Blog - studeni 2007
četvrtak, studeni 29, 2007



Vraćamo se receptima koji zahtijevaju minimalno vremena pa evo danas još jedan iz plejade brzinskih svakodnevnih recepata koji se pripremaju manje-više u svakoj kući. Doduše, nije samo nedostatak vremena razlog zbog kojeg sam danas ovo pravila, još je bitniju ulogu igrala i lijenost... za ovo sam naime imala sve potrebne sastojke u kući, a stvarno mi se nije dalo po ovoj cičoj zimi izlaziti samo da bi kupila nekoliko stvari u trgovini...



Za dvije jabuke srednje veličine vam treba:
1 jaje
2 pune puncate žlice brašna
rum
cimet
2 žlice šećera
mlijeka onoliko koliko je potrebno da dobijete nešto slično jako gustom tijestu od palačinki (ispod jedne čaše svakako – nisam mjerila jer je cijeli recept bio manje-više „odokativan“)
ulje za prženje
+šećer i vanilin šećer za posipanje, ulje za prženje

Napomena: Za ovo su idealne one zelene Granny Smith jabuke jer su malo kiselkaste i jako čvrste

1) Ogulite jabuke, izvadite im sredinu i narežite ih na tanke ploške (2-3 mm)
2) U jednu zdjelu prvo zamutite jaje s brašnom pa zatim dodajte i sve ostale sastojke (Tijesto treba biti dovoljno gusto da ne klizi s jabuka kad ih umočite pa zato mlijeko dodavajte malo pomalo)
3) Ugrijte ulje, jabuke umačite u tijesto i pržite ih dok ne dobiju finu zlatnu boju sa svake strane (prevrnite ih koji put)
4) Kad ih izvadite iz ulja, slažite ih na salvetu koja će upiti višak masnoće
5) Pospite mješavinom običnog i vanilin šećera i jedite toplo



Prednost ovog recepta je u tome što se obično uvijek u kući nađu jabuka ili dvije, a i ostali sastojci nisu baš neka egzotika pa zato kad vas kao u reklami „napadne monstruozna želja za slatkim, pobijedite je ne kinder maxi kingom nego jabukama u šlafruku“


s ovim je i učenje malo lakše...
šteta samo što hrpa s knjigama raste, 
a ona s jabukama ide u minus...

damijenestoslatko @ 20:11 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 28, 2007



Ok... da čujem koja vam je prva asocijacija na riječ "buhtle“?
Moja je opržen jezik  i to sve zato što se nikada ne mogu dovoljno strpiti da bi se ona mermelada (koja je po temperaturi više lava nego mermelada) prohladila dovoljno da osjetilne stanice na mom jeziku ne nastradaju. Mislim da je danas prvi put da mi se to nije dogodilo (ali za sve fenomene postoji rješenje pa tako i za ovaj – ovo je prvi put da sam ih fotografirala pa je morala proći barem koja minuta više nego inače )

Buhtle su pravi, dobri, domaći, starinski,  zimski kolač. (koja količina epiteta...) Rekla bi moja mama da nema oko njih puno filozofije samo da čovjek treba cijelo popodne biti doma. S obzirom na to da se to rijetko događa, odlučila sam iskoristiti današnje popodne kad su mi otpala dva predavanja (čak dvije profesorice su bolesne, znate ono, žao mi ih je, ali mi je isto drago da nisam morala na faks dvokratno danas...).



Napomena (ovaj put unaprijed i malo dulja nego inače):
Jedina caka s buhtlama je (kao i s ostalim dizanim tijestima) kvasac. A i to nije baš viša matematika. Recimo da je prije neka „niža biologija“. Naime, jedino o čemu trebate voditi računa je da je kvas ustvari živo biće pa ga onda usporedite s ljudskim bićem (najbolje ćete si ga dočarati ako ga zamislite u vlastitom obliku). Zamislite da želite jednu finu kupku (shvatit ćete kasnije zašto sam se sjetila kade). Ako je voda hladna, nema smisla u nju uopće ulaziti pa smrznut ćete se! A opet, osim ako niste neki mazohist (a kvas NIJE mazohist) nije baš dobro ni da voda bude vruća – izaći ćete sasvim crveni nakon svog "vremena za opuštanje“. Dakle – za ugodnu kupku, a isto vrijedi i za uspješan kvasac ključna je topla (znači mlaka – ni hladna, ali ni vrela) tekućina. Kad ste se fino okupali, ne bi bilo loše nešto ni pojesti... slatko po mogućnosti – tu na scenu stupaju šećer i brašno. I kvasac je gladan – dakle za zadovoljnu zdjelicu kvasca formula je jednostavna: mlako mlijeko, žlica brašna i žlica šećera. I kvas se onda razmnožava  odnosno, raste.



A još jedna anegdotica prije nego što pređem na stvar – to je način na koji su se danas moje buhtle podigle... Inače u stanu imam grijanje koje bi se trebalo moći regulirati pomoću termostata, ali mi se ponekad čini da to grijanje ima vlastiti bioritam... Pali se po noći (kad mi ni najmanje ne treba), a kad udari snijeg (ili kad mi treba topao stan za buhtle) neće da grije ni da ga moliš.... Tako je bilo i danas. Bez lagano toplog prostora, tijesto neće narasti, a moji radijatori u štrajku. Nisam na to mislila prije nego što sam zamijesila tijesto i tako se dogodilo da se u sat vremena „dizanja“ moje tijesto nije pomaklo ni milimetra. A taman sam se bila nastrojila na finu porciju vrućih buhtlica... Onda sam kao profesor Baltazar napunila jednu kantu tople vode i pustila zdjelu s tijestom da u njoj pluta... Tijesto se diglo za 25min  A kad sam buhtle prebacila u pleh, napunila sam kadu s jedno 10cm vode i sve je prošlo u najboljem redu. Ipak, nadam se da sljedeći put neću morati pribjegavati tako očajničkim metodama...

Treba vam:
Tijesto:
40 dkg brašna 
5 dkg masla 
sol 
1.25 dcl mlijeka 
2 žumanjca    
10 dkg cukara 
limunova korica

Kvas:
1.25 dcl mlijeka
1 kocka kvasa
1 žlica cukara
1 žlica brašna

+ 5 dkg masla za premazivanje
mermelada za punjenje
štaub za posipanje

1) Staviti kvas da se diže
2) Brašno ugrijati, mlijeko umlačiti, maslo rastopiti (nemojte preskočiti grijanje mlijeka i brašna jer hladno mlijeko i brašno ohlade i kvas)
3) Kada se kvas digne, u zdjelu za mikser pomiješati sve sastojke za tijesto i kvas
4) Tući 10-15 min (staviti  u mikser da se samo tuče s onim spiralnim žlicama za tijesto) i ostaviti cca 1.5h da se pokriveno krpom diže na toplom mjestu (do vrha posude)
5) Tijesto staviti na brašnom posutu površinu, razvaljati i rezati na komade 8x6 cm
6) Na svaki komad stavi se žličica mermelade, savije i stavi u pleh tik jedna do druge
7) Buhtle se premažu rastopljenim maslom, pokriju i puste se dizati skoro 1h
8) Peći na 180˚C i nakon 20 min pokriti papirom
9) Pečene su kad se odlijepe od pleha (sveukupno cca 35min)




... rapsodija u plavim buhtlama
(neko je čudno svjetlo dopiralo kroz prozor...)

