na  4 modela pa zatim na 2 i tu su nastali problemi. Ta posljednja dva para naočala sam naizmjence probala jedno 100 puta tako da mi je na kraju bilo neugodno pred poprilično ljubaznim prodavačem i rekla sam mu da sam vaga u horoskopu i da samo on radi svoj posao pa da ću se ja već nekako odlučiti. Malo se nasmijao i stvarno me pustio na miru

Osim upravo opisane neodlučnosti vage su na glasu i kao pomalo neorganizirane. I to je isto istina. Ali kad imate mamu koja je u horoskopu djevica (čitaj: čista suprotnost po pitanju urednosti), onda genetika prestaje biti primarna i jednostavno se morate organizirati. Ponekad međutim na površinu ispliva i taj potisnuti neorganizirani dio pa tako recept koji sam napravila prije jedno mjesec dana (ako ne i više) na red dolazi tek sad. Ali uostalom, nije ni važno, sasvim je prikladan za ove vruće dane. A ako ste k tome ljubitelj meksičke hrane, onda će vas ovo podsjetiti na desert koji se redovno pojavljuje na jelovnicima meksičkih restorana.




Recept za palačinke je iz kuharice Grand Larousse du Chocolat Pierrea Herméa (iako, malo ga pojednostavih...), a nadjev je plod inspiracije tog dana:

Za 10 do 12 palačinki:
10 dkg brašna
2 dkg kakaa
2 dkg štauba
2,5 dcl mlijeka
2 jaja
6 dcl piva
3 dkg otopljenog maslaca
+ ulje za tavu

Nadjev:
3 dcl vrhnja za šlag
10 dkg bijele čokolade
10 dkg kokosa
10 dkg mljevenih badema ili lješnjaka (ili kombinacija)



0) Istucite vrhnje tako da postane čvrsto, a u međuvremenu otopite bijelu čokoladu
1) Otopljenu čokoladu u tankom mlazu lijevajte u već istučeno vrhnje tako da ono zadrži čvrstoću
2) Primiješajte kokos i mljevene bademe ili lješnjake pa smjesu dobro ohladite
3) U jednoj zdjeli prosijte brašno, kakao i štaub, a u drugoj pomiješajte mlijeko, jaja, pivo i otopljeni maslac
4) Pomiješajte suhe i tekuće sastojke i ispecite tanke palačinke (smjesa treba biti relativno rijetka)
5) Pustite palačinke da se prohlade pa ih premažite ohlađenim nadjevom



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008



Svaka pekarnica u Francuskoj pravi je mini univerzum. Prvo i osnovno, već kad samo bacite pogled s ulice, ne možete odoljeti svim tim spretno oblikovanim slasticama koje, iako se proizvode serijski, djeluju kao prava mala umjetnička djela. Ako i svratite “samo po kruh“, sva je prilika da ćete iz tih Ali Babinih pećina pekarskog svijeta izaći ipak s kojim zalogajem više nego što ste predvidjeli. Kruhova ima svih boja i oblika, voćne i čokoladne pite (tartes) lukavo vrebaju u najdonjoj polici vitrina – poviše njih čokoladni kolači i torte crni kao ugljen, a sočni kao...ne pada mi na pamet prikladna usporedba. Iz košara na vrhu pulta dozivaju vas svježe pečeni croissanti, spiralna peciva punjena grožđicama (pain aux raisins), trokuti frangipane, lisnato-dizano tijesto punjeno čokoladom (pain au chocolat), brioche “s glavom“ ili u obliku pletenice. Ima tu i cijela polica rezervirana za kolače i peciva s jabukama – chaussons aux pommes, tarte aux pommes (pita od jabuka) na više načina, a ako ste se zatekli u nešto boljoj pekarnici tu ćete pronaći i rumenu tarte Tatin koju će vam (uglavnom) ljubazne pekarice podgrijati ako želite.


ovako izgleda vanjska verzija gore opisanog (u Lyonu, blizu centra grada)

Što sam preskočila? Košarice s voćem.
Njih onako lukavo postave na najvišu policu u vitrini – tako da su vam pod nosom, a da ipak ne možete do njih dok, kao što se i priliči, ne platite. Pod žućkastim svjetlom i pogledima rijeka ljudi koji ulaze i izlaze, u prostoriji okupanoj mirisom kruha i svježeg peciva svih vrsta, strplivo čekaju ove male ljepotice. Radi se o minijaturnim pitama od prhkog tijesta s nadjevom od tzv. pekarske kreme prekrivenom sezonskim voćem. 



Ovisno o veličini, jedna je košarica dovolja za dva do tri zalogaja – točno onoliko koliko je potrebno da vas namami na još. Kad sam prije 3 godine bila na tečaju francuskog u Vichyju, svako jutro tijekom mjesec dana bih prije predavanja svratila po jedan pain au chocolat, a ovo sam, vjerovali ili ne, probala samo jednom. Valjda mi se činilo presvečanim za doručak... sad je vrijeme da vlastitim košaricama ispravim tu zabludu. Iako ih možete poslužiti i u najsvečanijim prilikama, zašto si ne biste udovolili i jedan dan imali kraljevski desert poslije ručka – tko vam brani?



Nešto slično je u “odrasloj“ verziji pravila dokolica prije par dana, a ja ću s vama podijeliti jedno od novijih otkrića – novi recept za prhko tijesto koji mi je, iako teška srca to priznajem, nadmašio dosadašnji Jamiejev recept. Lakše se mijesi i više nalikuje na originalne francuske pekarske kreacije. Ova verzija dolazi iz knjige megapopularne američke autorice Dorie Greenspan pod naslovom “Baking – from my home to yours“ i dovoljna je za jedan okrugli lim promjera 22cm pa je lako moguće da ćete morati udvostručiti dozu ako je vaša forma veća od ovoga. Recept za pekarsku kremu pronađoh kod već spominjanog Pierrea Hermea (i mislim da bi bila odlična za punjenje princes krafni), a jagode su s jarunske tržnice...

Danas sam vam ustvari htjela pisati o jednom drugom kolaču, ali kako sam za njega u dobroj mjeri improvizirala i izmišljala, sad se nisam mogla sjetiti točno kako što ide pa ćete se do toga morati strpiti.

Prhko tijesto (za lim od 22cm)
17 dkg brašna (ako imate – za prhka tijesta)
6 dkg štauba
malo soli
11 dkg masla
1 veći žutanjak

1) Pomiješajte brašno, štaub i sol pa mu dodajte maslac narezan na kockice i vrhovima prstiju lagano mijesite sve dok ne dobijete nešto nalik mrvicama
2) Zatim dodajte žutanjak i izradite tijesto tako da dobijete homogenu smjesu
3) Stavite barem na pola sata u hladnjak
4) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite lim
4) Obložite ili veliki kalup ili male kalupiće tijestom (detaljne upute sa slikama: ovdje) i pecite cca 35min

Napomena: ako želite čokoladnu verziju, dodajte žličicu- dvije kakaa u prahu na samom početku kad miješate brašno i štaub

Za pekarski kremu:

4 dkg gustina
10 dkg štauba
5 dcl mlijeka
1 šećer vanilija
3 žutanjka
2,5 dkg maslaca

1) U jednoj posudi pomiješajte gustin, 3 dkg štauba, mlijeko i šećer vaniliju pa stalno miješajući na varti pustite da provri
2) Mikserom 3 minute tucite žutanjke s ostatkom šećera pa im dodajte pola čaše mlijeka i dobro izmiješajte. To će ugrijati žutanjke, a zatim sve zajedno ulijte u ostatak mlijeka i stavite na vatru
3)Neprestano miješajte sve dok se ne počne zgušnjavati i dok ne provre (bitno je stalno miješati prolazeći kuhačom po dnu da se ne bi zalijepilo za posudu)
4) Maknite s vatre i kad se malo prohladi dodajte maslac narezan na listiće pa promiješajte dok sve ne postane homogeno
5) Pustite da se ohladi i povremeno promiješajte



Pustite da se ohladi i tijesto i krema pa preko tijesta prelijte kremu i dodajte narezane jagode (ili neko drugo voće). Po želji možete na vrh staviti preljev za kolače ili ako više volite jednostavniji izgled (kao što su ove košarice na slici), ne treba vam ništa preko.

