Blog
nedjelja, veljača 21, 2010



Da vam ne bi ciknula kao što su nacikli ovi keksi na slici, prošli sam petak malo pobjegla u južnije krajeve. Nadala sam se, naravno dubrovačkom suncu u punom sjaju, ali od toga nije baš bilo previše pa mi je ovih današnjih nekoliko zagrebačkih zraka sunca došlo kao naručeno. Sutra i prekosutra me čeka po jedan ispit pa nema baš previše šetnje, ali ukrala sam pola sata i protegnula s dragim noge do Trešnjevačkog placa, usput obavila malo fotosinteze i vratila se na nauku. Kad su ispiti u điru, najbolje se (u mom slučaju bar) naoružati zalihama glukoze u svim zamislivim i nezamislivim oblicima. Čini mi se naime, da glukoza daje neki smisao životu u trenucima kad cijeli dan moraš gledati u nešto što ti u životu definitivno neće trebati.

Razmišljajući tako o tome što bi sad rado prigrizla, pali su mi na pamet ovi keksi koji već neko vrijeme čekaju da ih podijelim s vama. Okusom nalikuju browniesima, više su teksture kolača nego keksa i na stolu izgledaju jako dekorativno. Sljedeći put kad ih budem pravila, u svaki ću od njih u sredinu prije pečenja staviti  sitan komadić čokolade tako da će svaki zalogaj biti dvostruki čokoladni užitak. Ako isprobate prije mene, javite što vam je ispalo. I ni u kojem slučaju nemojte zaboraviti čašu hladnog mlijeka uz njih!

200 g tamne čokolade
50 g maslaca
100 g smeđeg šećera
2 jaja
1 burbon vanilija
200 g glatkog brašna
Prstohvat soli
Pola žličice praška za pecivo

Šećer u prahu

1)    Rastopite čokoladu i maslac na pari i ostavite da se smjesa malo prohladi.
2)    U drugoj zdjeli tucite jaja i šećer dok ne dobjete pjenastu smjesu, dodajte šećer vaniliju.
3)    Lagano rukom umiješajte mješavinu čokolade i maslaca, a zatim i brašno sol i prašak za pecivo. Lagano miješajte dok ne nestanu grudice.
4)    Pokrijte zdjelu prozirnom folijom i stavite u hladnjak na 2 do 3 sata, a može i preko noći (smjesa se treba stvrdnuti).
5)    Prije pečenja ugrijte pećnicu na 180°C I obložite lim papirom za pečenje.
6)    Žličicom vadite smjesu, dlanovima je brzo oblikuje u kuglice i temeljito uvaljajte u šećer u prahu (cijela kuglica treba biti obložena da bi se kasnije dobio zanimljiv vizualni efekt).
7)    Stavite kuglice na lim, lagano ih pritisnite s gornje strane i pecite 10 do 12 minuta.
damijenestoslatko @ 16:15 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 26, 2010


Što je to malo, smeđe, u sredini gotovo tekuće i nadasve slasno?
-    Čoko-vulkan.
Što je to čoko-vulkan?
-    Nešto malo, smeđe, u sredini gotovo tekuće i nadasve slasno.
Otkud mu takvo ime?
-    Činilo mi se kao najslikovitiji prijevod engleskog lava cake.
Je li komplicirano za napraviti?
-    Nimalo.
Koliko traje priprema?
-    10 min pripreme sastojaka + 1 h hlađenja + 15-ak min pečenja.
Koliko dugo traju?
-    Nije moguće odrediti jer s tanjura nestaju brzinom od 1 žličice po sekundi.

Sad kad ste saznali sve osnovne činjenice o ovom kolaču, vrijeme je i da saznate neke malo manje osnovne. Prvi sam ga put probala za svoj rođendan kad sam bila u restoranu Mano. Oni tamo imaju prekrasnu verziju ovog kolača koju poslužuju s kuglicom sladoleda od vanilije. Svakako isprobati. Na internetu sam na njega naletjela blago rečeno milijardu puta i stvarno je bio krajnji čas da se i sama okušam u izradi. Budući da sastojaka nema puno, važno je da budu što kvalitetniji pa bi bilo idealno kad biste mogli pronaći čokoladu s min 60% udjela kakaa.

Jedina je fora u ovom kolaču pronaći točno vrijeme pečenja – ne smiju se ispeći do kraja kako bi sredina ostala tekuća. S obziron na to da se tu radi o minutama, ja sam za prvi put svoje kolačiće pekla u dvije ture da vidim koliko će im trebati. 12 min je bila polazišna minutaža i bilo je premalo. Na kraju sam zaključila da bi za moju pećnicu najbolje bilo cca 20min. Ali to je samo moja pećnica – da biste dobili pravi rezultat morat ćete malo eksperimentirati s vlastitom.

Na engleskom se zovu lava cakes i mislim da je velika greška našeg obrazovnog sustava što prirodnu pojavu zvanu vulkan ne objašnjavaju tako da svekom učeniku na stol prof iz zemljopisa donese tanjurić sa svježe ispečenim „čoko-vulkanom“ – sve bi bilo puno jasnije i zapamćeno za vijeke vjekova.



Za 6 kom:
90 g maslaca
100 g čokolade (št veći udio kakaa, to bolje)
3 jaja
100 g šećera
1 šećer vanilija
Žlica likera od kakaa
35 g brašna
1 žlica kakaa u prahu

1)    Premažite kalupiće maslacem i malo ih pospite brašnom. (kalupi mogu biti oni za muffine ili male zdjelice za souffle)
2)    Čokoladu i maslac rastopite na pari ili u mikrovalnoj. Ostavite po strani dok se ne prohladi.
3)    Tucite jaja, šećer i šećer vaniliju 3-4 min dok ne postanu pjenasta.
4)    Dodajte liker, brašno i kakao u prahu.
5)     U tu smjesu uliti rastopljenu čokoladu i maslac i lagano izmiješati dok ne dobijete homogenu smjesu.
6)    Smjesu raspodijelite u kalupiće pa ih stavite na 1h u zamrzivač.
7)    U međuvremenu ugrijte pećnicu na 160°C i pecite cca 20min (vrijeme pečenja varirat će od pećnice do pećnice).
8)    Poslužite sa slatkim vrhnjem ili sladoledom.
damijenestoslatko @ 19:53 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, siječanj 16, 2010




Nije me briga što je siječanj. I nije me briga što smo svi previše jeli tijekom božićnih praznika. I ne zanima me što se svima po glavi vrti dijeta s bananama, kupusova dijeta, dijeta s jabukama, dijeta po krvnim grupama, UN dijeta (brrrr...tko li je to smislio – jedni od najgorih 5 dana u mom životu), mjesečeva dijeta (a tek to?). I uopće me se ne tiče što je pred policama sa zdravom hranom i dijetalnim dodacima prehrani u DM-u najednom nastala gužva i što kojekakvi prodavači čarobnih i malo manje čarobnih pilula, tableta, sirupa, šumećih tableta, krema i kremica zadovoljno trljaju ruke.  Doduše, nije mi baš sasvim svejedno  što su svi ti ljudi navalili i u teretanu jer je zadnjih par jutara bila malo veća gužva, ali kad malo bolje razmislim ni za to me nije briga jer se na njih dobro može primijeniti ona „kako došlo, tako prošlo“.

Nije me trenutačno ni za što od toga briga jer je ovaj recept predobar da bi u mraku mog hard diska čekao neke sunčanije i malo manje dijetne dane. Da, ima dva milijuna kalorija u njemu, ali znate što (sigurno znate): nije me briga. 






Prilagođeno iz: The Great Cookie Book

Za tijesto:
110 g glatkog brašna
55 g smeđeg šećera
110 g maslaca

Za srednji sloj:
100 – 120 g grubo nasjeckanih oraha
60 g kokosa
350  ml dulce de lechea razmućenog s mlijekom (treba biti gustoće kondenziranog mlijeka)
2 žličice ekstrakta od vanilije

Za posip:
Dulce de leche od cca ½ l mlijeka
150 g grubo nasjeckane bitter čokolade
2 šake grubo nasjeckanih oraha

1) Ugrijte pećnicu na 180°C i namastite pleh dimenzija cca 30x20 cm i blago ga pospite brašnom. Otresite višak.
2) U zdjeli pomiješajte brašno i šećer pa utrljajte maslac narezan na kockice i mijesite dok ne dobijete homogenu smjesu (ne treba dugo). Smjesu prstima rasporedite po dnu pleha dok ne obložite cijelo dno. Pecite 15 min.
3) Pomiješajte kokos i orahe i tom mješavinom pospite polu-pečeno tijesto. U razrijeđeni dulce de leche dodajte ekstrakt vanilije pa tim prelijte orahe i kokos. Pecite još 25 min. Izvadite iz pećnice i pustite da se hladi 15-20 min (treba ostati blago topao, ne smije se ohladiti do kraja).
4) Pospite s malo čokolade koja će se blago rastopiti. Malo ugrijte dulce de leche na blagoj vatri ili u mikrovalnoj tako da bude lakše razmaziv i njim premažite kolač. Pospite ostatkom čokolade i oraha.
5) Pustite da se ohladi do kraja i režite na prutiće veličine 2,5x5 cm.





btw, odgovorila sam na misterij iz prošlog posta

damijenestoslatko @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
utorak, studeni 3, 2009




Nastavljamo u revijalnom jesenskom tonu, rekli bi naši „celebrityji“ na televiziji javljajući se iz raznobojnih „green roomova“. Već smo odradili dobar dio jesenskog repertoara namirnica, ali sad na red dolazi meni jako simpatična gospođica bundevica. Ne znam zašto mi je tako postala draga. U Dubrovniku je nikad nisam jela i prvi put sam je probala lani, ali čim su se ove godine počeli na tržnici pojavljivati komadi bundeve (koja usput budi rečeno, meni tako jako nalikuje na pipun ili književno: dinju), odmah sam počela smišljati što bi s njom mogla napraviti.

Jako me privlačila ideja da ponovim lanjsku tortu od bundeve i sira (i dalje se bavim tom mišlju), ali je naposlijetku ipak prevladao avanturistički duh (ne u smislu bungee jumpinga niti ičeg ni približno sličnog - na tako nečemu me nećete vidjeti osim ako ne bude pitanje života i smrti) i odlučila sam da bundeva ide u nešto novo. Prevrnula sam pola interneta i nekako mi ništa nije bilo po volji pa sam se onda okrenula izvoru u kojem se uvijek nešto nađe – svojoj polici za knjige. Dragi me zeza da bi ja najradje živjela u biblioteci, ali koliko god to možda ludo zvučalo, ja se sa svojim knjigama jako dobro slažem. Krate mi dosadu i u velikom broju slučajeva imaju baš onu informaciju koja mi treba. Ja njih zauzvrat povremeno očistim od prašine i tu i tamo milo pogledam. Sve u svemu, skladan odnos.




Nisu me iznevjerile ni ovaj put. Otvorila sam već puno puta otvorenu i prelistala već puno puta prelistanu kuharicu „Baking:From my home to yours“ američke autorice Dorie Greenspan i pronašla ono što sam tražila – recept za muffine od bundeve. Malo sam ga promijenila  u skladu s onim što sam imala u kuhinjskim ormarićima i dodala mu par stvari koje su ga učinile privlačnijim mojoj boljoj polovici i u roku od dva sata nakon što sam ih izvadila iz pećnice, više nije bilo nijednog.

Za 6 kom:
110 g brašna
1 žličica praška za pecivo
Navršak noža sode bikarbone
Malo soli
Cca ½ žličice cimeta
Navršak noža muškatnog oraščića
Cca ¼ žličice mljevenog đumbira
Navršak noža klinčića
55 g maslaca
40 g smeđeg šećera
55 g kristal šećera
1 burbon šećer vanilija
1 jaje
100 ml pirea od bundeve
30 ml mlijeka
Žlica limunovog soka
Šaka krupno nasjeckanih oraha
100 g mliječne čokolade narezane na kockice





1) Ugrijte pećnicu na 190°C i namastite kalup za muffine ili ga obložite papirnatim košaricama.
2) Pomiješajte brašno, prašak za pecivo, sodu bikarbonu, sol i začine
3) Mikserom tucite maslac dok ne omekša pa mu dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju. Tucite dok ne dobijete kremastu smjesu. Dodajte jedno po jedno jaje i tucite mikserom još koju minutu. Dodajte pire od bundeve i nastavite tući.
4) U međuvremenu u mlijeko dodajte žlicu limunova soka pa zatim sve zajedno ulijte u smjesu s maslacem i tucite minutu dvije.
5) Isključite mikser i ručno umiješajte mješavinu s brašnom pa zatim dodajte i orahe i komadiće čokolade.
6) Rasporedite smjesu u kalup za muffine i pecite 20-25min, dok muffini ne porumene. Provjerite jesu li gotovi pomoću dobre stare fore sa čačkalicom ili nožem – kad nabodete muffin, čačkalica ili nož trebaju ostati čisti.
7) Možete poslužiti još tople, a jako se lijepo slažu s čajem ili hladnim mlijekom.




Napomena:
- U originalnom receptu nije se dodavao klinčić nego piment pa možete pokušati i tako.
- Također, u originalu idu pekan, a ne obični orasi, ali probala sam to razvikano čudo i s obzirom na vrtoglavu cijenu po kojoj se kod nas prodaje i ne tako veliku razliku u okusu, bez grižnje savjesti sam to zamijenila običnim orasima.
- Originalna se verzija posipa suncokretovim sjemenkama, ali iako ih inače jako volim, u ovoj mi kombinaciji to nije to pa sam ih izostavila i umjesto toga dodala komadiće mliječne čokolade koji su bili pun pogodak.
- Ako izostavite čokoladu, čini mi se da ih ne bi bilo loše poslužiti s malo karamel umaka ili dulce de lechea.

Konačna ocjena? Svakako ponoviti. Svi ovi začini daju tijestu prekrsnu aromu, bundeva također blagu aromu i vrlo zanimljivu boju, orasi krckaju, a čokolada se topi – sve što od muffina možete poželjeti!



damijenestoslatko @ 09:21 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 26, 2009



Dogodilo se nešto poprilično nevjerojatno. Ako izuzmemo sličicu onog eksploziva zvanog „carré chocolat“ u postu o londonskim slastičarnama, čokolada se na ovom blogu nije pojavila već čitava dva mjeseca! To nije za moje male oči, govorio je Kalimero. Vrijeme je da se krene, kažu Majke.