I jedino što vam preostane je da si nabavite društvo s kojim ćete ih podijeliti i da navalite...
Naravno... pazite da ne opržite jezik




... i je li se meni ovo čini ili vam je ovo moja buhtla isplazila jezik?




damijenestoslatko @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 26, 2007



Evo vam danas jedan recept čija je cijela poanta u novom sastojku koji sam isprobala – Garant dr.Oetkera. Da na njemu ne piše da se tijesto diže za svega 10ak min, danas vam ne bi ni pisala. Ujutro trk u teretanu pa u trgovinu pa u meduvremenu malo sredi stan, napravi pleh ovih brzinskih peciva i nacrtaj se u 12.00 na faksu – s običnim kvascem ne bi baš išlo...



Za jedno 5 komada vam treba:
350 g brašna
1 paketić Garant Dr. Otker
1 jaje
150 ml hladnog mlijeka
50 ml ulja
soli
žumanjak

1) Ugrijati pećnicu na 180ºC i obložiti pleh peki papirom
2) Pomiješati brašno s Garantom. Dodati ostale sastojke i umjesiti glatko tijesto (po potrebi dodati još malo brašna da se manje lijepi i mijesiti jedno 5min)
3) Od tijesta oblikovati pecivo u željeni oblik (ili možete jednostavno napraviti kuglice)
4) Oblikovana peciva ostaviti 5-10 min da se dižu u plehu
5) Premazati žumanjkom i po želji posuti sezamom, kimom ili makom.
6) Peći na 180ºC otprilike 25 min. (dok fino ne porumene)

Napomena: Ovaj recept sam pronašla na coolinarki i tamo je pisalo da se pecivo po želji može puniti i mermeladom, čokoladom ili nekim nadjevom po želji pa ako želite...samo dajte



Nevjerojatno, ali sve je gotovo za pola sata.... Bila sam poprilično skeptična što se tiče ovog brzinskog dizanja, ali ipak sam odlučila probati i... sad mi je baš drago. Ima uistinu minimalno posla s miješenjem i sl, onda ih gurnete u pećnicu i zaboravite na njih, a za manje od pola sata dobijete fina topla domaća peciva. 

Najteži dio pripreme je na kraju ispalo pronalaženje Garanta (ne znam zašto, u Konzumu ga nemaju pa sam hodočastila po drugim supermerketima u blizini). Nisam ga dosad nikad prije koristila jer sam po njihovoj reklami mislila da je to najobičniji kvasac, a to je u biti neka mješavina praška za pecivo i kvasa. Na poleđini paketića piše: „Smjesa sa suhim pekarskim kvascem [...] namijenjena za sva dizana tijesta“. Ipak, malo sam prošvrljala po netu i našla sam jedan komentar u kojem je jedna domaćica rekla da ga je isprobala u buhtlama i da nije bila baš zadovoljna. Znači za starinske recepte se zadržavamo na starim provjerenim metodama.



damijenestoslatko @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 25, 2007



Kad treba nešto slatko, a k tome i gotovo za pola sata – muffini su rješenje. Ova današnja verzija nije previše slatka. Osim toga, ovo su najprhkiji muffini koje sam dosad probala i vrlo sam zadovoljna. Fino su se digli, imaju hrskavi vrh, ovi lješnjaci se fino zapeku pa se grickaju – odličan nedjeljni doručak. S obzirom na moju (vjerojatno pretjeranu) ljubav prema slatkom, ja sam dva komada koja su me dopala jela uz dodatak preljeva od karamele i bili su mmm….mljac



Vrijeme pripreme: 10 min
Pečenje: 20-25min
Količina: 12 muffina

Sastojci:
125g nekog orašastog voća - može i kombinacija raznih vrsta (ja sam stavila lješnjake)
275 g brašna
1.5 prašak za pecivo
¾ čaše (od jogurta npr.) pšeničnih posija (ima u DM-u npr, cijena jedno 5kn)
125 ml mlijeka
125 ml javorovog sirupa (ili nekog poprilično tekućeg meda)
125 ml ulja
1 veće jaje
smeđi šećer



1) Zagrijte pećnicu na 180-190 C, namastite kalupčiće
2) Grubo nasjeckajte lješnjake i pola količine stavite sa strane
3) U jednu posudu pomiješajte suhe sastojke (sve osim šećera, u to spada i polovica lješnjaka)
4) U drugu posudu stavite jedno jaje, lagano ga (ručno) istucite i dodajte mu ostale tekuće sastojke pa sve zajedno primiješajte suhim sastojcima
5) Nemojte pretjerano miješati
6) Napunite kalupčiće smjesom i pospite zatim smeđim šećerom i ostatkom lješnjaka
7) Pecite 20-25min



Napomena: Ako želite slađu verziju, poslužite s nekim preljevom – karamel, čokolada, neki voćni – uklopit će se bilo što, a ako ćete ove muffine iskoristiti kao zamjenu za neki fini kruh za doručak, onda ih možete jesti jednostavno uz malo masla i čašu mlijeka – oborit ćete ukućane s nogu



I za kraj jedno pitanje za vas koji se zdravo hranite (ili se možda ne hranite zdravo, ali znate odgovor) – jesu li mekinje i posije isto? Rječnik me naime po tom pitanju iznevjerio.


hmm... izgleda da bi i on jednog...

damijenestoslatko @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007

 

Čudno mi zvuči ovaj naslov posta nekako... inače ih doma zovemo „bomboni s mjendulom na vrhu“, ali nisam sigurna je li to ime baš najbolje dočarava što se pod njim krije... Ako kažem „bomboni“ svi će pomisliti na Slatku tajnu pa su mi kaksići zvučali kao sigurnija opcija...

Ovo je prva u (ja se bar nadam) nizu božićnih slastica o kojima ću vam pisati.. Kod nas doma (a naročito u babe) blagdani  ne mogu proći bez barem jedne doze ovih slatkih zalogaja.

Kad sam bila manja, baba je jednom napravila jednu dozu i spremila je u kutiju da je pošalje jednoj sad već pokojnoj tetki koja je bila časna. U paketu je trebalo biti još nekih sitnica, ali ovi bomboni su bili definitivno najvažniji dio. Međutim, elementarna nepogoda u obliku otprilike desetogodišnje i gladne mene je nanjušila da u kuhinji ima nešto ukusno i ... pola kutije je nestalo... dan prije nego što se paket trebao poslati. A kad su me pitali, naravno „uzela sam samo 2“ Nije se baba dugo ljutila

Danas keksići ne idu u nikakav paket, ali imam pauzu od jedno sat vremena na faksu pa ćemo grickati uz ogovaranje profesora i oplakivanje gorke sudbine u vrijeme kolokvija (možda gorčinu sudbine ublaži slatkoća keksića?)