I da, u knjižnici sam posudila divnih kuharica, ali s obzirom na to da sam sad u završnom periodu razdoblja u kojem bih trebala postati dijelom prve serije bakalara u Lijepoj Našoj, prvo ću se ozbiljno posvetiti ispitima, a nakon toga vas obavijestiti o kuhinjskim pustolovinama. 5 ispita/kolokvija u 8 dana – bolje da se bacim na posao...



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:36 |Komentiraj | Komentari: 50 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 25, 2008



“Bože daj mi strpljenja, ali brzo“, natpis je koji stoji na listiću mjeseca svibnja na kalendaru u teretani u koju redovno idem. Svaki mjesec ima svoju poručicu, a ja sam uspjela svoju znatiželju staviti pod kontrolu i ne prelistati cijeli kalendar odjednom nego svaki mjesec čekam što će biti na sljedećem. Autor svibanjskog mota sigurno je na umu imao vađenje koštica iz trešanja kad je smišljao što da napiše jer je to upravo ono što je meni palo na pamet kad sam omjerala hrpu trešanja koje su čekale da ih ogolim do srži.



Clafoutis [klafuti] je francuska poslastica o kojoj ste imali prilike nešto pročitati kod kzemljopis i kod tamogdjezivimja, a ja ga “omjeram“ već od lani otkad je velika knjiga francuskih slastica Le Grand Livre de la patisserie et des desserts poštom stigla na moja vrata. Podrijetlom je ovaj desert iz dviju francuskih pokrajina: Limousin (tamo se naziva "clafoutis") i Auvergne (gdje mu ime glasi "millard"). Prema tradiciji trešnje se za ovaj kolač ne bi trebale čistiti od koštica jer se navodno “puno gubi što se tiče okusa“, kako kažu stare žene u Limousinu, ali ako mene pitate, to je poprilično dobra fora da si olakšaju posao pa sam se ja stoga ipak uhvatila tog nesretnog čišćenja.

U dva navrata sam pravila dvije različite verzije clafoutisa – jednu “običnu“, tradicionalnu i drugu s čokoladom. Svaka ima svojih čari, ali ja moram priznati da mi je čokoladna draža. Mirko (moj darling) se s tim baš nije složio pa izgleda da je omjer snaga između ovih dviju verzija 50:50.



Dakle, nakon što sam na Trešnjavačkom placu uspjela pronaći fine trešnje po povoljnoj cijeni, nakon što sam prošla pored stola za kojim je čovjek prolaznicima dovikivao “uzmite, pogledajte banane, domaće (?!), ajmo ljudi banane“ i kao šećer za kraj nakon što me je jedan nadasve kulturni prodavač kroza zube poslao u ... neću vam reći gdje... jer nisam ništa kupila kod njega, stigoh doma. Onda sam kao na početku posta, zamolila višu silu za malo strpljenja, očistila trešnje i poslije toga je sve bilo 5min posla. Ako izuzmemo čišćenje, ovo je jedan super jednostavan i jako ukusan kolač za toplije dane.

Za okrugli kalup promjera 26cm

Tradicionalni clafoutis:
60 dkg trešanja
170 ml mlijeka
6 dkg glatkog brašna
7.5 dkg štauba
1 šećer vanilija
3 veća jaja
5 dkg masla + malo za namazati kalup

0) Namastite kalup, operite trešnje i skinite im peteljke i koštice pa ih u jednom sloju rasporedite u pleh jednu do druge
1) Upalite pećnicu na 180°C
2) Provrite mlijeko i rastopite maslo
3) U zdjeli pomiješajte brašno, štaub i šećer vaniliju
4) Dodajte jedno po jedno jaje miješajući prije svakog dodavanja pa zatim mlijeko i rastopljeni maslac i sve dobro izmiješajte (pripazite da nema grudvica)
5) Prelijte preko trešanja i pecite cca 40min




Čokoladni clafoutis:

60 dkg trešanja
3 jaja
135 ml mlijeka
3 žličice gustina
2 žlice brašna
2,5 smeđeg ili bijelog šećera
1 šećer vanilija
10 dkg čokolade za kuhanje
7,5 dkg masla

0) Namastite kalup, operite trešnje i skinite im peteljke i koštice pa ih u jednom sloju rasporedite u pleh jednu do druge
1) Ugrijte pećnicu na 180°C
2) Pomiješajte jaja, mlijeko, gustin, brašno, šećer i šećer vaniliju dok ne dobijete smjesu bez grudvica
3) Na pari rastopite čokoladu pa joj dodajte maslac da se i on rastopi i onda sve dodajte u smjesu s jajima pa sve zajendo prelijte preko trešanja
4) Pecite cca 40min



Napomena:
 - u originalnim receptima bilo je manje trešanja, ali ja sam njima prekrila cijeli pleh
- još jedan dodatak je šećer vanlija
- prije posluživanja pospite štaubom
- clafoutis se jede blago topal ili dobro ohlađen (meni je ohlađen draži)
- pod uvjetom da ga ne smažete odmah, može ostati u frižideru 2 dana
- nemojte se bojati što je smjesa jako rijetka, poprilično nalikuje onoj za palačinke - to nije biskvit, dobit ćete nešto jako sočno što pomalo podsjeća na puding



                                                        Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:53 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
subota, svibanj 17, 2008



Nakon par dana što me nije bilo u ovim internetskim vodama (zbog 2 kolokvija, opečenog prsta, druženja s majčicom koja je tu bila ovaj tjedan i već pomalo kroničnog nedostatka vremena za sve što bih htjela), evo me nazad samo da vam ostavim jedan receptić koji će vam jako dobro doći ako se odlučite isprobati nešto od ovih prethodnih recepata s jagodama u kojima se koriste samo bjelanjci. U ovom se receptu naime koriste samo žumanjci, a priprema je minimalna i jednostavna. Ideja je potekla s ove prekrasne stranice: www.orangette.blogspot.hr.

Za 4 zdjelice promjera 8cm (koje sam nabavila zahvaljujući kolegici s bloga kulinarski zemljopis)



3,5 dcl slatkog vrhnja (možete čak upotrijebiti biljnu zamjenu za vrhnje za šlag, ali onda malo smanjite količinu šećera)
6 žlica smeđeg šećera
Malo soli
6 žlica vode
2 žlice šećera
4 žumanjca
1 šećer vanilija

0) Ugrijte pećnicu na 150°C i namastite 4 keramičke zdjelice
1) Na laganoj vatri pomiješajte vrhnje, smeđi šećer i sol pa lagano kuhajte dok se šećer ne rastopi. Maknite s vatre
2) U drugoj (manjoj) posudi pomiješajte vodu i šećer i napravite kramel (kuhajte jedno 5min povremeno miješajući). Kad se mrvicu prohladi lagano umiješajte smjesu s vrhnjem
3) U trećoj posudi lagano istucite jaja sa šećer vanilijom pa im u tankom mlazu dodajte mješavinu vrhnja i karamela stalno miješjući
4) Procijedite kroz sito ili cjediljku i ulijte u zdjelice. Skinite pjenu s vrha ako je ima (tako će kasnije kreme biti ljepše) i prekrijte ih aluminijskom folijom
5) Provrite dosta vode, ulijte je u jedan pleh i stavite u njega zdjelice (voda im treba doći do pola visine otprilike)
6) Pecite 45min dok ne bude poput čvrste želatine (može i 5-10 min dulje) – ne brinite ako je još malo „živo“ u sredini – stisnut će se hlađenjem
7) Dobro ohladite i servirajte hladno (samo ili uz malo šlaga)



Imam svkakvih recepata i svašta sam kuhala pa ću se nastojati malo bolje organizirati ovaj tjedan da vam to i ovdje napisem. Međutim, prvo pisanje koje me sad čeka je seminar koji mora biti gotov do utorka i od njega me već hvata „mala snaga“ kako bi se u Dubrovniku reklo...