A krenut ćemo Portobello Roadom. Te sam se londonske subote ustala puna energije i entuzijazma (sve sam domaće radove bila odlučila ostaviti za nedjelju iza 18.00h) – čekala su me cijela dva dana – slobodna. Pogled kroz prozor – sunčano. S King's Crossa plava me Piccadilly line odvela do Holborna, onda crvena Central line sve do postaje Notting Hill Gate. Odredište: Portobello Market. Već na izlazu iz podzemne nalaze se „putokazi“ za turiste isprintani na A4 papiru, dovoljno je samo pratiti trelice i naći ćete se na početku duuuuge ulice pod nazivom Portobello Road.





Već je bilo riječi o Borough Marketu koji mi je ostao među najupečatljivijim londonskim trenutcima, a Portobello mu nije uopće nalik. Ovu ću tržnicu zapamtiti na jedan sasvim drugačiji simpatičan način. To je mjesto na kojem možete pronači sve – od igle do lokomotive, kako bi se kod nas reklo (dugo nisam čula taj izraz, sve dok ga moja rodica nije neku večer dok smo bile na kavi upotrijebila za nešto – ubijte me sad, više ne znam o čemu se radilo, a bilo je to preksinoć. Skleroza.)

Krenete li ulicom, naići ćete prvo na hrpu second-hand trgovina u kojima stvari i nisu baš tako second-hand kad ih malo bolje promotrite. Šarene ljetne haljine s volanima, cvjetićima, mašnicama, čipkom, duginim bojama, a sve okružene hipijevskim nakitom ili imitacijama starinskih dragulja. Proći ćete pored restorančića kojem u izlogu stoji narančasti fićo kroz čije prozore vire daske za serviranje, a na njima svježe ispečena pizza. Još koji korak i počinje prava vreva.

Oko štandova hrpe znatiželjnih turista, vire pod kapama i sunčanim naočalama. Prevrću po imitacijama starinskog srebra, smiju se vrtnim patuljcima svih veličina, isprobavaju nemoguće užasne sunčane naočale. Neki štandovi djeluju poput scena iz crtića, npr. one kad Aladdin uđe u čarobnu pećinu ili kad gusari naiđu na kovčeg s blagom. Sve se te imitacije sjaje na suncu, a prodavači često dosta nezainteresirano sjede i promatraju ono što za njih nije nikakva egzotika već vjerojatno vrlo zamorna svakodnevica.



Ima tu i mnogo malih trgovina koje prodaju prave antikvitete za razliku od ovih očito tvornički izraženih. Ne znajući, ušla sam u jednu i vidjela prekrasan medaljon za koji sam pomislila kako bi se divno slagao s jednim mojim džemperićem i naivno pitah ja gospođu koliko košta. Ispalo je da  je iznos veći od onog koji je pokrio cijelo moje jednomjesečno putovanje. Medaljonu je naime više od 300 godina! Izgleda da će moj džemperić ipak morati malo pričekati.

Na Portobellu ćete naići na velike količine nakita svih boja i profila – od plastične bižuterije do već spomenutih elizabetanskih i sličnih draguljčića. Između te dvije krajnosti ima lijepog srebra i poludragog kamenja koje će vam vješto nastojati prodati tamnoputi prodavači sa svih krajeva svijeta. Tu sam se prvi put (uspješno!) cjenkala i sva zadovoljna odšetala dalje duuugom ulicom.



Dio s hranom je manje impresivan nego što je to slučaj s Borough Marketom, ali to i ne čudi jer je ova tržnica u prvom redu namijenjena antikvitetima, njihovim imitacijama i kuriozitetima. Probala sam tu po prvi put churros s čokoladom i cimetom, vidjela neko povrće kojem nisam zapamtila ime i uspješno odoljela napastima štanda s kolačima (čekao me ručak u drugom dijelu grada). Narazgovarala sam se s trgovcima među kojima je bio jedan koji se silno trudio pogoditi otkud sam. Prevrnuo je sve od Švedske do Albanije da bi nakon nabrojene manje-više cijele Europe pobjedonosno stigao do ex-Jugoslavije. Bio je šokiran kad je čuo da je Hrvatska u pitanju jer mu je šef Hrvat i prema onome što kaže, grozan neki čovjek. Ne znam je li to baš mjerodavno jer nisam nikad upoznala niti jednu osobu koja voli svog šefa/icu, ali zbog tih šefovskih iskustava na Portobello Marketu nas Hrvate bije opak glas.





Curiosity killed the cat. Nije mi vrag dao mira pa sam ušla u već spomenuti Hummingbird Bakery. To je bio moj prvi susret s tom ružičasto-smeđom mini oazom. Sva sreća pa je bio ogroman red od kojeg me prošla volja za čekanjem pa sam se ponašala kao da sam u muzeju – razgledala sam sve kolače kao da su izložbeni primjerci, okinula koju sliku i zaključila da ću se vratiti drugom prilikom. Ta se druga prilika ukazala, kolači su me oduševili i počastila sam se The Hummingbird Bakery kuharicom iz koje dolazi ovo čokoladno zadovoljstvo koje slijedi.



Točno ovako ja zamišljam pravi američki brownie. Toliko je čokoladan da će vam drastično zaprljati zube, a ima i jednu velku prednost – uprljat ćete samo jednu jedinu posudu. Pragmatični Amerikanci. Ovo mi je možda najdraži i najjednostavniji recept za browniese koji sam isprobala, a naravno, podložan je varijacijama. Pravila sam ga dvaput, oba puta u običnoj verziji, ali možete u njega dodati komadiće čokolade, orahe, lješnjake ili nešto drugo što vam već padne na pamet. Svakako isprobati.

Za cca 12 komada:
200 g čokolade (ja sam korsitila kombinciju bitter čokolade i čokolade za kuhanje)
175 g maslaca
280 g šećera u prahu
130 g glatkog brašna
3 jaja

1) Obložite kalup veličine cca 33x23 cm papirom za pečenje
2) Ugrijte pećnicu na 170°C.
3) Rastopite čokoladu na pari i dodajte joj maslac. Maknite s vatre i pustite da se ohadi par minuta.
4) U tu smjesu umiješajte šećer pa zatim naizmjence po jedno jaje i malo brašna, miješajući nakon svakog dodavanja. Dobit ćete gustu i glatku smjesu.
5) Pecite 30-35 min (nije potrebno više od toga – browniesi trebaju ostati vlažni)
6) Pustite da se ohladi (ako ste karakter!) i ukrasite šećerom u prahu. 

damijenestoslatko @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 47 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 30, 2009



Trešnje su jako zaokupile moju kulinarsku inspiraciju u zadnje vrijeme – trenutačno još jedan recept u koji sam ih ubacila čeka svojih pet minuta. Tko bi im odolio onako velikima, slatkima i crnima? Mirko i ja se često iz zezancije kladimo u neke sitne stvari i obično je ulog pizza ili čokolada, ali ovo smo se proljeće tako navukli na trešnje da je novi ulog postao škartoc (pardon: škrnicl) trešanja.

O clafoutisu je već bilo riječi lani u dva recepta, a neki dan je poslužio kao idealan brzinski desert. Za osnovu sam uzela odličan  recept s Monikinog bloga Sweetsensation samo sam ja izmijenila neke količine i sastojke.

Sastojci za 2 osobe:

maslac i šećer u prahu za oblaganje zdjelica
125 ml mlijeka
3 žlice slatkog vrhnja
2 jaja
50 g smeđeg šećera
ekstrakt vanilije
2,5 žlice škrobnog brašna
3 žlice gorkog kakaa
350  g svježih i očišćenih trešanja

1) Premažite zdjelice maslacem i pospite ih šećerom u prahu
2) Ugrijte mlijeko i vrhnje i pustite da se ohladi
3) Upalite pećnicu na 180°C
4) Pjenasto umutite jaja, šećer i ekstrakt vanilije
5) Ručno dodajte gustin i prosijte kakao pa zatim dolijte mješavinu mlijeka i vrhnja
6) Trešnje posložite po dnu zdjelica pa sve prelijte dobivenom smjesom
7) Pecite pola sata
Ako se pitate zašto još jedan čokoladni clafoutis s trešnjama: zato što me zanimalo koja će biti razlika između onog prvog clafoutisa s otopljenom čokoladom i ovoga u koji ne ide čokolada već samo kakao. Presuda: neriješeno! Kriterije zadovoljavaju i jedan i drugi pa ako se odlučite za čokoladni clafoutis, slobodno se ravnajte prema situaciji koju pronađete u kuhinjskim ormarićima.

A kad smo već kod pronalaženja – sjećate li se crtića Gdje je Jura? Ako ste svojedobno bili njegov ljubitelj, bacite oko na sliku ispod i javite mi gdje je Jura. A ako slučajno znate gdje je nestala Monika, javite mi i to – nadam se da nije napustila blogosferu na duge staze??




za veću sliku kliknite ovdje


damijenestoslatko @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
petak, veljača 27, 2009



Stvari kod mene često idu u zadnji čas. Tako je i ovaj današnji post uistinu napisan 5 do 12 kako bi  stigao upasti u ovomjesečni krug igre Ajme koliko nas ima! s temom suhog voća (imala sam za ovo mjesec  dana i evo ja pišem post 2 sata prije ponoći...) koju je pokrenula monsoon, a ovomjesečna je domaćica Vera. Prvo ispiti, onda malo doma i sad trka po Zagrebu dok obavim stotinu nekih glupavih administrativnih obaveza i ne ostane vremena za druge stvari, a na kompjuteru čeka barem 20 recepata.  Ipak, jednostavno mi je bilo žao da nešto ovako ukusno ne završi u društvu jednako tako ukusnih stvari koje su druge blogerice sigurno pripremile. Osim toga, ove su hrpice kao stvorene za ovomjesečnu temu - u njima ima i badema i grožđica i arancina.  Zato evo recepta koji na svojih 5 minuta čeka još od Božića (u pozadini se gornje slike može nazrijeti i ostatak božićnog pladnja s kolačićima). Toliko je jednostavan da je upitno može li ga se nazvati receptom, ali vjerujte mi po ukusu je pravo remek-djelo

Ideja potječe  iz Velike knjige kolača (tamo se zovu Hrustave hrpice od badema), ali je od 6 sastojaka promijenjeno 3 pa ne znam nalikuje li to više na njihovu verziju



Za 50-ak hrpica:
10 dkg grožđica sultana
2 cl maraschina
40 dkg mliječne čokolade
15 dkg badema narezanih na listiće i proprženih
4 dkg sitno nasjeckanih arancina


1) Operite grožđice toplom vodom, posušite ih i prelijte maraschinom pa ostavite preko noći.
2) Čokoladu otopite na pari pa kad se malo ohladi umiješajte sve ostale sastojke.
3) Iz smjese vadite hrpice na papir za pečenje, pustite ih da se ohlade i zatim stavite u hladnjak da se do kraja stisnu.
4) Poslužite u malim papirnatim košaricama.

damijenestoslatko @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 8, 2009



Ne mogu vam objasniti koji pomiješani osjećaj zabavljenosti i ljutnje osjetim kad nam na zadnjem predavanju profesori kažu: „Vidimo se nakon praznika“. Ne znam po čemu su to rokovi praznici? Njima možda i jesu jer se moraju na faksu pojaviti svake prijestupne godine tj. na ona tri dana kad imaju rokove, ali meni i svima koje znam definitivno nisu. Moj pojam praznika puno se više poklapa sa ronjenjem u moru nego s danonoćnim ronjenjem po knjigama. No dobro, nek` im bude. Recimo da su praznici.

U tako opuštenim uvjetima (pisanja kolokvija/ispita, beskrajnog iščitavanja knjiga, skripti, bilježnica i PowerPoint prezentacija od sumraka do zore i obratno) nema čovjek baš previše vremena ni za pošteno jesti a kamoli za praviti kolače. Zato će ovaj moj današnji receptić doći kao naručen svim studentima, a i svima onima kojima inače nedostaje vremena (takvih je, čini mi se, najveći broj). Sve što zahtijeva u pogledu vremena je 10 minuta. U tehničkom smislu, trebat će vam mikrovalna.




Scenarij ide ovako: učite u sred noći, slova se već lagano počinju pretapati jedno u drugo, želudac zavija, a u frižideru pustoš jer ste manje-više cijeli dan proveli na toj istoj stolici i niste imali vremena za ekspedicije u trgovinu. E sad, čokolade nema, po glavi vam se mota „Da mi je nešto slatko...“, a jesti šećer žličicom ipak ne dolazi u obzir. Ta-dam! Rješenje slijedi.

Jedva sam dočekala da ovo svoje otkriće podijelim s vama, ali zbog ispita i obaveza nikako da uhvatim koju minutu da to uistinu i učinim. Na internetu sam jednom prilikom naišla na recept za čokoladni kolač koji je gotov za pet minuta. „Kako da ne“, bilo je prvo što mi je palo na pamet. Da se to može, svi bi to radili. Ali vrag mi nije dao mira pa sam pokušala i guess what – uspjelo je. Bila sam oduševljena, ali iskreno – rezultat mi se nije do kraja svidio. Za moj je ukus kolač bio presuh. E onda su krenule varijacije na temu (po jedna svako par dana  ) sve dok nisam dobila ono što sam htjela. Moj se recept sad već podosta odmaknuo od originala, ali nisam htjela stavljati originalnu opciju kojom nisam bila zadovoljna. Kako bi recept ispunio svoju primarnu svrhu (nahraniti slatkoga gladne u trenutku krize i to brzo), držala sam se američkog sistema mjerenja sastojaka na žlice (1 žlica = 15 ml ili 10 g). Osim toga – nema prljavog suđa!



Da sažmem:
1) 10 minuta vremena (priprema i raspremanje uključeno)
2) 1 šalica u kojoj miješate i pečete pa nema prljavog suđa
3) sastojci koje 99% vremena imate kod kuće

A sad evo i recepta:

4 žlice brašna za dizano tijesto
2 žlice kakaa (pravog, tamnog, ne instant napitka)
4 žlice šećera
½ žlice šećer vanilije
sol
cimet

1 jaje
3 dkg rastopljenog maslaca
3 žlice jogurta
1 žlica mlijeka

1) Uzmite veću šalicu (zapremnine 300-350ml) i u nju stavite prvih 6 sastojaka i doro promiješajte tako da bude sasvim jednolično
2) Dodajte redom sve ostale sastojke, opet promiješajte
3) Stavite na 3min i 10 sek u mikrovalnu pećnicu na najjače (kod mene je to 800W)
4) Pustite da se malo prohladi i uživajte

Napomena:
Čini mi se da bi se u smjesu moglo umiješati i komadiće čokolade, a za posluživanje super dođe malo preljeva od karamela/šlaga/sladoleda

Ovaj će kolač, što se mene tiče, ostati „work in progress“ tj. javit ću vam bude li još kakvih promjena u njemu.



A sad odoh nazad na „praznike“...