Za otprilike 40kom vam treba:
25 dkg mjendula
25 dkg cukara
3 bjelanjca
5 dkg mjendula za ukras



1) Samljeti 25 dkg mjendula, ostale oguliti i raspoloviti
2) Pomiješati mjendule i cukar
3) Napraviti snijeg od bjelanjaca
4) Sve skupa pomiješati
5) Obložiti pleh peki papirom
6) Napraviti bombone (uzeti cca žličicu smjese i oblikovati dlanovima kuglice)
7) Na svakog na vrh staviti pola oguljenog mjendula
8) Peći na laganoj vatri 12-13 min (onako više da se suše) na 170˚C
9) pustiti ih da se ohlade na plehu i zatim tankim nožem proći ispod svakog keksića da ga odvojite od papira



Napomene:
- Veličina jaja je u ovom receptu poprilično važna – trebala bi biti srednje veličine (ako su prevelika, dobijete na kraju ogromne keksiće – u pečenju se „rastegnu“ po plehu pa ne izgledaju baš lijepo)
- Ne pretjerujte s vremenom pečenja - ovi keksi u sredini moraju ostati malo ljepljivi - ako ih predugo pečete, sasvim će se osušiti
- U ovisnosti o tome volite li "uredne" ili "čupave" keksiće, tako ih i napravite. Ako ste uredni tip, valjajte pravilne kuglice, a ako volite nešto užurbaniji izgled svojih slastica, jednostavno vadite smjesu pomoću 2 žličice i slažite na peki papir.
- Možete ih napraviti i nešto  ranije i spremiti u dobro zatvorenu kutiju (uvjet da ostanu sačuvani je da ih sakrijete kako od ukućana, tako i od same sebe... što je već malo teže – bilo bi dobro kad bi postojala neka keks-amnezija tj. da kad nešto napravite i spremite stvarno zaboravite gdje ste sakrili. Ne znam zašto pali sa stvarima koje u biti uopće ne bi trebalo zaboravljati, a s ovakvima ne ) Imala je bomba_estrogena jednu konstruktivnu ideju a la Harry Potter u postu o prijedlozima – zmije koje bi čuvale kolačiće – pa ako ste hrabri, pokušajte i tako



damijenestoslatko @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007



Jesam li ja u krivu ili se slanić baš i ne jede u Zagrebu?  Lani sam tražila vrećicu slanića po cijeloj Knežiji i nisam ga našla (neki dan je situacija ipak bila puno bolja ), a s kim god od „domorodaca“ sam pričala – nitko ga ne konzumira (neki čak nisu ni znali što je). A možda sam jednostavno naletila na šačicu ljudi koji ga ne jedu...
U svakom slučaju, jeli ga ili ne, danas vam nudim jedan brzinski, jednostavni recept za jedno fino kako se to književno kaže – varivo. Valjda vam s obzirom na jučerašnji recept neće izaći slanutak na uši, ali ovih dana nemam baš vremena za "cooking for pleasure“ – trenutno u obzir dolazi isključivo  kuhanje za preživljavanje. Nadam se da će za vikend biti nešto slatko

A prije samog recepta evo i par činjenica o slanutku:
- može ga se mljeti u brašno koje se često koristi u indijskoj kuhinji
- od njega se može proizvoditi rakija slična sakeu
- u mnogim krajevima Indije jede ga se sirovog umjesto grickalica
- već je u brončanom dobu bio poznat na području Grčke i Italije
- u staroj Grčkoj su se čak neki deserti pripremali na bazi slanutka
- danas su čest sastojak talijanske kuhinje
- na engleskom njihovo ime glasi chickpeas




Kao i s ostalim slanim jelima, i sa slanutkom imate dosta slobode u odabiru količine sastojaka pa zato neću pisati točne količine – prilagodite ih broju ljudi za koje kuhate (stavite slanutka otprilike koliko stavljate graha kad ga spremate...)

slanutak
ulje
luk
brašno
koncentrat rajčice
krumpir
goveđa kocka
vrhnje za kuhanje (nije neophodno)

0) večer prije namočite slanutak u hladnu vodu i ostavite ga preko noći
1) na dan pripreme ga malo properite pod vodom, stavite u vodu i pustite da provri (nemojte pretjerivati s količinom vode – nek je bude toliko da njena razina bude tek nešto malo iznad slanića)
2) u drugoj posudi ugrijte malo ulja, zažutite luk i dodajte žlicu brašna da dobijete zapršku
3) prelijte slanić u zapršku (zajedno s vodom u kojoj se prokuhao)
4) dodajte krumpir izrezan na sitne kockice, usitnjenu goveđu kocku i malo koncentrata rajčice
5) ako vam slanić „popije“ vodu – dolijevajte malo po malo, nikad previše odjednom
6) kuhajte dok zrna ne omekšaju (u zepter posudi pod pritiskom bit će dovoljno i 10ak min)
7) Ako želite dobiti iznimno kremasto varivo, pred sam kraj dodajte malo vrhnja za kuhanje

Napomena: s obzirom na to da je poprilično neutralnog okusa, u slanutak možete dodati i još neko povrće osim krumpira. To npr. može biti mrkva ili nepto drugo po vašem odabiru.



I naravno (skoro pa najvažniji dio današnjeg posta): držite mi fige za kolokvije ovih dana

damijenestoslatko @ 16:12 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2007



Nakon gulaša, prikala i sličnih stvari, došao je red da i dašak egzotike stigne na jelovnik. Ne brinite se, nisam se bacila na istraživanje gurmanske strane površinkog sloja zemljine kore (taj dio ipak preostavljam krticama i sličnim bićima) – riječ je o bliskoistočnom specijalitetu za koji su mnogi vjerojatno čuli. Hummus je umak/namaz koji se priprema od slanutka, sezama, limunovog soka, češnjaka, ulja i eventaulno nekih začina.

U arapskom sama riječ hummus može označavati bilo slanutak, bilo namaz od slanutka, a hummus je jako popularan na srednjem i srednjem istoku u različitim regionalnim varijantama.

Hummus sadrži velike količine željeza i vitamina C, a usto je i dobar izvor proteina. Prikladan je i za vegeterijance i vegane. Osim toga, istraživanje koje su nedavno proveli izraelski znanstvenici je došlo do zanimljivog otkrića: prema njihovim tvrdnjama slanutak je preteča Prozaca. Da vam sad ne bi ulazila u kemijske analize za koje ionako nisam kvalificirana, slanutak sadrži visoke doze jedne vrste aminokiseline koja pak sudjeluje u strukturi serotonina (neurotransmitera čiji nedostatak uzrokuje loše raspoloženje). Nedostatak serotonina se u suvremenoj medicini liječi lijekovima poput Prozaca, a prehrana bogata slanutkom navodno bi trebala imati isti učinak... Pa evo vam onda jedan recept za dobro raspoloženje

Što vam treba?
200 g slanutka
cca 50 g sezama
limunov sok
1-2 češnja češnjaka
sol
ulje
po želji:kim