                                           Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
petak, svibanj 9, 2008



Ne znam za vas, ali meni ovo vrijeme jako ide na živce. Probudiš se prije 7, sija sunce, uzmeš sunčane naočale (velike crne koje moj dragi zove „prozori “ ), popodne se vraćaš doma, treba ti kišobran koji naravno, nemaš (iako je mali, jednako crn kao i naočale i isto tako stane u torbu, ali ga je malo tlaka nositi ako nema baš očite potrebe). I tako iz dana u dan... Pomalo kao da smo u tropskom pojasu...

Sad kad sam podijelila s vama svoju frustriranost vremenom, podijelit ću i još jedan recept (da ne kažete da se samo žalim i ništa ne radim  )

Ovo je idealno rješenje za brzinki ručak, a sad kad ima šparoga na svakom koraku je pravi čas da ga se isproba. Kad sam prije par godina bila u Nizozemskoj kod jako dragih obiteljskih prijatelja, oni su me odveli svojim poznanicima u Amsterdam kod kojih smo jeli slanu pitu sa šparogama i sirom. To me sjećanje potaklo na potragu za receptom, ali na kraju sam se odlučila za nešto sa sličnim sastojcima, ali ipak malo drugačije. Najviše je nalik francuskom quicheu (koristila sam isti provjernei recept za tijesto za quiche), a ovi dodaci je čine još samo zanimljivijom. Recept sam prilagodila prema ideji s ove francuske stranice.





I još jedna stvar. S obzirom na to da moj dečko baš ne voli gorčinu divljih šparoga, koristila sam one iz uzgoja koje su puno manje gorke. Vi odlučite koja vam vrsta više odgovara!

Za kalup za pitu promjera 30 cm:
tijesto
23 dkg brašna (ako imate, najbolje je za prhka tijesta)
12 dkg maslaca
6 žlica vode
malo soli

nadjev:
5 dkg tanko narezane buđole
3 jaja
10 dkg svježeg sira
žlica gustog vrhnja za kuhanje (Meggle npr.)
malo muškatnog oraščića
vezica šparoga (odstraniti donje tvrde dijelove)
10 dkg goude (naribati)




1) Umijesite tijesto od navedenih sastojaka i pustite ga da počiva u hladnjaku 1h
2) Ugrijte pećnicu na 200°C
3) Prokuhajte šparoge jedno 10min dok ne omekšaju
4) Tanko razvaljajte tijesto, izbockajte ga vilicom i pustite da se 10ak min peče amo
5) U međuvremenu izmiješajte jaja, svježi sir,vrhnje i muškatni oraščić
6) Nakon 10ak min pečenja izvadite tijesto, „popločajte“ ga buđolom (stavite buđolu prvu tako da se tijesto kasnije manje moči nadjevom i bolje ispeče) pa prelijte smjesom s jajima i sirom
7) Po smjesi rasporedite šparoge i pospite naribanim sirom
8) Pecite jedno 45min dok ne uhvati finu smećkastu boju i navalite dok je još toplo!





                                            Verzija za ispis


damijenestoslatko @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 4, 2008



U principu volim modu.
Ne na način da ću otrčati kupiti prvu stvar s naslovnice, iako znam da mi npr. takav kroj suknje ne stoji, nego malo drugačije, prilagođenije. Neću svaki dan nositi visoke pete, ali ni tenisice. Za sve ima mjesto i vrijeme, a puno toga ovisi i o raspoloženju. Sva sreća da idem na fakultet na kojem se takvim stvarima ne pridaje puno pozornosti. Ako sam se ustala prekasno i ako su mi prvo pod ruku pale tenisice, navući ću ih što je brže moguće i na predavanju sam dok rečeš keks – polupočešljana, nenašminkana i u nekom nazovi-sportskom izdanju (i naravno bez bilježnice u kojoj je domaći rad koji sam napisala, ali sad moram „ćiriti“ u susjedov). Ako me pak uhvati inspiracija, priča će biti dijametralno suprotna – šminka, kosa, odjeća i cipele – sve na mjestu, a dio toga čak i po modi.

Ali koje veze moda ima s ičim na ovom blogu?

Pa ima.



Ovi šareni ljepotani koji vam se smješkaju sa slika su ustvari prava kulinarska moda. Jednako kao što bi se moglo reći da su u toj istoj kulinarskoj modi i „finger food“, „slow food“, Jamie Oliver (ili je on već out? nisam sigurna  ), fuzijski restorani, povratak tradicionalnim jelima, sushi i ine stvari. Ne znam koliko ste upoznati s ovim slastičarskim trendom, ali meni se nekako čini da vijeli web vrvi šarenim zalogajčićima. Ako se sjećate prvog designa ovog bloga, prije jedno pola godine, na vrhu se šarenila hrpica upravo ovih „macarons“. I nemojte me ispraviti i reći „nisu macarons nego makroni“ jer ovo nisu makroni. Ovo su francuski macarons [makaro – a ovo o malo izgovorite kroz nos]. 



Moja velika francuska kuharica kaže da se pretpostavlja da su macarons venecijanskog podrijetla, ali da se i jako dugo pripremaju u francuskim samostanima. Macarons iz mjesta Commercyja spominju se već  u 8. st (a mi smo u stoljeću 7. tek stigli - malo mi je sumnjiv ovaj podatak), oni iz Nancyja poznati su od 1742 i upravo su oni postali slavni diljem Europe. Toliko su bili poznati da su sestre karmelićanke iz ulice la Hache (u prijevodu sjekira - sve nešto neobično...) dobile nadimak "časne sestre macarons". Navodno se njihov recept širio zajedno s premještanjem određenih samostanskih redova. Eto, sad i to znate.

Dugo sam čekala da ih isprobam. Bili su mi simpatični na fotografijama, ali nisam vidjela što je to tako posebno u njima sve dok neki dan nisam pronašla definitivno najbolju slastičarnu u Zagrebu – onu u Branimir centru. Kolači im jesu nešto skuplji, ali ja ću radje pojesti jedan takav tjedno nego neki bezvezni svaki dan.  Imaju tri vrste čokoladnih kolača od kojih će vam pamet stati, kutijice sa čokoladnim zmijicama Pierrea Hermea o kojima sam vam pisala za sv. Nikolu, fino pakirane voćne želee, primamljive kolače koje još nisam stigla isprobati i – macarons. E kad sam ih tamo vidjela, zaključila sam da je krajnje vrijeme da i moji okusni pupoljci daju svoje mišljenje o kolačićima o kojima se izjasnio dobar dio kugle zemaljske. I mislim da vam je jasno kakva je bila presuda s obzirom na to koji post upravo čitate.