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 53 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 12, 2009



Ne mogu odoljeti, a da vam ne prepričam nešto silno simpatično. Radi se o jednom dečku koji dolazi na tečaj engleskog koji držim subotom popodne. Prekjučer nam je bio prvi sat nakon praznika i naravno, razgovaralo se o tome što je tko radio preko praznika. Neki su uživali u kućnoj atmosferi, neki se družili s prijateljima i obitelji, a glavni lik ove priče bio je u Londonu.

Kad je sletio, nazvao je prijatelja kod kojeg je trebao provesti tih desetak dana, ali prijatelj se nikako nije javljao. Nakon nekoliko poziva javila se njegova sestra i rekla da je nesretnik završio u bolnici. Što sad, pada mrak, a smješaja nema? Uzeo je komad papira i napisao „I am from Croatia, I need free accomodation“ (ja sam iz Hrvatske, treba mi besplatan smještaj – tek sam se sad sjetila da ga nisam pitala je li sve dobro spelovao  ) pa sjeo na klupu. Nakon otprilike pola sata prišla mu je jedna djevojka i pitala ga je li to istina, on joj je ispričao što mu se dogodilo i na kraju je njegov besplatni smještaj bio upravo njezin stan. Djevojka je iz Brazila, prema onome što on kaže (a vjerovat ćemo mu) jako lijepa i naravno – oboje su se zaljubili preko ušiju! Ona dolazi u Hrvatsku za nekoliko tjedana i sad su u vezi na daljinu. Zamislite kakva sve iznenađenja život sprema

A to vam sve pričam jer sam i ja odnedavno u vezi na daljinu. Sa slatkim. Mislim na slatko, gledam slike slatkog, nedostaje mi slatko i jedva čekam da ponovno budemo zajedno. Dotad se hranim voćem i svačim nečim zdravim i laganim, ali što da vam kažem, srce me vuče naravno – slatkom!

Zato evo nešto slatko, silno brzo i jednostavno za pripremiti, a i što se tiče kalorija nije ništa stravično – nema jaja, maslacu ni traga, čak se i čokoladu može izbaciti (iako to, naravno, ne preporučujem :) ). Usprkos odsutnosti sastojaka koji su za mene inače nezaobilani, kolač je odličan i doma ga često pravimo jer je jako brz i svi su sastojci obično pri ruci. Prepoznat ćete ga možda s televizije, ovo je (s minimalnim izmjenama) kolač po receptu Lidije Kralj koji je jedno vrijeme bio na čašici kiselog vrhnja.




Tekući sastojci:   
20 dkg kiselog vrhnja (12% mm)
1.5 dcl mlijeka   
2 žlice limunovog soka

Suhi sastojci:
25 dkg glatkog brašna (½ brašna može biti crno )
1 prašak za pecivo
10 dkg cukara
1 vanilin šećer
2 žlice mljevenog maka
2 žlice naribne korice limuna
½ žličice cimeta


1) Ugrijati pećnicu na 180°C i namastiti neki manji kalup (može npr. onaj od kuglofa)
2) U jednoj zdjeli pomiješati suhe sastojke, u drugoj tekuće, a zatim primiješati tekuće sastojke  suhima
3) Pomiješati samo toliko dok se sastojci ne  spoje (nikako ne miješati previše!)
4) Uliti u kalup i peći 20-30 min


Napomena: 
Po želji možete narezati na sitne komadiće 10 dkg čokolade za kuhanje pa primiješati u smjesu prije pečenja.
+ Mislim da bi se ovo moglo peći i u obliku muffina. 

  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008



Trudim se ne biti tvrdoglava, stvarno.

Ali kad jedne godine uspijete upropastiti čitavo brdo neprskane, ukusne kore od naranče teško je ne zainatiti se i ne reći „E dogodine će mi uspjeti!“ Točno je tako bilo s mojim arancinima. Lani su mi mama i baba poslale paket pun prekrasnih naranača koje su kupile na tržnici kod provjerenih izvora, ja  sam se kod jedne susjede iz Dubrovnika raspitala kako napraviti arancine, izvela sam zaključak iz njezinih poprilično „odokativnih“ uputa, namakala kore par dana, sve dovela do samog kraja i onda – upropastila! Pošla sam (naravno, tko bi se strpio d kraja) još baciti oko na nešto za faks „dok se to još koji minut dovrši“ i kad sam se vratila nad posudu – Hiroshima i  Nagasaki. Najveći dio je izgorio. To mi je poprilično teško palo jer je već bio kraj sezone naranača i znala sam da će trebati čekati godinu dana do sljedećeg pokušaja.

Ali, kako kažu, godina dana brzo prođe i kad sam ovaj put dobila jednako lijepe domaće neprskane naranče kao i lani, nije dugo trebalo da proradi moj inat s početka ovog posta. Dva dana nakon što su stigle u Zagreb, naranče su se pretvorile u kojekakve zanimljive prerađevine (o ostatku prerađevina za koji dan).



Ovom prilikom sam sve precizno izmjerila tako da ne bude komplicirano za one koji arancine rade po prvi put (obično su recepti za ovakve tradicionalne stvari jako šturi i teško se u njima snaći), a napravila sam ih u dvije verzije – jednoj klasičnoj i jednoj francuskoj. Klasični su arancini oni koji se nakon kuhanja uvaljaju u šećer, a francuski su oni koji se umjesto u šećer umaču u čokoladu (ali tek nakon što se osuše). Iako na slikama djeluju mnogo manje privlačno od klasičnih, moj su favorit ovi prekriveni čokoladom. Znate kako je Mali Princ rekao da su važne stvari očima nevidljive i da treba gledati srcem? Za ovu bi se priliku to moglo preformulirati pa reći da treba gledati želucem. Probajte svakako barem pola doze namijeniti ovoj čoko-varijanti. Iznenadit ćete se.

kora 4 naranče
30 dkg šećera
250 ml vode
šećer/čokolada (obavezno s visokim udjelom kakaa!) za ukrašavanje




1) Koru naranača izrežite na tanke prutiće (do 5 mm debljine) i nakon toga imate dvije opcje. Dugotrajnija je da ih namačete 3-4 dana svaki dan mijenjajući vodu, a druga (brža) je da ih 3 puta stavite da provru u vodi (svaki put u novoj vodi). Na oba ćete načina izvući gorčinu iz kora.
2) Zatim uzmite posudu i u njoj pomiješajte šećer i vodu (možete dodati i jednu šećer vaniliju ako želite), stavite na vatru i pustite da provri i da se šećer rastopi.
3) Dodajte kore naranče (trebale bi najvećim dijelom biti prekrivene sirupom), smanjite vatru na lagano i pustite kuhati 30-45 min.
4) Pripremite komad papira za pečenje, pospite ga šećerom ako želite klasične arancine.
5) Kad kore postanu lagano staklaste, znači da su se zasitile šećerom i tad ih možete izvaditi. Uvaljajte ih u šećer i odmah razdvojite da se ne zalijepe.
6) Pustite ih da se tako suše 4-5 sati ili preko noći



Napomena:
- Ako želite čokoladne arancine, nemojte papir za pečenje posipati šećerom već arancine nakon kuhanja rasporedite ili po običnom papiru za pečenje ili ih posložite na rešetku za kolače pa ih tu pustite par sati da se prosuše. Zatim rastopite čokoladu i umačite jedan po jedan arancin pa ih vratite na rešetku da se čokolada stvrdne.

- Pazite da ih ne ostavite predugo na vatri jer mogu
a) izgoriti
b) postati pretvrdi

- Ovaj recept primjenjiv je samo na naranče koje nisu prskanei jedino se tada to zovu arancini, u svim ostalim slučajevima posrijedi je suicid.

- Isto se može raditi i s korama limuna.



Arancini su jedan od onih proizvoda koje (uz bruštulane mjendule) možete naći u trgovinama s finim suvenirima, ali nevjerojatno je kolike su tamo cijene ovakvih proizvoda. Zato ovog Božića možete napraviti vlastite arancine, lijepo ih zapakirati i ostaviti pod borom da čekaju nekoga vama dragog.


klasika

vs.


...čokolada...

p.s.
Ovaj post šaljem dragoj Vali kod koje će 03. siječnja biti objedninjeni svi postovi s temom naranče u igri "Ajme koliko nas je" koju je pokrenula Monsoon  pa bacite na taj datum oko kod nje i pogledajte kakvih sve delicija na temu naranče ima. Ja svakako hoću.

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 3, 2008



Što se mene tiče: blaženi zakoni o zabrani pušenja! Mnogima od vas se vjerojato ne sviđaju, ali osobno sam presretna otkad su se počeli provoditi na mom faksu. Pušači kažu da se novim zakonom ugrožava njihovo pravo na pušenje, a što je dosad bilo s mojim pravom na disanje? Kad god bih u pauzi sjela u kantinu gotovo da i nisam mogla vidjeti kolegicu preko puta stola koji se, već poslovično, mogao rezati nožem. Kad bih došla doma, kosa i odjeća smo što nisu trebale u kemijsku čistionicu.

Ali zato sada otkad je situacija prestala biti zamagljena, u pauzi tu i tamo pođem „na kavu“ (kavu ne pijem pa otud ovi navodnici) s kolegicama. Tako smo neki dan nas četiri sjedale u KSFF-u (Klubu studenata Filozofskog fakulteta) i raspravljale o statutu Kluba studenata francuskog koji upravo pokrećemo. Jedan kolega nam je skrenuo pozornost na to kako bi bilo pametno da neki odbori budu sazdani od neparnog broja ljudi radi lakšeg glasovanja, a Petra je na to rekla: „Ma nema problema, Ana-Mariji ćemo samo dati jednu čokoladu i pridobit ćemo je na koju god stranu treba“. Ruku na srce, nije daleko od istine, ali neće im biti baš toliko lako sa mnom

A da bi vama bilo što lakše za Božić, iskombinirala sam jedne ultra-jednostavne i jako ukusne kuglice koje su rezultat upravo tog mog obožavanja čokolade. Sve što za njih treba je par sastojaka i minimalno vremena. (inspiracija je došla od čokoladne pite s mascarponeom)

35 dkg samljevenih keksa Pan di stelle (ili nekih drugih čokoladnih)
35 dkg mascarponea
1 šećer vanilija
3 žlice šećera u prahu
1 čep likera od kakaa (ili nekog po vašoj volji)
malo cimeta
po želji proprženi bademi/lješnjaci koje ćete staviti u sredinu
za ukrašavanje: mrvice od čokolade ili kokos ili samljeveni bademi/lješnjaci ili rastopljena čokolada za umakanje


1) Pomiješajte samljevene kekse sa mascarponeom, šećer vanilijom, šećerom u prahu, likrom i cimetom
2) Smjesu stavite u hladnjak da se malo stisne (cca 1h)
3) Oblikujte kuglice, po želji u sredinu utisnite po jedan propržni badem ili lješnjak
4) Ukrasite kuglice tako da ih uvaljate u jedan od gore navedenih sastojaka ili u kombinaciju više njih pa is stavite u papirnate košarice



Napomena:
- čuvajte na hladnom mjestu (mogu stajati 3-4 dana)
- sljedeći ću put pokušati još rastopiti jednu bijelu čokoladu pa dodati u smjesu

 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008



Bez pretjerivanja, ovo su najbolji čokoladni keksi koje sam ikad jela. Volim sve vrste keksa i keksića, ali ovi su  (barem zasad) na broju jedan.

Za one koji nisu upućeni, subotom vodim tečaj engleskog u jednoj školi za strane jezike, a kako se poklopilo da mi je u četvrtak bio rođendan, a u petak pot luck party za sve profesore koji tamo rade, odnijela sam im jednu grešno čokoladnu tortu u koju mi je u tramvaju jedna žena zamalo zabila lakat svom snagom (!!!). Inače, pot luck party je vrsta zabave na koju svaki od uzvanika mora donijeti nešto što je sam pripremio. Domaćica se pobrine za pribor za jelo, čaše, piće i eventualno desert, a ostalo što donesete, dobro ste donijeli! I drugi profesori su bili jako kuharski nastrojeni pa je tako bilo izvanrednih empanada, zatim punjenih bageta, a jedan kolega je napravio odlične kroštule (i to čak sam! Provjerila sam jer sam ga u nevjerici pitala 3 puta). Profesorica slovenskog nas je iznenadila čitavom kutijom finger fooda itd. itd.

U subotu sam pak polaznicima tečaja odnijela jednu modificiranu verziju čokoladnih kuglica o kojoj ću vam pisati nekom drugom prilikom i dozu ovih keksa. Nakon što sam ih izvadila na stol, uzaludni su bili svi moji pokušaji da iz učenika izvučem iti jedan oblik nepravilnih glagola. Svi su samo rukom pokrivali usta kad bih ih nešto pitala i zadovoljno grickali. Doma sam odnijela dvije prazne kutije koje su kad sam kročila u razred bile pune do vrha.

Što se samog recepta tiče, njegov kreator je tko li drugi nego Picasso čokolade, Pierre Hermé. Prvi put sam ga probala prije mjesec dana i napravila dosad već tri puta. Neću vam puno opisivati kakvi su nego lijepo zavrnite rukave i probajte sami i vjerujte mi da se i više nego isplati. Mrva soli više nego što ide u druge recepte ovim keksićima stvarno daje onu jednu notu iznenađenja – i to jako ugodnog. Jedno ću vam doduše još reći, a to je da svakako pustite tijesto da odleži koliko je potrebno u hladnjaku prije nego što ga narežete na ploškice i ispečete.