0) večer prije namočite slanutak u dosta vode
1) Skuhajte slanutak (nemojte ga soliti – to usporava brzinu kuhanja) – nemojte proliti vodu
2) sezam malo propržite na tavi dok ne uhvati lagano-zlatnu boju, a zatim ga zajedno s malčice ulja stavite u blender da pusti aromu (ovo se službeno zove tahini – umak od sezama)
3) Dodajte i ohlađeni slanutak, češnjak, ulje, limunov sok i miksajte dok ne dobijete konzistanciju kakvu želite – ako želite rjeđi hummus dodajte mu vode u kojoj se kuhao slanutak
4) Po želji možete dodati i kim, kajenski papar ili pinjole
5) Poslužite s nekim finim domaćim kruhom, tostom ili krekerima (možete ga čuvati dobro zatvorenog u hladnjaku nekoliko dana)

Napomena: Ako nemate blender, slanutak možete usitniti i tako da ga propasirate kroz onu spravicu za pire (ne znam kako se to točno zove )



...i dobar vam kus, kako bi rekli (pra)stari Dubrovčani

damijenestoslatko @ 13:42 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2007



Ostalo je sira od onih palačinki od neki dan... Nakon višekratnog proučavanja mirisa i okusa da vidim hoćemo li se potrovati ako napravim nešto s tim, odluka je pala: sir vrijedi
S obzirom na kronični nedostatak vremena i jučerašnji dan koji je mi je cijeli pobjegao a da nisam ništa korisno napravila, sir je morao uletiti u nešto
a) brzinsko
b) što ne zahtijeva puno suđa

Malo sam prošvrljala po (već skoro nepreglednom) folderu u kojem su recepti "za isprobati“ i naišla na ove muffine. U originalu se spremaju s ricottom, ali i obični sir će (morati) sasvim dobro poslužiti.  Moj jedini dodatak ovom receptu su sušene brusnice po vrhu – nekako su mi onako bez toga jadni  izgledali malo dosadno  Ovo su sastojci za 6 komada, ali vrlo lako povećate dozu ako vam treba...

Priprema: 10ak min
Pečenje: 20-25min

suhi sastojci:
110 g brašna
60 g cukara
sol
prašak za pecivo
korica limuna

tekući sastojci:
10 dkg sira
1 jaje
0.4 dcl mlijeka
4-5 žlica otopljenog masla

+
maslo za mazanje kalupčića
sušene brusnice ili grožđice (po želji)



0) Zagrijte pećnicu na 200C otopite maslo i namažite njim papirnate kalupčiće
1) U jednoj zdjeli pomiješajte suhe sastojke
2) U drugoj zdjeli pomiješajte tekuće sastojke
3) Suhe sastojke dodajte u tekuće (nikako obrnuto – ovako ćete kasnije imati jednu posudu manje za pranje  )
4) Napunite kalupe, po vrhu ih pospite šećerom i ako želite, dodajte sušene brusnice ili nešto slično
5) Pecite 20-25min dok ne dobiju zlatno-smeđu boju (možete provjeriti je li gotovo starom dobrom metodom s čačkalicom – ako izađe čista nakon što bocnete muffin, muffini su gotovi)



+



à



Moram li vam reći da sam zaboravila pogledati na sat da zapamtim kad sam ih stavila u pećnicu... pa sam cijelo vrijeme virila da vidim kad je gotovo... Svaki put sebi govorim da to ne smijem zaboravljati i opet...







Ugodan vam kraj vikenda


damijenestoslatko @ 13:00 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
subota, studeni 17, 2007



Jedete ga (vjerojatno) svaki dan, ali koliko znate o njemu? Ja do danas i nisam znala baš previše...

Već su stari Egipćani kruh pripremali na način sličan našem : brašno, voda, sol, kvasac koje su ponekad obogaćivali masnoćom, jajima ili pak medom. Kruh od dizanog tijesta otkriće je koje se pripisuje Egipćanima koji su ga kako priča kaže, otkrili slučajno. Zaboravljen je dio tijesta za kruh bez kvasa, « pokvario » se (razvile su se spore kvasa), ali su ga ipak ispekli i tako dobili nešto prozračniji kruh (u zraku je bilo dovoljno plijesni radi proizvodnje piva) 
Osim toga, radnicima u Egiptu su se često isplaćivale nadnice u porcijama kruha, a i pokojni su dobivali svoju zalihu koju su zajednom s tijelom stavljali u grobnice. (U Britanskom muzeju postoji jedan od tih kruhova – star 4 000 godina !) 

Grčki pomorci su umijeće kruha iz Egipta prenijeli u Grčku i tamo je kruh doživio svoj procvat : postoje opisi kruhova, kolača, keksića i vrsta tijesta koja su se mogla kušati u antičko vrijeme. Među spomenutim vrstama bio je kruh s uljem i medom, štruce kruha u obliku gljive s makovim zrnjem te vojniči specijalitet – kruh pečen na ražnju.



Platon je zamišljao idealnu državu u kojoj bi svi ljudi živjeli do zdrave starosti hraneći se kruhom od cjelovitog zrna dobivenim preradom domaće pšenice. Sokrat se pak s tim  nije slagao i smatrao je da bi takav prijedlog značio da bi se cijelo stanovništvo hranilo svinjskom hranom... iz toga je jasno da pomama za bijelim kruhom nije tako moderna pojava kao što se obično misli.
Osim toga zanimljivo je da su u staroj Grčkoj neki pekari (koji su željeli uštediti na soli) pekli kruh koristeći morsku vodu. 

U Rimu su pak osnovani prvi pekarski cehovi i od tog vremena su pekari dobili zaseban zanat. Collegium Pistorum, rimski pekarski ceh, nije dopuštao pekarima ni njihovoj djeci da se povuku iz pekarskog zanata i počnu baviti drugim poslovima. Pekari su u starom Rimu uživali posebne povlastice – oni su bili jedini obrtnici koji su bili slobodni, svi ostali zanati pripadali su robovima. Članovima ceha bilo je zabranjeno odlaziti u amfiteatar da se ne bi « zarazili porocima običnih ljudi ». Iako  odvajanje pekara od "običnih ljudi" zvuči laskavo, sami pekari su sigurno bili željni zabave i malo je vjerojatno da su bili zadovoljni tako strogim pravilima.

Osim toga, u Rimljana je kruh bio jedna od najvažnijih namirnica, ondašnji pekari su za aristokrate morali za svako jelo poslužiti odgovarajuću vrstu kruha, pekli su lepinje posute makom, lovorom, bademima, krušćiće sa sirom, maslinama, a osobito su bili omiljeni oni sa začinskim biljem poput peršina ili vlasca. Rimske vojnike nazivalo se "žderačima kruha", jer su dobivali kilogram kruha dnevno



U srednjem vijeku većina kruhova se ponovno pripremala bez kvasa pa su tek Normani u 12. stoljeću ponovno uveli dizane kruhove. Ono što je (barem meni ) zanimljivo je da se u srednjem vijeku komad starog kruha (veličine otrprilike 10x15cm) koristio kao podložak za hranu, tj. umjesto tanjura. Taj bi se podložak nekad pojeo uz neki umak na kraju obroka, ali češće ga se davalo kao milostinju siromašnima ili čak kao hranu psima. Tek je u 16.stoljeću krušni podložak zamijenjen drvenim.