I zato, kad vam se pruži prva prilika, skoknite po jedan kolačić u Branimir centar i ako vam se svidi, zasučite rukave (u biti to vjerojatno neće biti potrebno s obzirom da se povelikim koracima približđava sezona kratkih rukava).
Recept sam pronašla u Desserts Magazineu, a „sparila“ sam ga s čokoladnom kremom iz kuharice o čokoladi Pierrea Hermea (koji inače slovikao najveći stručnjak za macarons pa ću sljedeći put isprobati njegovu verzju). Krema je nevjerojatno jednostavna i idealna je za lijepljenje kolačića (ne nužno ovih, može i za neke druge)

U ovom je receptu jako važno doslovno slijediti upute pa evo:

za kolačiće:
3 bjelanjka (cca 100g)
50 g kristalnog šećera
200 g štauba
110 badema
po želji boja za kolače i/ili kakao

za kremu:
150 g masla
160 g tamne čokolade
1 dcl mlijeka

0) Pripremite sastojke: bjelanjci ne smiju biti ravno iz hladnjaka, bademe blanširajte (kratko prokuhajte) pa im odstranite koru i sameljite ih što je finije moguće
1) Mikserom tucite bjelanjke pa im pomalo dodavajte kristal šećer. Morate dobiti čvrstu smjesu
2) Pomiješajte štaub i mljevene bademe pa ih jakim pokretima umiješaje (ručno) u bjelanjke – znam da je ovo suprotno od onoga što inače piše u kuharicama (ne miješati jako da bjelanjci ne splasnu i sl. ali ovdje to jednostavno tako ide. Znat ćete da ste dobro promiješali sastojke ako se kad istresete žličicu smjese, onaj mali repić na vrhu sam utopi u ostalo, tj. eko ne ostane čvrsto gore
3) Obložite pleh(ove) papirom za pečenje
4) Ako želite raznobojne kekse, razdijelite smjesu na više dijelova i svakom dodajte po malo boje za kolače
5) Smjesom napunite štrcaljku ili pekarsku vrećicu s običnim okruglim nastavkom i na papir za pečenje istisnite male kružiće
6) Pustite ih da odstoje 1h (ne preskakati ovaj korak - tako se već prethodno malo sasuše i dobiju hrskaviju koru kasnije) i ugrijte pećnicu na 150°C
7) Pecite ih 12-14 min, a kasnije odvojite od papira nožem. Pustite ih da se sasvim ohlade prije lijepljenja kremom



Za kremu (ovo je najbolje napraviti dok čekate 1h prije nego što macarons stavite u pećnicu:
1) Rastopite čokoladu na pari, dodajte joj maslo
2) Ugrijte mlijeko i prelijte ga preko čokolade
3) Sve zajedno dobro izmiješajte i stavite u hladnjak da se stisne

Kad su macarons pečeni i ohlađeni lijepite dvije polovice žličicom čokoladne kreme.



...bilo je i puknutih...
(zato je važno dobro izmiješati smjesu - ako ostane prečvrsta, pucaju)

Još par stvari:
- možete ih bojati bojom za kolače ili kakaom ili pak nekom drugim suhim prirodnim bojilom
- postoji ogroman broj varijacija na temu, ali ja sam se za početak zadržala na najjednostavnijoj, ako isprobam još nešto, bit ćete obaviješteni
- uspješan macaron je onaj koji ima „stopalo“ tj. koji ima ovaj mali pjenasti dio na dnu
- ne morate ih lijepiti isključivo ovom kremom, može biti i bilo koja druga, pa čak i mermelada!
- pogled na ove slatkiše će vam sigurno izmamiti osmijeh pri pečenju pa je poželjno često virenje u pećnicu (bez otvaranja)
- macarons mogu biti prekrasan poklon - zamotajte ih u celofan i eto savršenog dara koji je k tome još i vaših ruku djelo



Evo većina vas se bila izjasnila za slatko pa sam vam ispunila želju, a imam još hrpu drugih stvari koje sam radila i samo čekaju da se presele u digitalne sfere. Nadam se da će to biti jako brzo jer su većinom u pitanju sezonske stvari tipa jagoda, špinata, šparoga i sl.



                                               Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, travanj 29, 2008



Rekla sam vam već što mislim o siru. Što se mene tiče, u nekim stvarima može, u drugima pak ne. Da ovo nisam prvo imala priliku probati, sama se vjerojetno ne bih odlučila na spremanje ovog jela. Srećom, ovo je bila jedna od stvari koje smo učili raditi na radionici francuske kuhinje i iako nisam bila sigurna hoće li mi biti po volji, hrabro sam zagrizla i.... jako mi se svidjelo

Sve je jako jednostavno, nema puno ni lonaca ni sjeckanja i sve je gotovo za pola sata. Jedino što vam treba su malo veće gljive nego što je uobičajeno. Ja sam neki dan sasvim slučajno naletila na paket kršnih primjeraka i evo, naš susret bio je koban, vidite kako su završile 

Što se kombiniranja tiče, možete ih poslužiti kao prilog ili pak kao glavno jelo za vegeterijance (u tom slučaju, trebate misliti na količinu). Od originala sam odstupila smo u tome što sam po vrhu dodala još mozzarelu koje u prvobitnom receptu nije bilo, a čisto onako sebi za volju sam stavila i malo muškatnog oraščića pa tko voli nek izvoli...

potrebni sastojci
šampinjoni
svježi sir (meni je najdraži Vindijin, taj se kod nas doma redovno troši)
svježi peršin
svježi vlasac
sol
papar
i po želji malo mozzarele i muškatnog oraščića




0) Malo operite šampinjone, posušite ih ubrusom i odstranite im stapke
1) Stavite pećnicu da se grije na 200°C
2) Sitno nasjeckajte peršin i vlasac pa ga u posudi pomiješajte sa svježim sirom
3) Posolite, popaprite, dodajte muškatnog oraščića po želji i tom smjesom napunite šampinjone
4) Ako želite fini zapečeni vrh, dodajte preko sira još malo mozzarele
5) Malo namastite posudu u kojoj ćete ih peći i pecite dok ne poprime smećkastu boju (kao na slici)
6) Poslužite toplo





Još pokoji recept s radionice:
- krem juha od šampinjona
- pašteta od pilećih jetrica

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 2, 2008




Hmmm... otkud da krenem, ni sama ne znam. Opet je prošlo par dana od zadnjeg posta, ali sad je baš neka faza da sam u silnoj strci pa za blog na kraju ne ostane vremena. Malo ispiti, malo iščekivanje rezultata kod profesorice koja je očito zaboravila kako je to biti student i ne spavati noću radi nervoze, pa onda još neki mali poslić koji sam nabavila, a koji mi oduzima dosta vremena za pripremu, neki seminari i sl  A usto ovaj semestar imam i faks subotom (jednostavno sam se morala i ovdje potužiti na tu činjenicu  )

Ali zato danas imam nešto uistinu sjajno za vas.  Ako dosad niste isprobali ništa s bloga, ovo stvarno morate. I požurite jer ovo nije hrana za ljetne dane.

Tarte Tatin (čita se tart tatan – ovo an malo više kao da ono nepristojno kažete a? umjesto molim? kad vas netko nešto pita,  a vi niste čuli) je jedno od jela o kojima nam je na kolegiju o francuskoj kulturi govorila profesorica na fakultetu na prvoj godini. Imala je dobar izbor jela koja nam je predstavila... Što god sam od toga uspjela probati, svidjelo mi se. Tako je bilo i s ovom pitom. Pružila mi se prilika da je isprobam u Parizu kad sam bila na jednoj studenstkoj razmjeni i mmmm... ljubav na prvi pogled... hoću reći ugriz.



Kad sam se vratila doma, krenula je potjera po internetu za dobrim receptom za tu pitu. Prvi eksperimentalni pokušaj sam odradila zajedno s mamom, pita je nestala u minimalnom roku i znalo se da ide u službenu kuharicu. U međuvremenu ju je ona napravila još pokoji put i malo izmijenila vrijeme pečenja i na kraju dobila tako dobar rezultat da je bilo slučajeva da cijeli pleh pite nestane preko noći! Kakve je to posljedice imalo na želudac dotičnoga, možete samo zamisliti

A s obzirom na to da uglavnom volite pričice o hrani, ispričat ću vam koja legenda kruži u vezi ovog tako slasnog kolača. Odmah da vam kažem, ja u to sve skupa baš ne vjerujem, ali eto, zanimljivo je.