Za otprilike 36 keksića:
14 dkg brašna (7 dkg glatkog i 7 dkg brašna za prhka tijesta)
3,5 dkg kakaa u prahu
½ žličice sode bikarbone
½ žličice soli
15 dkg maslaca (sobne temperature)
8 dkg smeđeg šećera
3 dkg šećera
1 šećer vanilija
14 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na komadiće (idealno bi bilo svaku kockicu narezati na 6 dijelova)

+ 2 komada prozirne folije

1) Prosijte obje vrste brašna, kakao i sodu bikarbonu u jednu zdjelu. Dodajte sol
2) Mikserom tucite maslac dok ne postane pjenast pa dodajte obje vrste šećera i šećer vaniliju
3) Dobivenoj smjesi ručno umiješajte mješavinu od brašna, a zatim i komadiće čokolade (nemojte pretjerati u ovom koraku, miješajte samo dok se sastojci ne povežu )
4) Uzmite polovicu tijesta (u ovom stadiju je jako rastresito, ali ne brinite) i na jednom komadu prozirne folije od tijesta oblikujte valjak promjera cca 4 cm. Isto ponovite s ostatkom tijesta na drugom komadu folije. Zatim umotajte valjke u foliju i stavite u hladnjak na 3 sata (ne preskakati ovaj dio jer inače nećete moći oblikovati keksiće)
5) Zagrijte pećnicu na 160°C i obložite 2 lima papirom za pečenje (ako imate samo jedan, procedura je ista samo mrvu sporija)
6) Tankim oštrim nožem režite tijesto na ploške debljine 1,5 cm (ploške će vjerojatno pucati zbog komadića čokolade u smjesi, ali samo ih malo prstima “polijepite“ natrag)
7) Posložite ploške na lim tako da ostavite po 2-3 cm između njih i pecite točno 12min
8) Pustite ih da se ohlade na limu za pečenje (kad se izvade iz pećnice jako su mekani i raspadaju se, a hlađenjem će se stvrdnuti) i poslužite ili lagano tople ili kad se sasvim ohlade (naaaaajbolje uz čašu mlijeka)


Napomena: Tijesto prije pečenja može u hladnjaku čekati do 3 dana, a ako ga zaledite, vjek trajanja mu je 2 mjeseca. (Ako zaledite smjesu, ne trebate je odleđivati prije pečenja, samo je narežite na ploške)
+ Recept je prikladan i za vegetarijance koji ne jedu jaja



                                                                Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2008



Zašto jednostavno kad može komplicirano? Često to meni padne na pamet jer, nravno, često kompliciram. Ali s tim se čovjek jednostavno mora pomiriti. Zašto iskoristiti već postojeću skriptu po kojoj su svi naučili za ispit kad će vlastita biti pouzdanija? Zašto kupiti čizme koje su mi zapele za oko kad u onoj sljedećoj tgovini možda imaju neke bolje? (Na kraju dana prohodanog u visokim potpeticama opet sam se naravno vratila po one prve, čudi me jedino da se do mog povratka nisu prodale - još nešto sasvim nevezano: dečko je na kraju balade rekao da ih uopće nisam morala kupovati jer njegova mama ima iste takve od prije 20 godina pa da mi ih je mogla dati. E muški...).

Jednako tako, zašto napraviti obični čokoladni puding kad se može utrošiti pola sata više i dobiti nešto neusporedivo bolje?

S pudingom imam neki čudan odnos. Nikad ga ne bih pošla i sama kupila u trgovini, pored te police prolazim kao što se u narodu kaže, kao pored turskog groblja, ali ako mi ga se ponudi gotovog, ohlađenog u hladnjaku i s okusom vanilije (jedini slučaj u kojem sam naklonjenija vaniliji nego čokoladi je puding), pojest ću ga. Neću početi skakati od sreće, ali neću imati ništa protiv. Nekako mi taj prašak pomiješan s mlijekom ne predstavlja gotovo ništa, čak i kolače u kojima se koristi puding uglavnom preskačem jer mi njegova upotreba djeluje kao “varanje“. Ako već pravim kolač, pravit ću ga kako treba ili nikako. (čast nekim iznimkama u kojima puding itekako ima svoju ulogu, tj. ne izigrava domaću kremu)

Ali s druge pak strane, da mi netko ponudi čašu ove čokoladne kreme, itekako bih počela skakati od sreće. Na prvi pogled nalikuje na čokoladni puding ali je njen okus puuuuuno bolji, finiji i puniji. Recept sam prilagodila prema receptu iz kuharice Baking: From my home to yours

10 dkg čokolade za kuhanje
350 ml slatkog vrhnja
3,5 dcl mlijeka
1 jaje
5 žutanjaka
3 dkg šećera
Malo soli




0) Ugrijte pećnicu na 150°C, stavite 2-3 čaše vode u jednu posudu pa kuhajte dok ne provri
1) Čokoladu izlomite na kockice i stavite u posudu. Trećinu slatkog vrhnja stavite na štednjak i pustite da provri pa prelijte preko čokolade i lagano miješajte dok se čokolada ne rastopi.
2) Pomiješajte preostalo vrhnje s mlijekom i stavite da prokuha
3) U međuvremenu istucite jaje, žutanjke, šećer i sol pa kad ste dobili homogenu smjesu još uvijek miješajući dodajte mješavinu mlijeka i vrhnja (dodavajte polako da se jaja ne bi zgrudvala)
4) Dobivenu mješavinu pomiješajte s čokoladom i procijedite u 8 zdjelica veličine šalice. Ako ostane pjene na vrhu, skinite je žlicom.
5) Zdjelice prekrijte aluminijskom folijom, stavite ih u veći pleh i dolijte oko njih vruću vodu iz koraka 0)
6) Pecite 35 do 40 min tj. dok krema ne očvrsne i bude sasvim malo drhtava (i to samo u sredini)
7) Izvadite iz pećnice i ostavite zdjelice u vodi još 10 min, zatim ih ostavite da se ohlade do sobne temperature te potom stavite u hladnjak
8) Možete poslužiti samo ili uz malo šlaga

Napomena:
- jako je važno ukloniti pjenu s površine kreme prije stavljanja u pećnicu . ako ostane pjene, nećete dobiti ovako sjajnu i glatku površinu kao na slikama, nego će sva biti mjehurićasta
- s obzirom na to da se peče na poprilično niskoj temperaturi, kremu možete peći i u otpornijim keramičkim šalicama

Slični recepti:

 Grešno čokoladna torta

 Krema s karamelom



 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:58 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, rujan 30, 2008



Da je ovaj blog beba, sad bi već pomalo izmišljao svoje prve riječi i radio prve nesigurne korake. Ali, budući da s blogovima ipak ne ide kao s malim bebama, ja sam već tu napričala svega i svačega, a prve korake napravio je čim se pojavio. Prije godinu dana kad sam napisala prvi mali mršavi post, nije mi palo na pamet da ću na brojaču posjeta pročitati 100 000, što se dogodilo upravo jučer.

E pa eto dragi moji, sretan vama svima  rođendan, jer da vas nema , ne bih ovo imala ni za koga pisati. Nadam se da ćemo zajedno  “proslaviti“ još kojega

A bez dobre torte, nema ni pravog rođendana pa zato evo danas recepta za jednu divnu  šarlotu koju sam radila prije nešto više od mjesec dana. Nestala je u rekordnom roku, a darling je baš nju poželio za svoj nadolazeći rođendan pa znači da i nije loša...  Iako ovaj mousse na prvi pogled djeluje kao zgodna lagana krema, torta je ustvari jako zasitna tako da nema straha – njom ćete lako nahraniti barem 12 osoba, a ako budu tražili još (što vjerojatno hoće), recite da će po drugi komad morati doći drugi put




Za kalup promjera 24cm:
Za tortu:
40 dkg čokolade za kuhanje
8 dkg maslaca, omekšalog, ne rastopljenog
3 jaja
6 dkg šećera u prahu
60 ml likera od kakaa (ili nekog drugog po želji)
4 dcl vrhnja za šlag
Cca 25 kom piškota + malo mlijeka i ruma

Za ukrašavanje:
2 vrećice praška za šlag
Ekstrakt vanilije
Kakao u prahu

1) Razdvojite bjelanjke od žutanjaka, istucite vrhnje za šlag u što čvršći šlag i stavite u hladnjak
2) Na pari rastopite čokoladu i kad je gotovo sasvim rastopljena dodajte joj maslac i ostavite na pari dok se sve ne pretv ori u homogenu smjesu, stavite po strani
3) U međuvremenu u dosta velikoj zdjeli  tucite žutanjke sa šećerom i likerom. Pomalo dodavajte smjesu čokolade i maslaca pazeći da se žutanjci ne zgrušaju. Pazite da sve ravnomjerno pomiješate.
4) Istucite bjelanjke u čvrst snijeg
5) Sada dodajte tučeno vrhnje (iz koraka 1), laganim kružnim pokretima u istom smjeru, a zatim jednako tako i snijeg – pazite da ne miješate prejako da iz smjese ne pobjegne zrak!
6) U pripremljeni kalup po dnu poredajte piškote namočene u malo mlijeka i ruma pa isto tako poredajte piškote okomito, uz rub kalupa
7) Preko piškota ulijte pripremljenu kremu, prekrijte folijom i ostavite u zamrzivaču na nekoliko sati (najbolje bi bilo preko noći)
8) Izvadite da se malo opusti otrpilike pola sata do sat prije posluživanja, a dok je još zaleđena ukrasite je tučenim šlagom pomiješanim s par kapi ekstrakta vanilije. Po vrhu torte pospite malo kakaa

Napomena:
- najukusnije piškote su domaće, ali ako nemate vremena za to, najbolje su one njemačke u ružičastoj kutiji (nisu debele i kruhaste kao talijanske)



                                                  Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 10:48 |Komentiraj | Komentari: 31 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008



Clotilde Dusoulier je mlada Parižanka, autorica bloga Chocolate and Zucchini (u prijevodu: čokolada i tikvice) koj se postupno pretvorio u istoimenu (papirnatu) kuharicu s otprilike 100 recepata. Njen blog nije dobio ime po ovom kolaču već su joj čitatelji predložili da ga isproba kad joj već blog nosi imena dvaju glavnih sastojaka. Recept je dakle njenih ruku djelo (iako sam  izmijenila nekoliko stvari, kostur je isti), a mene je jako zaintrigirala kombinacija čokolade i tikvica i već sam si davno napravila mentalnu zabilješku da ga moram isprobati kad sezona tikvica bude u punom jeku. Pitali ste me u komentarima za nove načine korištenja tikvica, ovo bi svakako mogao biti jedan od njih.

Degustatorima kolača nisam otkrila što ide u njega sve dok ne bi zagrizli u njega. Kad sam ih pitala mogu li pogoditi ima li tu neki neobičan sastojak, odgovor je bio “Ne“. Mlađi brat se preko pola stana derao da je kolač “prva liga“, ali s obzirom na njegovu pretjeranu opreznost po pitanju hrane, nisam mu ni nakon tih hvalospjeva rekla za zeleniš...Zaključak: ako on nije primijetio ništa neobično, nećete ni vi. Ovo je vjerojatno najbezbolniji način da djeca počnu jesti tikvice ako ih ne vole




Kolač:
24 dkg brašna
4 dkg kakaa u prahu
1 žličica sode bikarbone
½ žličice praška za pecivo
½ žličice soli
11 dkg omekšalog (ne rastopljenog!) maslaca
8 dkg šećera
8 dkg smeđeg šećera
1 šećer vanilija
3 jaja
28 dkg (otprilike 2 tikvice srednje veličine) naribanih tikvica (ne treba ih guliti)
17 dkg čokolade za kuhanje nasjeckane na sitne komadiće

Posip:
4 dkg smeđeg šećera (ili 2 dkg običnog, 2 dkg smeđeg šećera)
7 dkg proprženih i grubo sjeckanih lješnjaka

0) Pripremite sastojke te zagrijte pećnicu na 180°C i namastite lim za pečenje (okrugli, promjera 24cm)
1) Pomiješajte brašno, kakao, sodu bikarbonu, prašak za pecivo i sol i ostavite po strani
2) Mikserom tucite maslac, obje vrste šećera i šećer vaniliju dok mješavina ne bude pjenasta pa dodajte jedno po jedno jaje
3) Žlicom primiješajte mješavinu s brašnom pa zatim primiješajte i naribane tikvice i na kraju komadiće čokolade te miješajte sve dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Smjesu izlijte u pripremljeni lim za pečenje pa pospite mješavinom šećera i lješnjaka
5) Pecite 50 min do 1 h (meni je trebalo 1 h) da čačkalica izađe čista kad njom nabodete tijesto
6) Hladite ga jedno pola sata



Kolač je sočan i ukusan (moja mama je izjavila da bi ona prije donirala sastojke u dobrotvorne svrhe nego što bi joj palo na pamet da eksperimentira s tikvicama u kolaču, ali nije imala ništa protiv svoja 2 komada koja su je dopala). Zahvaljujući tikvicama nije ni najmanje suh, a svako malo naletite na komadić čokolade koji se tako lijepo slaže s hrskavim posipom na vrhu. Jedino postoji šansa da tu i tamo proviri poneki izdajnički zeleni komadić kore od tikvice koji bi mogao odati tajnu sastojaka, ali okusu tikvica nema nigdje ni traga!
 
 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 22, 2008



Čokolada. Znam da ima mnogo onih koji tvrde da bez nje ne mogu, da im je to strast, opsesija, pvo na što pomisle kad se probude i sl. Ja vam neću reći takvo nešto. Ne padne mi baš svako jutro odmah na pamet – nekad mi treba i jedno pola sata da je se sjetim (ako sam u velikoj žurbi). Onda sebi rečem “Ana-Marija, jela si je jučer, danas bi mogla i preskočiti“ i gurnem je u zaborav. Sve do prve trgovine na koju naiđem. Doduše, prve dvije trgvine pokraj kojih prolazim obično zaobiđem jer jurim na tramvaj, ali zato kad se iskrcam iz tramvaja i kad prođem pored trgovine koja je točno na pola puta između Učiteljske akademije i Filozofskog i koja ima odličan izbor svih mogućih čokolada, tu već malo zastanem.

Sad postoje 4 alternativna završetka priče:

a) Prođem pred nje i kažm si još jednom “Danas neću“ i to stvarno tako i bude (događa se u otprilike 2% slučajeva, ako i s ovom brojkom nisam pretjerala)
b) Prođem pored nje i kažem si “Danas neću“ pa ipak navratim u povratku s faksa
c) Uđem ravno unutra i sljedećih 5minuta provedem tako usredotočena na odabir čokolade da bi mi na takvoj skoncentriranosti pozavidjeli i učitelji meditacije
d) Odlučno odmarširam dalje, cijeli dan provedem pokušavajući zaoraviti na čokoladu kao što ljudi pokušavaju ne obraćati pozornost na muhu koja ih izluđuje i na kraju u 20:55 (koji minut prije zatvaranja) otrčim do prve trgovine po svoj dnevni fiks.

Sad kad sam doma malo sam primirila čokoladne porive u obliku 10 dkg čistog zadovoljstva i prešla sam na kolačoobličnu varijantu od koje može, kao što bi to moj đed rekao, “omastiti brk“ veći broj ukućana. Oni su ovim otkrićem pak bili toliko oduševljeni da sam ga pravila u petak pa opet u nedjelju i izrazili su želju da ga dobiju i sljedeću nedjelju kad pravimo roštilj. Izgleda da ima nešto u njemu...