Pekari su u srednjem vijeku stogo čuvali tajnu pripremanja kruha da bi spriječili ljude bez dozvole da otvore vlastite pekare. Tako, ako je netko htio postati pekar, morao je prvo odraditi 7 pripravničkih godina...

Evo i još par zanimljivosti vezanih uz kruh :
Panem et circensens, tj. kruha i igara je Juvenalov izraz kojim je sažeo ono što su Rimljani zahtijevali – da budu siti (često im se dijelio kruh) i da ih se zabavlja u amfiteatru (nekad mi se čini da nismo baš daleko odmakli od toga…)
• Tijekom Francuske revolucije izgladnjela svjetina je pošla u Versailles tražiti « Pekara » (tako su zvali Louisa XVI) i Pekaricu (Marie-Antoinette). Ti izrazi pokazuju važnost koju je kruh imao u vrijeme njihove vladavine.
• Nešto prije toga, Marie-Antoinette se interesirala o uzroku revolucije i kad su joj rekli da ljudima nedostaje kruha, ona je navodno odgovorilia «Neka jedu kolača ! » (točnije, rekla je neka jedu brioche – nadam se da ću to jednom uspjeti napraviti pa ćete vidjeti kako izgledaju) – međutim : ovo je sasvim povijesno neutemeljeno, barem tako kažu vodiči u Versaillesu… 
• U gulazima u SSSr-u, zatvorenici su potkradali jedni druge, a najteže sankcioniran prijestup je bila krađa kruha (ponekad se kažnjavala smrću). Prešutno pravilo je dakle bilo da se kruh ne krade.
• Riječ kompanjon doslovno znači onaj s kim se jede kruh (lat. cum – sa + pan - kruh)
• Ljubav prema kruhu nazire se i u izrazu « dobar kao kruh »
• Kao namirnica od velike povijesne, ali i suvremene važnosti, sama riječ kruh je metafora za osnovne ljudske potrebe i životne uvjete općenito. To se značenje riječi kruh reflektira i u molitvi Oče naš u kojoj katolici mole «Kruh naš svagdanji daj nam danas… »
• U Newfoundlandu smatralo se da kruh hima moć da štiti ljude od vila
• Nasuprot svemu već napisanom, u Aziji je osnovna namirnica riža, a ne kruh i konzervativniji Kinezi npr. sendvič (koliko god on « pozamašan » bio) uopće ne smatraju obrokom.

Sad kad znate sve o kruhu, možete napraviti i vlastiti... Jas sam se poslužila receptom s kojim je moja mama neko vrijeme eksperimentirala pa mi ga je proslijedila kad je došao u zadovoljavajući oblik. Brzo se napravi, a na kraju imate zadovoljstvo da jedete vlastitu štrucu kruha

Vrijeme pripreme: 15min
Dizanje: 1h
Pečenje: 45min

Za kvas
2 dcl mlijeka
1 žlica cukara
1 žlica brašna
kocka svježeg kvasa


uzdignuti kvas

Za tijesto:
½ kg brašna (15 dkg kukuruznog ili integralnog i ostatak bijelog)
sol
1 dcl mlijeka
½ čaše vrhnja
2 žlice ulja

1) U jednu zdjelicu stavite sastojke za kvas (razmrvite kocku kvasa) i stavite na toplo (mlijeko ne smije biti hladno – pogrijte ga malo, ali ne do vrenja!)
2) Nakon 10-15 min  Dodajte kvas u posoljeno brašno pa tome primiješajte i mlako mlijeko, vrhnje i ulje
3) Mijesite 5-10 min
4) Stavite peki papir u kalup i u njega stavite tijesto pa pokrijte krpom i ostavite 1h da kisne




prije....


... i poslije (obrnut proces nego na reklamama za mršavljenje)



5) Nakon 1h stavite u pećnicu i pecite 45min na 180ºC



Napomena:
jako je važno da svi sastojci ne budu ni hladni, ni vreli nego mlaki – tako će kruh najbolje narasti. Čak i  brašno možete malo pogijati (u običnoj ili mikrovalnoj pećnici) prije nego što mu dodate ostale sastojke.



damijenestoslatko @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, studeni 16, 2007



Nakon napornog tjedna odlučila sam se počastiti jednim od svojih omiljenih jela - dobrim starim gulašem. Osim što ga jako volim jesti, ima još jednu ogromnu prednost - cijeli proces se odvija u jednoj jedinoj posudi... a s obzirom na moju neizmjernu ljubav prema pranju suđa, to je jedan veliki plus. 
Tako sam si još ujutro zacrtala što će biti za ručak i na povrtaku s faksa (s još jednog predavanja o Shakespeareu koje nikako da prođe...) sam svratila u mesaru na Knežiji u kojoj sve nevjerojatno miriše po sušenom mesu pa ako i niste gladni, apetit proradi dok stignete reći "dobar dan". Kad sam doma pogledala meso koje mi je measrica dala, uhvatila me mala snaga - bilo je toliko žila i žilica da sam na kraju ono što je trebao biti brzinski ručak "trijebila" pola sata. (Btw, kasnije sam joj oprostila... ) no dobro... isplatilo se. Neću vam pisati točnu količinu sastojaka, množite si sami za broj ukućana (cca 20dkg mesa po (gladnoj) osobi + krumpira koliko vam srcu drago)


moje meso nakon pola sata...

Sastojci:
teleća plećka
luk
prošek
konserva (koncentrat rajčice)
petrusin
goveđa kocka
krumpir tj. patate
vegeta, papar, cimet

- zažutiti luk
- iskidati meso na kockice i staviti ga na luk, malo promiješati
- dodati malo prošeka – cca 1 - 2 čepa
- kuhati minutu-dvije dok alkohol ishlapi (ako je meso suho, onda kuhati manje) - u ovoj fazi će meso pustiti svoj sok


to onda izgleda otprilike ovako

- u pola čaše razmutiti malo konserve (cca 1 žličicu) i promiješati
- dodati nasjeckani petrusin
- pustiti da provri i onda  doliti vode da otprilike pokrije meso (ne smije se odjednom dodati puno vode – uvijek malo po malo)
- dodati goveđu kocku
- pričekati da proključa i straviti da se poklopljeno kuha na najmanjoj vatri
- kad se toć skuhao, dodati patate iskidane na kockice
- dodati malo vegete i papra po želji
- dodati malo cimeta
- dodati još malo vode da pokrije patate – postupno
- svako malo lagano promiješati
- ako je toć rijedak, uzeti nekoliko patata i skroz ih propasirati i umiješati u toć



Poslužite sa zelenom salatom...



Napomena:
NIKAD ne dodavajte previše vode odjednom - ako u jednom navratu dodate previše, nikako nećete moći dobiti onaj fini gusti umak. (ja možda i nisam mjerodavna - nikako ne volim rijetke umake pa nekad i pretjeram s gustoćom, ali dobro...  )Pola po pola čaše bi bilo ok.
I... nikako ne izostavljajte cimet... bez njega to jednostavno nije to



damijenestoslatko @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007



Najavljuju snijeg... Mene to nimalo ne veseli. Danas su me na faksu pitali "Ma daaaj pa ti si s mora, sigurno si se zaželila malo snijega. Pa mi ljeti idemo na more jer ga ovdje nemamo!“
Krivo.
Baš zbog toga što sam s mora – fali mi more, a ne snijeg...no dobro... ostaje nada da su meteorolozi u krivu, što je daleko od nemogućeg.