Predaja kaže da je Tarte Tatin nastala u hotelu Lamotte-Beuvronu u Francuskoj godine 1889. Taj hotel su vodile dvije sestre – Stéphanie i Caroline Tatin. Postoje različite priče koje se tiču samog nastanke pite, ali najpoznatija je ona koja kaže da je Stéphanie, koja je inače vodila kuhinju, jednog dana jednostavno bila prezaposlena i da je jednog dana htjela napraviti tradicionalnu francusku pitu od jabuka, ali da je ostavila jabuke da se predugo krčkaju u maslu i šećeru. Kad je osjetila intenzivan miris, pokušala je spasiti što se spasiti dalo pa je tijesto jednostavno stavila na vrh jabuka i sve skupa gurnula u pećnicu

Druga verzija priče kaže da su jabuke “slučajno” upale u karamel i da joj je ideja tijesta po vrhu “slučajno” pala na pamet, ali to baš ne drži vodu jer je ovo jednostavno predobro da bi bilo plod slučajnosti.





U svakom slučaju, gostima hotela se pita toliko svidjela da je ubrzo postala zaštitnim znakom te ustanove i to se pročulo sve do Pariza gdje se ubrzo počeo posluživati pod nazivom “pita sestara Tatin” u slavnom restoranu Maxim`s na Place de la Concorde gdje i danas stoji na meniju.



S vremenom se ova pita počela pripremati u raznoraznim  verzijama pa se tako pravi Tarte Tatin od krušaka, bresaka, ananasa pa čak i rajčica ili luka. Mislim da je klasična verzija ipak broj jedan 
 
Nadjev:  
15 dkg masla  
15 dkg štauba (može i obični šećer)
1 kg (otprilike) jabuka šećer-vanilija 
malo cimeta    

Tijesto:
34 dkg brašna (isprobala sam ono brašno za prhka tijesta i sjajno je)
6.5 dkg šećera
13.5 dkg masla
2 žumanjca
malo soli
malo vode

1) Umijesiti tijesto, formirati ga u kuglu i pustiti ga da malo odleži u hladnjaku
2) U pleh staviti maslo, štaub i šećer vaniliju i stviti u pećnicu da se malo zgusne i karamelizira(na 180C) – to traje 20-30 min i treba promiješati svako malo tako da šećer koji počne hvatati boju gurnete prema sredini
3) Dok je maslo sa šećerom u pećnici, oguliti i narezati jabuke na četvrtine, izvaditi im onu tvrdu sredinu
4) U pleh zatim dodati oguljene i narezane jabuke i položiti ih tako da okrugla strana bude prema dolje
5) Malo posuti cimetom (ovo ne ide u original, ali daje finu aromu)
6) Vratiti u pećnicu na 15-20 min
7) Nakon toga tijesto izvaditi iz frižidera, razvaljati ga na cca ½ cm debljine i položiti ga na vrh preko jabuka pa sve skupa vratiti u pećnicu (tijesto slobodno možete malo sa strane zavući u pleh bez obzira na tekućinu – sve će se to ispeći)
8) Pustiti da se peče dok jabuke ne dobiju narančastu boju i dok tijesto dobro ne potamni, cca 45min na 180C
9) Kad je gotovo dok je još toplo, položiti veliki tanjur na vrh i okrenuti
10) Može se posluživati uz šlag i/ili mascarpone (iako se meni to čini nepotrebno)


maslo i šećer nakon boravka od 20ak min u pećnici


razvaljano tijesto


tijesto preko pečenih jabuka


pečeno, prije prevrtanja


...poslije prevrtanja

Napomena:
1) Preporučuje se da se ova pita poslužuje topla, ali je sjajna i kad se ohladi
2) Ova količina je dovoljna za pleh 25 x 30 cm (ja sam danas pekla u nešto manjem okruglom plehu – 26 cm pa sam mrvicu smanjila dozu)

I na kraju uživajte u karameliziranim jabukama s finim prhkim tijestom....Ogladnila sam od ovog pisanja, idem po još jedan komad 



                                     Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 28, 2008



Nije me bilo par dana, nisam kuhala, nisam jela (to se samo tako kaže  ), vrijeme sam uglavnom provela s nosom u knjizi. Ali isplatilo se...valjda. Vidjet ćemo još sutra kako je prošao THE ispit. S obzirom na to da se nisam baš družila s kuhinjom zadnjih dana, a da ipak ne bih htjela da ostanete predugo zakinuti za neki fini recept, danas ću vam napisati recept za francuski creme caramel. To je jedan od deserata koje smo pripremali na radionici francuske kuhinje, a mislim da će Ireni poslužiti kao solidna zamjena za crème brûlée

Dakle ovo nisam pravila ja, ali moje su oči vidjela pripremu pa mogu biti poprilično sigurna da će ispasti i više nego dobro ako se odlučite isprobati.

1 l mlijeka
8 jaja
16 dkg šećera
2 šećer vanilije

+za karamel:
4 žlice šećera
2 žlice vode

1) Napraviti karamel pa ga preliti po dnu kalupa u kojem ćete peći kremu
2) Ugrijati pećnicu na 200C
3) Tući jaja i šećer
4) Ugrijati mlijeko pa ga polako dodati u jaja
5) Cijelu tu smjesu preliti u kalup preko karamela
6) U veći pleh (onaj koji dolazi s pećnicom) staviti vrelu vodu za „kupku“ pa u nju kalup sa smjesom (voda treba doći otprilike do pola i mora biti vruća)
7) Staviti u pećnicu i kad uhvati laganu boju smanjiti na 180C, a 10ak min kasnije na 150C (sve zajedno treba se peći jedno 40min)
8) Pustiti da se ohladi i prevrnuti na pladanj za posluživanje, servirati hladno

Eto, samo toliko od mene za danas, ubrzo stiže nešto novo. Odoh ja u horizontalu

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, veljača 12, 2008



„Može stajati u frižideru i do tjedan dana ako je zamotan u prozirnoj foliji“, reče on. 

S obzirom na to da je ovo zadnja rečenica u receptu, moglo bi se slobodno zaključiti  da je recept samo jedan veliki vic. Jer da ovo ostane nepojedeno dulje od jednog dana je ravno nemogućem. Ali s obzirom na to da Pierre Herme nije komičar nego vrhunski slastičar, možemo jedino zaključiti da je došlo do tiskarske greške pa da su nadodali jednu rečenicu gdje je ustvari nije trebalo biti.



Pierrea Hermea sam vam već spominjala. To je jedan od najpoznatijih francuskih slastičara današnjice. U slastičarske vode uplovio je već sa 14 godina, a 1998. je s partnerom Charlesom Znatyjem otvorio prvu trgovinu slasticama u Tokiju da bi danas firma Pierre Hermé Paris® bila simbol za sofisticirane  vrhunske gurmanske proizvode. Uvijek je u potrazi za novim i neobičnim spojevima okusa i mirisa, a inspiraciju traži u svim kuhinjama i aromama svijeta. Nazivali su ga Picassom slastičarstva (Vogue), slastičarskim provokatorom (časopis Food&Wine), avangardnim slastičarom i čarobnjakom okusa (New York Times), kuhinjskim emperatorom (New York Times) te kraljem modernog slastičarstva (The Guardian).