Recept je prilagođen prema onome iz knjige Francuska kuhinja autorica Joanne Harris i Fran Warde u izdanju Algoritma (tamo se zove "Lawrenceov kolač")

Za kolač:
18 dkg čokolade za kuhanje
18 dkg maslaca
4 jaja
12 dkg smeđeg šećera
1 šećer vanilija
20 dkg badema

Za ocaklinu:
10 dkg čokolade za kuhanje
5 dkg maslaca



1) Stavite malo vode da provri, a u međuvremenu pripremite sastojke: sameljite bademe, razdvojite žutanjke i bjelanjke (njih odmah smjestite u zdjelu u kojoj ćete ih tući).
2) Ugrijte pećnicu na 150°C i obložite kalup papirom za pečenje.
3) Na provrelu vodu stavite  zdjelu i u nju stavite čokoladu da se otopi na pari. Kada je ona gotova, dodajte joj maslac i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu
4) Žutanjke tucite sa šećerom i šećer-vanilijom pa im pomalo dodajte smjesu od čokolade i maslaca.
5) Toj smjesi rukom primiješajte samljevene bademe.
6) Istucite bjelanjke u čvrsti snijeg pa ga lagano rukom umiješajte u smjesu i onda sve zajedno ulijte u kalup.
7) Pecite 45 min (sredina će još biti mlo “živa“, ali to je ok) i pustite da se 10-ak min hladi u kalupu pa zatim na rešetki do sobne temperature.
8) Onda kolač prebacite ili na cca 45min u zamrzivač ili na dulje vrijeme u hladnjak (neophodno ga je dobro ohladiti!)
9) Ocaklinu pripremite tako da na pari rastopite čokoladu i onda joj primiješate maslac. Pustite je da se prohladi i prelijte preko ohlađenog kolača pa sve zajedno ponovno stavite da se malo stisne u hladnjaku.



Napomena:
- u kuharici piše da se umjesto čokoladne ocakline kolač može premazati s par žlica mermelade pa ako ste Sacher-tip možete probati i to
- još jednom: obavezno doooobro ohladite kolač jer sobne temperature nije bas spektakularan (jednako kao i grešno čokoladna torta)
- u nedjelju ću u ocaklinu dodati i ekstrakt naranče, mislim da bi to bio pun pogodak pa ću nadopisati kakav je bio rezultat
- za ovaj kolač ne trebate tražiti čokoladu s visokim postotkom kakaa, sasvim je dobra i obična za kuhanje (isprobala sam obje verzije), a s obzirom na to da se koristi smeđi šećer, nije preslatko 



                                              Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
petak, srpanj 11, 2008



Ne vjerujem baš u horoskop (dapače sigurna sam da mi zadnja stranica 24 sata neće previše pomoći u donošenju životnih odluka), ali čini mi se da ipak ima nešto u onim karakteristikama koje se pripisuju pojedinim znakovima. Tako i ja imam neke osobine koje su tipične za vage. Odlučiti između dva para sunčanih naočala za mene zna biti proces koji traje koliko i pregovori s Europskom unijom. Zadnji put kad sam kupovala sunčane naočale isprobala sam prvo jedno 10 naočala, zatim suzila izbor na  4 modela pa zatim na 2 i tu su nastali problemi. Ta posljednja dva para naočala sam naizmjence probala jedno 100 puta tako da mi je na kraju bilo neugodno pred poprilično ljubaznim prodavačem i rekla sam mu da sam vaga u horoskopu i da samo on radi svoj posao pa da ću se ja već nekako odlučiti. Malo se nasmijao i stvarno me pustio na miru

Osim upravo opisane neodlučnosti vage su na glasu i kao pomalo neorganizirane. I to je isto istina. Ali kad imate mamu koja je u horoskopu djevica (čitaj: čista suprotnost po pitanju urednosti), onda genetika prestaje biti primarna i jednostavno se morate organizirati. Ponekad međutim na površinu ispliva i taj potisnuti neorganizirani dio pa tako recept koji sam napravila prije jedno mjesec dana (ako ne i više) na red dolazi tek sad. Ali uostalom, nije ni važno, sasvim je prikladan za ove vruće dane. A ako ste k tome ljubitelj meksičke hrane, onda će vas ovo podsjetiti na desert koji se redovno pojavljuje na jelovnicima meksičkih restorana.




Recept za palačinke je iz kuharice Grand Larousse du Chocolat Pierrea Herméa (iako, malo ga pojednostavih...), a nadjev je plod inspiracije tog dana:

Za 10 do 12 palačinki:
10 dkg brašna
2 dkg kakaa
2 dkg štauba
2,5 dcl mlijeka
2 jaja
6 dcl piva
3 dkg otopljenog maslaca
+ ulje za tavu

Nadjev:
3 dcl vrhnja za šlag
10 dkg bijele čokolade
10 dkg kokosa
10 dkg mljevenih badema ili lješnjaka (ili kombinacija)



0) Istucite vrhnje tako da postane čvrsto, a u međuvremenu otopite bijelu čokoladu
1) Otopljenu čokoladu u tankom mlazu lijevajte u već istučeno vrhnje tako da ono zadrži čvrstoću
2) Primiješajte kokos i mljevene bademe ili lješnjake pa smjesu dobro ohladite
3) U jednoj zdjeli prosijte brašno, kakao i štaub, a u drugoj pomiješajte mlijeko, jaja, pivo i otopljeni maslac
4) Pomiješajte suhe i tekuće sastojke i ispecite tanke palačinke (smjesa treba biti relativno rijetka)
5) Pustite palačinke da se prohlade pa ih premažite ohlađenim nadjevom



                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 21:01 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 25, 2008



“Bože daj mi strpljenja, ali brzo“, natpis je koji stoji na listiću mjeseca svibnja na kalendaru u teretani u koju redovno idem. Svaki mjesec ima svoju poručicu, a ja sam uspjela svoju znatiželju staviti pod kontrolu i ne prelistati cijeli kalendar odjednom nego svaki mjesec čekam što će biti na sljedećem. Autor svibanjskog mota sigurno je na umu imao vađenje koštica iz trešanja kad je smišljao što da napiše jer je to upravo ono što je meni palo na pamet kad sam omjerala hrpu trešanja koje su čekale da ih ogolim do srži.



Clafoutis [klafuti] je francuska poslastica o kojoj ste imali prilike nešto pročitati kod kzemljopis i kod tamogdjezivimja, a ja ga “omjeram“ već od lani otkad je velika knjiga francuskih slastica Le Grand Livre de la patisserie et des desserts poštom stigla na moja vrata. Podrijetlom je ovaj desert iz dviju francuskih pokrajina: Limousin (tamo se naziva "clafoutis") i Auvergne (gdje mu ime glasi "millard"). Prema tradiciji trešnje se za ovaj kolač ne bi trebale čistiti od koštica jer se navodno “puno gubi što se tiče okusa“, kako kažu stare žene u Limousinu, ali ako mene pitate, to je poprilično dobra fora da si olakšaju posao pa sam se ja stoga ipak uhvatila tog nesretnog čišćenja.

U dva navrata sam pravila dvije različite verzije clafoutisa – jednu “običnu“, tradicionalnu i drugu s čokoladom. Svaka ima svojih čari, ali ja moram priznati da mi je čokoladna draža. Mirko (moj darling) se s tim baš nije složio pa izgleda da je omjer snaga između ovih dviju verzija 50:50.



Dakle, nakon što sam na Trešnjavačkom placu uspjela pronaći fine trešnje po povoljnoj cijeni, nakon što sam prošla pored stola za kojim je čovjek prolaznicima dovikivao “uzmite, pogledajte banane, domaće (?!), ajmo ljudi banane“ i kao šećer za kraj nakon što me je jedan nadasve kulturni prodavač kroza zube poslao u ... neću vam reći gdje... jer nisam ništa kupila kod njega, stigoh doma. Onda sam kao na početku posta, zamolila višu silu za malo strpljenja, očistila trešnje i poslije toga je sve bilo 5min posla. Ako izuzmemo čišćenje, ovo je jedan super jednostavan i jako ukusan kolač za toplije dane.

Za okrugli kalup promjera 26cm

Tradicionalni clafoutis:
60 dkg trešanja
170 ml mlijeka
6 dkg glatkog brašna
7.5 dkg štauba
1 šećer vanilija
3 veća jaja
5 dkg masla + malo za namazati kalup

0) Namastite kalup, operite trešnje i skinite im peteljke i koštice pa ih u jednom sloju rasporedite u pleh jednu do druge
1) Upalite pećnicu na 180°C
2) Provrite mlijeko i rastopite maslo
3) U zdjeli pomiješajte brašno, štaub i šećer vaniliju
4) Dodajte jedno po jedno jaje miješajući prije svakog dodavanja pa zatim mlijeko i rastopljeni maslac i sve dobro izmiješajte (pripazite da nema grudvica)
5) Prelijte preko trešanja i pecite cca 40min




Čokoladni clafoutis:

60 dkg trešanja
3 jaja
135 ml mlijeka
3 žličice gustina
2 žlice brašna
2,5 smeđeg ili bijelog šećera
1 šećer vanilija
10 dkg čokolade za kuhanje
7,5 dkg masla

0) Namastite kalup, operite trešnje i skinite im peteljke i koštice pa ih u jednom sloju rasporedite u pleh jednu do druge
1) Ugrijte pećnicu na 180°C
2) Pomiješajte jaja, mlijeko, gustin, brašno, šećer i šećer vaniliju dok ne dobijete smjesu bez grudvica
3) Na pari rastopite čokoladu pa joj dodajte maslac da se i on rastopi i onda sve dodajte u smjesu s jajima pa sve zajendo prelijte preko trešanja
4) Pecite cca 40min



Napomena:
 - u originalnim receptima bilo je manje trešanja, ali ja sam njima prekrila cijeli pleh
- još jedan dodatak je šećer vanlija
- prije posluživanja pospite štaubom
- clafoutis se jede blago topal ili dobro ohlađen (meni je ohlađen draži)
- pod uvjetom da ga ne smažete odmah, može ostati u frižideru 2 dana
- nemojte se bojati što je smjesa jako rijetka, poprilično nalikuje onoj za palačinke - to nije biskvit, dobit ćete nešto jako sočno što pomalo podsjeća na puding



                                                        Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:53 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
utorak, travanj 15, 2008



Imam nešto za sve vas koji muku mučite s proljetnim skidanjem zimskih kilograma koji su se tako nekako neprijmijetno ušuljali pod kožu zajedno s onim večernjim uživanjima u kolačima ili s finim nedjeljnim ručkovima koje ste iščekivali cijeli tjedan, a i sada svako malo promislite „da mi je nešto slatko...“. Moram priznati, prvobitna namjera mi prošli vikend nije bila da ispečem dijetalni kolač, ali tako je nekako ispalo. Za moj ukus ovdje nedostaje malo šećera, ali ja možda i nisam mjerodavna, može me se svrstati u kategoriju s nazivom sugar junkie, tj. ovisnica o šećeru. Ali dobro, kažu da je šećer neophodan za rad mozga, a samim tim i uspješno učenje pa se tako nekako tješim

Recept sam pronašla na internetu, a prilagođen je iz kuharice How to Be a Domestic Goddess autorice Nigelle Lawson



100 g sušenih brusnica
75 ml ruma
150 g brašna
25 g kakaa
2 žličice praška za pecivo
poka žličice sode bikarbone
pola žličice soli
100 g rastopljenog maslaca
75 g smeđeg šećera
2 jaja
300 g banana (300 g bez kore)
3 reda nasjeckane čokolade
1 šećer vanilija

0) Obložite papirom za pečenje kalup za štrucu (cca 25cm dug) i stavite pećnicu da se grije na 170°C
1) U maloj posudi pomiješajte brusnice i rum i pustite da provri pa maknite s vatre i pustite da brusnice popiju sav alkohol
2) U drugoj zdjeli pomiješajte brašno,kakao, prašak, sodu i sol
3) Mikserom tucite maslac i šećer pa jedno po jedno dodavajte jaja
4) Blenderom napravite pire od banane pa dodajte i njega smjesi od maslaca i šećera
5) Dodajte i nasjeckanu čokoladu, brusnice i šećer vaniliju, a zatim u 3 navrata i mješavinu od brašna
6) Izlijte u pripremljeni kalup i pecite na sredini pećnice sat do sat i 15 min



Sljedeći put kad budem pravila ovaj kolač preskočit ću korak br 1 – za mene su te brusnice tako „pijane“ predominantne u ovom kolaču, a vjerojanto ću koristiti i obični šećer a ne smeđi. (prije toga moram ipak isprobati kolač s čokoladom i bananama 1 i kolač s čokoladom i bananama 3 – ne znam zašto sam baš krenula od broja 2 – valjda da ne bude strog redoslijed ). Ako želite, brusnice možete zamijeniti grožđicama.
Ako pazite na prehranu, a baš nikako ne možete odoliti komadiću slatkog, ovo bi moglo biti pravo rješenje (naravno, ako se zaustavite samo na komadiću  )


... i ako ste brzopleti, ovo vam se dogodi sa zadnjim komadom ...

                            Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, travanj 4, 2008




„U kuhanju se krije neka vrsta magije: u biranju sastojaka, u postupku miješanja, ribanja, topljenja, dodavanja začina, u receptima iz drevnih knjiga, u starinskom priboru . [...] Dijelom mi u tome godi prolaznost: toliko priprema izvedenih s mnogo ljubavi, toliko vještine i iskustva uloženih u zadovoljstvo koje traje samo trenutak. I u kojem će samo nekoliko osoba uistinu uživati“

„Nosila sam u glavi recepte poput zemljovida. Sve vrste recepata; neke sam istrgnula iz časopisa ostavljenih u prometnim željezničkim postajama, neke saznala od ljudi što sam ih sretala na našim putovanjima, neki su bili čudne kombinacije vlastite proizvodnje.“

„Postoji neka vrsta alkemije u preobrazbi priproste čokolade u zlato mudrih luda, neke svjetovne čarolije koja bi se čak možda svidjela i majci. Dok radim, praznim glavu od svih misli i duboko dišem. Prozori su otvoreni, a propuh što struji kroz kuhinju hladio bi da nema vrućine što izbija iz peći i bakrenih posuda, para što se dižu iz temeljca koji se topi. Miješaju se opojni, sugestivni mirisi čokolade, vanilije, zagrijanog bakra i cimeta: sirov, zemljani vonj Amerike, vruća, smolasta aroma prašuma...“



Tako kaže Joanne Harris u svojoj knjizi Čokolada po kojoj je snimljen i istoimeni film. Istina, nisam uspjela pronaći točan citat koji sam tražila jer sam ovo ipak čitala prije 5-6 godina, ali vjerujem da ste i iz ovoga shvatili o kakvoj se čokoladnoj čaroliji radi. Što se same knjige tiče, moram reći da je ovo jedan od rijetkih slučajeva u kojima mi je draži film od knjige pa ako je i niste pročitali, a pogledali ste film – svejedno ste na konju (ja sam bila učinila nevjerojatno priblesav potez i čitala sam Čokoladu dok sam bila na dijeti – mislim da se takvo ponašanje već može svrstati pod etiketu mazohizma  )



Torta čiji je recept tu malo niže prava je filmska zvijezda (nema ni kapi brašna!!!). I ako je nisu uvrstili u već spomenuti film – učinili su kobnu grešku. Usudila bih se raći da je toliko dobra da je mogla zamijeniti Deppa i Binoche na plakatu  Ili da ipak ne pretjerujemo? Sve u svemu – ovo je istinska Čokolada.