Ima jedan blesavi prastari vic na tu temu:
Jedno pleme Indijanaca dobilo je novog, mladog vrača koji je smijenio iskusnog. Mladi vrač naravno – pojma nije imao ni o čemu, a kamoli o stvarima koje su se od njega zahtijevale. Tako su ga pitali kakva će biti zima. Kaže vrač: oštra. I Indijanci se pošteno spremili, napravili ogromne zalihe drva, a ono ništa – zima blaga da blaža ne može biti. Dogodine isti scenarij – vrač je uzevši u obzir blagost prošle zime mislio da ova svakako mora biti hladna i opet su Indijanci napravili još veću zalihu drva.
Treće godine je već nastao problem, prethodni promašaji su bili prava blamaža i vrač je odlučio: što je sigurno sigurno je – nazvat će Američki zavod za meteorologiju.
- Zavod za meteorologiju, kako vam mogu pomoći?
- Dobar dan, mene bi zanimalo kakva će biti ova zima?
- Nismo sigurni, ali pretpostavljamo da će biti jedna od najhladnijih dosad – Indijanci već 2 godine spremaju zalihe drva...

Do mora ne mogu baš brzo, ali utjehu sam danas pronašla u palačinkama sa sirom... na prvi pogled se čini da nema baš neke veze jedno s drugim, ali te palačinke se kod mene doma često jedu pa eto... barem da se okusom preselim južnije

Za 8-10 palačinki:
3 jaja
20 dkg brašna
½ čaše ulja
2 čaše mlijeka
1.5 čaša vode



Nadjev:
6 dkg masla
8 dkg cukara
1-2 šećer vanilije
korica od 2 limuna
2 žumanjca
300 – 350 g sira



Preljev:
1 cijelo jaje
1 šećer vanilija
1 kiselo vrhnje (12% mm)



1) Ispecite palačinke bilo prema ovom gore receptu, bilo prema nekom vlastitom (od ovih gore sastojaka ostat će vam 2 palačinke viška... taman za gricnuti onako usput)
2) Namastite pleh i ugrijte pećnicu na 180ºC
3) Napravite nadjev tako da mikserom izmiješate maslo, cukar i šećer-vaniliju i 2 žumanjca, a zatim ručno umiješajte sir i nakraju koricu od limuna
4) Nadjenite palačinke (ne morate štediti – 1 dobro puna žlica je taman) i posložite ih u pleh
5) Umutite preljev (ne trebate prejako miješati, mikser nije potreban) i prelijte palačinke
6) Pecite 45min



Poslužite toplo



Mali savjet:
za pečenje palačinki si nabavite jedan mali kist od prirodnih vlakana (meni moja majčica kupila ovo ljeto  ) i onda ako imate teflon tavu samo malčice ulja rasporedite po  njoj uz pomoć kista nakon svako 2-3 palačinke. Nema šanse da se zalijepe, a neće biti masne...
Bitno je da bue od prirodnih vlakana, a ne od plastike jer će vam plastični izgoriti (otopit će se radi visoke temperature)



damijenestoslatko @ 15:20 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, studeni 13, 2007



Što najviše volite jesti?
O čemu ovdje najviše volite čitati?
Što vam se ne sviđa?
Ima li neki recept do kojeg ne znate kako doći?
Volite li više slano ili slatko?
Što se kod vas doma najčešće kuha?
Fotografija na ovom blogu ima previše/dovoljno/premalo?
Koja je vaša omiljena kuharica?
Ima li neki recept za koji biste voljeli da osvane na ovim stranicama?
Zanimaju li vas isključivo recepti ili i male stvari vezane uz kuhinju?
Je li vam zanimljiva povijesna strana nekih jela?
Ima li neka strana kuhinja koja vas naročito zanima?
Mislite li da bi bilo korisno stavljati najjednostavnije recepte tipa juhe ili palačinki?
Imate li prijedloga u vezi organizacije bloga, tj. organizacije recepata po kategorijama?

...

Sve mi recite... a ja ću sadržaj nastojati prilagoditi vašim (ali i mojim) željama, prijedlozima i komentarima. Ako ne uspijete ugurati listić u ovu gore kutijicu, možete ostaviti komentar ili mi pisati na: damijenestoslatko@yahoo.com...

damijenestoslatko @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 107 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007



Htjela ja jutros iznenaditi dragog i napraviti mu kolač... Taman ga stavila u pećnicu (nakon svega 10min "mućkanja") kad eto ti njega na vrata... Propalo iznenađenje - baš kao i zadnji put. Danas je došao da se zamijenimo kišobranima, prošli put sam uzlea krivi ključ pa mu nisam mogla banuti unutra nego sam morala zvoniti i tako... izgleda da ću morati odustati od iznenađenja...

Ipak, mene je danas uspjela iznenaditi jednostavnost ptipreme ovog kolača. Ja sam ušla na vrata od stana u 10.05, a kolač je bio u pećnici u 10.20 i nakon sat vremena pečenja - gotovo :) Recept sam pronašla u jednoj od kuharica koje sam na maxi sniženju pronašla na Interliberu (da, da, ni ja nisam odolila "čarima" sajamske atmosfere...)



Osim 15min vremena, treba vam:
8 dkg masla
10 dkg čokolade
30 dkg smeđeg šećera
1.8 dcl vode
15ak dkg brašna
2.5 dkg kakaa u prahu
10 dkg kokosa
2 jaja



0) Zagrijte pećnicu na 160C i namastite pleh (cca 18x30 cm)
1) Stavite u posudu čokoladu i stavite na laganu vatru da se počne otapati
2) Primiješajte šećer i vodu i sotavite na laganoj vatri dok se maslo i čokolada do kraja ne otope i dok ne dobijete miješajući homogenu smjesu
3) U jednoj posudi lagano vilicom zamutite jaja
4) Pomiješajte brašno, kakao i kokos pa im dodajte jaja i smjesu od čokolade
5) Izlijte smjesu u pleh i pecite 1h ili dok tijesto na dodir ne bude čvrsto (meni je trebalo točni 1h)
6) Po želji ukrasite štaubom





damijenestoslatko @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007




Bogu hvala na pasti! 10 minuta kuhanja, neki brzinski umak i za par minuta svi siti  i sretni kao ovaj dječačić na slici (doduše, ja nisam dans pravila špagete, ali nema veze).  Osim toga, s pastom možete što god poželite - omjeri sastojaka nikad nisu fiksni i (teoretski) s ničim ne možete pretjerati. Danas sam iskombinirala jednu pastu od jednog provjerenog recepta + još malo neprovjerenih dodataka i ispalo je dobro. Neću pisati količine za sastojke jer je sve podložno improvizaciji, a naravno ovisi i o tome za koliko osoba kuhate


Julius Moser, Dječak sa špagetima (oko 1808.)


Treba vam:
tjestenina
ulje
šampinjoni
panceta
vrhnje za kuhanje
malo brašna
peršin
vegeta
začini po želji
neki topljivi sir (gauda, podravec npr.)