Imajući u vidu ovaj recept (koji dolazi iz kuharice o čokoladi o kojoj sam vam pisala na samom početku ovog bloga), od svih ovih gore navedenih poetskih opisa, ja bih se opredijelila za čarobnjaka okusa. Dugo sam omjerala ovaj recept (i zbog njega sam se upustila u kandiranje đumbira) i konačno je i na njega došao red prije par dana. Ono što me oduševljava u ovoj kuharici je preciznost podataka o pečenju i sličnom. Dosad sam rijetko nailazila na recepte u kojima piše “tucite 8 minuta” – a to je baš ono što volim. Precizno (kad su kolači u pitanju – inače volim malo šlampavosti )



Inače, u receptu piše da b se kolač trebalo konzumirati sutradan i čuvati u frižideru, ali da vam iskreno kažem, sutradan su u slučaju mog primjerka kolača doživjela svega dva komadića i došli smo do zaključka da je kolač bio bolji na dan kad je ispečen. Eto toliko, na znanje i ravnanje, a vi kako volite…

14 dkg marcipana
16 dkg štauba
18 + 2 dkg masla
4 jaja
žlica i pol kandiranog đumbira
7 dkg tamne čokolade
18 dkg brašna
4 dkg kakaa u prahu
½ kesice praška za pecivo
1.5 dcl mlijeka

0) Nasjeckajte čokoldau na sitne komadiće (1 kockicu na 4 dijela) pa isto to napravite i s đumbirom. Obložite kalup za pečenje kruha (veličine 18-30cm) papirom za pečenje.
1) Rastopite maslo na laganoj vatri i pustite ga da se prohladi (ali treba ostati tekuće)
2) Rukama pomiješajte marcipan sa štaubom pa zatim smjesu stavite u mikser dok ne dobijete nešto poput pijeska
3) Dodajte jedno po jedno jaje svaki put čekajući da se prethodno dobro umiješa
4) Ugrijte pećnicu na 240C
5) Dodajte otopljeni maslac (18 dkg) i miksajte 8 minuta, a zatim dodajte mlijeko
6) Pomiješajte brašno s kakaom i praškom pa zatim sve zajedno ručno umiješajte u smjesu s marcipanom. Možete i malo promiješati mikserom na najmanjoj brzini dok sve ne bude homogeno
7) Ručno umiješajte komadiće čokolade i nasjeckani đumbir
8) Smanjite pećnicu na 180 i stavite kolač da se peče
9) Nakon 10 min kistom premažite površinu kolača preostalim maslom i pustite da se peče još 50min
10) Provjerite je li kolač gotov tako da ga bocnete nožem – nož mora izaći čist
11) Kad je gotov, ohladite ga na rešetki


iz bočne...


... i iz ptičje perspektive

Napomena: ako želite, možete (kao što se na slici vidi) preostali marcipan nasjeckati na komadiće i ubaciti zajedno s čokoladom i đumbirom

Ovo je definitivno jedan od mojih favorita - nimalo suh kolač prožet aromom marcipana. Ako ga budem češće pekla, morat ću na dijetu

damijenestoslatko @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 6, 2008



„Evo paštete“, kaže meni dragi sinoć gledajući Jadranku Kosor na TV-u u akciji Petrova trudionica. Pa da se naše poimanje paštete ne bi svodilo samo na naše bajne političare i na onu nutricionističku Hiroshimu zvanu kupovna pašteta, danas ću vam napisati ponešto i o tom francuskom specijalitetu

Pašteta se često servira kao predjelo uz tost, a pravi se od sasjeckanog mesa (najčešće jetre – pileće, svinjske, pačje, guščje i teleće) masnoće, začina, a nekad i s gljivama (npr tartufima iz regije Perigord), vinom, portom ili konjakom

U francuskoj kuhinji postoje dva tradicionalna načina pripremanja paštete:
a) pâté en croûte (doslovno: “pašteta u kori”) – to je pašteta pečena u tijestu, najčešće u obliku štruce
b) pâté en terrine (riječ terrine dolazi od terre što znači zemlja, a odnosi se na posudu za pečenje od terracote) – riječ je o pečenoj pašteti koja se tijekom pečenja stisne pa ju se za što dulje čuvanje prelije dozom želatine koja služi kao izolator.
Grublje mljevene paštete se zovu pâté de campagne (doslovno prevedeno: seljačka pašteta)

Najkontroverzniji oblik paštete je tzv. foie gras – pašteta koja se priprema od guščje jetre i za čiju je pripremu potrebno hraniti guske na sliu ne bi li im jetra narasla na zadovoljavajuću veličinu. S obzirom na to da je takvo hranjenje guski dugotrajan proces, te paštete su i najskuplje. Postupak je poznat još od antičkih vremena kad su se guske hranile smokvama, ali otkad su Europljeni „otkrili“ Ameriku, isti se proces odvija pomoću puno jeftinije kombinacije vode i kukuruza. Industrijski se foie gras u Francuskoj proizvodi u Perigordu i u Strasbourgu, ali ipak najveću količinu prerslih guščjih jetre uvoze iz Poljske, Mađarske i Izraela (tako im je puno jeftinije). U zadnje vrijeme ima jako puno polemika o tom bi li trebalo prestati s proizvodnjom takve paštete radi okrutnog načina proizvodnje.

Inače obožavam paštetu (priznajem, nekad čak i onu kupovnu...iako se trudim to ne prakticirati) i kad sam išla na prošli ciklus radionica francuske kuhinje ovaj recept je bio pravo otkriće. Tko god je dosad probao, oduševio se. Čak je i moja mama (inače zagriženi protivnik bilo čega što čak i nalikuje na paštetu) izjavila „pa ovo čak ne smrdi“ – najveći kompliment koji jedna pašteta može dobiti iz njenih usta (ipak, nije išla tako daleko pa da je proba, to bi ipak bilo preradikalno). 



Za popriličnu hrpu u kojoj će uživati brojni ukućani treba vam:
2 srednja luka
2 češnja češnjaka
20 dkg hamburgera (kuhane pancete)
50-80 dkg što svježijih pilećih jetrica (bez srca s kojima ih obično pakiraju)
10 dkg masla
konjak (što bolji, to bolje)
sol
papar

1) Narežite luk i hamburger na komadiće
2) Ugrijte malo ulja ili masla i zažutite na njemu luk i hamburger dok luk ne uhvati finu boju
3) Narežite jetricu na komadiće i dodajte u tavu te pržite jedno 5 min dok se ne popeče sa svih strana tj. dok ne bude potpuno ispržena
4) Ostavite da se potpuno ohladi i zatim stavite u blender i nasjeckajte tako  da dobijete više ili manje homogenu smjesu (ovisi kako volite)
5) Toj smjesi primiksajte maslo i konjak i na kraju  začinite po želji
6) Obavezno ostavite jedno 6 sati (najbolje bi bilo preko noći) u frižideru da se stisne

Napomena:
- u ovisnosti o tome koliko volite ušminkani ili prirodni izgled hrane, možete fino nasjeckati sve sastojke blenderom ili ih možete ostaviti nešto grublje nasjeckane
- isto tako, ako želite, možete paštetu staviti u neki rebrasti kalup  (kojeg onda treba malo premazati maslom prethodno) pa poslužiti gostima
- ne pretjerujte s količinama (u mojoj okolini je bilo slučajeva koji su pojeli skoro pa cijelu dozu jer su bili jako gladni i svidjelo im se, ali to nije dobro završilo za želudac određenih osoba) Inače, s normalnih količinama nećete imati nikakvih problema


Bon appétit!

damijenestoslatko @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2008



Nije me bilo par dana, nisam ništa kuhala – bilo je svakakvih obaveza i na faksu, a još više izvan njega, ali o tom potom... S obzirom na taj nedostatak vremena i na ono „da mi je nešto slatko“ koje mi se od jutros mota po glavi, jutros sam se odlučila za jedan express recept. Osim želje ze glukozom, u izboru recepta me vodio i jedan mali „eksperiment“. Jučer sam kupila ni manje ni više nego K plus lisnato tijesto. Inače ne kupujem baš te njihove proizvode, ali na pakiranju sam pročitala da je proizvođač tijesta Ledo pa me zanimalo je li to ustvari isto ono za što plaćam 50% više ako je pakirano u Ledovu foliju. I čini mi se da jest...