Prvi put sam ovu tortu pravila kad su dečku dolazili prijatelji na druženje. Računala sam – čokolada, zašto ne? To sigurno svi vole. Kao i obično, nastupila je moja brzopletost i nisam pročitala recept do kraja. Već sam bila zamutila smjesu i upotrijebila sve sastojke kad sam shvatila da se torta peče u kupelji -  a ja nisam imala prikladne posude za talvo pečenje  Onda sam izorganizirala neku instalaciju koja je između ostalog uključivala 3 kuhače, a koje se ne bi posramio ni Leonardo da Vinci i gurnula sam to sve u pećnicu. Kad je sve bilo gotovo, izvadila sam kolač iz pećnice, prevrnula ga, kad tamo – strava i užas (tako sam ja mislila). Kolač je po čvrstoći nalikovao na nekakav žele, na jednom mjestu mi se nije dobro odlijepio, a sve skupa je imalo aromu kave (koju ne volim i boga pitaj zašto sam uopće do kraja slušala recept pa je stavila). Bila sam uvjerena da će svi misliti da ja ne znam ispeći ni najobičniji kolač od čokolade pa sam onako ljuta i iznervirana cijelu dozu prevrnula u kantu za smeće. Ostavila sam samo jedan komadić koji sam gurnula u frižider.



U međuvremenu sam nabrzinu napravila browniese s kokosom, a sutra ujutro kad sam ponovno onako puna nepovjerenja uzela komadić nesretne torte... savršenstvo. Torta se stisla i dobila sam nešto fino što se topi u ustima, kremasto i nadasve čokoladno. Ukratko, samo što nisam pošla do kontejnera vidjeti jesu li ostaci još tamo.  Ovaj kolač je vjerojatno jedan od onih na koji misle kad o čokoladi govore kao o „dekadentnoj“ namirnici ili kad kažu da je „grešna“ (kao što piše i na vrhu plakata za film – „sinfully delicious“).


evo sad ste i zavirili u moj frižider

Recept sam našla negdje na internetu i malo ga prilagodila svom ukusu, a inače je iz ove knjige (koju nemam pa me nemojte pitati je li valja  ). Pun je svega što vam zabranjuju pa ako želite izgledati poput one cure na reklami za anticelulitnu kremu Collistar (od koje mi padne mrak na oči svaki put kad naletim na taj jumbo plakat – što je bar 3 puta dnevno), nemojte čitati dalje. Ali ako ste već došli na ovu stranicu, vjerujem da vas takve sitnice poput jumbo plakata neće spriječiti pa slobodno nastavite :

22 dkg tamne čokolade
34 dkg maslaca
225 g šećera
125 ml mlijeka
6 jaja (srednjih do velikih – ne malih)
1 vanilin šećer
malo soli

0) Zagrijte pećnicu na 180, namastite kalup (vidi napomenu) maslacem i pokropite ga brašnom pa stavite sa strane
1) Na laganoj vatri miješajte maslac, šećer, vaniliju i mlijeko sve dok se maslac ne rastopi pa dodajte čokoladu i neprestano miješajte dok se ne rastopi (vatra ne smije biti prejaka jer će čokolada izgoriti)
2) Mikserom tucite jaja jedno 5min i na kraju malo posolite
3) Malo po malo dodavajte čokoladnu mješavinu u jaja (između svekog dodavanja dobro promiješajte). To radite polagano da vam topla čokoladna smjesa ne bi „skuhala“ jaja pa da ne dobijete čoko-kajganu umjesto torte. Kad ste dodali svu smjesu, sve dobro izmiješajte da dobijete jednoličnu mješavinu.
4) Ako želite (ja jesam) procijedite smjesu tako da na cjediljki eventualno ostanu neki komadići čokolade ili zgusnuto jaje. Procijedite smjesu u pripremljeni pleh.
5) Prokuhajte vode koliko je dovoljno da dođe skoro do pola visine većeg pleha (onog veličine pećnice) pa je ulijte u njega i u tu vodu stavite manji pleh sa smjesom. Voda za tu kupku mora biti vruća.
6) Pecite 40ak minuta, izvadite manji pleh iz vode i pustite kolač da se hladi 20 ak min. Nožem prođite oko ruba pleha da se torta sasvim odlijepi pa ga prevrnite na tanjur za posluživanje. Ako želite, možete ga ponovno prevrnuti na pravu stranu na neki drugi tanjur.
7) Hladite ga BAREM 3 sata prije posluživanja, a idealno bi bilo preko noći (vjerujte mi, isplati se malo strpiti)

Napomene:
- moj pleh je bio 28 cm promjera, ali može i nešto manji, sve do 24 je ok. Ako korisite pleh sa odvojivim dnom, trebli biste ga 2-3 puta omotati aluminijskom folijom tako da voda ne može ući u njega, ali ovaj dio nisam isprobala
- Umjesto dijela mlijeka (ili umjesto cijele količine) možete upotrijebiti kavu ili neki liker
- Pridržavajte se točno recepta i na kraju ćete se sigurno pridržavati za stomak





                                         Verzija za ipis

damijenestoslatko @ 17:54 |Komentiraj | Komentari: 44 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 6, 2008



Za ove keksiće ima vjerojatno milijun recepata i nekih od njih je bilo i na bloger.hr-u, ali ja sam odlučila onih 999.999 ostaviti po strani i napraviti baš ove. Zašto?
Zato što ovi imaju priču.
Priča uopće nije istinita, ali... postoji.

Ovaj „keksološki mit“ spada u tzv. urbane legende. E sad, koga ne znanima što je to urbana legenda, nek preskoči ovaj dio i pođe na priču o keksićima, koga ne zanima ni to, nek se spusti još niže i pročita recept, a tko pak u svemu tome ne može naći nešto za sebe, pogriješio je adresu. Iskreno se nadam da ne spadate među ove zadnje, dakle:
prema Wikipediji, urbana legenda je svojevrsni suvremeni folklor, a u biti se radi o pričama (čitaj: izmišljotinama) za koje oni koji ih pričaju misle da su istinite.
Usprkos imenu, urbane legende ne moraju nužno biti smještene u gradu, a taj se izraz koristi da bi se ove novije legende ralikovale od starog folklora. Takve priče se nekad pojavljuju na televiziji, a u ovo naše informatičko doba često kruže e-mailom. Naravno, uvijek se to dogodilo „prijateljevom prijatelju“ (engl. FOAF – Friend Of A Friend)
Neke od najpoznatijih urbanih legendi su:
- Coriolis efekt prema kojem se voda koja se izlijeva u odvod u kadi ne sjevernoj hemisferi odlijeva u jednom, a na južnoj u drugom kružnom smjeru
- Krokodili koji navodno žive u kanalizaciji New Yorka i koji su tamo dospjeli jer su ih „nezadovoljni vlasnici bacili u WC“



Srodna tim pričicama je i ova o keksima kompanije Neiman Marcus koja još i danas kruži e-mailom (pa ako vas zaskoče ovakvom pričom, znajte da nije istina). Prema priči, neka žena i njena kćer su u robnoj kući Neiman Marcus u Dallasu u Teksasu nakon shoppinga pojele ove chocolate chip cookies u njihovom restoranu. Budući da su im se jako svidjeli, zamolile su konobaricu bi li im mogla dati recept. Ona je rekla da može, ali za „two fifty“ što su majka i kćer protumačile kao dva i pol dolara i pristale. Platile su karticom i otišle. Kad je majka dobila račun za svoju Visa karticu, na njemu je stajao iznos od 250 dolara. Nakon što se žalila nadležnima u Neiman Marcusu, oni su joj rekli da ne znaju što je njoj konobarica rekla, ali da joj oni ne mogu vratiti novac pa je ona bijesna podijelila recept svim prijateljima i zamolila ih da ga daju svima koje poznaju ako a Neiman Marcus ne bi zaradio više ni dolara na tom receptu. 



E sad, cijela ta priča ima (barem) dvije rupe, a to je da se kod Neiman Marcusa tada uopće nisu mogli jesti chocolate chip cookies, a osim toga, ta kuća nije primala Visa kartice. Ne zna se čiji je recept, ali je dobar... Čak su i od njega nastale razne verzije – ja sam isprobala ovu:

12 dkg masla
22 dkg brašna
1 veliko jaje
20 dkg smeđeg šećera
3 žlice kristal šećera
½ žličice sode bikarbone
½ žličice praška za pecivo
½ žličice soli
2 žličice esktrakta vanilije
navršak žličice kave
15 dkg  komadića čokolade



0) Zagrijte pećnicu na 140-150 stupnjeva i obložite dva lima papirom za pečenje
1) Mikserom pomiješajte obje vrste šećera, ekstrakt od vanilije i malsac
2) Nakon cca 1 minute, dodjte jaje i miksajte još jedno pola minute
3) Lagano miješajući  mikserom, dodajte i brašno, sol, sodu bikarbonu, prašak za pecivo i mrvicu kave
4) Na kraju rukom umiješajte komadiće čokolade (i da, smijete ukrasti žličicu smjese, ukusna je  )
5) Žličicom vadite hrpice smjese na papir za pečenje i ostavite između po 3-4 cm razmaka jer će se smjesa spljoštiti u pečenju (na jedan lim standardne veličine vam stane jedno 20 komada pa ćete morati peći u dva navrata)
6) Pecite 20-25min dok rubovi ne počnu hvatati boju
7) Potamanite svoj dio uz čašu hladnog mlijeka (dobro ste čuli, svoj dio, a ne cijeli pleh i čašu, a ne cijeli tetrapak  )

Napomena:
- Ova mrvica kave je uistinu mrvica, nemojte nipošto pretjerati s njom - ovo i dalje moraju ostati chocolate chip cookies, a ne coffee cookies :)
- za jedan keksić vam je dovoljan otprilike jedna žličica smjese





                                                      Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 89 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 17, 2008



O čemu drugo da vam pišem na ovako prelijep dan nego o čokoladi... Umjesto „kruha i igara“, moja deviza bi mogla biti „sunca i čokolade“ (u slobodnom prijevodu na latinski: suncem et čokoladenses)...  Čim ima par zraka sunca, sve je nekako lakše. Jutros sam se ustala dosta rano i zaputila se s dečkom na trčanje po Jarunu. Dok sam ga čekala pred zgradom, srela sam jednog susjeda koji je samo prokomentirao: "8 je sati, vani je minus, a vi idete trčati?!" Ja sam mu samo odgovorila da ima svakakvih ljudi... on očito ne razumije moju fascinaciju lijepim vremenom  Da sada nije ove hrpe učenja koja me još čeka do kraja drugog mjeseca, dan bi mogao ući u konkurenciju za idealan, no dobro... nećemo pretjerivati. 



Keksić koji vidite tu poviše je nešto što mene jako podsjeća na jedne kekse koje proizvodi Parmalat i koje smo kad sam ja bila mala uvijek kupovali kad se išlo na kupanje na neki otok ili negdje na cijeli dan. Kad sam vidila recept, odlučila sam isprobati ne bi li onako kao Proust, u sred ove zimske hladnoće reproducirala malo ljetne vrućine, mirisa mora, hladovine pod borovima  i bljeska sunca na moru...  Nisam uspjela, nedostajalo je malo lješnjaka u receptu da bi dojam bio potpun, ali ne smijem se žaliti – keksi su i bez toga nestali u nepoznatom smjeru. Imaju čak i jednu prednost nad onom kupovnom verzijom – doza je veća....

Za oko 30 keksa:
20 dkg masla
20 dkg smeđeg šećera
1 jaje
35 dkg brašna
3 žlice kakao praha
10 dkg mliječne ili tamne čokolade, ovisno o vašem ukusu

0) Zagrijte pećnicu na 190C, obložite pleh papirom za pečenje i narežite čokoladu tako da dobijete 30 komadića
1) Mikserom tucite maslo i šećer
2) Dodajte jaje i tucite još par minuta
3) Pomiješajte brašno i kakao i zatm to sve dodajte u smjesu masla, šećera i jaja
4) Sad bi trebalo da tijesto leži pola sata u frižideru, ali meni se žurilo pa sam to preskočila
5) Podijelite tijesto na dva dijela, tako da jedan bude malčice veći
6) Razvaljajte manju polovicu tijesta na otprilike 4mm debljine i izrežite kolute veličine 4 cm pa ih stavite na pleh pokriven papirom za pečenje i na svaki stavite po komadić čokolade
7) Sad razvaljajte veću polovicu tijesta i izrežite krugove veličine 5cm pa ih stavite preko onih u plehu (malo prstima sa strane utisnite rubove
8) Pecite 10-15min dok lagano ne napuknu na površini i dok ne budu čvrsti na dodir





Napomena: meni se čini da se ista stvar može dobiti malo jednostavnije (tako sam napravila zadnjih nekoliko komada jer sam bila u stisci s vremenom – uzela bih po jednu kuglicu tijesta i u nju samo utisnula komadić čokolade i onda malo spljoštila i oblikovala među dlanovima. Ako imate vremena i želite da budu uistinu pravilni, onda se poslužite gore opisanom metodom i bon appétit



p.s.
Najbolji su kad se tek ohlade, a dok im je sredina još rastopljena, ovako kao na slici...




 Verzija za ispis

damijenestoslatko @ 14:09 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
utorak, veljača 12, 2008



„Može stajati u frižideru i do tjedan dana ako je zamotan u prozirnoj foliji“, reče on. 

S obzirom na to da je ovo zadnja rečenica u receptu, moglo bi se slobodno zaključiti  da je recept samo jedan veliki vic. Jer da ovo ostane nepojedeno dulje od jednog dana je ravno nemogućem. Ali s obzirom na to da Pierre Herme nije komičar nego vrhunski slastičar, možemo jedino zaključiti da je došlo do tiskarske greške pa da su nadodali jednu rečenicu gdje je ustvari nije trebalo biti.