1) Operite šampinjone, posušite ih i odstranite im stapke
2) Narežite ih što je tanje moguće i stavite na žlicu ulja (ostavite ih na vatri dok ne puste vodu i dok ta ista voda ne ishlapi)
3) Dodajte im malo vegete, petrusin i malo vrhnja za kuhanje
4) U drugu posudu stavite na malo masnoće tanko i sitno narezane komadiće pancete pa ih fino zažutite
5) Kad su gotovi, preselite komadiće pancete u umak s gljivama, a u ovo ulje u kojem se panceta pržila dodajte otprilike pola čaše vode s malo brašna (otprilike sad negdje stavite pastu da se skuha)
6) Odmah miješajte da se ne naprave grudice i dodajte preostalo vrhnje za kuhanje
7) Kad ste dobili fini gusti umak, dodajte mješavinu gljiva i pancete i zatim naribani sir
8) Pusitite da se svi sastojici spoje i da se sir rastopi
9) Prelijte po skuhanoj pasti i uživajte u finom ručku






- nemojte pretjerati s vegetom ili soljenjem jer je panceta sama po sebi poprilično slana (barem bi trebala biti...)
- stapke sa šampinjona je najlakše skinuti rukom tako da ih samo malo potegnete
- s obzirom na to da je umak skoro bijele boje, efektno izgleda sa šarenom tjesteninom

Za kraj pokoja zanimljivost o pasti s Wikipedije:
- Iako su Kinezi jeli rezance već 2 000 godina prije Krista (to se zna po pronalasku zdjele rezanaca koji su stari preko 4 000 godina – pitam se kako li to izgleda?!), legenda koja govori da je Marko Polo donio pastu iz Kine je upravo to – legenda
- Već u 2. stoljeću grčki liječnik Galen spominje tzv itrion – homogenu smjesu od brašna i vode
-U  Jeruzalemskom Talmudu se spomije da je itrium (vrsta kuhanog tijesta) bio uobičajeno jelo u Palestini u rasponu od 3. do 5. stoljeća
- Rječnik koji je u 9. st sastavio sirijski leskikograf Isho bar Ali definira pojam itriyya kao duguljaste oblike nalik konopčićima koji se prave od krupice i suše prije kuhanja, što sve skupa jako nalikuje današnjoj pasti
- Neki su inovaciju sušenja paste pripisali Arapima koji su doselili na jug Italije (npr. na Siciliju) oko 12.st. – prije toga su Talijani jeli svježe napravljenu pastu (poput tijesta za njoke)





damijenestoslatko @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007



U Dubrovniku se zovu prikle, drugdje po obali fritule ali kakav god im naziv bio, uvijek ih se rado jede. Često se pripremaju u vrijeme blagdana (naročito je za post popularna njihova verzija bez jaja), ali nitko vam ne brani da u njima uživate i kad nije tipično vrijeme za njih!

1 jaje
10 žlica brašna (ne prepunih)
1 jogurt
1 šećer-vanilija
0.5 praška za pecivo
1 žlica ruma
3 dkg cukara

- Pomiješajte sve tekuće sastojke
- Pridodajte im krute i umiješajte jedno dosta mekano tijesto
- Dobro ugrijte ulje i zatim malo smanjite
- oblikujte pomoću žličice male kuglice i pržite ih dok ne dobiju zlatnu boju
- pazite da ulje ne bude prevruće jer će onda prikle pocrniti izvani, a u sredini će ostati sirove
- Vadite ih na salvetu koja će „popiti“ višak ulja





Po želji im možete dodati grožđice, a kad su gotove, možete ih posuti šećerom ili pak poslužiti s medom ili čak čokoldadom – odluka je na vama!!



damijenestoslatko @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007



Danas imam nešto za sve čokoholičare koji svraćaju na ovaj blog (ako i niste čokoholičar – sigurno imate bar jednoga u blizini pa ga možete razveseliti ovom poslasticom- bit će vam zahvalni). Radi se o čokoladnoj pjeni (poznatijoj po francuskom nazivu mousse – čita se [mus]) koja je u početku bila specijalitet španjolskih i belgijskih restorana, ali je vrlo brzo dobila na popularnosti i danas se poslužuje u mnogobrojnim restoranima i to kao poprilično otmjen desert (iako je priprema, kao što ćete vidjeti, vrlo jednostavna).



za 4-6 porcija (ovisi u kolike čaše stavljate) vam treba:

20 dkg čokolade (što veći udio kakaa, to bolje)
4 žlice mlijeka ili vrhnja za kuhanje
5 jaja (razdvojiti bjelanjke od žutanjaka)
3 žlice štauba
1.5 dcl slatkog vrhnja



1) stavite slatko vrhnje u zamrzivač na jedno 15min (ako nije dovoljno hladno, nećete ga moći istući kako treba)
2) na pari rastopite čokoldau s mlijekom (ili vrhnjem za kuhanje)
3) tucite žumanjke sa štaubom (možete dodati i 1 šećer vaniliju ako volite) dok ne posvijetle i dok ne postanu gusti
4) malo prohladite čokoladu i primiješajte je žutanjcima (u ovoj fazi bi bilo dobro da imate društvo u kuhinji da pripazi da ne pojedete ovu smjesu prije nego što primiješate ostatak sastojaka )
5) istucite slatko vrhnje tako da dobijete što čvršći šlag i dodajte lagano miješajući u čokoladnu smjesu
6) istucite bjelanjke s prstohvatom soli i dobiveni snijeg nježno, nježno, nježno umiješajte u smjesu (ne smijete jako brzo miješati jer će zrak koji je u snijegu „pobjeći“!)
7) razdvojite u čaše u kojima ćete posluživati kremu i ukrasite po želji (možete ukrasiti kombinacijom bijele i crne čokolade, šlagom, šarenim bombonima ako to veseli vašu djecu ili ako volite minimalistički stil – ostavite bez ičega)
8) dobro ohladite (najbolje preko noći) prije posluživanja



Mala napomena:
Da biste dobili što je moguće čvršći snijeg, morate jako paziti na par sitnica:
1. Posuda u kojoj ćete ih tući mora biti kristalno čista
2. Bjelanjci ne trpe masnoću i zato ne u njima ne smije biti niti traga žumanjcima (koji su jako masni), a isto tako morate jako paziti da žlice na miskeru budu sasvim čiste, tj. da na njima nije ostala niti kap od onoga što ste prethodno miješali
3. Ako imate ručni mikser, pazite da ga stalno vrtite u istom smjeru.



Hmmm, ja baš nisam sigurna hoće li ovih nekoliko porcija mousse-a koje sam spremila preživjeti do sutra da se dobro ohladi...