Današnji recept  je iz serije francuskih slastica koje možete pronaći u njihovim pekarama, a čini mi se da se kod nas ista stvar zove svinjske uši. E sad, najčešći naziv kod Francuza (pod kojim ćete ove kolačiće naći u svim kuharicama) je palmiers, tj palme  (radi navodne sličnosti s istima...), ali dolazi još i pod imenima: slonovske uši, anđeoska krila i leptirići. Meni su ova anđeoska krila nekako zvučala puno romantičnije  od svinjskih ušiju pa je eto tako današnji post dobio ime.

Samo 2 sastojka (količine za otprilike 40kom):
20 dkg lisnatog tijesta (1/2  paketa)
10 dkg štauba

0) Zagrijte pećnicu na 200-210ºC i obložite lim papirom za pečenje
1) Pospite podlogu polovicom štauba i razvaljajte tijesto tako da dobijete jedan veliki pravokutnik
2) Po njemu pospite ostatak štauba
3) Zarolajte krajeve prema sredini (kao na mom umjetničkom djelu tu dolje )
4) Režite šnite debljine 1cm
5) Posložite u lim s razmakom od jedno 5 cm (u jedan lim vam stane otprilike 20 komada – morat ćete peći u dva navrata)
6) Stavite peći na jedno 15-20min (na pola pečenja pomoću tankog noža preokrenite kolačiće)







Napomena: Ako vam tijesto bude premekano da biste njim spretno rukovali u trenutku kad ga zamotate, stavite ga na koju minutu u zamrzivač pa tek onda režite.

Jedina mana – prebrzo nestanu (nemojte da vas količina zavara – 40kom možda zvuči puno, ali ako imate dosta zainteresiranih za vaše kuharsko umijeće, ništa ispod 40dkg tijesta neće biti ni izdaleka dovoljno)



damijenestoslatko @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 35 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007



Danas nema egzotike
Za hladne zimske dane, ništa bolje od domaće juhe! Danas ću vam napisati recept za francusku krem juhu od šampinona koju smo kuhali na radionici o kojoj sam vam pričala. Ako volite gljive, ova juha je pun pogodak: nema puno posla oko nje, dok se kuha, imate slobodne ruke, a na kraju ispadne jako ukusno

Za 2l vode vam treba:
40 dkg šampinjona
1 srednji luk
2-3 češnja češnjaka
3 krumpira
sol, papar, vegeta po želji
peršin
vrhnje za kuhanje

1) Stavite vodu da provri
2) Izrežite šampinjone na listiće i krumpir na kockice pa ih dodajte u vodu
3) Dodajte i luk i češnjak narezan na ploškice i pustite da se kuha 30ak min (dok krumpir ne bude gotov)
4) Maknite s vatre, izmiksajte štapnim mikserom
5) Dodajte začine i umiješajte vrhnje
6) Poslužite posuto peršinom

Dobar tek!

damijenestoslatko @ 15:49 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2007


teta Doris u akciji

Ne dajte da vas naslov brine, neću pokušati zarađivati na vama! Radi se o tome da se od ponedjeljka do jučer (četvrtka) u Francuskom institutu u Bogovićevoj 1 održavala radionica na temu francuske kuhinje. To je bila prva takva radionica, a već sljedeći tjedan kreće nova pa onda ide pauza za Božić i opet kreću u prvom mjesecu. Iskreno se nadam da će ta praksa zaživjeti jer sam naučila svašta novo, a ako se nastavi s radionicama, program se neće ponavljati nego će svaki put u pitanju biti nove „delicije“

Tako smo vam se mi družili četiri dana navečer od 18.00 do 20.00  i bilo je jako fino. Tečaj je održala teta Doris koja je preko 20godina živjela u Francukoj, točnije u Strasbourgu i koja nam je ovom prilikom uz jako puno dobre volje, truda i smijeha odala djelić svojih kuharskih tajni.


s lijeva na desno: Višnja, Amalija, Ivana, 
Mia, teta Doris, moja malenkost, Igor i Iris

Naučila nas je spremati (za svaki dan po jedno jelo i jedan desert):
- lisnato tijesto punjeno šunkom i sirom
- čokoladni mousse
- pitu od jabuka (naravno, na francuski način)
- gratin dauphinois (gratinirani krumpir)
- šampinjone punjene sirom
- paštetu od pileće jetrice
- zapečeni sladoled
- krem juhu od šampinjona
Nije loše, zar ne?











Društvo je bilo super: svi zainteresirani za kuhanje, puni zanimljivih ideja i savjeta (npr nisam znala da ako presolimo neko jelo možemo ubaciti u njega jedan krumpir koji će „popiti“ višak soli – treba isprobati, naravno, ali tako kažu...).

Iako nas je naša voditeljica zvala „moje dame“, imali smo i jednog dečka u našoj maloj ekipi.


teta Doris i Igor

Ako vas zanima kako se to sve odvijalo – teta Doris je kuhala, mi smo gledali, zapitkivali, otvarali pećnicu i kad treba i kad ne treba (oni koji trebaju će se prepoznati u ovom opisu), par puta smo čak zalutali i u političke vode, pili smo kavicu, grickali usput keksiće (između ostalog i one mendiants iz prošlog posta) i svaki put smo na kraju degustirali ono što smo taj dan spremali – znači fina francuska večera zagarantirana


Višnja i Mirna
mmm... kako je to fino


Igor i ja
dobra hrana garantira i dobro raspoloženje


Iris
u iščekivanju prve žlice juhe


mama Mirna i kćer Mirta
zadnji dan su nam se pridružile i mlade snage

Zadnji dan nas je naša teta Doris dočekala s fino postavljenim stolom i s po jednim malim licitarskim srcem za svakog od polaznika. „Da je se sjetimo“, kaže. E pa sjetit ćemo je se jako često, to je sigurno, a vjerujem da će se dobar dio polaznika vratiti po još koji fini recept iz njene francuske riznice.



Ja vam sad tu neću pisati sve te recepte odjednom (recepte za mousse i punjeno lisnato tijesto neću ponavljati jer su slični onome o čemu sam vam već pisala u priješnjim postovima) nego ćete se morati malčice strpiti , a ja ću vam dozirano, malo po malo odavati male tajne francuskih majstora

Hvala našoj dežurnoj fotografkinji Višnji na finim sličicama i veliki pozdrav društvu s tečaja!

damijenestoslatko @ 16:14 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007








Božić se sve više i više približava i s njim dolazi i vječno pitanje poklona za koje ću s vama podijeliti jednu ideju. Najljepše je kad otvorite paketić pod borom, a tamo stoji nešto za što je netko uložio barem 5minuta svog vremena i napravio sam. Lijepo je vidjeti da je poklon uistinu namijenjen nekome kao osobi, a ne samo „odrađen“, tj. kupljen tek toliko da se nešto kupi. Tako za čokoljupce u vašoj blizini ovaj Božić možete pripremiti male čokoladne diskove s raznim orašastim plodovima na vrhu. Zamotajte ih u celofan ili spremite u neku lijepu limenu kutijicu i direkt pod bor!