Pierrea Hermea sam vam već spominjala. To je jedan od najpoznatijih francuskih slastičara današnjice. U slastičarske vode uplovio je već sa 14 godina, a 1998. je s partnerom Charlesom Znatyjem otvorio prvu trgovinu slasticama u Tokiju da bi danas firma Pierre Hermé Paris® bila simbol za sofisticirane  vrhunske gurmanske proizvode. Uvijek je u potrazi za novim i neobičnim spojevima okusa i mirisa, a inspiraciju traži u svim kuhinjama i aromama svijeta. Nazivali su ga Picassom slastičarstva (Vogue), slastičarskim provokatorom (časopis Food&Wine), avangardnim slastičarom i čarobnjakom okusa (New York Times), kuhinjskim emperatorom (New York Times) te kraljem modernog slastičarstva (The Guardian).

Imajući u vidu ovaj recept (koji dolazi iz kuharice o čokoladi o kojoj sam vam pisala na samom početku ovog bloga), od svih ovih gore navedenih poetskih opisa, ja bih se opredijelila za čarobnjaka okusa. Dugo sam omjerala ovaj recept (i zbog njega sam se upustila u kandiranje đumbira) i konačno je i na njega došao red prije par dana. Ono što me oduševljava u ovoj kuharici je preciznost podataka o pečenju i sličnom. Dosad sam rijetko nailazila na recepte u kojima piše “tucite 8 minuta” – a to je baš ono što volim. Precizno (kad su kolači u pitanju – inače volim malo šlampavosti )



Inače, u receptu piše da b se kolač trebalo konzumirati sutradan i čuvati u frižideru, ali da vam iskreno kažem, sutradan su u slučaju mog primjerka kolača doživjela svega dva komadića i došli smo do zaključka da je kolač bio bolji na dan kad je ispečen. Eto toliko, na znanje i ravnanje, a vi kako volite…

14 dkg marcipana
16 dkg štauba
18 + 2 dkg masla
4 jaja
žlica i pol kandiranog đumbira
7 dkg tamne čokolade
18 dkg brašna
4 dkg kakaa u prahu
½ kesice praška za pecivo
1.5 dcl mlijeka

0) Nasjeckajte čokoldau na sitne komadiće (1 kockicu na 4 dijela) pa isto to napravite i s đumbirom. Obložite kalup za pečenje kruha (veličine 18-30cm) papirom za pečenje.
1) Rastopite maslo na laganoj vatri i pustite ga da se prohladi (ali treba ostati tekuće)
2) Rukama pomiješajte marcipan sa štaubom pa zatim smjesu stavite u mikser dok ne dobijete nešto poput pijeska
3) Dodajte jedno po jedno jaje svaki put čekajući da se prethodno dobro umiješa
4) Ugrijte pećnicu na 240C
5) Dodajte otopljeni maslac (18 dkg) i miksajte 8 minuta, a zatim dodajte mlijeko
6) Pomiješajte brašno s kakaom i praškom pa zatim sve zajedno ručno umiješajte u smjesu s marcipanom. Možete i malo promiješati mikserom na najmanjoj brzini dok sve ne bude homogeno
7) Ručno umiješajte komadiće čokolade i nasjeckani đumbir
8) Smanjite pećnicu na 180 i stavite kolač da se peče
9) Nakon 10 min kistom premažite površinu kolača preostalim maslom i pustite da se peče još 50min
10) Provjerite je li kolač gotov tako da ga bocnete nožem – nož mora izaći čist
11) Kad je gotov, ohladite ga na rešetki


iz bočne...


... i iz ptičje perspektive

Napomena: ako želite, možete (kao što se na slici vidi) preostali marcipan nasjeckati na komadiće i ubaciti zajedno s čokoladom i đumbirom

Ovo je definitivno jedan od mojih favorita - nimalo suh kolač prožet aromom marcipana. Ako ga budem češće pekla, morat ću na dijetu

damijenestoslatko @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 6, 2008



Evo mene opet u Zagrebu, moram priznati da sam se nadala nešto ljepšem vremenu i odsutstvu bljuzgavice, ali eto želje mi se nisu ispunile. Usto sam se i prehladila pa dobila mrvicu temperature i grlo me boli, ukratko: nisam baš presretna razvojem događaja. Bit će valjda i ljepših dana.

Zato ću nastojati barem vas malo razveseliti jednim dobrim receptom koji smo dobili od moje kume Maje i koji se otad baš fino udomaćio u našoj kuhinji. (mom poprilično izbirljivom bratu su ovo jedni od omiljenih kolača). Kao i svi browniesi, jednostavan je za pripremu, a u ovisnosti o tome kako ga želite servirati, pecite ga u različitim plehovima. Ako baš želite kolače, pecite ga u manjem, ali visočijem plehu, a ako ciljate na male zalogajčiće, pecite ga u plitkom i nešto većem plehu. I jedna i druga verzija imaju svojih čari

Inače, za browniese se matra da su američkog podrijetla i naravno, ime su dobili po svojoj smeđoj boji. Predaja kaže da su nastali tako što je jedan nemarni kuhar  zaboravio ubaciti neke sastojke u smjesu za čokoladni kolač. Često se poslužuju uz mlijeko i/ili šlag, a ako se poslužuju s kuglom sladolaeda onda su to brownies à la mode, tj. moderni browniesi.



Postoje mnogobrojni recepti za browniese (jedan s kokosom možete pročitati ovdje) – neki čak uključuju psihoaktivne droge i laksative, ali ja ipak ne bih išla u te krajnosti pa ćemo se zadržati na klasičnoj verziji s orasima.

Tijesto:        
24 dkg masla
17 dkg čokolade u prahu     
4 jaja
37 dkg šećera
17 dkg brašna
17 dkg krupno sjeckanih oraha

Ocaklina:
10 dkg masla
20 dkg čokolade



1) Zagrijati pećnicu na 180˚C  i pripremiti pleh (ako koristite veći, možete ga jednostavno obložiti papirom za pečenje, a ako se odlučite za nešto manji onda ga dobro namastite i malo pospite brašnom.
2) Čokoladu i maslo miješati na pari da se otope
3) Jaja i šećer dobro izmiksati,ali ne predugo
4) Primiješati čokoladu, brašno i na kraju orahe
5) Uliti smjesu u pleh
6) Peći na 180˚C 20min
7) Gotov ohlađen kolač preliti ocaklinom
8) Uživati u degustaciji





damijenestoslatko @ 16:32 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
subota, prosinac 29, 2007







Evo «najeksperimentalnijeg» (i meni osobno vizualno najmanje atraktivnog) recepta koji je spremljen u našoj kuhinji ovog Božića. Nakon što smo ga pronašli u nekim novinama s božićnim receptima, jedno dvije godine je bio na listi čekanja za isprobavanje i konačno je i na njega došao red. Ono što je jasno kao dan je da je ta faca koja je pisala recept stavila recept u novine, a da ga nije isprobala. Količine su bile sasvim naopake – keksića za podlogu je blo duplo više nego nadjeva, a proces pripremanja nadjeva skoro pa nemoguć za izvedbu. Da ne bi i ja vama prodavala maglu, ovdje ću vam napisati izvodivu verziju (bez obzira na peripetije u pripremi, ukusno je, teška srca priznajem, ali uspjeli smo "počistiti" cijelu kutiju)


Tijesto (ovo je famozna originalna količina, za ovu količinu nadjeva dolje vam treba jedno pola – dakle ili smanjite količinu tijesta, ili poduplajte količinu nadjeva):   
15 dkg masla
25 dkg brašna     
8 kg cukara     
malo soli      
1 vanilija     
korica od naranče     
1 jaje


Nadjev:
30 dkg cukara
4 žlice masla
30 dkg mješavine mjendula, lješnjaka,oraha i nesoljenog kikirikija
10 dkg mliječne čokolade
10 dkg čokolade za kuhanje









1) Zamijesiti tijesto i staviti ga na 30 min u hladnjak
2) Razvaljati ½ cm debelo (nastojte da budešto ravnomjernije da se ravnomjerno ispeče)
3) Izrezati kružiće promjera 3 cm
4) Peći 12-15 min na 180˚C
5) Pustiti da se ohlade
6) Cukar za nadjev karamelizirati u tavici
7) Primiješati maslo
8) Kad se otopi, umiješati (ŽLICU PO ŽLICU – nikako sve odjednom) voće da bude prekriveno sa svih strana
9) Na svaki keksić staviti žličicu nadjeva i ostaviti da se suši
10) Obje čokolade otopiti na pari
11) Pripremljene keksiće zaroniti samo donjim dijelom otprilike do voća (ili preliti žličicu preko voća)
12) Složiti na rešetku da se ponovno suše i spremite u dobro zatvorenu kutiju

Nemojte se obeshrabriti mojim tonom u ovom postu. Hrpice su jako ukusne (inače ih ne bi stavljala tu, ili bi to napisala kao što se već jednom dogodilo), mene je samo malo iznervirala činjenica da je originalni recept bio tako silno neprecizan...
inače, sve ok







damijenestoslatko @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 23, 2007



The net is back. Bogu hvala. Svašta nešto lijepo (i kuharsko i nekuharsko) se dogodilo u ovih dva-tri dana, ali ja ću vam danas pisati o samo jednoj od tih stvari. Pekle smo mama i ja vanilin kiflice (i pritom se jako «zabavile» jer je vaga odlučila da joj je više dosta ekspoloatacije i počela je pokazivati naopako), bombone s mjendulom na vrhu, jedne browniese o kojima ću vam sigurno pisati jednom prilikom, neke nemoguće eksperimentalne kolačiće koji na kraju i nisu tako loši (o tome ću jednog od sljedećih dana) itd.

Ali ipak, najbolje su stvari koje ljudi ne planiraju. Jutros mi je poslala prijateljica poruku i pita bi li se našla s još par prijatelja iz osnovne škole. Može, naravno. I bilo nam je super. Pričali smo dva sata kao da se vidimo svako malo – baš kao pravo staro društvo. Ove kuglice nisu ništa staro (dapače!), ali isto tako su bile neplanirane i isto tako su super ispale.

A priča ide ovako. Umjesto da sam se popodne po hitnom postupku uhvatila Shakespeareovog Kralja Leara, otvorila sam jednu divnu staru kuharicu i ugledala začetak onoga što su ispale ove kuglice. Tamo se radilo o čokoladnim pločicama, ali znajući da moja mama čezne za finim receptom za neke kuglice, odlučila sam malo adaptirati recept. Tako su na svijet došle kuglice s aromom trešnje i lješnjakom u sredini.

Za 37 komada + 3 komada koja ćete sigurno pojesti u izradi (= 40kom) vam treba:
40ak lješnjaka
1 dcl vode
3 kesice čaja od trešnje (u originalu je bio crni čaj)
malo cherry brandyja (ovo je isto moj dodatak, prema majčinom prijedlogu)
5 dkg omekšalog maslaca
2 žumanjca
10 dkg štauba
korica naranče
30 dkg čokolade za kuhanje
+ kakao prah za posipanje

1) Popeći lješnjake u pećnici i oguliti ih
2) Skuhati čaj i pustiti ga da se ohladi
3) Tući maslac sa štaubom pa dodati žumanjca dok se ne dobije pjenasta smjesa
4) Rastopiti čokoladu na pari i pustiti da se malčice ohladi
5) Primiješati u smjesu s jajima i dodati čaj, maraschino i koricu naranče
6) Staviti u frižider na 10ak min da se malo stisne
7) Uzimati žličicu nadjeva, staviti u nju jedan lješnjak
8) Formirati trljajući među dlanovima kuglicu i dobro provaljati u kakao prahu
9) Ako želite, stavite u papiriće za minjone
10) Čuvajte na hladnom (ne mora biti u frižideru, ali nije baš poželjno da stoje na stolu pod klimom...)







Napomena:
- U originalnom receptu se gotova smjesa stavljala na aluminijsku foliju u debljini 2cm i zaim u frižider. Nakon hlađenja su se rezale kockice sa stranicom 3cm i zatim valjale u kakao (znači – crni čaj, bez cherry brandyja i lješnjaka) – meni se čini da je ovako malo zanimljivije, ali vjerojatno je i original sasvim ok.
- Ne pretjerujte s količinom kad vidite kako se tope u ustima



Priprema je jednostavna, a ako,kao i ja, imate još jednog osmogodišnjaka da vam vičući «ja sam storuka tvornica!» vadi papiriće za minjone i dodaje lješnjake, onda stvarno sve ide brzinski!

damijenestoslatko @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007








Božić se sve više i više približava i s njim dolazi i vječno pitanje poklona za koje ću s vama podijeliti jednu ideju. Najljepše je kad otvorite paketić pod borom, a tamo stoji nešto za što je netko uložio barem 5minuta svog vremena i napravio sam. Lijepo je vidjeti da je poklon uistinu namijenjen nekome kao osobi, a ne samo „odrađen“, tj. kupljen tek toliko da se nešto kupi. Tako za čokoljupce u vašoj blizini ovaj Božić možete pripremiti male čokoladne diskove s raznim orašastim plodovima na vrhu. Zamotajte ih u celofan ili spremite u neku lijepu limenu kutijicu i direkt pod bor!

Kao i recept od neki dan, i ovo je tradicionalno božićno francusko „jelo“. Ovi sitni zalogajčići su najrasprostranjeniji na jugu, točnije u Provansi u gdje čine obavezni dio božićnog obroka. Oni pripadaju zadnjem dijelu ručka u kojem se jede tzv. „13 božićnih deserata“. (ako se pitate zašto baš 13, zbrojite Isusa i njegovih 12 apostola) Koliko god vam to preobilno zvučalo, puno je skromnije nego ono što se obično nalazi na našim stolovima za božićni ručak... Radi se o tamnom i svijetlom nugatu, kruhu začinjenom maslinovim uljem, raznim orašastim plodovima te sušenom i svježem voću. Među tim slatkarijama nalaze se i „mendiants“ što doslovno znači prosjaci koji simboliziraju četiri monastička reda i boju njihovih halja:
- grožđice za dominaknce
- lješnjaci za augustince
- suhe smokve za franjevce
- i bademe za karmelićane



Provansa

Ovo je naravno, klasična tradicionalna varijanta, ali vama nitko ne brani da se igrate bojama i okusima.. Čokoldu možete posuti čim god vam padne na pamet: pistacijama, bademima, orasima, indijskim oraščićima, lješnjacima, krokantom, svijetlim i tamnim grožđicama, suhim šljivama, sušenim brusnicama i smokvama, osušenom koricom naranče, čak i komadićima keksa...pustite mašti na volju.
Ja sam se danas držala poprilično jednostavne varijante, jedino što sam promijenila je da sam koristila 3 vrste čokolade: bijelu, mliječnu i za kuhanje, a osim toga sam se zadržala na bademima, grožđicama i orasima (čitaj: onome što sam pronašla u ormaru )

Od sveukupno 30 dkg čokolade sam dobila 45 komada

Ovaj put nema baš nekog pravog recepta:
- na ravnu i hladnu podlogu stavite komad papira za pečenje
- rastopite čokoldu na pari
- žličicom radite diskove na papiru za pečenje (5 po 5 komada npr.)
- na vrh stavite kombinaciju sušenog voća koju želite (nastojte stvoriti lijepe kontraste po pitanju boje)
- ostavite da se stvrdnu (ako ste baš u stisci s vremenom, možete ih malčice staviti i u frižider, ali ne na predugo vremena)
- kad su u potpuno krutom stanu, odlijepite ih od papira pomoću tankog noža i čuvajte zatvorene ili umotane na hladnom mjestu (tj. pod bor u ugrijanoj prostoriji ih stavite u posljednji trenutak - tj. kad gosti već zvone i kad je panika jer dnevni boravak nije baš uredan koliko bi trebao biti )


prije



i


poslije hlađenja

Tko god dobije paketić ovih slastica, sigurno će mu se ocrtati osmijeh na licu, a u sreći i zajedništvu i jest bit blagdana (koliko god to otrcano zvučalo ovako napisano, istina je)



damijenestoslatko @ 14:42 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 9, 2007



Za sve one koji vole muffine (a ti znaju koji su ) evo danas još jedan recept koji je gotov za pola sata. Nema baš neke priče vezane uz njega, jednom sam naletila na njega na internetu pa sam ga odlučila isprobati.