... ustvari, sigurna sam da neće

damijenestoslatko @ 16:58 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
utorak, studeni 6, 2007



Ovo je jedan od brzinskih recepata na koji sam jednom prilikom naletila na internetu. Na prvi pogled nije ništa posebno - malo pečene piletine i krumpira, ali med i limun ovoj kombinaciji daju jednu zanimljivu aromu i mislim da se svakako isplati isprobati.
Meni osobno najdraži dio kokoši je batak pa sam ja danas pekla isključivo batke, ali možete ovako peći bilo koji dio kokoši koji volite pa ako želite, možete i cijelu kokoš. Treba vam svega 10ak min da spremite ovo jelo i kad ga nakon toga gurnete u pećnicu, nemate brige narednih sat i pol...

za 2-3 osobe (ovisno koliko su gladne) vam treba:
• 3 limuna
• 150g masla + malo ulja ili masti po želji
• 3 žličice meda
• 4 grančice ruzmarina
• 8 bataka
• 750g krumpira   




• Zagrijati pećnicu  na 200C
• Pomiješati sok od 2 limuna, maslo, med, ruzmarin, česan, sol i papar i staviti na  sasvim laganu vatru dok se maslo ne otopi
• Piletinu staviti u pleh zajedno s krumpirom i ravnomjerno preliti marinadom (treći limun razrezati na 8 dijelova i staviti među krumpir) – do ove točke možete ovo napraviti i do 2 sata unaprijed
• Peći 1.5h dok piletina ne omekša i dok krumpir ne postane hrskav
• Poslužiti sa zelenom salatom

Da se piletina ne bi isušila, pleh sam prvo prekrila aluminijskom folijom i nakon jedno pola sata sam je skinula. Vrijeme pečenja će, naravno, varirati u ovisnosti o tome koliko vam je jaka pećnica i koliko marinade stavite, ali ... oko pripreme nema baš puno posla, a i isplati se pričekati

I da, ovo što je jako pocrnilo na slikama je limun, nije zagorio krumpir




damijenestoslatko @ 19:20 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2007



Evo jedan recept još iz doba moje prababe, a možda i prije - u raznoraznim kuharicama koje se nalaze kod nas doma, ovi se keksići zovu jednostavno "domaći kolači".  Ja sam danas silom prilika i u žurbi (trebalo je to ugurati između fitnessa i faksa) uvela jednu malu izmjenu u recept i uopće nije loše ispalo. Tu vam ga stavljam u originalnoj verziji, a mislim da ima dosta mjesta za improvizaciju pa vi (ako budete radili) radite kako vam drago. Radi se o domaćim suhim keksićima koje često nalazimo na svečanim stolovima, ali po mom mišljenju su super i za svaki dan - umjesto da kupujete kekse, napravite veliku zalihu i sakrijte od ukućana (šteta što ne postoji neka opcija da i sam zaboraviš gdje je nešto spremljeno...) i uvijek ćete imati keksiće za uz mlijeko ili kad banu nenajavljeni gosti. 

Treba vam (za poprilično veliku količinu, ja sam danas prepolovila dozu):

1 kg brašna
1 prašak za pecivo
4 jaja
25 dkg šećera
25 dkg masti
1 šećer-vanilija

1) prosijati brašno s praškom za pecivo (ja sam danas ubrzala stvari i nisam prosijavala)
2) jaja, cukar, šećer-vaniliju i omekšalu mast batiti mikserom 15ak min
3) dodati u brašno i napraviti tijesto
4) formirati  bombone mašinicom
5) peći na 180C dok ne uhvate finu boju (meni osobno je miris puno bitniji da znam kad se nešto vadi iz pećnice)

Ako nemate neku mašinicu za oblikovanje keksića, možete jednostavno:
a) napraviti štruce pa rezati tanke šnite
b) razvaljati tijesto i uzeti neku formicu (srce, zvjezdicu i sl.) ili malu čašu i pomoću nje napraviti oblik.

Ovo je baš originalna verzija pa u nju ide mast, ali pretpostavljam da bi jednako dobro funkcioniralo i s maslacem, a meni je danas ponestalo bijelog brašna pa sam dodala 10 dkg integralnog i bilo je jako fino. Osim toga, usred posla sam shvatila da nemam peki papira pa sam pošla u najbližu trgovinu i tamo nije bilo za kupiti pa mi je prodavačica dala nekoliko listova na kojima oni peku fornette i baš joj hvala i ovim putem (iako 100% ovo ne čita, ali nema veze...)





Za ove keksiće vam nemam baš neku povijesnu priču, ali moja baba ih pravi svake godine za Božić (ona ima onu pravu starinsku metalnu mašinicu na kojoj se okreće ručka pa izlaze duguljasti oblici) i kad smo bili mali, moji rođaci i ja smo se uvijek s tim keksićima pretvarali da pušimo cigarete - bili smo kronični pušači

A što se tiče sastojaka, nekima se možda ne sviđa mast u kolačima, ali meni se čini da daje baš neku "starinsku" aromu  pa se u nekim receptima kod nas doma ona koristi.Osim toga, ako imate neku od ovih novijih, plastičnih (čitaj: jeftinih) mašinica za kolačiće kao ja, onda ćete u ovo morati dodati malo mlijeka jer će vam se u protivnom mašinica raspasti... Ja sam danas dodala sigurno 1dcl vrhnja za kuhanje da bi tijesto bilo dovoljno mekano da može proći kroz mašinicu.
Eto toliko od mene za večeras










damijenestoslatko @ 21:08 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, studeni 2, 2007



... ...............................................................................................................................................................................
...................................................................................................................................................................................
ma zezam se , samo me neće biti ovaj vikend u Zagrebu pa neće biti ničeg novog. Želim vam svima da se dobro odmorite i opustite pa se vidimo s ponedjeljka. Veliki pozdrav

damijenestoslatko @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 1, 2007



Današnje relativno lijepo vrijeme zaslužilo je i malo veseliju kuhinju - malo boja i mirisa s juga. Danas se bacamo na talijansku kuhinju. Priprema je brzinska pa će i moj današnji post biti kratak. Na ovaj recept sam naišla jednom na internetu i mislim da je prilagođen po nekom receptu Jamiea Olivera. Bacite oko i probajte napraviti i sami ako vam se svidi.

Treba vam:
sol i papar
ulje
1 luk
2 pice česna
1 mala chilli papričica (zdrobljena)
40 dkg pelate
bosiljak (ili selen, petrusin, kopar...što god volite)
40 dkg paste
15ak dkg parmezana/goude
30ak dg svježe mozzarelle



1) ugrijati pećnicu na 200C
2) omekšati luk na ulju i dodati mu chilli papričicu i česan
3) dodati usitnjene komade pomadora
4) pustiti da krčka cca 20min
5) dodati sol, papar i bosiljak
6) skuhati pastu prema uputama na kutiji
7) ocijediti je
8) nauljiti posudu u kojoj ćete peći
9) stavljati red paste pa malo umaka i sira i tako dok ne potrošite sastojke (na kraju bi opet trebao ostati sir)
10) peći 15-20min i poslužiti vruće

Nastojte dobro prekriti gornji sloj paste umakom i sirom jer se ono što ostane viriti malo zasuši i pojedite sve dok je vruće jer je tad najukusnije.
I zadnje, ali vrlo važno: ne pretjerujte s chilli papričicama i paprom osim ako niste ljubitelj jako začinjene hrane - u ovoj kombinaciji papreni okus vrlo lako dolazi do izražaja.
Dobar tek







damijenestoslatko @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2007
Glasuj na...

Blogerica.com