Kao i recept od neki dan, i ovo je tradicionalno božićno francusko „jelo“. Ovi sitni zalogajčići su najrasprostranjeniji na jugu, točnije u Provansi u gdje čine obavezni dio božićnog obroka. Oni pripadaju zadnjem dijelu ručka u kojem se jede tzv. „13 božićnih deserata“. (ako se pitate zašto baš 13, zbrojite Isusa i njegovih 12 apostola) Koliko god vam to preobilno zvučalo, puno je skromnije nego ono što se obično nalazi na našim stolovima za božićni ručak... Radi se o tamnom i svijetlom nugatu, kruhu začinjenom maslinovim uljem, raznim orašastim plodovima te sušenom i svježem voću. Među tim slatkarijama nalaze se i „mendiants“ što doslovno znači prosjaci koji simboliziraju četiri monastička reda i boju njihovih halja:
- grožđice za dominaknce
- lješnjaci za augustince
- suhe smokve za franjevce
- i bademe za karmelićane



Provansa

Ovo je naravno, klasična tradicionalna varijanta, ali vama nitko ne brani da se igrate bojama i okusima.. Čokoldu možete posuti čim god vam padne na pamet: pistacijama, bademima, orasima, indijskim oraščićima, lješnjacima, krokantom, svijetlim i tamnim grožđicama, suhim šljivama, sušenim brusnicama i smokvama, osušenom koricom naranče, čak i komadićima keksa...pustite mašti na volju.
Ja sam se danas držala poprilično jednostavne varijante, jedino što sam promijenila je da sam koristila 3 vrste čokolade: bijelu, mliječnu i za kuhanje, a osim toga sam se zadržala na bademima, grožđicama i orasima (čitaj: onome što sam pronašla u ormaru )

Od sveukupno 30 dkg čokolade sam dobila 45 komada

Ovaj put nema baš nekog pravog recepta:
- na ravnu i hladnu podlogu stavite komad papira za pečenje
- rastopite čokoldu na pari
- žličicom radite diskove na papiru za pečenje (5 po 5 komada npr.)
- na vrh stavite kombinaciju sušenog voća koju želite (nastojte stvoriti lijepe kontraste po pitanju boje)
- ostavite da se stvrdnu (ako ste baš u stisci s vremenom, možete ih malčice staviti i u frižider, ali ne na predugo vremena)
- kad su u potpuno krutom stanu, odlijepite ih od papira pomoću tankog noža i čuvajte zatvorene ili umotane na hladnom mjestu (tj. pod bor u ugrijanoj prostoriji ih stavite u posljednji trenutak - tj. kad gosti već zvone i kad je panika jer dnevni boravak nije baš uredan koliko bi trebao biti )


prije



i


poslije hlađenja

Tko god dobije paketić ovih slastica, sigurno će mu se ocrtati osmijeh na licu, a u sreći i zajedništvu i jest bit blagdana (koliko god to otrcano zvučalo ovako napisano, istina je)



damijenestoslatko @ 14:42 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 11, 2007



Svi ste vjerojatno čuli za onu pričicu u koja kaže da je francuska kraljica Marie Antoinette (žena Louisa XVI) neposredno uoči Frnacuske revolucije kad su joj rekli da narod nema kruha, izjavila: „Neka jedu kolača!“ E pa dvije su stvari sasvim naopkae u svemu tome.
Br. 1: Nije rekla „Neka jedu kolača (franc. gateau)“ nego „Neka jesu brioš – slatki kruh (franc. brioche)“
Br. 2: To uopće nije rekla Marie Antoinette nego jedna od njenih prethodnica (Marie Therese – žena Louisa XIV) i to puno prije Francuske revolucije.


tako je brioche zamislio 
1763 (tj. neposredno prije Revolucije) 
izvjesni Jean Baptiste Simeon Chardin

Iako povjesničari već dugo upozoravaju da nije povijesno utemeljena ova anegdota i dalje kruži...

Međutim, ono što nas zanima u cijeloj toj priči nije baš povijesna istina nego taj famozni brioche...
Navodno se pojavio u Normandiji u 16.st., a postoje i mnoge teorije koje se bave tim otkud dolazi samo ime te poslastice. Najmaštovitija od njih (ali nažalost nimalo istinita, koliko god praktična i imaginativna bila) je pretpostavka Alexandrea Dumasa (o kojem je bilo riječi već u članku o pizzi) da riječ brioche dolazi od naziva francuskog sira brie koji se prema njegovom objašnjenju koristio za izradu tijesta u samim počecima izrade ovog slatkog kruha. 


Normandija

A evo i mala lekcija francuskog (ne mogu odoliti... )
- u svakodnevnom, neslužbenom govoru brioche znači nespretnost
- Avoir une brioche au four (imati brioš u pećnici) znači : biti trudna
- Prendre de la brioche (uzeti/dobiti brioš) znači dobiti stomčić

A sad slijedi i originalni recept iz jedna fine francuske kuharice (za 1 veliki brioš ili 6 malih):
25 dkg + 1 žlica brašna
½ kocke svježeg kvasa
0.35 dcl mlijeka
malo soli
5 dkg  + 1 žlica štauba 
3 jaja
10-12 dkg masla (omekšalog, ali NE rastopljenog)
+ brašno za posipanje radne površine
žumanjak za premazivanje


prije


i poslije dizanja

1) U jednu zdjelicu stavite žlicu brašna, žlicu šećera i mlako mlijeko zajedno s kvascem. Poklopite tanjurićem i stavite na toplo mjesto da se kvasac digne (nešto više o tome i o čarima dizanog tijesta pročitajte ovdje)
2) Ugrijte malo brašno pa ga posolite i dodajte mu šećer, jaja i kvas
3) Umijesite tijesto i zatim malo po malo dodavajte maslo
4) U ovoj fazi tijesto je jako ljepljivo i čini vam se da nema šanse da ćete ga umijesiti (ja sam sa žaljenjem razmišljala kako će sve završiti u smeću), ali to je normalno pa samo nastavite dodajući malo po malo još brašna (ali nemojte pretjerati!) sve dok ne dobijete tijesto koje je glatko i sjajno i kojim se može rukovati
5) Stavite ga u zdjelu, pokrijte krpom i ostavite da se diže jedno sat vremena na toplom dok ne udvostruči volumen
6) Zatim ga premijesite, podijelite na 2 dijela (jedan od njih je znatno manji, kao na slici) i stavite u dobro namašten i pobrašnjen kalup i opet ostavite da se diže (dok dobro ne naraste – ovisno o temperaturi prostorije trebat će vam od pola sata do sat i pol)
7) Ugrijte pećnicu na 180ºC
8) Premažite vrh briochea žumanjkom
9) Pecite 45 min (nakon 15min možete na vrs staiti papir za pečenje da brioche ne pocrni previše)
10) Pustite da se malo prohladi i zatim vadite iz kalupa



 Ovaj put hrpa napomena:
- ako nemate kalup (koji se inače može kupiti u Intersparu za 15kn – limeni i u  Nami za 35kn - teflon), tijesto ispletite u pletenicu (to je također standardni oblik u Francuskoj koji se počeo primjenjivati u 19.st.)
- Ovo je tradicionalna verzija, ali ako želite, možete mu dodati šaku grožđica pa će nalikovati talijansko panettoneu
- Ako namjeravate povećati količinu šećera – oprezno jer dizana tijesta se ne podignu baš dobro ako su preslatka
- Ovo je jedno od jela koja se u Francuskoj često konzumiraju u božićno doba, ali se jede i za najobičniji doručak uz malo mermelade npr (doduše ne prave ga svi Francuzi kod kuće, oni u supermarketima imaju velik izbor već gotovih zapakiranik brioša)
- Najgurmanskija kombinacija u koju ulazi brioche je ona s domaćom paštetom
(a o tome se nadam da ću vam brzo što lijepoga reći)...
- Po želji možete dodati par kapi arome naranče pa ćete dobiti malo aromatiziranu (vrlo finu!) verziju.





Toliko od mene za danas...

damijenestoslatko @ 11:57 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
petak, listopad 19, 2007
 

 



 

Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za troute možete pronaći ovdje

damijenestoslatko @ 21:40 |Isključeno | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, listopad 9, 2007
 

 



 

Blog je preselio na novu adresu: damijenestoslatko.com, a recept za madeleines naći ćete ovdje.


damijenestoslatko @ 23:25 |Isključeno | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 7, 2007


 

Blog je preselio na novu adresu: damijenestoslatko.com, a recept za quiche lorraine naći ćete ovdje.

 

damijenestoslatko @ 15:43 |Isključeno | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 3, 2007



Blog je preselio na novu adresu: damijenestoslatko.com, a recept za čokoladnu pitu s mascarponeom naći ćete na ovom linku.

damijenestoslatko @ 17:11 |Isključeno | Komentari: 27 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Glasuj na...

Blogerica.com