U originalnom receptu je pisalo da je doza za 12 kom, ali ako stvarno želite velike, fine muffine, onda je za 10:

25 dkg brašna
2 žličice praška za pecivo
malo soli
15 dkg smeđeg ili običnog šećera
6 žličica otopljenog masla
11 dkg masla od kikirikija
2 jaja
2.5 dcl mlijeka
4 reda nasjeckane čokolade za kuhanje
šaka kikirikija



1) Ugrijati pećnicu na 190ºC i namastiti kalupčiće
2) U jednu zdjelu pomiješati brašno, prašak, sol i šećer
3) U drugoj zdjeli umutiti maslo, maslo od kikirikija, jaja i mlijeko pa svemu tome dodati mješavinu od brašna
4) Umiješati nasjeckanu čokoladu i kikiriki (pomiješati tek toliko da bude homogeno, ne previše)
5) Napuniti kalupčiće do vrha tako da muffini kasnije imaju fini napuhani vrh
6) Peći otprilike 25min dok ne uhvate zlatno-smeđu boju i dok čačkalica ne izlazi čista kad ih se „bocne“





p.s.
Stiže ovih dana i nešto slano, ne brinite!

damijenestoslatko @ 09:50 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007





... ispekla sam ih jučer, a jutros sam ih ostavila dečku ispred ulaznih vrata i poslala mu sms-om da mora da je bio dobar ove godine na što me on sav zbunjen nazvao i pitao o čemu pričam. Bilo mu je jasnije kad je otvorio vrata
Stalno mi govori da u zadnje vrijeme premalo čokolade imamo na repertoaru (o tome bi se dalo diskutirati... ) pa sam ga za Svetog Nikolu odlučila razveseliti nečim čokoladnim....



Meni je ovaj blagdan strašno simpatičan... valjda zato što sam još uvijek veliko dijete u obitelji...Kao mala sam bila poprilično naivna (za razliku od mog brata koji se igra detektiva već 2godine) i jedne godine kad mi je mama ispekla hrpu kolačića u raznim oblicima i zamotala ih u celofan u slatke male paketiće i ostavila svud oko kreveta, ja sam bila uvjerena da je to Sveti Nikola ispekao isključivo za mene... a bila sam oduševljena činjenicom da je saznao čak i koja mi je vrsta najdraža

A sad što se recepta tiče... igrom slučaja sam mu dodala jedan sastojak i ispalo je dobro tako da mislim da ću ponoviti „grešku“ kad ih opet budem pekla. Ne bi ja bila ja da barem jednom dnevno nešto naopako ne pogledam ili brzopleto zaključim/odlučim/izađem na krivoj tramvajskoj stanici i sl. pa je tako bilo i s ovim keksićima. Krenula sam ih praviti i kako se u kuharici (onoj o čokoladi o kojoj sam vam pisala negdje pri samom početku bloga) na jednoj stranici nalaze dva recepta, ja sam malo čitala iz gornjeg malo iz donjeg. U biti su jako slični, ali kad sam došla do dijela u kojem piše da se doda malo grožđica, skužila sam da nešto nije u redu... Prije otkrića o mom famoznom kombiniranju dvaju recepata, usula sam u brašno malo praška za pecivo što u originalu ne stoji, ali ništa ne škodi, dapače... Vi možete probati i bez.

Za jedno 65kom vam treba:
260 g brašna (ja sam stavila 60 g oštrog, ostalo glatko)
30g (1 žlica, dobro napunjena) kakaa u prahu
250 g omekšalog masla (ne rastopljenog!)
100 g štauba
malo soli
2 bjelanjka
½ praška za pecivo


prije pečenja

1) Ugrijte pećnicu na 180ºC i obložite pleh papirom za pečenje
2) Pomiješajte brašno, prašak, kakao i sol u jednu zdjelu
3) U drugoj zdjeli izmiješajte maslo i štaub dok ne postanu kremasti
4) Zasebno malo (može ručno) istucite bjelanjke i dodajte 6 punih žlica u zdjelu s maslom, a zatim primiješajte mješavinu s brašnom
5) Tijesto treba biti homogeno, ali ne smijete pretjerano miješati
6) Uzmite ili vrećicu ili štrcaljku pomoću koje se inače prave ukrasi od šlaga i u nju stavite dio tijesta (na vrhu treba biti onaj nastavak pomoću kojeg se prave „ružice“)
7) Istisnite tijesto u obliku slova W pazeći da ostavite jedno 3 cm između kolačića
8) Pecite 12 min



Napomena:
- da bi tijesto bilo prhko, ne smijete ga previše mijesiti
- za navedenu dozu, trebat ćete peći u dva navrata, ali ako vam je ovo gore puno, doza se jednostavno prepolovi

Inače, originalni nazaiv ovih keksića je „Bečki kakao keksići od prhkog tijesta“, ali mene nekako podsjećaju na male zmijice pa mi se činilo da je ovako jednostavnije



damijenestoslatko @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007



Vjerojatno ste dosad shvatili da neke stvari jednostavno obožavam – bademi i čokolada svakako spadaju u tu kategoriju pa tek njihova kombinacija... a danas se upravo o tome radi.
Ovo je novoisprobani recept iz kuharice s receptima na bazi čokolade i mislim da zaslužuje da se pojavi na pladnju s božićnim keksićima – tim više što nema puno truda oko pripreme.



Za cca 35kom vam treba:
4 dkg masla
20 dkg štauba
20 dkg blanširanih badema isjeckanih na listiće
vanilin šećer
4 bjelanjka
3 dkg brašna (to je jedna dobro napunjena žlica)
30 dkg čokolade za kuhanje


1) Večer prije rastopite maslo na laganoj vatri i u jednoj zdjeli pomiješajte maslo, štaub, vanilin šećer, bademe i bjelanjke (ne treba ih tući prethodno) i ostavite smjesu pokrivenu u frižideru preko noći
2) Na dan pripreme, ugrijte pećnicu na 150ºC i obložite pleh peki papirom
3) Dodajte žlicu brašna u tijesto i malom žličicom na pleh tresite hrpice pa ih zatim poravnajte tako da dobijete plosnate keksiće (najljepši su ako su promjera cca 5-6cm) – neka budu razmaknuti 3-4 cm jedni od drugih
4) Pecite 25min i ODMAH po vađenju iz pećnice prođite tankim nožem ispod svakog keksića da ih odlijepite
5) Rastopite čokoladu na pari (ili u mikrovalnoj) i umočite svaki keksić do pola pa poslažite na rešetku da se čokolada stvrdne



Napomena:
- Keksiće stvarno morate odlijepiti od papira isti sekund kad ih izvadite iz pećnice. Ako to ne učinite, možete ih ravno s papirom preseliti u koš za smeće
- Prije umakanja keksića u čokoladu, pustite ih da se ohlade
- Blanširane badema već izrezane na listiće možete kupiti u supermarketima što značajno smanjuje gnjavažu oko pripreme

Vrijeme pripreme je stvarno minimalno, a to svakako dobro dođe u strci oko božićnog raspremanja kuće/stana, kićenja bora i pakiranja darova (sve to u isto vrijeme). Pokušat ću tokom ova dva tjedna pronaći još pokoji zgodan novi recept za božićne poslastice koji ne zahtijeva puno vremena, a većina božićnog pečenja će se kod nas obaviti par dana prije Božića (kad se ja vratim doma) pa ćete neposredno pred blagdan dobiti izvještaj sa slastičarske bojišnice. 




mmmm dobar je... bio

damijenestoslatko @ 12:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007



Htjela ja jutros iznenaditi dragog i napraviti mu kolač... Taman ga stavila u pećnicu (nakon svega 10min "mućkanja") kad eto ti njega na vrata... Propalo iznenađenje - baš kao i zadnji put. Danas je došao da se zamijenimo kišobranima, prošli put sam uzlea krivi ključ pa mu nisam mogla banuti unutra nego sam morala zvoniti i tako... izgleda da ću morati odustati od iznenađenja...

Ipak, mene je danas uspjela iznenaditi jednostavnost ptipreme ovog kolača. Ja sam ušla na vrata od stana u 10.05, a kolač je bio u pećnici u 10.20 i nakon sat vremena pečenja - gotovo :) Recept sam pronašla u jednoj od kuharica koje sam na maxi sniženju pronašla na Interliberu (da, da, ni ja nisam odolila "čarima" sajamske atmosfere...)



Osim 15min vremena, treba vam:
8 dkg masla
10 dkg čokolade
30 dkg smeđeg šećera
1.8 dcl vode
15ak dkg brašna
2.5 dkg kakaa u prahu
10 dkg kokosa
2 jaja



0) Zagrijte pećnicu na 160C i namastite pleh (cca 18x30 cm)
1) Stavite u posudu čokoladu i stavite na laganu vatru da se počne otapati
2) Primiješajte šećer i vodu i sotavite na laganoj vatri dok se maslo i čokolada do kraja ne otope i dok ne dobijete miješajući homogenu smjesu
3) U jednoj posudi lagano vilicom zamutite jaja
4) Pomiješajte brašno, kakao i kokos pa im dodajte jaja i smjesu od čokolade
5) Izlijte smjesu u pleh i pecite 1h ili dok tijesto na dodir ne bude čvrsto (meni je trebalo točni 1h)
6) Po želji ukrasite štaubom





damijenestoslatko @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007



Danas imam nešto za sve čokoholičare koji svraćaju na ovaj blog (ako i niste čokoholičar – sigurno imate bar jednoga u blizini pa ga možete razveseliti ovom poslasticom- bit će vam zahvalni). Radi se o čokoladnoj pjeni (poznatijoj po francuskom nazivu mousse – čita se [mus]) koja je u početku bila specijalitet španjolskih i belgijskih restorana, ali je vrlo brzo dobila na popularnosti i danas se poslužuje u mnogobrojnim restoranima i to kao poprilično otmjen desert (iako je priprema, kao što ćete vidjeti, vrlo jednostavna).



za 4-6 porcija (ovisi u kolike čaše stavljate) vam treba:

20 dkg čokolade (što veći udio kakaa, to bolje)
4 žlice mlijeka ili vrhnja za kuhanje
5 jaja (razdvojiti bjelanjke od žutanjaka)
3 žlice štauba
1.5 dcl slatkog vrhnja



1) stavite slatko vrhnje u zamrzivač na jedno 15min (ako nije dovoljno hladno, nećete ga moći istući kako treba)
2) na pari rastopite čokoldau s mlijekom (ili vrhnjem za kuhanje)
3) tucite žumanjke sa štaubom (možete dodati i 1 šećer vaniliju ako volite) dok ne posvijetle i dok ne postanu gusti
4) malo prohladite čokoladu i primiješajte je žutanjcima (u ovoj fazi bi bilo dobro da imate društvo u kuhinji da pripazi da ne pojedete ovu smjesu prije nego što primiješate ostatak sastojaka )
5) istucite slatko vrhnje tako da dobijete što čvršći šlag i dodajte lagano miješajući u čokoladnu smjesu
6) istucite bjelanjke s prstohvatom soli i dobiveni snijeg nježno, nježno, nježno umiješajte u smjesu (ne smijete jako brzo miješati jer će zrak koji je u snijegu „pobjeći“!)
7) razdvojite u čaše u kojima ćete posluživati kremu i ukrasite po želji (možete ukrasiti kombinacijom bijele i crne čokolade, šlagom, šarenim bombonima ako to veseli vašu djecu ili ako volite minimalistički stil – ostavite bez ičega)
8) dobro ohladite (najbolje preko noći) prije posluživanja



Mala napomena:
Da biste dobili što je moguće čvršći snijeg, morate jako paziti na par sitnica:
1. Posuda u kojoj ćete ih tući mora biti kristalno čista
2. Bjelanjci ne trpe masnoću i zato ne u njima ne smije biti niti traga žumanjcima (koji su jako masni), a isto tako morate jako paziti da žlice na miskeru budu sasvim čiste, tj. da na njima nije ostala niti kap od onoga što ste prethodno miješali
3. Ako imate ručni mikser, pazite da ga stalno vrtite u istom smjeru.



Hmmm, ja baš nisam sigurna hoće li ovih nekoliko porcija mousse-a koje sam spremila preživjeti do sutra da se dobro ohladi...


... ustvari, sigurna sam da neće

damijenestoslatko @ 16:58 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 29, 2007


 

Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za muffine možete pronaći ovdje

damijenestoslatko @ 12:05 |Isključeno | Komentari: 43 | Prikaži komentare
petak, listopad 26, 2007
 


Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za pitu možete naći ovdje.
damijenestoslatko @ 16:33 |Isključeno | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 22, 2007
Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za vruću čokoladu možete pronaći ovdje

 


 


damijenestoslatko @ 11:52 |Isključeno | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 18, 2007





 

Blog je preselio na novu adresu: www.damijenestoslatko.com , a recept za muffine možete pronaći ovdje

 

damijenestoslatko @ 19:50 |Isključeno | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 10, 2007








Blog je preselio na novu adresu :www.damijenestoslatko.com , a tekst o kakau možete naći ovdje

damijenestoslatko @ 23:02 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, listopad 3, 2007



Blog je preselio na novu adresu: damijenestoslatko.com, a recept za čokoladnu pitu s mascarponeom naći ćete na ovom linku.

damijenestoslatko @ 17:11 |Isključeno | Komentari: 27 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Glasuj na...

Blogerica.com